Samohrana sam majka djeteta od 8 mj, biološki otac djeteta me nagovarao na pobačaj,ne želi ni čuti za dijete a kamoli ga upoznati,izgubili smo svaki kontakt.
Muskarac koji je priznao moje dijete moj je sada bivši dečko,i on od početka zna da nije djetetov biološki otac.Situacija je bila jako zamršena,mislili smo da ćemo uspjeti dijete odgajati skupa no ipak smo prekinuli.Imamo korektan odnos,on povremeno viđa dijete i ne plaća alimentaciju,niti ja tražim da plaća. Radi se o tome da njegovi roditelji neznaju da njihov sin nije biološki otac moga djeteta i žive u obmani da su mu oni biološki djed i baka.
Mene to sve više muči,već sam par puta razgovarala s bivšim o tome da prizna istinu svojoj majci ali on to ne želi,boji se da bi ju mogao povrijediti.Moja majka koja također zna istinu nagovara me da ne priznam njegovima ništa jer da je na njemu da im prizna ako želi a ako ne želi neka ovako ostane,kaže mi da ne uništavam njegovoj majci snove,plaši me što će biti ako dijete u budućnosti želi potražiti svoga biološkog oca pa se razocara,a ovako bi bar mislilo da ima "biološkog oca" koji ga rijetko vidi i nebi tražilo pravoga..
A meni to neda mira- mislim da nisam kadra cijeli život lagati djetetu da mu je moj bivši pravi otac,da su mu njegovi roditelji pravi djed i baka.Voljela bih da odrasta u istini od malena,nego da u osjetljivoj dobi sazna istinu i bude povrijeđeno.
Ali nailazim na mnoge kočnice-prvenstveno moja majka,do čijeg mi je inače mišljenja stalo jer se uvijek uspostavljalo da je bila u pravu.
I moj brat me odgovara,svi me plaše da ću istinom povrijediti njegove roditelje i dijete,te da je ovako bolje i neka se ne zamaram više time..
A mene to sve više tišti.
Potražila sam čak i savjet psihologa,anonimno putem e-maila i savjetovano mi je da dijete odgajam u istini.
Koga da poslušam, svoju majku i brata ili svoj unutarnji glas?