Tila prvotno napisa
ana.m upravo se radi o takvim negativno poticajućim stavovima kakav si recimo ti iznijela, jer osim što se nazire jedan gnjevni ton, zalažeš se sa čistu inerciju i stagnaciju majke. Dakle ako se otac ne javlja djetetu, prema tvom sudu, majka bi trebala iz ponosa valjda zaboravit na njega i djetetu doživotno pričat neka imaginarna obrazloženja, umjesto da zafrkne rukave i sazna što se zapravo događa s druge strane. Zar nije to puno logičnije i konačno bitno korisnije i za mamu i za dijete?
S druge strane, pošto majka nije stupila u kontakt s ocem ne možemo tvrditi o čemu se točno radi. Kao što rekoh stanje je vrlo alarmantno i meni je osobno vrlo neobično da roditelj tako naprasno odjednom bez objašnjenja potpuno zanemari dijete, pa smatram da je potrebno ozbiljno se založiti i što hitnije naći tatu. Ako se tada zaista potvrdi kao razlog čisto njegova lijenost i neodgovornost, onda se ima temelja preispitivati zašto je takav i javno osuđivati takvo ponašanje. Sve dok ne znamo razlog, smatram da je bespredmetno širit negativističke tenzije, već je puno pametnije ohrabriti mamu savjetima kako sve može pokušati doći do tate i eventualno savjetima kako pomoći djetetu olakšati situaciju dok ne nađu tatu.
Ako se ne zna adresa gdje otac živi potraži se preko MUP-a ili aktivira CZSS da ga obavjeste, ako je adresa poznata gdje otac živi, pošalje mu se telegram, preporučeno pismo ili čak i njegovim roditeljima, iskontaktira se rodbina neki zajednički prijatelji i sl. Nemoguće je da je čovjek samo u zemlju propao! Dakle postoji poprilično načina kojima se može stupit u kontakt, ne samo porukama koje su možda poslane i na broj koji nije u funkciji. Majci ne bi trebalo biti nipošto nebitno što se tata ne javlja njihovom djetetu i u interesu njenog djeteta je da što prije nađe odgovore za takvo ponašanje tate.