margaretica prvotno napisa
Ja mislim da nisu uzalud prve tri najvažnije, puno se tu događa, a poglavito u razvoju, kako se to naziva: unutarnjeg sustava.
Zbog toga mislim da je najbolje da ptica sama odleti iz gnijezda kada joj je vrijeme za to, ja kao majka osjećam da moj ptić još nije spreman na to. To ne znači da neka djeca nisu prije spremna ili da su jednostavno takvog karaktera da se lako prilagođavaju ma što se događalo. Također, da bi se olakšao taj let valjda postoji prilagodba na vrtić i ona mora biti polagana. Nekako mi se čini da slamanje dolazi u intenzivnijem obliku ako se prilagodba radi brzo. A možda i samo lupetam jer još ne znam o čemu pričam.
Moj lako ostane i s bakom i s tatom i s tetom, ali to je rodbina koju poznaje cijeli život i to nije isto kao vrtić.
Kako bi se prilagodba na vrtić barem približila nekom ostanku kod nekoga, očekujem da sve ide sporo, puževim korakom, kako bi dijete prvo steklo sigurnost u prostor, pa u tete i na kraju i u djecu koja ga za sada uopće ne zanimaju osim što u njima vidi prijetnju za svoje igračke, a što je i sasvim normalno za ovu dob.
Što se tiče pričanja o vrtiću, ja sam mu nekoliko puta rekla da će ići u vrtić, bio je jednom vidjeti kada smo predavali papire; pokazivala sam mu na slikovnicama kako je u vrtiću i kako se tamo igra, jede, spava itd skrenuvši mu pažnju da će mama i tata biti s njim samo malo i da će to biti njegov posao kao što mama i tata imaju svoj bla bla bla, ali sve u svemu, nisam mu puno pričala o tome niti širila entuzijazam jer mislim da bi osjetio da pričam jedno, a nisam sigurna u ono što pričam, tako da sam mu samo nabrojala činjenice i mrvicu ih prilagodila njegovoj dobi i nadam se da je uspio nešto od toga pohvatati.
Tako da ćemo u prilagodbu krenuti skupa, hrabro i dan po dan, razgovarala sam s osobljem vrtića i za sad jesu za individualni pristup, vidjet ćemo kada krenemo kako će ići, ići ćemo korak po korak i teškoće rješavati u hodu.
Svatko poznaje svoje dijete, nisam nerealna i znam njegove bolje i lošije strane, zato i znam da prilagodba u našem slučaju treba trajati duže od dva tjedna. Znam da će nakon dužeg perioda na blag i nenasilan način moje dijete prihvatiti i vrtić i tete i činjenicu da tamo ostaje bez nas i da će se u konačnici i tome radovati. Samo treba doći do toga, a to ne ide preko noći.
Uglavnom puno pričam, a teško je pričati o nečemu što se ne pozna, postoji strah od nepoznatog. Vidjet ćemo za koji mjesec.