 |
|||
Što sve treba za vrtić?
Ako uspijemo dobiti vrtić (tj. jaslice), naša djevojčica će startati od jeseni. Tada će biti nešto preko godinu i pol.
No, kako mi sami nismo išli u vrtić, niti smo imali braću koja su išla, niti djeca naših prijatelja idu... pojma nemamo o "logistici".
Što djetetu treba za vrtić / u vrtiću? Načula sam da treba imati šlape, pelene (koje ona nosi samo za spavanje) i nekakvu rezervnu odjeću. Što, kako, zašto, koliko? Što je s drugim stvarima? Ručnik? Četkica za zube? Sapun? Wc papir?
Pojma nemam.
Ja sam donosila pelene i vlažne maramice,kremu. Papučice kao za kući (ja sam uglavnom kupovala meke platnene tenisice na čičak)
Od odjeće bih uglavnom spremila kompletnu presvlaku da ima,od bodića do gornje odjeće,čarapice. U fazi odvikavanja od pelena bih spremila komplet presvaku u duplo,gaćice i po nekoliko pari. Za svaki slučaj
mishekica, sve će vam reći ravnateljica i tete na roditeljskom koji obično bude krajem kolovoza prije početka godine.mishekica prvotno napisa
Ako uspijemo dobiti vrtić (tj. jaslice), naša djevojčica će startati od jeseni. Tada će biti nešto preko godinu i pol.
No, kako mi sami nismo išli u vrtić, niti smo imali braću koja su išla, niti djeca naših prijatelja idu... pojma nemamo o "logistici".
Što djetetu treba za vrtić / u vrtiću? Načula sam da treba imati šlape, pelene (koje ona nosi samo za spavanje) i nekakvu rezervnu odjeću. Što, kako, zašto, koliko? Što je s drugim stvarima? Ručnik? Četkica za zube? Sapun? Wc papir?
Pojma nemam.
četkicu za zube maleni sigurno ne nose jer em nije higijenski da im se miješaju četkice, em oni ne znaju čija je čija, često više njih ima istu, uostalom tete nema šanse da im stignu prati zube jedva im stignu promijenit pelene i obrisat noseve da ne hodaju prljavi okolo
ako si baš nestrpljiva, moj savjet ti je porazgovarat s nekom mamom čije dijete ide u TAJ vrtić jer nisu ista pravila u svim vrtićima.Mi recimo nosimo samo čaše (i naravno pelene i vlažne za svoje dijete).
sretno s prilagodbom!
P.S. neka sad briga malo pređe i na drugoga, pa da ti bude lakše kad tete potvrde tvoje tvrdnje
Nisam skužila ovaj zadnji komentar.
Pa dobro, reći će mi tete. Kao da to ne znam i sama. Ako tako gledamo na stvari, onda nitko nikad ništa ne treba pitati na forumu.
Napisala sam da ne poznajem nikoga tko ima dijete u vrtiću, pa tako ni nikoga tko ima dijete u našem vrtiću. A nisam od onih što se sprijateljuju u parkovima. Štoviše, idu mi na živce roditelji koji žele pričati sa mnom.
stvar je u tome što se vrtići zbilja razlikuju.
Kod nas nema pranja zubića u vrtiću, ručnici ne trebaju jer imaju papirnate ubruse. Tete su nam na početku godine rekle da će nam one reći kada da donesemo paket papirnatih maramica, to one podijele među roditeljima, jer vrtić taj trošak ne snosi. Moji nose i svoju jastučnicu za spavanje.
Praktički jedino univerzalno su čiste papuče i presvlaka, te pelene i popratna garnitura ako ih dijete još nosi.
Nama trebaju papuce, cetkica za zube i neki ruksakic u kojem nosis cistu robu/tete ubacuju prljavu jer nemaju ormarice..i to je to..
Mislim da se jako razlikuje od vrtica do vrtica
To ti sve ovisi od vrtića do vrtića.
Možemo ti samo reći konkretne primjere, recimo kod nas moraju imati presvlaku (manji, veći ne), pelene. jednom mjesečno nosimo papirnate i vlažne maramice (onaj tko ih koristi, ja ne nosim vlažne), jedan lancun, papučice i to je otprilike to.
Jednom mjesečno odnesem i praznu ambalažu-kutijice, tubice, kolutove od wc papira, tete to odlično iskoriste.
Debeli potpis.
A sad malo praktičnih stvari (iako potpisujem sve forumašice koje su rekle da se u vrtićima dobivaju konkretne upute za baš taj vrtić).
Oprema:
RUKSAK u kojem će dijete imati svoje stvari (a dijete ga mora prepoznavati, tako da je dobro odabrati neki koji joj bude po volji - moji su klinci još imali privjeske sa svojim omiljenim životinjama)
PAPUČE - najskuplje i najudobnije koje se mogu naći, jer dijete je u njima cijeli dan. Anatomska tabanica, gležnjevi fiksirani, čičak - Bambi ili Frodo (papuče nisu nešto na čemu bi se štedjelo - odjeća da, ali papuče nikako)
ODJEĆA - ako dijete ima pelene, onda nešto što je lako skidati: trenirke, ne predebele jer u zagrebačkim gradskim vrtićima uglavnom griju i više nego solidno
Rublje - gaćice (ili pelene, ali dijete ti bude godinu i pol -gledaj da je odvikneš od pelena prije početka vrtićke godine) i potkošulje, prema sezoni. Od ostale odjeće - obavezno duge hlače, čak i ljeti (štite koljena), nikako suknje za malo dijete jasličke dobi, nikako štrample (teško se oblače, imam jako ojaaako loša iskustva - bolje imati skafander za zimu ili termo hlače), majice vrsta raznih, odjeća na slojeve da se može po potrebi razodijevati, rezervne majice (dok se još polijevaju dok jedu), obavezno rezervne hlače, ne škode ni rezervne čarape. NE davati odjeću koje ti je žao, ali treba voditi računa da je pamučna i udobna. Dobro ju je označiti, ali gubitak pojedinih hlača ili majice ide u rok službe - dogodi se to... Odjeću treba OZNAČITI - kupiš tanki marker i na postojeću cedulju s brojem/deklaracijom napišeš ime djeteta. Ako ti se baš hoće, možeš naručiti cedulje s vezenim imenom pa ušiti li se sama primiti igle. Ja volim ručni rad, ali ništa osim markera mi nije padalo na kraj moje sićušne pameti kraj dvoje vrtićke djece.
OBUĆA mora biti takva da ju je moguće lako i brzo obuti (dok su mali, tete nemaju 100 vremena da im svima vežu žnirance, kasnije kad se krenu obuvati sami to je još važnije)
PRIBOR ZA PELENAŠE - pelene jednokratne, bez obzira na to što koristiš doma (osim ako izričito ne dogovoriš drugačije - velik je problem skladištiti platnene - moraš pitati na onom sastanku koji su cure spomenule), krema za guzu - isto moraš pitati, mi smo odnijeli svoju i imala je kutija ime napisano na etiketi, a recimo maramice vlažne smo nosili 1x mjesečno kao i papirnate ručnike; ljeti sredstvo za sunčanje ako su klinci cijelo ljeto bili u vrtiću itd.
BOČICA - prema mom iskustvu nije potrebna (niti je moguće osigurati higijenski minimum) - moji su u step funkciji prestali s korištenjem bočice u vrtiću u prvom mjesecu boravka tamo, tako su ih lijepo tete navikle na šalice, milina!
POSTELJINA - za spavače (a u jaslicama o tome nema pregovaranja) se kod nas tražila jastučnica koju se mijenja vikendom, a bilo je dozvoljeno nositi tješilicu (omiljenu igračku) koju su moji imali samo za spavanje, ostalo vrijeme je čučala u već spomenutom ruksaku
OSTALO - ljeti i zimi sezonska kapica jer djeca redovno izlaze na dvorište, po potrebi rukavice (neke najnajnajjeftinije - izgubili smo ih bezbroj, a i kapa i čarapa - to je očekivani gubitak i na to se unaprijed treba psihički pripremiti).
Treba imati dosta tih krpica za klince jer oni svašta rade u tom vrtiću i recimo moj E. je u jaslicama "trošio" 2 garniture dnevno (2 majice + 1-2 hlače svaki dan), a L. je čistunac bio i ostao, njemu je jedna garnitura bila dosta.
OBAVEZNO sam presvlačila djecu svakodnevno dok su bili u jaslicama i plazili po podu. To mi je rizik od zaraznih bolesti smanjilo na minimum, iako prva vrtićka godina uvijek nosi svoje. Nisam ih presvlačila kad bi došli iz vrtića ako nisu bili baš onak zmazani, ali nije bilo šanse da sutradan idu u istoj odjeći koliko god izgledala čisto. Spasila me kondenzacijska perilica+sušilica - trebaš 3-4 kompleta, a ne 7-8 istih.
Eto - još sam ovo: Naoružaj se strpljenjem... pitaj ono što te zanima, uspostavi dobru komunikaciju s odgajateljicama jer one su osobe kojima povjeravaš svoje dijete. Sretno!
Posljednje uređivanje od Peterlin : 01.06.2014. at 22:31
Mishekice, palo mi je još toga na pamet - pročitaj pa uzmi od toga ono što ti odgovara, a ostalo zanemari....
Nitko ti ne kaže da I RODITELJI imaju adaptaciju, ne samo dijete. Na vrijeme si pitala, pa evo kako smo se mi snalazili. Ja sam teški ziheraš (a bila sam još i gora dok su djeca bila mala) pa sam se prvo morala uvjeriti da je vrtić dobro mjesto za moje dijete.
Gradski vrtići obično imaju otvoreni dan - tada možeš doći unutra, zaviriti u sobe, ogledati dvorište, kuhinju (samo s vrata), zahode i sve ostalo. Nije loše provjeriti kad je to u vrtiću gdje kaniš upisati dijete.
Dalje - ne bih sad u detalje upisa, ali imaš razgovor s psihologom (odnosno stručnom službom - ovisi kako u kojem objektu: u obzir dolaze psiholog, pedagog, zdravstveni voditelj, ravnatelj - u raznim kombinacijama). Iskoristi tu priliku da pitaš TI NJIH sve što te zanima, a oni će tebe isto, ali odgovore ionako znaš, pa nema problema.
Bitno je doznati dnevni raspored jasličkih grupa - u koliko sati su obroci, u koliko šetnje, u koliko dnevno spavanje. Ja sam tako lijepo kroz zadnje ljeto svoje sinove privikla na vrtićki raspored (a i nije bogznakoliko odstupao od našeg uobičajenog) pa nije bilo nikakvih problema s dnevnim spavanjem i jelom.
Jelo - isto pitaj što i kako im serviraju, kakav je jelovnik (prati web stranice - puno vrtića ima tjedne jelovnike) a i sluša se glas roditelja, slobodno predlaži ako imaš kakvu ideju... ali moji su u vrtiću naučili jesti ječmenu kašu (doma sam kuhala proso i heljdu - ječam mi se činio preteškim za klince sve dok me nisu pitali da li ja znam skuhat krupnik...
Odvajanje - bitno je do polaska u jaslice dijete naučiti da može ostati neko vrijeme s drugom osobom od povjerenja, tako da joj polazak u jaslice ne bude prvo odvajanje.
Komentari - o vrtiću PRED DJETETOM uvijek treba govoriti pozitivno, da ne očekuje tamo neku strahotu. Ne treba ni uljepšavati, nego onako, s mjerom i realno - kako misliš, tako i govoriš, a misliti treba pozitivno. Ne mislim tu na autosugestiju nego stvarno trebaš vidjeti što ti se u vrtiću sviđa i jednostavno tako formirati svoj stav. Djeca osjete naše strahove i nedoumice, pa još ako nas čuju govoriti o tome, tko zna što se može izgraditi u njihovim glavicama...
Možeš odvesti dijete na vrtićko igralište PRIJE nego krene tamo, tako da joj bude poznat teren, ali pazi da joj se tamo ne dogodi nešto ružno. Moj L. je pao s penjalice pa poslije nije htio ići na vrtićko dvorište, ali on je poseban slučaj... Imao je tešku adaptaciju, ne znam kako bih to preživjela da nije bilo odlične i strpljive odgajateljice koja mu je godinama bila druga mama.
Ja ću samo dodati par sitnica:
papuče su se nama pokazale najbolje one što su otvorene sa strane. U tim vrtićima je i ljeti i zimi pretoplo i noga im se znoji ako su u zatvorenim papučama. Tipa ovako da je otvoreno: http://www.njuskalo.hr/obuca-bebe/ba...oglas-11046881
Na sve napisati ime: kape, jakne, cipele, papuče, rukavice... ako se koja igračka slučajno odnese - napisati ime. Ako ima dudu, napisati ime. Tetama je lakše kad ima ime, a i nećeš se razmišljati ima li neko dijete sličnu jaknu ili kapu kao tvoje.
nemojte zaboraviti tzv "prijelazni objekt" tj, djetetovu najdrazu igrackicu ili tjesilicu uz dudu i bocicu to dobro dode djetetu u periodu adaptaicije kao "dasak" poznatoga...moj npr. nema najdrazu igracku, ali onda je sam birao ujutro sto ce nosii u grupu, jer su sva djeca nesto nosila pa da i on ima nesto za "pokazivanje"
Moj L. je nosio najdražu plišanu žabu Jegicu (Regicu), a E. plišanog cucka Vavu kojem je pravo ime Sniffer Rex. Dugo ih drže te igračke... ne znam da li je tako samo kod mojih ili kod svih, ali moji i dan danas imaju svoje plišane liblinke. Prošle godine se stari Rex užasno pohabao (mijenjala sam mu utrobu), pa sam dobrotom jedne forumašice s e-baya nabavljala istog takvog, he he he... Sad ima dva - starog i novog. Još od jaslica! A za adaptaciju nisam ni znala - kao da je cigansko dijete, svuda mu je dobro ako je Reksi s njim, he he he.... Prijelazni, ali ne i prolazni objekt!
Hvala na novim odgovorima. Posebno hvala Peterlin. TE stvari su me zanimale.
Usput, curka mi nije više u pelenama po danu. Sad se već tri jutra zaredom probudila u suhoj peleni pa se nadam da ćemo do jeseni i to maknuti.
Posljednje uređivanje od mishekica : 09.06.2014. at 09:58
Bravo za djevojčicu! Bit će joj (i tebi) puno lakše bez pelena u vrtiću. A ljeto je pravo vrijeme za odvikavanje. Ne brini se ako će na jesen kad zahladi imati recidiv, ali odradile ste najbitnije - da je veći dio vremena bez pelene.Hvala na novim odgovorima. Posebno hvala Peterlin. TE stvari su me zanimale.
Usput, curka mi nije više u pelenama po danu. Sad se već tri jutra zaredom probudila u suhoj peleni pa se nadam da ćemo do jeseni i to maknuti.
Mishekice, još mi je nešto palo na pamet - u ovoj dobi (dokle god spavaju u vrtiću) nije baš praktično da imaju dugu kosu. To mi je uvijek bilo grozno - dođem po djecu, a dugokose klinke uznojene, zaležane i raščupane ko vještice... pa se još ne daju češljati... (ali to je samo moje mišljenje stečeno u davnim babysitting danima; imam dečke koji su od jaslica ljeti i zimi šišani mašinicom, ne do glave ali na pristojno kratko). Održavanje - sušiš kosu ručnikom! Ne znam kako bih da sam imala curicu, ali vjerojatno bih je ošišala na neku bob frizuru do ispod uha.
Joj, daleko smo od tih briga. Veći dio života je bila skoro ćelava. Sad je kao pristojni dečkić.
Posljednje uređivanje od mishekica : 09.06.2014. at 21:33
Ja se divim Peterlin na tako detaljnim opisima.
Ali isto tako pola toga nisam radila. Odjecu nisam oznacavala osim papucica (jer su neki imali iste) - ostalo su sve uvijek ispravno prepoznali. Isto tako redovito su znali ici dva dana za redom u istim hlacama (ako nisu bile prljave) bez utjecaja na zdravlje (mladji je dapace izrazito dobrog imuniteta). Nista od odjece nisu nikad izgubili, a kape su imali samo za najjace zime ili sunca - tu se ravnam po sebi, obicno donesem samo zato da nisu jedini koji ih nemaju :licemjer:
nisu nosili ni tjesilice (cicoovisnici
probaj opusteno, nista se nece desiti ako ne pohvatas sve iz prve oko tih tehnikalija, pa npr ko ja nakon sto n-ti put nadjes dijete u krivim papucama shvatis da je pisanje imena ionako bezveze jer ni roditelji ne citaju sto pise do oblace dijete (pa uzmu krive papuce) a kamoli jedno i dvogodisnjaci koji se zabavljaju nakon spavanja
Inace, moji su oboje rascupani jer imaju dugu kosu. Kosu perem samo vodom, posusim rucnikom. Ne dira me kako izgledaju nakon spavanja. Jedino u zadnje vrijeme svako toliko peremo samponom sprotiv usi jer svako toliko kod jednog ili drugog osvane obavijest na vratima, pa nadjem par gnjida, a jednom bogme su oboje bili prilicno usljivi dok nisam shvatila sto su te "musice" u kosi. Nakon prvobitnog soka sad se vise uopce ne nerviram. Ak budu opet dobili usi - ima sampon. Cari vrtica
Pratim
Moji nisu dobili uši ni jedan jedini put u 5, odnosno 6 godina vrtića. Ni jednom. Ne znam čemu to imamo zahvaliti, rekla bih prije šišanju nego bilo čemu drugom. Obavijesti je bilo - 2 ili 3 puta u tih nekoliko godina, ali moje je to uredno mimoišlo.
Inače, slažem se s ovim što sillyme kaže za prepoznavanje odjeće, ali to je za veće (od treće godine na dalje, jasličarima treba označiti). Kasnije djeca to uredno prepoznaju, ali nisu oznake za djecu nego za odgajateljice, da ne moraju puno misliti.
Zna se dogoditi i nezgodnih situacija - moj L. je ostao bez cipele tj. prijatelj je otišao doma iz vrtića u jednoj svojoj i jednoj Leonovoj cipeli. L. je imao broj veću nogu, pa ovaj drugi mali nije vikao da ga nešto žulja... Mi došli po dijete, a ono - ne ide jedna cipela na nogu! Za peh, bio je baš petak i to pred Božić, pa smo se nagnjavili dok smo došli ponovno u posjed naše cipele.
Nismo ni mi imali uši usprkos pošasti iako malecka ima već podužu kosu, nema to veze s tim rekla bih. A za ljetnih vrućina vežemo kike pa sam imam Pipi Dugu Čarapu, to spašava stvar za ove ljetne vrućine, neovisno o vrtiću.
Za stvari, zanimljivo rijetko sam označavala jer od treće godina istina jako dobro znaju što je čije.A imamo i kutiju "izgubljeno-nađeno" koja je uvijek dopola puna nekih stvari. Zanimljiva anegdota, priča mi teta da su nekako najmanje snalažljivi u tim stvarima - tate. Jednom nestala kolica a kad ono, tata uzeo nečija tuđa i vratio idući dan, nije ni shvatio da nisu od njegovog djeteta.
Hvala za podsjetnik za označavanje odjeće.
Radi li itko kod nas ovo... http://www.wovenlabelsuk.com/school-labels/
Na odjeći iz H&M-a ima etiketica na kojoj piše "Name" pa ti lijepo upišeš. Evo, čak i na hlačama koje trenutno imam na sebi postoji ta etiketa.
Obzirom da Smjehuljica nosi mahom Gap, to mi nije opcija.
Šalim se... nosi dobivenu robicu... ali svejedno htjela bi ju označiti... a ove etiktice u UK mi se čine praktično i ne skupo rješenje.
Ja nikad nista nisam oznacavala i nikad nista nisu izgubile (nadam se da se nisam sad zacoprala)
I sto se kose tice, najstarija ima dugu kosu i radim kao andream - kike
Ovoj srednjoj jos nije kak spada narasla
Usi nikad nisu imale
Nikad se nisam potrudila naučiti raditi s programima za vez na svojoj staroj mašini (Bagat Višnja S electronic) a sad imam neku Toyotu bez toga, ali to mi se ne čini zahtjevnim - napraviš program za vez i drapaš na traku.Obzirom da Smjehuljica nosi mahom Gap, to mi nije opcija.
Šalim se... nosi dobivenu robicu... ali svejedno htjela bi ju označiti... a ove etiktice u UK mi se čine praktično i ne skupo rješenje.
Gdje li nam je Vještičica nestala - ona bi sigurno dala upute kak se to točno radi. Ja ne znam.
Ima firmi koje se bave strojnim vezenjem i tkanjem, ali ne znam da li daju takve usluge. Meni je tanki crni marker bio ok. Osim toga, ove trake s imenom moraš uredno ušiti, a to znači opet rad iglom, pa se to hoće cufati - nije baš zahvalno...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 10.06.2014. at 10:30
Ma ima i trajnih naljepnica otpornih na pranje, ima ih i koje se zalijepe peglom... nisu sve na iglu i konac...
Ja sad imam drugi problem.
Upali smo u vrtić, ali trenutno razmatramo opciju da se selimo u drugi dio grada.
Budući da selidba još nije 100% sigurna, upisat ćemo je svakako. No, što mi je činiti ako ćemo se seliti? Može li se dijete prebaciti u drugi gradski vrtić ako u njemu ima mjesta? Ili u privatni, u težoj varijanti?
Ima dugu kosu, u ovih godinu dana jaslica/vrtića (jer u dežurstvu pola mjeseca budu u vrtićkim grupama) nije imala uši, niti je u vrtiću bilo uši.
Nikad nam ništa nije izgubljeno, a ni odjeću, ni papuče nismo označavali zato što svatko od njih ima svoj ormarić u hodniku (u kojem stoje papuče/cipele, rezervna robica, jakna i ostalo), a pidžame su im na policama na kojima isto pišu imena.
Isto kao što piše Zuska, niti nama se nije nikad ništa izgubilo. Nama je dan savjet da od svakog komada robice imamo po dva komada u ruksakiću u ormariću (znači dva bodića, dvije majice, itd). Znalo se dogoditi da koje dijete nije imalo pa su posudili od drugog djeteta (rijetko), nama uzeli dva ili tri puta tako i uvijek bi me taj komad robe dočekao za dva dana uredno opran i speglan. Što se tiče pidžama, to ovisi o vrtiću, u našem je praksa da djeca spavaju bez hlačica, pokriveni plahtom na krevetiću, dakle nema pidžama.
nadam se da računaš da će još koje dete to nositi iza tvoje, pa opcija s pravim punim imenom nije neka opcija.Obzirom da Smjehuljica nosi mahom Gap, to mi nije opcija.
Šalim se... nosi dobivenu robicu... ali svejedno htjela bi ju označiti... a ove etiktice u UK mi se čine praktično i ne skupo rješenje.
moji nemau baš neke oznake, iz Marsa se vidi koje je naše ( samo još jedan klinac u klinčevoj grupi ima neke stvari kupljene kod naše tete na placu), ostatak je više manje od nekih drugih ili od rođendana ili nešto namjenski kupljeno, ali opet sasvim različito nek imaju drugi.
Mojca možda samo izvez nekim koncem nešt kao zvjezdica.
ali zato igračke označavam s flomićem sad dal je to samo malo pošarano ili inicijali ovisi o veličini igračke ili vremenu potrebnom za to.
nadam se da računaš da će još koje dete to nositi iza tvoje, pa opcija s pravim punim imenom nije neka opcija, osim ako ne napraviš da se to poslije može odrezati
Da, naravno da će još neko dijete nakon Smjehuljice nositi tu robicu, no ne vidim problem u malo etiketa... na koncu, ova robica već ima etikete s punim imenom i ne smetaju mi.
Može se ime napisati i na hipoalergijski flaster, pa nalijepiti, ali to je za jednokratnu upotrebu jer otpada u pranju. Isprobala sam.
Inače, pola odjeće moje djece bilo je iz donacija - nosila su to druga djeca prije mojih, a i proslijedili smo dalje. Onu koja je bila označena smo označili svojim imenima. Tek sam kasnije došla na ideju da mi je pametnije stavljati prezime, a ne ime, jer sam one oznake s imenom morala mijenjati kad je mlađi naslijedio odjeću od starijega.
Ali nije to tak bitno... Meni je to označavanje odjeće bilo antistres terapija prije nego su djeca krenula u vrtić. A danas, deset i više godina kasnije nisam ništa otpornija na stresove vrsta raznih - na godinu me čeka stres upisa u srednju školu. A starije dijete se uopće ne brine - taj zna što želi i uspjet će... Stres upisa u vrtić čini mi se svjetlosnim godinama daleko.
ja nikad nisam ništa označavala - prelijena sam, meni se to stvarno ne da
nikad se ništa nije izgubilo u sad već 8 godina kontinuiranog boravljenja u vrtiću
Ajte se malo okanite označavanja robice. Imam novo pitanje.
Ja sad imam drugi problem.
Upali smo u vrtić, ali trenutno razmatramo opciju da se selimo u drugi dio grada.
Budući da selidba još nije 100% sigurna, upisat ćemo je svakako. No, što mi je činiti ako ćemo se seliti? Može li se dijete prebaciti u drugi gradski vrtić ako u njemu ima mjesta? Ili u privatni, u težoj varijanti?
Moze.Ajte se malo okanite označavanja robice. Imam novo pitanje.
Kod nas je na vratima vrtića već neko vrijeme obavjest kako se može tražiti premještaj bliže mjestu gdje se živi. Mogu danas pogledati što točno piše...
Ako u novom vrtiću ima mjesta, nema problema, ali to ti je teški SF.Ajte se malo okanite označavanja robice. Imam novo pitanje.
Pitaj Gradski ured ... ček malo, potražiti ću ti kontakt.
Evo, na stranicama zagreb.hr imaš popis slobodnih mjesta u vrtićima: http://zagreb.hr/default.aspx?id=42975
Možeš u svom vrtiću pitati za detalje, a možeš i u novom vrtiću pitati ima li mjesta. Ako ima - nikakva briga. Ako bude frka... e, ne znam ti dalje, nemam baš puno iskustva s tim.
A ovdje ima koga možeš kontaktirati na razini Grada - voditeljicu odjela za predškolski odgoj: http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=1236
Tenks, žene.
Preseli se i tada trazi premjestaj. Ja sam selila starije dijete u sredini skolske godine.
Ma nisam ni mislila prije.
Uostalom, nije ni ta selidba 100 % sigurna.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
