Drage mame,
molim vas ovom prilikom za savjet i vaš pogled na zadovoljstvo i zahtjeve koje imate od vrtica, i kompromise koje moramo napraviti.
Dijete godinu i pol ide u jedan zagrebacki privatni vrtić. krenula je s 2,5 godine. u početku smo bili veoma zadovoljni, naizgled se lijepo prilagodila. i nismo niti trazili drzavni vrtic. u pocetku nam se jedino nije svidjala lokacija samog vrtica, uz cestu, sam smjestaj i dvoriste, ali ok, ne moze sve biti savrseno, dobili smo stvarno dobre preporuke i rijeci hvale za vrtic. odmah po adaptaciji i nakon prvih par mjeseci izudjivalo bi me sto bi tete svakog dana imale jedan jedini komentar za dijete - bilo je dobro. jelo spavalo. pustila sam dijete prvog dana u vrtic i cekala tih par sati da bi cula jednu rijec- bilo je dobro. to se nastavljalo mjesecima, dijete je jos malo i ne moze samo prepricati niti zna verbalizirati kako mu je bilo, a teta ima 2 rijeci u vokablaru kojima moze opisati stanje djeteta. zapravo ni ne znam kako je prosla adaptacija, znam da je bilo 'dobro' i da 'nije plakala'. to je trajalo mjesecima dok se nije promijenila teta i tek ponekad bi tu i tamo na neki ljepsi dan dobili par recenica o tome sto dijete radi i kako se osjeca u vrticu (van tehnickih stvari da li je jelo, upiskilo se ili spavalo) . prvo mi je dijete i prvi upis u vrtić, pa sam mislila, valjda je to tako, to tako mora biti, sto bih ja zeljela, da mi netko 10 minuta prica kako moje dijete provodi dane i kako se osjeca u vrticu... ali da, to bih zeljela, barem jednom mjesecno da dobijem neki izvjestaj, da znam poblize o tome kako je mom djetetu tih 8 sati dnevno svakog dana.
no to je sve jos bilo prihvatljivo. problemi su počeli kad su se počele intenzivno mijenjati tete. po 5 teta prosle godine i isto toliko novih teta ove godine. neke su, višegodišnje tete, otišle bez najave i pozdrava, doslovno nestale preko noći. za jednu su jedan tjedan rekli da je bolesna, od sljedećeg se više nije nikad pojavila u vrtiću itd itd. od samog pocetka, mislim da dijete nikad nije dobilo ideju vrtica u kojoj ono ima jednu, svoju tetu, kojoj se moze obratiti i koja je njegova teta. uopce nema taj osjecaj i ne moze usporediti. s druge strane, ona bi svaki put rekla da voli ici u vrtic, voli svoj vrtic i prijatelje i tete i sve je u redu, i na samo ispitivanje da promijenimo vrtic, nadjemo neki novi, ljepsi, s vecim dvoristem , puno igracaka u kojem bi isto pronasla dobre prijatelje, ne zeli ni cuti, ona voli svoj vrtic. to mi je nekako bilo dovoljno, i nisam trazila dalje. u medjuvremenu smo culi razloge mijenjanja teta, vlasnica vrtića koja vrsi mobing nad tetama, psihicko zlostavljanje i verbalno, da djecu na dvoristu cuva domar kad teta (10.ta po redu) mora ici nesto obaviti itd itd... opet crv sumnje, nesto definitivno ne stima i smrdi, i redovito skoro svi od osoblja vrtica reagiraju obrambeno cim nesto upitas ili samo postavis neduzno pitanje /npr. hoće li ova teta ostati ili kako mi je danas bilo dijete? povremeno imamo ispade i vidim da dijete reagira- počinje s vremena na vrijeme nakon godinu i pol od odvikavanja od pelena piškiti u gaćice ili po noći, i često se žali da ju boli trbuh. na neke periode se intenzivno danima žali na bolove u trbuhu svaki dan, ujutro- u podne -navečer, ne može se igrati , jesti itd. bili smo kod doktora ii uvjerena sam da su to psihosomatski bolovi i emocionalna reakcija jer u tom trenu bi ostala 2 tjedna doma sa mnom zbog bolesti, i nakon prvog dana ju više niti jedan dan nije bolio trbuh. po povratku u vrtić, nakon 2-3 dana, bolovi bi opet započeli. dakle, nesto se dogadja... izvući iz malog djeteta ili teta što- nemoguća misija. ona i dalje želi ići u svoj vrtić i ne želi drugi (ali to mi je nekako normalno, jer se navikla i svaka promjena u pocetku je teska, makar i na bolje)
sad kad pišem vidim da ovo uopće ne zvuči dobro. s druge strane teško mi je napraviti granicu, možda je dijete ponekad pod stresom i lošije raspoloženo u nekim periodima jer smo i mi doma tada više pod stresom,možda je faza i takva je ujutro i otiša u vrtić a nije se nešto posebno tamo dogodilo. možda pretjerujem i normalno je da dijete reagira i da nije uvijek sve super i sve za 5. i na kraju krajeva ne postoji savršen vrtić, bez problema, u kojem je sve predivno i prekrano, blizu nam je, pristupačne cijene, ima savršeno dvorište s pogledom na more u centru zagreba, predobre tete itd itd... razmišljam već par mjeseci o ispisivanju i traženju novog vrtića, ali jednostavno sve ostalo što gledam što nam je dostupno lokacijom mi ne ulijeva neko povjerenje i nadu da bi djetetu tamo bilo bolje. od vrtića na jarunu koji su u stambenim zgradama i bez dvorišta, do vrtića koje imaju skupine u podrumima ili sobama bez prozora, do vrtića kojima su sobe valda 18 m2 s jednom željeznom ljuljačkom iz doba komunizma. naravno da su odnosi najbitniji, ali nekako mi nije baš ideja da dijete velik dio svog djetinjstva provodi u takvom prostoru. ne znam jesam li prezahtjeva i da li pretjerujem oko ovih problema s vrtićem ili sam već davno trebala dijete izvući od tamo? ona i dalje ne zeli cuti o prebacivanju u novi vrtic, a s obzirom da se bliži ljeto i preorganiziranje skupina u vrtiću na jesen, ne gine joj opet nova skupina i nova teta. eto, ne znam niti sama što učiniti...
hvala vam svima koja pročitaju priču i podijele svoj komentar nadam se da sam pogodila temu i forum, puno se pise o tehnickim stvarima, ali nisam pronasla neku temu gdje bih nasla odgovore kako postupiti kad roditelj ima nedoumice.