Za svu djecu kojoj je potrebna.
 |
|||
|
|
|||
Za svu djecu kojoj je potrebna.
Slažem se s tobom. Prilagođeni, odnosno individualizirani program (ne u smislu u kojem se ti termini tehnički upotrebljavaju u našem školstvu) je najbolje rješenje za svu djecu, različitih potreba. Međutim, mnogoj djeci odgoda ipak bitno olakšava život u situaciji kad nemaju bolje. Individualizirani program u većini slučajeva postoji samo kao mrtvo slovo na papiru, a sva "individualizacija" pada na roditelje.U takvoj situaciji ta jedna godina djetetova zrenja više ne u prvom nego u svakom sljedećem razredu donosi olakšanje djeci i roditeljima.mama courage prvotno napisa
Kad smo kupili školske knjige, detaljno sam prelistala svaku. Učinilo mi se da osim skroz tečnog čitanja, pisanih slova i računanja od 10 do 20, niti u jednom predmetu nema za moju kćer NIČEG novog ili nepoznatog. I pitala sam se što će to oni raditi cijelu šk. godinu, hoće li joj biti dosadno, pa svako dijete od 7 godina to sve već zna itd.
Međutim pokazalo se da itekako ima što za raditi. OK, ima specifični problem loše kratkotrajne memorije (poremećaj pažnje) i blage disleksije, ali svejedno se je namučila: napr. kvadar i kvadrat (brkanje sličnih pojmova), zaboravljanje velikog slova pri pisanim slovima, č/ć, ije/je, predvidi i preskoci svih vrsta, odgovaranje na pitanja punim rečenicama pri obradi priče ili pjesme (čitanje s razumijevanjem), matematički zadaci riječima gdje treba odjednom izvesti dvije računske radnje i ODGOVORITI za zadano pitanje, pravilno odgovoriti na pitanja iz prirode (sve odgovore usmeno zna, ali kad dođe čitanje pitanja i smišljanje odgovora...) ... ima tu puno posla dok im mozak dođe na radnu temperaturu i nauči voziti u više pravaca istovremeno. A gdje smo još od pamćenja što je za zadaću, što treba donijeti sutra u školu i sl.
nama je rečeno da nije bit toliko u sadržaju tj. gradivu, koliko u učenju svega ostalog što ide uz školu i društvo. meni je čak u toj godini bilo bitnije da joj doma pokažem kako da uči, što se očekuje od nje i na koji način da si olakša školske obaveze, sve one male tips and tricks što će joj pomoći.
to mi je (sad) jasno.mnogoj djeci odgoda ipak bitno olakšava život u situaciji kad nemaju bolje.
Posljednje uređivanje od mama courage : 27.02.2012. at 11:42
odgađam jer još nije spremna i jer vjerujem da će s još jednom godinom sazrijevanja samo profitirati
Izgleda da će se svi oni koji smatraju da im je djeci potrebna odgoda, ove godine namučiti da odgodu i dobiju. Na šk medicini mi je rečeno da rješenje donosi Gradski ured za obrazovanje (tako je bilo i do sad) koji je najavio da neće olako donositi rješenje o odgodi i da će djecu koja ne krenu u školu ostaviti bez vrtića. To mi je potvrđeno i u školi.
Navodno je bio u GU sastanak sa stručnim timovima i školskom medicinom gdje im je to najavljeno. Stručni timovi su se pobunili da neće uskraćivati odgodu djeci kojoj je ona potrebna da bi riješili problem manjka mjesta u vrtićima.
Informacija koju sam dobila iz GU je da će djeca koja dobiju odgodu u vrtiću i ostati.
Mislim da treba zanemariti savjete tipa: ne odvesti dijete na testiranje i jednostavno se ne pojaviti ne upisu pa eventualno platiti kaznu, ako se pojavi CZSS.
Na rješenje gradskog ureda za obrazovanje može se izjaviti žalba ministarstvu obrazovanja koje oformljuje komisiju koja procjenjuje djetetovu spremnost za školu.
Svi oni koji žele odogdu trebaju sjesti i dobro razmisliti zašto to žele kako bi pred komisijom mogli dobro argumentirati svoje razloge.
Čini se kako argumenti tipa: neka se igra još godinu dana neće proći, ali ne treba pokleknuti pred mogućim prijetnjama o gubitku mjesta u vrtiću
Ta priča oko manjka mjesta u vrtićima bila je aktualna i lani (a možda i još koje od prethodnih godina, ne znam), od samih teta sam čula da prema uputama moraju "isprazniti" vrtić. One su na kraju bile i pomalo ogorčene na odgode jer im je Grad sljedeću jesen slao inspekciju koja je istraživala njihov rad i sugerirala im da su maltene nesposobne kad nisu odgođenu djecu uspjele "pripremiti" za školu. Za "kaznu" su im uvalili gomilu papirologije jer su se morale posebno "pripremati" za rad s odgođenima, voditi evidenciju njihovih dnevnih aktivnosti i pratiti napredak, sve to nositi svaki dan na uvid i potpis stručnoj službi i slične takve gluposti.
Posljednje uređivanje od čokolada : 07.03.2012. at 22:47
ja sam na početku školske godine rekla da ću pustiti stručnim službama da ocijene što je za moje dijete bolje i da ću poslušati savjet (jer ja onda nisam bila načisto što je bolje budući da apsolutno cijela njena grupa ide u školu)
sad imamo papire od psihologinje i logopedinje u kojima preporučuju odgodu, kao i mišljenje njene obje tete da ima lošu koncentraciju kad je u pitanju grupni rad (jedan-na jedan funkcionira odlično)
ja sam se zapravo na početku godine nadala da neće biti razloga za odgodu, ali kako je vrijeme odmicalo vidjelo se da joj ta odgoda treba
sve stručne službe u vrtiću su još prije par mjeseci obaviještene o našim dvojbama i pratili su je pojačano, baš zato da vide što je za nju bolje
odluka o odgodi je donešena sve samo ne olako (i s njihove i s moje strane)
i zato smatram da je njihova procjena bolja od procjene doktorice koja će je vidjeti prvi put u životu i zaključiti da ona dobro rješava testove...
ona je ne vidi kakva je u grupi, kakva je njena koncentracija i kako podnosi frustracije
i smetaju me generalizacije da roditelji odgađaju jer im se ne da baviti djetetom i pisati s zadaće ili da odgađaju zato što je to in
meni se uglavnom ne da objašnjavati susjedima koji su sve razlozi zbog kojih tražimo odgodu pa samo kažem "ma još je prezaigrana"
ali razlozi su puno dublji i mislim da većina roditelja takve odluke ne donosi olako iako možda "na van" tako djeluju
eh da, da je rođena kad je trebala biti rođena, ne bi sve ovo ni morali prolaziti (rođena je 2 mjeseca prerano)
Znam za dvoje djece koji su prošle godine dobili odgodu i to je prošlo bez ikakvih problema. Zato sam ove godine ostala u čudu kad mi je čak spomenuta mogućnost da će ih ispisivati iz vrtića. Jasno mi je da je to šuplja prijetnja bez zakonske osnove, ali ipak uplaši čovjeka.
Ovo boldano je stvarno gadost. Ja sam našim tetama zahvalna do groba za neke stvari koje su napravile s mojim sinom. Pa nisu one krive za njegove određene probleme. One su ih rješile masu. I sad nakon svega bi ih još trebalo i maltretirati zbog toga jer on nije spreman za školu.
Ovo si tako lijepo napisala. Osim toga, kod nas još uvijek nema osjećaj da je pisanje pismene provjer bitno, da se za to treba pripremiti, ponoviti gradivo, da je ocjena on što pokazuje njihovo postignuće.
I sada još katkad zna pitat, koji je dan u tjednu, pa zbraja koliko još do vikenda.
Katkad požuri uzet pisat domaći, katkad bi sve dao na svijetu da ne mora, tada u njemu proradi idjete koje bi se igralo tri dana u komadu
ove godine vrtici su dobili "zabranu" davanja misljenja oko spremnosti za skolu jer vrtice treba isprazniti.
bas sam imala razgovor sa psihologom gdje je potvrdjena moja sumnja i nastavak, djaba vam to, ove godine vrtic nitko ne pita.
Vrtići (u Zagrebu) trenutno ne izdaju nikakva mišljenja, ali to nema veze s upisima u školu (i brojnim stanjem u vrtićima).
Radi se naime o nejasnom tumačenju zakonske regulative o statusu DV-a kao ustanova i djelatnosti koja pokrivaju (odnosno upitno je po nekimaimaju li vrtići ovlasti izdavati bilo kakva mišljenja....)
pretjeruješ s interpretacijama
malo švrljam jer sam već pomalo luda od svega oko upisa u OŠ tj odgode istog
instiktivno smo se odlučili na odgodu. nije to nešto drastično, ionako na te datume u ožujku gledaju kao na rubne i ne rade probleme ako želiš.
i ne zabrinjava me da će biti možda među starijima za godinu dana. ja sam bila među najmlađima i iako mi ništa nije išlo teško (osim jelte, koncentracije) bilo mi je prilično dosadno, ali ono što me užasno dugo mučilo je što sam mala, manja, najmanja. eto.
e sad, ono što mi se nije svidjelo na testiranju je recimo - nezainteresiranost dr za činjenicu da P nacrta čovjeka u par poteza i da izgleda bzvz, jer malac ne voli crtanje. i nije maher u tome. ali je maher u recimo izradi čovjeka od plastelina. samo, eto, njima je to nevažno. pa je olakotna okolnost što je dijete nacrtalo sve prste :doh:
da skratim, ionako ćemo dobiti odgodu (idemo još na ono školsko testiranje ali dali su mi do znanja da dr ipak ima zadnju riječ)
ono što mi nije baš drago je etiketiranje. tj dijagnoza kojoj je osnova tih pola sata s macem. hiperaktivnost. i sad sam naravno cijeli dan sluđena od toga i ne znam kamo da se okrenem. i mislim da sam bila u pravu kad sam "predosjetila" tu potrebu da ga ostavim doma još godinu dana.
ja ti nikako ne bih uzimala za ozbiljno te dijagnoze čija dijagnostika traje 15 minuta. Ako ozbiljno sumnjaš da je dijagnoza točna tada već sada , u ovoj godini odgode , potraži stručnu pomoć kako se nositi sa dijagnozom , tj. kao pomoći djetetu ako se predpostavlja da će imati potrebe za pomoći u ućenju i uklapanju u sustav. Odgoda je najmanji problem, etiketiranje zapravo ne postoji kad se krene sa godinom kasnije u školu ako problema nema. A ako problema ima, bolje je iskoristiti godinu odgode za upoznavanjem sa problemom i kako se nositi sa njim (mi smo praktično izgubili tu godinu odgode zbog obiteljskih problema , pa smo sve morli nadoknaditi kad je M. krenuo u školu, a problemi su izašli na površinu).
Djeca na testiranju ne crtaju čovjeka zato da bi se vidjelo crtaju li lijepo nego zato što se iz tog crteža procjenjuje njihova zrelost, a ona se očituje baš u crtanju detalja - prma tome, bitan dio je upravo to što je nacrtao prste.
Što se hiperaktivnosti tiče, ako stvarno ima nešto u tome,onda bi bilo jako pametno početi sa kakvim terapijama prije škole, jer netretirana hiperaktivnost u školi može biti stvarno jako veliki problem.
Tiwi, vjerojatno se radi o nesporazumu: školski liječnici ne postavljaju dijagnoze. Dr mora nekako argumentirati odgodu i to se obično radi "opisno" (ako ne postoji nalaz odnosno "vanjsko" mišljenje)
ne vrijeska, citiram.
tako mi nisu rekli u vrticu. dapace jasno su rekli razlog. cak i broj djece odgodjenih prosle godine i reakcije na isto. cak i nastavak i komentar na takvu "zabranu", no ne zelim citirati cijeli razgovor jer ne mislim da je to u redu.Vrtići (u Zagrebu) trenutno ne izdaju nikakva mišljenja, ali to nema veze s upisima u školu (i brojnim stanjem u vrtićima).
Radi se naime o nejasnom tumačenju zakonske regulative o statusu DV-a kao ustanova i djelatnosti koja pokrivaju (odnosno upitno je po nekima
Nećeš se pokajati.A radi njihovih instant testiranja nemoj se nervirati, to je takav smijeh od testiranja, ne samo taj, nego većina, rijetko se baš neko dijete pomno i stručno testira, to ide sve po P.S. u i stručno ako je nešto special, jako bitno, ali ova rutinska.
Mojoj su curici, negdje s četiri godine, uručili papir, na nekom testiranju vezanom uz zdravlje, nebitno sad, ali ide uz to i psiholog, da je na donjoj intelektualnoj granici za dob, maltene retard, ja donesem
Mala sa poslije toga zblokirala, osobito kad nije dobro rekla isprve da je vuk životinja, pa tek onda vuk. Tako da, testiranje može biti i dobro ,ali i skroz falše, ovisi tko ga vodi.
Posljednje uređivanje od Nena-Jabuka : 28.03.2012. at 11:00
Ovo je s našeg sistematskog lani:
U sobi s med. sestrom, Lovre treba nacrtati čovjeka. I nacrta ga po principu "točka, točka, točkica - gotova je glavica...". Kaže mu sestra da nije nacrtao prste, pa mogao je nacrtati još i kosu i uši... I tako on pomalo nacrta "sve".
Uđemo mi u sobu kod liječnice. Gleda ona crtež i kaže: Pa zašto Vi želite odgodu? Pogledajte kako je ovo krasno nacrtao, koliko detalja tu ima...
Tako da, Tiwi, no sikiriki...
I ja, Neno, mislim da si ti ekokventna
tiwi, u skoli...odmah sam rekla da planiram odgodu i rekla da sam imala svoje sumnje koje su mi u vrticu potvrdili.
rekla sam joj koje.
otisla je s njom na testiranje i kad su izasli van rekla je kako je bila odlicna, puno bolja od vecine djece i da ne zna ovo sto sam joj ispricala, odmah bi rekla da je spremna.
ocu ovim reci koliko se moze dobiti malo uvida u dijete i sa tim malim segmentom ga nepotpuno ili pogresno procijeniti.
moja rastura crtanje, al ona ima "u genima" s obje strane likovnjake. s druge strane ne dozivljava puno drugih stvari koji daju takodjer odredjenu notu njenog razvoja i spreme. kroz njene crteze definitivno ne mozes "procitati" zrelost. detalje crta od svoje trece godine. i ispunjava cijelu plohu papira.
i zaista cu na prvo mjesto staviti misljenje teta i psihologa u vrticu s kojim cu i ja porazgovarati, misljenje nas kao roditelja, bilo koga tko s djetetom provodi vrijeme i pozna ga u vise no jedne situacije, a tek onda na dno bilo koga, bilo koje struke i znanja koje ce mi jednokratno "procitati" dijete u 10 minuta. bilo da daju "pozitivno" bilo da daju "negativno" misljenje.
Moje mišljenje je da je danas puno i previše simptoma u kojima se jako analizaraju djeca.U našoj dobi nije bilo pojam hiperaktivan,ili emocionalno nezreo za školu.Ma gluposti,to je razmaženost današnjeg doba,djeca moraju uči u realnost i krenut živjeti izvan bajki i crtića,znači prihvatiti obvezu.E sad je pitanje koliko roditelji žele, još odmarati godinu dana da nemora biti uz dijete i pratiti školu.Ovime ne spominjem nikako odgodu zbog djetetovo zdravstvenog problema!
U naše doba (a ja sam generacija sedamdesetih) je isto kao danas bilo emocionalno nezrelih za školu.Ne znam kako se to tada nazivalo, no zasigurno su se i onda kao i sada emocionalno nespremna djeca prvu godinu u školi suočavala s brojnim teškoćama
Ja ne bih toliko relativizirala odgodu u smislu da roditelji žele da se još jednu godinu odmara...o tome ipak odlučuje višečlana komisija i liječnik, a ne roditelj kojemu se tako "ćefne"
Slažem se da danas imamo hiperepojavu dijagnoza hiperaktivaca i da često roditelji u razgovoru razmaženo ili ako baš hoćete zločesto dijete zovu radije hiperaktivnim nego zločestim, međutim isto tako mislim da dječji psiholozi u globalu dobro rade svoj posao i dobro uočavaju razliku između neodgojenog i hiperaktivnog.
Posljednje uređivanje od ronin : 19.07.2012. at 22:09
jesi li ti svoju najstariju curku upisala u prvi razred ove godine?
Ronin, od ove godine se prednost pri odlučivanju o odgodi baš daje procjeni roditelja.
Moje je mišljenje da svako paušalno "oplitanje" nanosi štetu.
Jesam upisala sam,ali smo se suprug i ja osječali kao "kriminalci",od općine,od dr., od pedagogice i psihologice smo dobili upit,a ZAŠTO,pa oduzimate joj godinu dana igre,pa ZAŠTO,više sam bila luda,a ona šizi u vrtiću!Toliko su nas ispitivali,samo da ju još nedamo!
a ja sam dobila isto to, samo kontra jer je...razred bio prazan i trebalo ga je popuniti
nas su odkantali za prijevremeni upis. ja to ne kuzim. i jadno nam skolovanje ako se djeci "oduzima" godina igre, koje su to fore.
md je reko, ako je f. imao ispodprosjecne rezultate na tim ispitivanjima, onda ima nade za ovo drustvo
a zasto se niste zalili?
inace u vasem kvartu su "odgovarali" od upisa i predskolarce jer ih ima puno.
mi smo odgodu morali isposlovati od ministarstva jer ih u nasem kvartu ima premalo.
i hebes ovu drzavu ako se odlucuje prema brojcanom stanju. i hebes testove. hebes sve!
zalili smo se, nadam se da ce nas rijesiti do 9. mjeseca
mi smo napisali u zahtjevu i objasnili da dijete ne bi islo u kvartovsku skolu, ali sipak.
a taj sistem skolovanja mi je pusiona i dalje. ovo sto smo mi izabrali je najmanja steta. a s obzirom na md-ovo zanimanje mozda nas put odnese negdje drugdje, ko zna.
mikka, a kad je feđa rođen?
(ok, naučila sam kad je ksjuša)
navrsio 6 prije 10 dana
ja mislim da bi trebalo osnovati jedinstvenu komisiju jer se toliko razlikuju ...
mi nismo dobili niti jedan od ovih komentara
naprotiv, liječnica nije niti gledala datum rođenja i kada sam pitala da dobro što ona stvarno misli o prijevremenom upisu u školu - samo se okrenula mladoj liječnici (koja je očito bila tamo na praksi) i komentirala kako uopće nema razlike između moga sina i pola godine starijeg dječaka koji je bio prije mog sina na pregledu
odmahnula rukom i rekla da je ok
u općini nitko ništa - dali formular, ja ispunila, dobila papir za koji dan
u školi na testiranju isto - pristupili mu kao i svakom drugom djetetu bez ikakvog komentara; kasnije upisali bez problema (samo tražili kopiju papira koji sam dobila u općini)
inače mali slovka, dakle ne čita; zna slova, ali baš nije ljubitelj pisanja, lopta mu je draža od crtanja ... tako da prema ovome svatko ga je mogao "srušiti"
pravomoćno rješenje stiglo neki dan
Vrijeska to je po meni ispravno,meni je dr.čak otvoreno rekla nakon upita ZAŠTO,pa pustite je nek se igra,prije nego je kćer uopće pregledala rekla da je rođena par dana kasnije ja vam nebi dala odobrenje,j asam gledala i zanjemila!
Nitenaja, meni je lijecnica na kraju pregleda otvoreno rekla da ce odluciti da li ce dopustiti odgodu kad vidi koliko je djece u razredu. sta reci na to?
Svašta!Koma...
O, što bi mene ta čula, a i njeni nadređeni.
mi smo dobili odgodu krajem osmog mj. prošle godine u Splitu nakon što je prošla sva testiranja.... bez ikakvih problema, nakon jednog maila i jednog telefonskog razgovora, kako i piše u rješenju iz privatnih razloga...
sad krećemo sa 7god i 9mj i ne smatram je ni sa čim zakinutom, više smatram zakinutom sebe koja sam sa 5god i 10mj išla u 1.razred i kako mi piše u knjižici poznavala više gradiva od predviđenog, a emotivno uvik najmanja, najnezrelija... danas kad pogledam unazad baš sam odudarala od večine
e pa vidiš, s jedne strane se žališ jer se osjećaš kao "kriminalac" jer radiš ono što smatraš najboljim za SVOJE dijete (čak i unatoč mišljenju pedagogice i psihologice), uzimaš sebi za pravo osuđivati roditelje koji su savjet poslušali i smatrajući da je to najbolje za NJIHOVO dijete odgodili školu
E sad je pitanje koliko roditelji žele, još odmarati godinu dana da nemora biti uz dijete i pratiti školu
da baš tako, moram se nasmijati na ovo, evo ja sam baš uživala još godinu dana u igri sa svojim predškolcem, crtanju, šetnjama, u dizanju ujutro u 11 ako nam se ne da, u tisuće drugih stvari, nikada ne bih godinu djetinjstva i bezbrižnosti svog djeteta zamijenila obvezama, radom, ustajanjima ujutro u 7, školom i domaćim radovima. za to uvik ima vrimena, a za djetinjsvo više nikad.
i pitanje je kada će ti "napredni" petogodišnjaci i šestogodišnjaci se umorit od škole i obveza, i šta će reć svojim roditeljima na njihove odluke, možda šta i ja na 1. godini faxa... dajte mi dvi godine mira, samo tad ne možeš trčat za leptirima po livadi.
ako je za osudu poželit za sebe i dite još godinu, dvi uživancije i odmora, ja pristajem iz vlastitog iskustva i smatram da sam svojoj curici poklonila 2 god djetinjstva koje su meni uzete i nitko me ne može uvjeriti u suprotno
upravo tako
jako je lijepo tako karakterizirati
isto tako se može roditelje koji traže raniji upis okarakterizirati kao one koji preko svoje djece pokušavaju ostvariti svoje nerealizirane ambicije
ružno, zar ne?
svatko je dijete individua za sebe i što je dobro za jednog nije za drugog
za nekog je potrebna odgoda, za drugog raniji upis
Ne smiju dati napisemno ali mogu procjeniti dijete ako roditelj to želi i dati svoje mišljnje usmeno.
Mi sljedeće godine moramo tražiti prijevremeni upis i psihologica je rekla da nema problema, samo da je podsjetim na jesen.
Masa, znas sta su meni rekli kad sam prenjela usmeno misljenje? Da ih to ne zanima jer oni nemaju sta davat. Pa ni vanjski psiholog. I u skoli i na lijecnickom.
Naravno da ne priznaju usmeno, ali roditeljima koji nisu sigurni što napraviti, upisati dijete ili ne može pomoći procjena psihologa u vrtiću kod odluke.
Nisam napisala taj dio
Slažem se da svaki roditelj u suradnji sa stručnjacima treba odlučiti da li je njegovo dijete spremno za školu ili ne, ali mi se ne sviđa ovo razmišljanje koje se provlači kroz neke postove da se djeci upisom u školu uskraćuje djetinjstvo, igra i razbibriga.
Sama sam krenula u školu s 6 god. i 2 mj. i ne sjećam se da mi je išta od gore navedog bilo uskraćeno, dapače, preporodila sam se nakon vrtića kojeg sam uistinu mrzila.
S druge strane, i ta naša percepcija dječje zrelosti može nas koji put zavarati. Sin nam je krenuo u školu s točno 7 god., s velikim predznanjem i priličnom samostalanošću pa je u onim pubertetskom periodu bilo obostranog živciranja u svezi tih njegovih školskih obveza. Kći je krenula sa 6 i po (rođena u veljači) sa puno lošijim predznanjem od brata joj, a i emotivno mi se činila dosta nezrelija te me je iskreno bilo strah kako će to skupa kod nje sve ići :/.
Međutim, to dijete je toliko brzo napredovalo i intelektualno i emotivno da stvarno nismo imali nikakvih problema s njom. I danas je kao srednjoškolka veoma savjesna i ambiciozna za razliku od brata joj kojemu je škola bila samo teret kojeg je htio što prije skinuti s glave.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom