 |
|||
Školarac - ključić oko vrata
Oni čija mala (i šlampava!) djeca sama dolaze doma iz škole, kako ste riješili nošenje ključa? Kako osigurati da ga ne izgubi? Je li bolja varijanta objesiti ga oko vrata ili nečim sigurnim pričvrstiti za torbu (onom rastezljivom spiralom?). Ako ga nosi oko vrata, skida li ga napr. kad je tjelesni? Kako ga nosi, pod majicom, iznad majice?
Trebam neko sigurno rješenje, najbolje bi bilo kad bih joj ga mogla ugraditi pod kožu jer apsolutno nije u stanju brinuti o stvarima.
A opcija ostaviti kod neke susjede koja je stalno doma?
To ti je individualno. Moj stariji nosi ključ oko vrata, ali mlađi to ne voli - njegov je zavezan za torbu. Nije praktično imati ga oko vrata jer klinci idu na tjelesni i slično...Većina današnjih torbi ima alkicu za ključić. Ključ je na dugačkoj vrpci (onoj za mobitele). Kad se ide na tjelesni, torbe su u zaključanom razredu, pa nema opasnosti. Ključ je lako izgubiti, ali torba je drugo pitanje... Jedino vrpca mora biti dovoljno dugačka da segne do brave.
Susjed mi nije opcija (tko je baš uvijek doma?), možda je pričvrstiti za torbu najbolje, jedino što to onda može biti samo s vanjske strane torbe (za ručku ili remen, pa ugurati u džepić sa strane).
naša torba je imala alkicu s unutarnje strane i to nam je bilo super, ako nema alkicu možda s unutarnje strane postoji neka malo veća etiketa koja bi mogla poslužit u tu svrhu i
Ovako ima moj sin na ovogodišnjoj torbi koja nema alkicu unutra - ključ je pričvršćen na dovoljno dugačkoj vrpci na ručku i ubačen u džepić. Kad dođe doma, samo potegne vrpcu i evo ključa vani bez prekopavanja torbe. Divota za ovakve kakav je moj mlađi, koji nisu spontano organizirani nego im mi moramo smisliti način da se stvari ne gube.čokolada prvotno napisa
najsigurnije bi bilo otvaranje na zvuk ili otisak prsta, ali o tome za cca 100 godina
Posljednje uređivanje od jelena.O : 28.08.2012. at 13:39
moj nosi oko vrata oduvijek, to mu je postao ko neki fetiš.
a prilično je handrast. izgubio je do sad svašta, ali ključ nikad.
Moj ga ima na uzici za oko vrata ali ga skida jer kaže da mu smeta. Pa ga ugura u đep. Do sada je sve bilo ok.
Moj je dosad ključ nosio u zatvorenom džepu jakne ili zakačen za hlače i uguran u džep (ima privjesak s onom štipaljkom kojom ga može zakvačiti za bilo što).
Da, ali problem je u tome da je taj senzor za otisak prsta tolko vidoko da nema šanse da ga dijete može dotaći samo tako....
Mi smo sad stavili takva vrata na kuću i mogu reći da je dosta visoko...
Tak da ipak, ključić u torbu... Na uzicu.....
Nekad sam davno svoj nosila oko vrata, a kako sam trapava i danas, koristim karabiner. Ima ih u setovima za kupiti od malih do malo većih, okačim ključ od auta ili kuće na alkicu od torbice, lako se skine a opet ne može ispasti tako lako.
Posljednje uređivanje od Luminitsa : 28.08.2012. at 21:05
i nas to čeka ove godine ali srećom smo na selu, a oko nas u skoro svakoj kući bar jedna bakica koja je staaaaaalno doma. nećemo im ostaviti rezervne ključeve, ali zara može otići kod njih i čekati da netko dođe doma.
mene više od ključa muči alarm, zara je tak spetljana da se stvarno bojim njenog uključivanja i gašenja alarma
Moja ga nosi u džepiću u školskoj torbi.
A imali smo i jedan "slučaj" prošle godine koji nije bio gubitak ključa nego joj je ostao doma zajedno s mobitelom. Uglavnom bila je panika, ne mogu ju dobiti, nijedna prijateljica ne zna gdje je i sve se vratile doma samo ona nije. Odjurila sam s posla i našla ju kako sjedi pred vratima stana. I iako sam ju pripremala kome se može javiti ništa od toga nije napravila nego je sjela pred vrata. malo dovršavala zadaću, pojela ostatak užine, a onda kad je čula da fiksni telefon u stanu bjesomučno zvoni bilo joj je teško i suzu je pustila jer je znala da mi zovemo.
Mi za ovakve situacije imamo neobavezni dogovor sa jednom susjedom, starijom gospođom koja je uglavnom doma i koju moja djeca i inače povremeno posjećuju. U tri godine možda je dva ili tri puta trebalo da dečki odu k njoj ako bi slučajno ključ ostavili doma (stariji sin u prvoj godini bez boravka). Mlađi ima ključ prikopčan za torbu pa se to ni jednom nije dogodiloda ga zaboravi, ali se dogodilo da ostavi cijelu torbu u školi i ode se igrati s društvom (ulovila sam ga kad sam slučajno došla na informacije za drugog sina) tak da sigurno ima još takvih situacija, ali ne dopiru do nas... Sigurno je i stariji još koji put otišao bez ključa, ali to nije bio problem jer je mlađi došao doma prije njega. Sve je to dio odrastanja.
Btw. i ja sam nosila ključ oko vrata i izgubila nekoliko ključeva. Sjećam se da smo promijenili klasičnu bravu za cilindričnu kad sam krenula u peti razred i tek tada sam prestala gubiti ključeve... Slično je bilo s čoporom djece iz susjedstva (većina s ključem oko vrata, pa smo jedni druge servisirali ako bi tko izgubio ključ - uvijek se od nekoga moglo nazvati mamu). Tak moja djeca rade i danas, nisu jednom udomili kolege i prijatelje. Bitno je da imaju tu svoju mrežu - uvijek se k nekom može otići na telefon, wc ili po čašu vode u slučaju hude sile. Nije to loše. Moji znaju da dugoročno igranje i gubljenje vremena u takvim situacijama nije poželjno, pa redovito prijavljuju tko je došao i s kojim razlogom (uglavnom sve klinci iz susjedstva). Isto, i moji su znali dijeliti tuđe sendviče s njihovim vlasnicima i drago mi je da imaju takvu ekipu i brinu jedni o drugima.
mi jučer posudili Ključić oko vrata
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom