Milis prvotno napisa
Mi smo sad već neka 2 tjedna prehlađeni, užasno kašlje zadnjih par dana, pa se uredno u kašlju (od šlajma) i ispovraća... Inače jede relativno dobro, barem prema kućnoj vagi mi se čini da je dobio 300- 400 g u mjesec dana (za par dana ćemo punih 8 mjeseci), ali sad ga je sigurno i ovo iscrpilo...
No naravno, kako čovjek nikad nije zadovoljan i miran, sad sam u drugim brigama. Vjerojatno me u oko upiklo ono što sam čitala na američkim sajtovima o infantilnoj anoreksiji- o tome kako ta djeca emocionalno, motorički i kognitivno zaostaju (makar mi je frendica koja radi u NY kao pedijatar rekla da su to sve bedastoče i da se ni američki pedijatri ne drže tih njihovih "psihologiziranja"), pa sam sad sva luda i glesam ga pod sto povećala. Naravno i uspoređujem sa starijom kćeri- što NIKAKO ne bih smjela raditi, a koja je super jela, bila svo vrijeme do godine dana zdrava i na sve se načine super razvijala. Maleni pak je (da li je kao karakter takav, ili su problemi s nejedenjem to na neki način izazvali ili ispotencirali, ili je na tatu (kaže scvekrva da je muž bio kao beba miran i tih i nije se puno smijao ni glasao), ili je tko zna što) dosta tiši i ozbiljniji od nje i motorički neke stvari radi kasnije- dok neke ranije- od nje. On je zapravo sve napravio "po tablicama" i objektivnih parametara da nešto ne bi bilo ok nema, samo mene izjeda neki crv sumnje i nečeg me stalno podsvjesno strah, jer je toga svega kvantitativno manje nego što je bilo s njom (opet uspoređujem...). On se počeo smijati na vrijeme, glasati, pratiti pogledom (jako rano), uspostavljati kontakt, hvatati predmete i igrati se s njima (isto jako rano), u motorici je neke stvari jako rano napravio (napr sve rotacije i stavljanje noge u usta), no s nekima je malo lijeniji- napr sa svime što ima veze s potrbušnim položajem. Konzultirala sam svu potrebnu svitu (od doktora do mama s iskustvima) i svi su mi rekli da im se sve čini ok, da psihomotorni razvoj ima široke varijacije (tipa netko se sam posjedne s 7 a netko sa 9), da ima veselije i ozbiljnije djece, da je on dosta bio bolestan (ovo mu je 7. infekcija u životu) i još je i trenutno bolestan već preko 2 tjedna i da ga to sve sigurno malo ometa i daje mu pravo da bude sad još mirniji i tiši i ozbiljniji... ali mene stalno nešto muči. On sad, s nepunih 8 mj, zna sjediti kad ga se stavi u sjedeći položaj bez pridržavanja, igra se s predmetima, počeo je s bočnim obranama, ide sam u četveronožni položaj i ljulja se, ali ne zna se sam posjesti, ne diže se sam na noge ali kad ga stavim na noge (što jaaako voli) u stanju je držati se za rub kauča i do par minuta i skakutati. Ima faza kad je jako miran i ozbiljan ali ima i faza kad galami sretno: vrišti, mama, dada, dida, radi smiješne face, smije se osobama koje voli, boji se nepoznatih prostora a i osoba, radi mjehuriće, uzima predmete i igra se, valja se po podu... Nekad mi se čini da se meni premalo veseli (doduše sjećam se i da sam za kćer govorila da me ne voli jer se ne želi maziti sa mnom i ne smije mi se)- ali možda sam mu ja već i dosadila jer se smije kad dođe kući kćer ili napr moja sestra ili kad vidi susjede na ulici, nekad se odazove na poziv (ime) ali često i ne, nekako je u zadnje vrijeme sav "ljut" i nezadovoljan i samo se hoće čuvati i dudati dudu i neće se smijati i "pričati" (bolestan je, znam)... onda, nema ni jedan zub (normalno, znam...) i jako puno spava (od 19,30- 06,30 pa još 3x dnevno od 45- 100 min- ali i kćer je spavala isto tako noću a danju 2x po 1,5- 2 sata)... znači objektivno se nemam zbog čega brinuti ali stalno mi je na pameti napr autizam (joj horora)... čak sam zvala frendicu koja je defektolog i uplašilo me kad mi je počela postavljati pitanja tipa da li pokazuje prstom, da li zna pokazati gdje je napr luster, sat itd... (pa kćer koja je bila super po svemu je to znala tek s 10- 11 mj)- mislim da je to prerano za 8 mj??? Mislim, on se okreće prema izvoru zvuka, uplaši se napr naglog zvuka, usisavača, naglog pokreta itd. dakle svega normalnog, zna dugo promatrati neki predmet koji ga zanima i stalno se prema njemu okreće, voli igračke, kad je dobre volje škakljanje, počinje se igrati skrivača... oduvijek su mi svi pedijatri (a bilo ih je kod njega puno, što njegova dr što dr u bolnicama gdje je bio) govorili kako ima jako prodoran i bistar pogled, pogled starijeg djeteta, i kako je on jedna senzibilna duša... Samo što mi sve skupa je ipak tiši, mirniji (i motorički) i ozbiljniji od kćeri i od nekih beba u susjedstvu, pa me onda ti američki članci plaše... pa me plaši da sam ja nekako kriva za to, ili ti problemi s jedenjem, ili da on zbilja ima neki poremećaj...
Kako to vama zvuči sve skupa?