 |
|||
Ako svoju sreću, ispunjenje, ili hvalu za ono što u životu imaš ne smatraš da duguješ isključivo sebi, komu ili čemu onda zahvaljuješ na tome?vertex prvotno napisa
Zašto imaš potrebu zahvaliti nečemu što ne znaš niti imenovati?
Just curious. Nadam se da neću proći kao mačka.
Eto, ja ne vjerujm u boga, a smatram se prilicno sretnim covjekom.
U nekim fazama zivota sam bio vrlo sretan (i bio sam svjestan toga), u nekim pak manje sretan (i opet, svjestan toga), vjerojatno kao i vecina drugih ljudi, vjernika ili ne.
Vjernike ocito ispunjava vjera u boga, dok nas ostale nesto drugo ... tesko mi je definirati sto, ali tu je.
Usput, da li ste slusali novu stvar od Hladnog piva, "Dzepni bog"?
Mislim da je teskt vrlo dobar (pri tome zaboravimo dio o sukobu bogova, on sad nije toliko vazan), jer ... oni koji ne vjeruju u boga ipak imaju nesto u sebi (iznad sebe, pored sebe, gdje li vec), neki svoj centar vjere ...
zato sto je osjecaj zahvalnosti jedan od najljepsih osjecaja i uvijek mi podigne raspolozenje... pri tom mislim UVIJEK - cak i kad su tragicni dogadjaji u pitanju...Ako svoju sreću, ispunjenje, ili hvalu za ono što u životu imaš ne smatraš da duguješ isključivo sebi, komu ili čemu onda zahvaljuješ na tome?
Zašto imaš potrebu zahvaliti nečemu što ne znaš niti imenovati?
e sad, zahvaliti se mozes suncu sto sijea, ptici koja je preletjela, svom tijelu koje ti tako dobro sluzi u zivotu, zdravo je i lijepo, nosilo je tvoje prekrasno dijete, svom poslu/sefu/zanimanju koji ti daje vise nego dovoljno novca da se prehranite i to finom klopicom, svom partneru sto je divan prema tebi i sto dijeli zivot s tobom, prirodi koja funkcionira jednom takvom savrsenom mudroscu, kucnoj biljci koja tako fino raste i razveseljava te samim svojm postojanjem, knjizi koju si nedavno kupila, novcu u banci, banci koja cuva novce, draguljima u sefu.... problemima sto te uce novim stvarima i ukazuju ti jasnije na stvari koje vec imas... itditd...
svima si na svemu zahvalna..
a u konacnici nije bitno kome si zahvalna bitno je da imas taj osjecaj...
kad je tako lakse ti je davati i primati jerbo ne osjecas krivnju kad ti neko nesto pokloni i ne trazis protuuslugu kad nekom nesto poklonis... nekako skuzis da stvari idu u trokut, krug -puno cesce nego dvosmjerno... i tu je mjesto gdje se polako dizes od materije bez da ju napustis.. eto ga , malo sam zabrijala u geometriju... to vjestica u meni carobira 8)
ili me jednostavno uvijek ponese taj osjecaj zahvalnosti...
kad bi samo mrvicu bili vise zahvalni u zivotu svi mi skupa (a recimo pogotovo ovdje na zapadu) svijet bi bio toliko ljepse mjesto za zivjeti svima nama...
i zanimljivo, biti zahvalan i biti ambiciozan (u ostvarivanju svojih snova kakvi god oni bili) uopce nije u suprotnosti...
Ponovno podsjećam da se u pitanju Anite AZ ne radi o unutarnjem zadovoljstvu ili osobnoj sreći koja može počivati na nizu razloga. Ona je pitala nešto sasvim drugo. Ja sam sretna jer sam zadovoljna sobom i svojom okolinom. Vjera u Boga nema puno veze s time, tu se radi o nekim drugim razinama. Tu se ne radi o stanju sreće ili zadovoljstva nego o stanju milosti. Ne bih rado govorila o tančinama svog vjerskog osjećaja, samo mogu reći to da s Bogom čovjek nije manji nego veći. Tu se radi o pitanju smisla kolektivnog i pojedinačnog postojanja, o odgovorima na prva i zadnja pitanja. Moderne fizičare je znanost dovela do Boga. Pa i vertex ima potrebu Nešto čemu je zahvalna pisati velikim slovom (btw. imenica Bog se piše velikim slovom, jer je to ime, isto kao i Alah ili Jahve, koje riječi isto znače Bog, to nema veze s vjerom ili nevjerom). Kreacija svemira i nevjerojatni dizajn koji je stvorio život na zemlji dovela ih je do zaključka o "neuzrokovanom kreatoru". Ali vjeri to nije bitno, jer po vjeri osjećamo duboko u svom biću da postoji nešto iznad ovog života i netko iznad ovog svijeta.
Re: Duhovnost i roditeljstvo (ljubav)
Ovo si jako lijepo formulirala. Jedino što mislim da (nažalost) ne promijeniš li nešto, nećeš biti sretna niti u 76-toj. Poznaješ li nekog tko je istinski sretan zati što je mnogo stekao i neprestano si ugađa?
ja sam razumjela da anita govori o sreci temeljenoj na duhovnosti, i da se pita je li takva sreca iskljucivo privilegija vjernika.
Moje duboko i cvrsto uvjerenje je da nije.
A sto se tice moderne fizike - radi se samo o jednoj mogucoj interpretaciji trenutacno vazecih spoznaja u jednoj znanstvenoj disciplini. Da se radi o znanstveno zaista cvrstom dokazu postojanja boga, vise ne bi bilo fizicara ateista.
ja mislim da je spominjala i jedno i drugo...ja sam razumjela da anita govori o sreci temeljenoj na duhovnosti, i da se pita je li takva sreca iskljucivo privilegija vjernika.
Moje duboko i cvrsto uvjerenje je da nije.
iako bi prije rekla da je mislila na bas na srecu temeljenu na duhovnosti...
osjecaji su nas najvazniji senzor i ja jednostavno svako duhovno pitanje koje ih banalizira a kamoli odbacuje kao nevazne ili jos gore - negativne - smatram obicnom mentalnom masturbacijom...
...u kojoj vjestice i ini bivaju spaljivani...
a Cjelovitost i Povezanost sakriveni Rijecima...
od kojih je glasnije jedino Tijelo....
samo mu treba dozvoliti da govori i - slusati ga...
uh, bas si razmisljam - izbor rijeci u 'obicna mentalna masturbacija' je grub za razinu prisnosti komunikacije koju imam ovdje - pa se iskreno ispricavam svima koje sam eventualno povrijedila a ne nasmijala ili opustila tim odabirom rijeci...
Je, pa i ja sam se pitala da li me to već kvalificira kao neku vrstu vjernice. U svakom slučaju ne mislim da moja sreća ovisi samo o meni. Zašto imama potrebu nekome zahvaliti, ne znam. Zahvaljujem valjda životu, u nekom najopćenitijem smislu.Ako svoju sreću, ispunjenje, ili hvalu za ono što u životu imaš ne smatraš da duguješ isključivo sebi, komu ili čemu onda zahvaljuješ na tome?
Zašto imaš potrebu zahvaliti nečemu što ne znaš niti imenovati?
Ali recimo, mislim da unutrašnji mir ovisi samo o meni. (Nije da sam ga postigla, ali tome težim.)
Zdenka, prije bih rekla da da ono što fizičari danas znaju o nastanku svemira (a to da znaju znači da imaju model koji zasad ničim nije opovrgnut i dosta toga može objasniti) ostavlja prostor za Boga, nego da dovodi do zaključka o postajanju Boga. Zato što su neka pitanja jednostavno izvan okvira modela Big banga.
ja nisam primjetila da moderna fizika pruza dokaze o postojanju boga. ali sam primjetila da je mnogim crkvenim ocima (konkretno kardinal schönborn u austriji) stalo da takozvane teorije "inteligentnog dizajna" kojom bi "pomirili" znanstvene cinjenice naseg doba koje su prilicno neoborive i evoluciju sa djelovanjem boga, uvedu u edukativni sustav.
inace zgodna knjiga za preporuciti:
richard dawkins: the god delusion
u kojoj se americki znanstvenik bori protiv sve jaceg upliva i pritiska pristalica "kreacionizma" u americkom obrazovnom i znanstvenom miljeu.
o, popperovka
Ja obožavam sunce koje sija i ptica koja je preletjela vine moje raspoloženje do nebeskih visina!
Ali i to sunce sija zahvaljujući Nečemu, iako zbog mene - ne zahvaljujući meni, i ptica prelijeće, iako se ne bavi mišlju kome ima zahvaliti na svojim krilima. Pa i mi imamo izbor zahvaliti Nekome prije nego sebi, ili se tim mislima (do kraja) ne baviti uopće.
Ovdje sam se, u stvari, nadovezala na onu Zdenkinu rečenicu da čovjek treba Boga. Mislim da je ta potreba usađena i onda, kada ju čovjek ne imenuje Bogom.
Ja ovo smatram velikim napretkom 8)prije bih rekla da da ono što fizičari danas znaju o nastanku svemira ostavlja prostor za Boga
Kao da smo malo skrenuli u filozofiju. A Anita AZ je tako lijepo postavila ovaj topic pod nazivom "Duhovnost i roditeljstvo (ljubav)". Čini mi se da točno ciljam što je muči. Gledaš lice svog djeteta i vidiš da bi trebao biti neizmjerno sretan, a to nisi. Normalno je da se pitaš što ti fali. Davno sam i sama bila u toj situaciji. Danas je to nešto sasvim drugo. Netko me je na jednom drugom topicu u vezi vjere upitao - kako znam da sam na pravom putu? Odgovor je, kao što reče Isus - po plodovima ćete ih prepoznati. Moj brak, obitelj, odgoj djece više mi nije teret nego ljubav i radost - eto to su konkretni plodovi mog obraćenja.
Iako napominjem da sam deklarativno "vjernik" cijeli život.
ja bih rekla da covjek ima potrebu za pripadanjem, potrebu za sigurnoscu, potrebu za osloncem, potrebu za vodstvom, potrebu za vjerom u konacnu pravdu, u onostrano, u vjecni zivot... potrebu za uklapanjem vlastite pojedinacne egzistencije u neku vecu sliku, sliku koja ima smisla.
Vjera je jedan od nacina da se ta potreba ispuni.
Ali postoje i drugi nacini da se postojanje osmisli.
Ili se mozemo uhvatiti u kostac s besmislom
ja bih rekla da covjek ima potrebu za pripadanjem, potrebu za sigurnoscu, potrebu za osloncem, potrebu za vodstvom, potrebu za vjerom u konacnu pravdu, u onostrano, u vjecni zivot... potrebu za uklapanjem vlastite pojedinacne egzistencije u neku vecu sliku, sliku koja ima smisla.
Vjera je jedan od nacina da se ta potreba ispuni.
Ali postoje i drugi nacini da se postojanje osmisli.
Ili se mozemo uhvatiti u kostac s besmislom
a to je lose?
Ne, nipošto. samo tako nećemo pomoći Aniti.
Ma, fizičarka u nastajanju. Znanstveni starak (kaže mi prijateljica da sa 32 više ne mogu biti novak). Popper nekako stiže u tom paketu.o, popperovka
Što se pomoći Aniti tiče, ja u stvari i ne znam kako bismo joj mogli pomoći, osim što možemo iznijeti svoja razmišljanja pa ona možda u njima nađe nekakav komadić odgovora. I ja sam shvatila da ona pita mora li osjećaj ispunjenosti dolaziti samo od vjere, i moj odgovor je: ne mora.
Ja obožavam sunce koje sija i ptica koja je preletjela vine moje raspoloženje do nebeskih visina!
Ali i to sunce sija zahvaljujući Nečemu
mozda, ali zahvaljivati kemijsko-fizikalnim procesima mi nije neki gust
zezam se... kuzim na sto ciljas...
potreba za trazenjem tog Jednog izvora kome cu na svemu zahvaliti me vraca uvijek meni, u to mirno mjesto...
a ipak trazim Nesto (objekt) cemu cu se zahvaliti pa izabirem Mnogobrojno... konkretno...
zato jer je od samog objekta vazniji proces zahvale i moj odnos prema njemu...
zato sto je od istine vaznije spoznavanje...
zato sto mi je od zivota vaznije zivljenje... itd.
i moj svemir, kao i svemir moderne fizike, kvantne mehanike - dopusta koncept mr.'B'-a ter ljudi koji taj koncept koriste...
ali mu on nije nuzno potreban...
uhvatit se ukostac sa besmislom? - tjah, piece of cake!
Nisam mislila podastirati fiziku kao dokaz, samo sam htjela dati jedan primjer nečeg što teško da može biti slučajnost. Taj je primjer bio promašen najviše zbog toga što to uopće nije bitno. Vjeri dokaz nije potreban. Nitko ne može (niti treba) drugoga "uvjeriti u vjeru", vjeru svatko nalazi ili ne nalazi u sebi. A za Anitu i neke druge mislim, tko traži taj i nađe.
To sigurno (pa to si ustvari napisala i u prethodnom postu). I zato što dijelim to mišljenje, a nisam odgajana kao vjernik, meni je strana ideja o vjeri (Bogu) uklopljenima u neku instituciju. Mislim da, ako nekad prepoznam da sam otkrila u sebi Boga u nekom konkretnijem obliku, moj razgovor s njim će ići direktno, bez posrednika.
Zasad mi se sviđa tatekova formulacija o "centru vjere". Ja tako nešto osijećam oko sebe.
Opet OT, ja sam ustvari sretna što nam je sustav takav kakav je, jer sam na ovaj posao došla okolo kole, s drugih poslova i već sam imala A. i bila trudna s D. Definitivno nisam sposobna za neki ekspresni put. Dan mi ima samo 24 sata. (A ja neke od tih spiskam na forumu, morat ću se malo disciplinirat.)
....ovo je pravo iznenađenje za mene! :shock: Naime, ja sam mislila da se tema nije "prilijepila" s obzirom da mi je tih dana nešto adsl štekao.I još sam bila sretna što se post nije postao jer sam pomislila kako se ovakve teme uvijek odvedu u krive vode. No, to se nije dogodilo i iznimno sam sretna zato!
Dobila sam nekoliko pp o pozivu na duhovne puteve, knjige, čitanja i religije, pa sam pomislila, hm, možda je onaj moj post ipak tamo, inače stvarno nema smisla da mi ljudi samo tako pišu o Bogu bez ikakvog povoda.
Čisto da autore pp obavijestim i zahvalim na njima, no, molim Vas nemojte me više pokušavati preobratiti!Nisam izgubljena ovčica, prije sam pastir kojemu ovce duuugo nisu dale da spava....
__________________________
Kasnije ću vas komentirati, uživala sam u čitanju... i poanta ovog topic nije "pomoć meni" jer meni ne treba pomoć ni više ni manje nego svakom biću na ovom svijetu, pa nema smisla da se na to usmjeravamo... dapače, baš sam filozofiranje o ovome i zamislila kao "odgovor" na moj post...tražeći neki mentalni klik do nekih novih spoznaja.
Moram vam reći da je Davorova prizemna rečenica pogodila u srž više od sveg, a tatek je izgleda u sličnoj poziciji pa sam se u mnogočemu mogla poistovjetiti sa njim.
Nije da ja nisam sretna. Ima dana kad nisam, kad sam toliko umorna da ne mogu osjećati onaj intenzitet emocija koji ja volim osjećati. Možda je nekome tako svaki dan i to mu je normalno... Meni je normalno biti zaljubljena u život, svog muža, djecu, glazbu, umjetnost, prijatelje, prirodu... Kad ponestane opčinjenosti življenjem iskreno se zabrinem što mi je, a to je samo znak moje nestrpljivosti da prihvatim da su ponekad najobičnije stvari poput sna i hrane daleko potrebnije nego mi se nekad činilo.
Svi imamo bolje i lošije dane, ja sam prošlih tjedana bila ozbiljno loše. To me natjeralo da se potrudim više oko sebe, da budem više sama... I nevjerojatno je ustvari kako stvari lako sjedaju na svoje mjesto kad bar povremeno pronađeš sekundu da zatvoriš oči, ne zaspiš istog trena i pomisliš da si ipak dovoljno jak-a da podneseš najobičniji život na svijetu.
Anita AZ, drago mi je da si dobro. Ipak, osjećam potrebu da se izjasnim da nisam od onih koji su ti slali pp. Ne zamjeri, moram ovo reći jer sam na jednom od topica gotovo optužena za nametanje vjere.
Lijepo je rekla Vertex, pomoći možeš ako izneseš svoje iskustvo, ako pomogne dobro, ako ne - opet dobro. Bitno je da namjera nije loša.
Ni ja nisam slala pp.
PP su poslale 3 različite osobe koje nemaju niti jedan post na forumu, čisto da znate, da rješimo misteriju.
super!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom