pozdrav svima , evo jos jedne s problemima...
pratim forum redovito i dosad sam na njemu nasla odgovore na mnoga pitanja, a i dosta dobrih ideja. za aktivno sudjelovanje mi najcesce fali vremena/koncentracije/volje, ali sad cu konacno ipak nesto napisati, jer, naravno, moram se malo izjadati...
nase dugo zeljeno trece dijete rodjeno je prije nesto vise od tri mjeseca. osobito sam veselila dojenju, jer sam iza sebe imala dvostruko iskustvo uspjesnog dojenja, pa i duljeg od jedne godine. moja su starija djeca bez problema nabacivala po 1 kg na mjesec u prvim mjesecima. cak me muz u trudnoci nagovarao da ipak za svaki slucaj kupim jednu bocicu, sto se meni cinilo kao bacanje novca jer sam bila uvjerena da mi nece trebati!
curica je stigla, u terminu i zdrava, s 3450g, pocela sisati cim su mi je prvi put donijeli, ja sva ponosna kako nam ide i kako u tih nekoliko godina pauze nista nisam zaboravila. treci dan smo otisli doma s uobicajenih 200-ak grama manje, ali i s nekim granicnim nalazom bilirubina (zutica se na kraju potpuno povukla tek nakon mjesec dana). u prvom mjesecu, malena bi u 24h imala 2-3 placljive faze od par sati u kojima bi "visila na cici", ostatak vremena je bila uglavnom pospana pa sam je budila za podoje... i ne bi me to sve skupa previse brinulo, ali kakila je tek svakih nekoliko dana! usprkos tome, mijenjala se i meni se odoka cinilo da i da dobija na tezini. a onda, 19. dan, vaganje i sok - 70g ispod porodjajne tezine! nismo mogli vjerovati. uslijedili su odlasci lijecniku, cesta vaganja... htjela sam biti sigurna da je malena dobro, ali ne uvoditi naprecac bocicu u igru. na kraju prvog mjeseca bili smo 150g iznad porodjajne tezine, a pedijatrica me je ohrabrila rijecima da je najvaznije da ja imam volje za dojenjem i da ce drugi mjesec sigurno biti puno bolje. ali nije... malena, istina, vise nije bila onako pospana pa je sada vecinu dana provodila "viseci na cici", ali po noci je spavala kao top, pa mi je uslo u naviku da je budim za prvi nocni podoj i to max. 4-5 sati nakon posljednjeg podoja. na taj nacin smo osvojili 650g u mjesec dana, a tamnozute kakice su nas i dalje razveseljavale najvise dvaput tjedno. (a svaki put kad bi je vodila kod pedijatrice na tjedno vaganje obavezno bi upoznala poneku mamu s bebom koja samo na cici uredno dobija vise od kila mjesecno, bas kao i tolike bebe s ovog foruma... a ja sva jadna, mojoj bebici nogice kao sibice ...)
i onda, treci mjesec. samo 250g u prvih 20-ak dana, mi na kontroli kod pedijatrice, ona usporedjuje podatke s krivuljama rasta, malenoj su i duljina i opseg glave iznad 50-og percentila ali tezina tek na 12-om, a i glavicu bas ne drzi kako treba, slaba je... "forsirali smo dojenje dokle se moglo, ali sad, morate joj nesto dodati"... "pa to nije nista cudno, trece vam je dijete"... dosla sam kuci placuci i posvadila se s muzem koji nije mogao razumjeti zasto je to za mene takva drama... ali formulu sam joj, naravno, dala...
danas, tri tjedna kasnije, imamo uz intenzivno dojenje i jos 2 obroka od po 100ml formule u 24 sata, strateski rasporedjena u kriticna razdoblja dana, s cikom za predjelo i/ili desert... dobijamo 300g na tjedan, puno kakimo... i stvarno smo pokvarili manekensku liniju... sretna sam zbog toga, zadovoljna sto boca nije pobijedila cicu, ali jos uvijek se nisam pomirila s cinjenicom da mojoj malenoj moje mlijeko nije dovoljno, da, ipak, nisam uspjela...
da samo napomenem: ne odustajem, trudim se i dalje, kao sto sam i dosad; izdajam se kad stignem, nekad dvaput na dan, nekad nijednom; dojim bilo kad, bilo gdje i nikamo ne idem bez malene; radim kompresije (po savjetu cura s SOS-telefona); pazim da ne ostanem zedna... hm, ne odmaram se dovoljno... ali tko se uopce s troje djece moze dovoljno odmarati? nadam se da cemo bocice postupno izbaciti s pocetkom dohrane... jos sam u dvojbi kad da pocnem s tom dohranom, pedijatrica kaze, u ovoj situaciji bolje ranije, s 4 mjeseca... no ostaje strah da, kao sto sad nema dovoljno mlijeka za potpuno hranjenje, da ga ni nakon uvodjenja dohrane nece biti dovoljno za ostale mljecne obroke... znam da tolike zene uspjesno doje i trece i cetvrto itd. dijete, zasto i kod mene nije tako :? ?
zanima me, je li itko od vas mozda imao slicne probleme, sto ste tada radili i imate li kakav dobar savjet u vezi s pocetkom dohrane u ovakvoj situaciji?