Tvoja me priča Dankec skroz podsjeća na moju, tj. klinci su nam vjerojatno vrlo sličnog temperamenta. I ja sam imala velikih problema sa dojenjem ali na žalost, u to doba nisam bila članica ovog foruma pa svi savjeti koje sam dobivala su vodili bočici a ne cici Moram priznati da sam i ja bila iscrpljenja i da bi, na početku nadohrane, ta dva sata otspavana u komadu, nakon pojedene bočice, meni izgledali kao dar sa neba.

No, ima i kvaka...kako je bočica bilo sve više, kako se njegov organizam valjda priviknuo na adaptirano, tako su i "trenuci blaženstva" bivali sve kraći i nakon par dana: dijete isključivo na bočici a slika ista kao i prije: cijeli dan je spavao nekoliko puta, ne duže od 15 min. Ne daj bože da ti padne na pamet staviti da u krevetić - odmah se probudi, uživao je samo na našim rukama i mi smo ga nosili prvih tri mjeseca, stalno

Nakon prvih tri mjeseca dijete se smirilo i stvarno više nije "težak", dapače...Svako dijete ima svoj temperament, vi se još uvijek upoznajete, pokušajte što više slijediti njegove potrebe i sve će onda biti lakše