učestalo noćno dojenje - kako razmišljate o tome?

[Ms. Mar]

Evo mene opet s noćnim dojenjem? Zanima me što vi mislite o tom učestalom noćnom dojenju malo veće djece (koliko vidim, nije moj jedini). Ako stavim na stranu je li meni lako ili teško, ostaje mi puno pitanja što se tiče djeteta. Je li tako priroda zamislila, ili sam mu to ja putem pomogla kreirati naviku? (Možda lošu?) Je li to možda realna potreba? Od kud dolazi ta potreba? Možda mu nedostaje nešto što na taj način kompenzira? Zašto je moj B npr. ljeti dojio stvarno pristojno (1 do 2 x noću), a onda je na jesen počeo valjda po 20 puta? A isto tako i prošle godine. Možda je nešto banalno. Možda se meni smanjila produkcija pa on pokušava navuči više? Opet, zašto bi to radilo dijete ove dobi? Zašto noću često vuče na prazno pa me boli, a kad je bio manji uvijek je fino teklo (šalje li moje tijelo neki signal?)? Pada mi na pamet još nešto - primjećujem da je više puta bio izložen nekom virusu, da bi mu jedan dan čula neku sitnu smetnju u nosiću, a drugi dan kao nov. Je li moguće da si provodi 'noćnu imunizaciju'? I još mi je xyz ideja prolazilo noćas kroz glavu? Razmišljate li i vi kad slično o tome? Ili ja previše razmišljam? Razmatram ukidanje tog noćnog dojenja, ali voljela bih znati što bih njemu s tim zapravo oduzela. Ispričavam se zbog podužeg posta.

[GrgurovaMama]

razmišljam itekako...i to na vrlo sličan način...ova teorija o imunizaciji mi je zanimljiva...i ja sam primjetila slično....

[Lutonjica]

ja uopće ne razmišljam.
iskreno, mislim da je to bit uspješnog dojenja. kao i lijepog poroda. ili bilo čega drugog u životu, kad smo već kod tog
prepustit se instinktima i ne filozofirat.
ali to je već za filozofski kutak 8)

[manal]

ah, nekad razmišljam, isto tako se pitam da pokušam ukinuti, ali uglavnom ne razmišljam, ali ne zato što se prepuštam, nego zato što nemam vremena i energije za razmišljanje, ukidanje i otpor koji bi dobila... jer sam baš inače tip koji o svemu razmišlja way too much
idem linijom lakšeg otpora: kmee, stenj, stenj, vrt, okret, "am! sika!" - dobije ju, posisa, okrene se i zaspi. amen.

[Strobery Shortcake]

idem linijom lakšeg otpora: kmee, stenj, stenj, vrt, okret, "am! sika!" - dobije ju, posisa, okrene se i zaspi. amen.

Dok smo se uspavljivali, malo sam razmislila, i ovo je zaključak. Neda mi se trenutno ukidat nočno, a pošto je još mali, i ne sisa previše, vako mi lakše

[kloklo]

Zaključak: babači su Borg. Resistance is futile

[manal]

Zaključak: babači su Borg. Resistance is futile

exactly!

[Strobery Shortcake]

Zaključak: babači su Borg. Resistance is futile

Resistance mi je bolna tačka
Sve planiram da prilikom nekog događaja u daljoj budućnosti probam odvikavanje, kako se ta budućnost primiće, ja se šaltam na neki dalji događaj

[kahna]

da ne duljim potpis na lutonjicu i manal

uopće ne razmišljam o tome,
osim o jednoj stvari, a to je da mi zadnjih mjeseci baš često spominje
da 'nema više mlijeka' pa se pitam kako to,

[manal]

malo OT, a možda i ne: evo nekoliko mama-noćno-dojilica debelo iza ponoći na forumu: sleep is for pussies, ha?

[kloklo]

Aha 8)

[kahna]

Da jedna je zaspala sa cicavcem pa sad 'nadoknađuje'

[Strobery Shortcake]

Ovo je za moju dušu!

[Ms. Mar]

osim o jednoj stvari, a to je da mi zadnjih mjeseci baš često spominje
da 'nema više mlijeka' pa se pitam kako to,

Evo, ovo me jako zanima (i čini mi se da se oko toga vrti problematika). Mislim da mi se prilično smanjila produkcija mlijeka. Kod mene se to poklapa s tim da sam nakon 2 g (odnosno skoro 3) dobila menstruaciju, ali ne radi se samo o tim danima već evo, već preko 2 mjeseca je tako. Sjećam se da sam negdje čitala da za vrijeme m hoće pasti kalcij u krvi pa zbog toga. Zna netko nešto o tome? Bi li to značilo da mi inače fali kalcija? Možda ga nadoknadim i dojenje se opet upristoji. Nekom tako jednostavnom rješenju se nadam. Da me ne boli vjerojatno bih spavala dojeći i ne bih se ništa pitala.

[kahna]

Ja vjerujem da se kod mene smanjila proizvodnja kad je on, prvo iz fore, počeo cicati obje cice po podoju,
i tu on nije ispraznio jednu do kraja, nego obje do pola.
To je moj zaključak.

[meda]

trudim se ne razmisljati

mislim da je od svega pomalo od ovog sto si navela, vjerojatno kod svakog djeteta prevladava neki drugi razlog, ovisno o periodu. uh, kako pametan odgovor

ja sam jos primijetila jedan dodatni faktor: glad ili zed.

[Lutka]

nisam (jos) u produzenom dojenju ali se nalazim u temi. moj siki najvise po noci i imam velikih problema da ga natjeram na dojku po danu...tvrdoglavo nece...po noci trazi nekoliko puta (5-6, 10 max) i nemam izbora nego dojiti mada bi volila da ga "obrnem". Nikad nije bio strastven sisac, i vise mislim da je trazi jer ozedni i da mi osjeti blizinu a vec jako dugo se ni ne uspavljuje na siki i kad bi to pokusala dero bi se ko utopljenik. i da, zna mi biti bolno, osjetim mu zube, zna mi prejako vuci (imali smo u mjesec dana 2 zastoja, 1 upalu), ujutro sam (kaze muz) zuta ko limun ali dok siki - dobro je. zasto mi skiki uglavnom po noci, prestala sam se pitati. gore mi je bilo kad sam se pitala zasto strajka.

[krumpiric]

ja uopće ne razmišljam.
iskreno, mislim da je to bit uspješnog dojenja. kao i lijepog poroda. ili bilo čega drugog u životu, kad smo već kod tog
prepustit se instinktima i ne filozofirat.
ali to je već za filozofski kutak 8)

hm. a ja bi rekla da je educiranost ključ uspješna prirodna poroda i dojenja. I tek ako si super super educirana, možeš se dovoljno opustit i prepustit.
Il tako nekako, znači edukacijom uklonit blokadu i strahove.

Al ti nesvjesno pričaš iz te perspektive. Jer znaš o čemu se radi. To neko kome je porod i dojenje špansko selo baš i ne može reći.. :/

[krumpiric]

da se bolje pojasnim (eh, što nema edita), ja se u drugom porodu i dojenju nisam opterećivala (nit optrećujem) ičim i imala sam idealan porod i dojenje mi je divno. Al samo zato jer (mislim da) znam dovoljno da sam mogla prepoznati kad se iz stanja savršene opuštenosti možda moram prebacit u razmišljanje. npr. kad bi možda primjetila gubitak na težini.

[Lutonjica]

a ja bi rekla da je educiranost ključ uspješna prirodna poroda i dojenja. I tek ako si super super educirana, možeš se dovoljno opustit i prepustit.
Il tako nekako, znači edukacijom uklonit blokadu i strahove.

ne bih se složila
da živim u nekom domorodačkom plemenu u zabiti, daleko od civilizacije, sigurno ne bih bila educirana o porodu i dojenju u smislu u kojem ti pričaš. nego bih vjerojatno slušala svoje instinkte, svoje tijelo i prirodu. i imala sasvim krasan porod i uspješno dugogodišnje dojenje
educiranost je potrebna ovoj današnjoj civilizaciji zato jer nam je ukorijenila gadne strahove od svog tijela. pa se trebamo "educirati" da opet slušamo sebe
ali ako nisi pod utjecajem te civilizacije, ne treba ti nikakva edukacija, sasvim si dovoljno opušten i prepušten. slušaš svoj tijelo i to je to.

[emily]

ja bih se slozila s Lut

I tek ako si super super educirana, možeš se dovoljno opustit i prepustit.
Il tako nekako, znači edukacijom uklonit blokadu i strahove.

ovo mislim vrijedi za ljude koji su skloni kontroli, blokirani strahovima, upoznati sa svim mogucim scenarijima pa i najcrnjim isl.


postoje ljudi koji su po prirodi opusteniji, ne analiziraju, ne razmisljaju previse - ne znaci da su glupi i ignoranti - vec se vise prepustaju toku i nadaju se najboljem, pozitivno razmisljaju... pa na kraju tako i ispadne

[meda]

onda sam ja kontrol frik, jer da slusam svoje 'instinkte' odavno bi prestala dojiti, vjerojatno vec u prvim mjesecima!
ako ne tad, onda sigurno s 2 ili 3 godine, jer ja ne vidim ni sad kraj nasem dojenju, ali znam da ce taj kraj doci, mora

lako nama tu govoriti o nekoj opustenosti kad znamo toliko o dojenju, znamo da nocno dojenje bebe starije od 6 mjeseci nije bolesno, da dojenje dvo/tro/itdgodisnjka nije bolesno

bezveze mi je uopce govoriti o instinktivnom i prirodnom ponasanju kod covjeka, u svakoj kulturi (pa i onoj najprimitivnijoj) su i dojenje i porod bili podlozni drustvenim normama, samo su te norme u nekim drustvima bile mozda naklonjenije dojenju i porodu onakvima kakvima mi tezimo

nema to veze toliko s karakterom osobe, nego s drustvenom klimom, nema rezerviranijih i kontroliranijih ljudi od svedana, a najveca stopa dojenja u svedskoj

o utjecaju karaktera mozemo govoriti kad postoji podloga u edukaciji, pa se osoba i dalje ne moze opustiti.

[meda]

i kad nema prepreka u okolini

[krumpiric]

lut, to bi, po meni, bila istina da zaista jesmo tamo, al nismo...

tko može danas, ovdje, bez znanja, a s inteligencijom, bez povoda, shvatiti da neokorteks ne treba ni porodu ni dojenju...je jako (kako bi to nazvala) sretan?
nisam još upoznala takvu osobu. mislim da ih VIŠE nema

upoznala sam nedojilje, žene koje doje kratko, one koje doje opterećene svime mogućim (dobivanjem na težini nakon podoja, učestalošću dojenja, time što one smiju jesti..), one koje doje i znaju da to nije bitno i one koje dugo doje jer znaju toliko o dojenju da su se prepustile djetetovu ritmu i prirodi.

Smješno je što zapravo danas i u našim uvjetima samo sa nekim znanjem o dojenju možeš shvatit da je bolje ne opterećivati se time.

Isto tako mislim da ti treba dosta znanja o porodu da imaš lijep prirodan porod (za što nekad nije trebalo nikakvo znanje, ili negdje drugo na svijetu ne treba ni danas)


samo moje mišljenje.

[krumpiric]

postoje ljudi koji su po prirodi opusteniji, ne analiziraju, ne razmisljaju previse - ne znaci da su glupi i ignoranti - vec se vise prepustaju toku i nadaju se najboljem, pozitivno razmisljaju... pa na kraju tako i ispadne

baš nikako ne vjerujem da je tema prehrane djeteta ikom iole inteligentnom nešto čime se "ne zamara", nego se prepusti i nada najboljem?, al ko što rekoh, teško je pričat /nama/ o tome iz perspektive nekog ko zna jako puno o svemu tome..ja sam npr. prepuštena, jer znam da mogu biti.

[Ms. Mar]

Na temu instinkt ili edukacija; mislim da je u današnjim i ovdašnjim uvjetima većini nas potrebna poštena doza i jednog i drugog. Teško mi je zamisliti da mogu biti lišena utjecaja civilizacije u kojoj živim. Lijepo je ovo što Lutonjica kaže - slijediti instinkt, ali meni su trenutno kanali zaštopani A onda mozak traži argumente. Evo, dijete mi je zaspalo prije sat i pol, a već sam dvaput bila tamo. I tako će se vjerojatno nastavit do jutra. I tako je već 3 mjeseca bez predaha. Iskreno, u takvom sam stanju da ne razlikujem više što mi govori mali, što veliki mozak, a što nožni prst. Ali nešto u meni glasno viče 'traži riješenje'. Pa krećem od tuda da skužim uzrok. Vjerojatno je idealan put ići za vlastitom ravnotežom pa će se sve drugo posložiti. Ali u međuvremenu mi je najlakše reći da imam praktičan problem i nadati se da netko zna nešto o tome.

[Ms. Mar]

[quote="krumpiric"]

al ko što rekoh, teško je pričat /nama/ o tome iz perspektive nekog ko zna jako puno o svemu tome..ja sam npr. prepuštena, jer znam da mogu biti.

Evo, ja imam osjećaj da vi razgovarate o nekom znanju koja je nemam, a koje bi mi trenutno moglo pomoći.

[Ms. Mar]

Krivo sam citirala, isprika. Ovako je trebalo izgledati:

al ko što rekoh, teško je pričat /nama/ o tome iz perspektive nekog ko zna jako puno o svemu tome..ja sam npr. prepuštena, jer znam da mogu biti.

Evo, ja imam osjećaj da vi razgovarate o nekom znanju koje je nemam, a koje bi mi trenutno moglo pomoći.

[mikka]

lut, to bi, po meni, bila istina da zaista jesmo tamo, al nismo...

tko može danas, ovdje, bez znanja, a s inteligencijom, bez povoda, shvatiti da neokorteks ne treba ni porodu ni dojenju...je jako (kako bi to nazvala) sretan?
nisam još upoznala takvu osobu. mislim da ih VIŠE nema

upoznala sam nedojilje, žene koje doje kratko, one koje doje opterećene svime mogućim (dobivanjem na težini nakon podoja, učestalošću dojenja, time što one smiju jesti..), one koje doje i znaju da to nije bitno i one koje dugo doje jer znaju toliko o dojenju da su se prepustile djetetovu ritmu i prirodi.

Smješno je što zapravo danas i u našim uvjetima samo sa nekim znanjem o dojenju možeš shvatit da je bolje ne opterećivati se time.

Isto tako mislim da ti treba dosta znanja o porodu da imaš lijep prirodan porod (za što nekad nije trebalo nikakvo znanje, ili negdje drugo na svijetu ne treba ni danas)


samo moje mišljenje.

slazem se s ovim.

dosta toga je stvar civilizacije u kojoj zivis. u nasoj je sumnja u sve prirodno, a u nekim drugima povjerenje.

[manal]

u stvari razmišljam o noćnom dojenju kao nečemu u neku ruku korisnom: pretpostavljam - ispravite me, ako sam u krivu - da možda ne bi više imala mlijeka, da ne bi ovako dugo dojila, da nije noćnog dojenja koje potiče laktaciju...

[Ms. Mar]

Pa jel mora baš toliko da bi održao produkciju? Što ne bi trebalo biti - koliko vučeš, toliko imaš? Možda se moja pitanja više vrte oko toga je li se meni smanjila proizvodnja mlijeka i zašto me toliko boli, a ne oko toga zašto on tako puno doji. Ali teško mi je ne misliti da je jedno s drugim u vezi.

[manal]

Pa jel mora baš toliko da bi održao produkciju?

e, da, baš toliko! nažalost češće nego mi je milo.
a čuj, i meni se definitivno smanjila proizvodnja, iako on, kad pogledam, pa svega mi, doji još kao sa recimo 9 mjeseci mislim stvarno, nekad me svako malo nateže, ono unutar 3 sata bar 3 puta, danju! a mlijeka je malo. napune se (da su tvrde) tek nakon recimo 8 sati, nekad i više. :?

[ovca_i_janjad]

Pa jel mora baš toliko da bi održao produkciju?

e, da, baš toliko! nažalost češće nego mi je milo.
a čuj, i meni se definitivno smanjila proizvodnja, iako on, kad pogledam, pa svega mi, doji još kao sa recimo 9 mjeseci mislim stvarno, nekad me svako malo nateže, ono unutar 3 sata bar 3 puta, danju! a mlijeka je malo. napune se (da su tvrde) tek nakon recimo 8 sati, nekad i više. :?

Ja često dojim jednu ili drugu, ne cicu, već djevojčicu. U zadnje vrijeme najdulje nisam bila dojena nekih sedam, osam sati i daleko od toga da su otvrdnule. Napunile su se malčice, ali toliko da sam jedva primijetila. Kad sam došla doma obje su sisale dok nisu porumenile. Ne znam gdje je to mlijeko za njih dvije, ali uvijek kada stisnem cicu mlijeko zaštrca. Iz vana su trojčice.

Ja na noćno sisanje gledam kao na potrebu, a ne naviku, ne zamaram se time već barem dvije ili tri godine. A stvarno su me izmuzle.

Valjda

[Ms. Mar]

Hvala vam svima na razmišljanjima. Pomoglo mi je da si razjasnim situaciju. A pomoglo je svakako i to što me zadnjih dana prestalo boliti. Tako da idemo dalje njegovim tempom. Ako se ponovno javi bol, vidjet ću što s njom. Kaže MM: 'Kad je bio beba, visio je na cici non-stop, nekad je bilo gladan, nekad žedan, nekad ga je nešto bolilo, nešto uznemirilo, nekad je jednostavno guštao... pa nisi razmišljala svaki put o razlozima, jednostavno si ga dojila. Tako je i sad s noćnim dojenjem, možda je razlog svaki put drugi, a nije ni bitan.' A nekako mi se čini da se više radi o tome kako spava i može li spavati, cika tu dođe samo kao pomoć. Nemam čvrstih dokaza da se radi o potrebi, ali dojenje je ionako pitanje vjere.

[Marion]

Iskustvo puta dva mi je pokazalo da su obojica cesce nocu dojila do izbijanja petica i onda su poceli da spavaju celu noc.

Nikad nije bilo nacicavanja bez razloga, dakle po mom misljenju uvek im je trebalo.

[Mimah]

Do petica?! Pa to su svi mlijecni zubi! A izadju do 3. godine (bas sam jucer citala o mlijecnim zubicima). Super!

[Marion]

M.-u su upravo izasli (u proteklim mesecima), sa oko 2 godine i magicno smo poceli spavati sa probijanjem cetvrtog (isto je bilo i sa S. sad to shvatam retroaktivno).

[Mimah]

Nama tek prva trojka raste... nema spavanja, mala moja...

Bas cu pratiti ako i nama zubici imaju veze sa spavanjem!

[meda]

Hvala vam svima na razmišljanjima. Pomoglo mi je da si razjasnim situaciju. A pomoglo je svakako i to što me zadnjih dana prestalo boliti. Tako da idemo dalje njegovim tempom. Ako se ponovno javi bol, vidjet ću što s njom. Kaže MM: 'Kad je bio beba, visio je na cici non-stop, nekad je bilo gladan, nekad žedan, nekad ga je nešto bolilo, nešto uznemirilo, nekad je jednostavno guštao... pa nisi razmišljala svaki put o razlozima, jednostavno si ga dojila. Tako je i sad s noćnim dojenjem, možda je razlog svaki put drugi, a nije ni bitan.' A nekako mi se čini da se više radi o tome kako spava i može li spavati, cika tu dođe samo kao pomoć. Nemam čvrstih dokaza da se radi o potrebi, ali dojenje je ionako pitanje vjere.

TM :D 8)

dojenje u toj dobi sigurno ne predstavlja egzistencijalnu potrebu, nece dijete biti gladno, zedno, gubiti na tezini ili cak umrijeti ako ne doji (kao sto je to slucaj kod cisto malih beba). al to sto dojenje djetetu ne treba na taj nacin, ne znaci da mu uopce ne treba ni na koji drugi.

[Sirius Black]

Nama tek prva trojka raste... nema spavanja, mala moja...

Bas cu pratiti ako i nama zubici imaju veze sa spavanjem!

Tek prva? Vidim da je tvoje dijete godinu dana mlađe od moje cure a ona još uopće nema trojke ni petice Ima dvije godine i dva mjeseca i fali joj još osam zubića

[Mimah]

Znaci, sad u ovih 10 mjeseci ce se popuniti osmjeh! I onda, miran san!

[kahna]

Ne znam baš za tu teoriju o peticama i spavanju :/
Luka ih ima sve od cca 14 mj pa se i dalje budi po noći

[laumi]

Moja cicoljupka, koja sad ima 2.5 godine, oduvijek puno cica, i po danu i po noći. Prvih osam mjeseci je spavala isključivo s cicom u ustima i to mi je bilo i fizički i psihički najnapornije razdoblje. Sad bi čak i mogla bez dnevnog dojenja (cica 1-2 puta preko dana, nekad čak ni toliko), ali joj noćno još uvijek jako treba, najviše jer se na taj način mazi. Ponekad čak i ne vuče, nego samo nasloni glavicu na cice i tako spava...
Kako raste, tako su joj i noćni podoji sve kraći, a sve više traži da je grlim dok spavamo.

Iskreno, željela sam je odviknuti od noćnog dojenja, naročito otkad sam primijetila da više toliko ne papa nego se "samo" mazi, ali sam brzo odustala kad sam vidjela koliko joj to znači.
A moram priznati i to da je mala bila upornija od mene.

Bebama mlađim od godine dana, a i onim starijima koje slabo jedu ostalu hranu (kao što je moja maza), nikako ne bih ukidala noćno dojenje. Moja je skoro redovito išla bez večere na spavanje pa bi se "navečerala" noću.