Dojenje na sekunde

[Sirius Black]

Za novu godinu odlučila sam definitivno prestati dojiti, ali bez nekih trauma za dijete. Prvi dan je bilo plakanja popodne jer joj nisam dala cicu, rekla sam da me boli i smeta i da je gotovo. Prije toga sam joj isto govorila da me boli i prekidala podoje, ali to joj je bilo ok tak dugo dok je dobila bar malo kad je tražila. Taj dan nije zaspala popodne, dobila je malo navečer i po noći, drugi dan smo isto pregovarale i smanjile dojenje na minimum, tj. kad je baš velika kriza. Nakon toga je počela spavati po cijele noći, odnosno kad se budila bilo je dovoljno malo maženja ili vode.
U međuvremenu je bila prehlađena i imala laringitis, pa sam joj opet dala da cica kad traži, ali uz prekide. I kako je ozdravila, ostala nam je ista praksa da može cicati kad hoće ali uz vremensko ograničenje, tj. prekid nakon 20-ak sekundi. S vremenom smo došle na 10 sekundi i cicanje ponekad ujutro, preko dana ništa, osim ponekad kad dođem s posla, i navečer za uspavljivanje. Ja brojim do 10 i već na deset sama pusti.
Od jučer smo na dva dnevna dojenja po 7 sekundi za svaku stranu. U stanju je urlati do besvijesti ako joj ne dam, ali ako dam i prekinem, uopće se ne buni i više ju ne zanima.
Ono kaj mene iznenađuje je kaj P. tvrdi da mlijeka i dalje ima, iako ne mogu istisnuti ni kap, a prije je sve curilo. Sad sam trudna 20 tjedana i mislila sam da se u trudnoći ionako količina smanjuje.

[makita]

Baš prava tema za mene.
Dijelim s tobom iskustvo, ako ne dam kad treba/hoće, dreka i vika, ako dam na par sekundi, sve ok...katkad malo tužnjikav ili češće traži al opet...po noći nema nacicavanja, dam par sek, okrene se na drugu stranu, a ja konačno zaspem bez iskrivljene i ukočene kičme.

A vezano za trudnoću, mogu samo navest da sam tijekom cijele trudnoće dojila i da se dijete nije žalilo. Kad sam rodila nakon mjesec-dva mi je bilo too much i tata je uzeo većeg na igru/buđenje i prošlo je kroz tjedan dana...još kroz idućih mjesec-dva je katkad spomenuto, al ništa značajno