najradije bih stavila opomenu kako ovo smiju čitati samo žene koje istinski vjeruju u dojenje
i koje su i same duže dojile, po mogućnosti više od 1 djeteta, da ove druge ne poplašim
dakle, volim dojiti, ponosna sam na to što sam dojila sina 22 mjeseca, kći mi i dalje doji (planiram sigurno 2 godine),
uvjerena sam u prednosti koje ono nosi i ne bih nikada mijenjala to što sam 'duže' dojila/dojim
ovo o čemu bih vas molila razmisliti je nešto o čemu gotovo nikad ne pričam u RL,
možda jer i nemam adekvatnog sugovornika, mama i muž se baš i ne računaju, iskustvo im u dojenju nije neko ,
a i ne misle da sam u pravu...
o čemu se znači radi: bojim se da su neki problemi, posebice spavanja kod moje djece povezani s dojenjem i to me ubija
dakle, oni su vrlo rano ulovili cjelonoćno spavanje, ali od trećeg mjeseca života do 2 godine noću je kaos, koji, kako mi se čini po sinu - 4g, još ne prestaje
dnevno spavanje: do 6 mjeseci ok, 6 mj do 1 godine slabo 1-2 x dnevno po pola sata,a od 1 godine gotovo da i nema dnevnog spavanja
da se razumijemo, od nekog ranog popodneva krene neopisiva nervoza, cendranje, svadljivost; pa se onda nasisava, pa se malo smiri, ali onda neće ništa jesti jer stalno sisa:
to krene jenjavati s 3 godine, ali pobogu, tko će to dočekati (+hoću još jedno dijete)
mislim, bilo bi lijepo da noću spavaju, bilo bi lijepo i po danu se odmoriti, ali apsolutno mi je najgore što mislim da im to utječe na psihofizičko zdravlje
kako to sve skupa izgleda
1. navečer uspavljujem malu na sisi, po 1-1,5 sat, ona se otkvači, poigra pa se vrati i konačno zaspe, da bi se budila svakih sat vremena (onih 3 puta što me nije bilo doma navečer u godinu i kusur je mužu zaspala bez riječi i bez buđenja)
2. mali ima maženje, kupanje, večeru, priču, molitvu i to traje isto 1-1,5 sat; s tim da sad spava u radnojh sobi da bi nas vidio i čuo dok ne zaspe (još nekih 1 sat)
iz nekih nepoznatih razloga im je spavanje silno frustrirajuće i teško mu se prepuštaju: nikad ih nisam uspjela prenijeti kad bi zaspali u kolicima ili autu, ako bi zaspali u vožnji bude se čim staneš, ako su jako umorni još će teže zaspati, nikad mi ne zaspu u gostima, kod bake/dide, na plaži ili nakon fizičkog napora isto jok...
nikad ih se ne bi pustilo da plaču, uvijek ih se mazilo, dojilo, ležali smo nakon prestanka dojenja kod sina svaku večer mm i ja satima, i opet...
inače, trebam li uopće reći, prekrasni su, šarmantni, inteligenti, samostalni, znatiželjni, odvajaju se sukladno dobi, ja nekakav dublji psihološki problem ne vidim..
važno mi je još napomenuti da su dojeni na zahtjev, 6, skoro 7 mjeseci isključivo, i bez dude, bez bočice;
a kako ja imam samo 1 dijete u svojoj okolini koje je tako dojeno i isto zaje... sa spavanje
ne mogu se ne zapitati: ima li ikakve veze?
ajde, pucajte