Nakon par dana provedenih u bolnici radi kontrakcija (jos uvijek neobjasnjenih), mi smo prestali dojiti...Unatoc trudnoci, nastavile smo dojiti, evo do 22.tjedna trudnoce. Ne mogu reci da mi je ovih pet mjeseci bilo jednostavno, slabo sam dobivala na tezini, vjerojatno djelomicno i zbog dojenja...Ali vi, mame dojilice, sigurno znate koliko ti trenuci znace i za vas i vase najdraze...A takodjer, nisam htjela da dijete poveze moju trudnocu sa odbijanjem...Ali, eto, moje sunce me iznenadilo...Prvu noc koju sam ja proplakala u bolnici zbog nje, jer nisam znala kako ce zaspati bez mene, bez dudi-dudija, kako mi to zovemo, ona je po prvi put zaspala u tatinim rukama, za svega par minuta. Objasnili su joj da sam ja otisla doktoru jer sam bolesna, ali da cu doci...Nakon mog povratka, pri prvom susretu se skroz "stiltala", plakala je, nije znala sto bi sa mnom, htjela je samo baki, tati...I kada se smirila, trazila je dudi, objasnila sam da je dr. uzela mlijeko jer sam ja bila bolesna...Otplakala je, oprostila se, rekla bih od cike...Nakon toga je trazila svega par puta, nakon spavanja, ili pri povratku iz setnje s bakom...Ali tako potiho, onako, da provjeri je li se sto promijenilo, skroz nenametljivo...Jednom prilikom kada sam se tusirala, dosla je u kupaonicu, vidjela cike, rekla onako odusevljeno-pa tu je dudi-dudi...Ponovno sam joj objasnila da nema mlijeka, na sto je ona odgovorila, sada ce ona donesti mlijeko...I otisla u svoju sobu, donijela iz svoje "kuhinjice" vrc koji koristimo za mlijeko, za "kuhanje kave". Ja sam se sagnula, ona je "ulila" mlijeko u ciku i rekla, evo, sada ima mlijeka...Srce mi je puklo. No cak i tada, bez ikakve muke, placa, problema, samo je rucicom pomazila dudi, i sretna se otisla dalje igrati...
Eto, hvala Rodama na inspiraciji, hvala na tisucu savjeta koje sam pronasla na ovom forumu, sve nam je to pomoglo da imamo ovako dugacak staz...Smatram da je moje dijete samosvjesno, sretno i zadovoljno nakon svakog odgovorenog "kme", nakon par sekundi, i radi svakog podoja koji je stigao uvijek kada je ona zazeljela...I smatram da je zato ovaj nenadani prekid dojenja prihvatila ovako zrelo bas zato sto zna da smo tu za nju bili uvijek kada je to bilo imalo potrebno, i da cemo i tako dalje biti...I dojenje je tu odigralo, smatram, kljucnu ulogu...