Bubica se požurila

[ardnas]

Kako volim čitati priče sa poroda, evo i moje...
Termin mi je 02.09.
Tjek trudnoće uredan, osim krvarenja u 7 TT od kada sam na komplikacijama, stavili su me na komplikacije zbog godina 35 i zbog dva spontana pobačaja prije ove trudnoće.
08.08. naveče, sam peglala suprugu košulje i gledala tv, odjedan put osjetim neku toplinu, kao da sam se upiškila. Pomislila sam u prvi mah da se beba pomjerila i da je to razlog, naime bio je na zadak a ja naručena na pregled 10.08. na Sv Duh. Polako je oticala voda, ništa strašno, ja nastavila peglat mislim se nije to to, ma ne može biti tek sam u 36+3 TT, međutim nakom dva sata curkanja i potrošenih 10 uložaka sjelo mi je u mozak da je to to. Začudo nisam uopće paničarila, nekako smireno sam to prihvatila. Otuširala sam se oprala kosu, malo se uredila i MM me odvezao na Sv Duh, gore smo bili u 22h, a voda je počela curiti u 19 h. Na putu prema rodilištu se sručio takav pljusak na zagreb, prava kišurina, meni je pasalo jer je malo zahladilo. Parkirali smo na parkingu jer nisma htjela da me vozi na hitan prijem, htjela sam malo prohodati jer sam počela osjećati trudove.
Primili su me u rađaonu , rekli mi da se nakašljem, voda je počela curiti puno jače, trudovi nisu bili jaki, ali zbog moje anamneze, bebe na zadak, na guzu ne na noge, dr se odlučio za hitan carski rez. Nisam planirala da će mi takav biti porod, ali nisam bila tužna, znala sam da ću se uskoro maziti sa bubicom.
Sama priprema, brijanje klistir je onako , što reći blago nelagodna, ali mogu vam reći da me je bilo briga, ljudi samo rade svoj posao. U rodilištu su svi bili krasni od sestara do doktora, čistačica.
Sala za carski rez je valjda iz sedamdesetih, a stol ubi Bože, no dali su mi spinalnu i u 00:25 na svijet je došla moja bubica od 50 cm i 2870 grama. Naravno derao se ko pravi muški, nisu mi ga odmah dali jer je trebalo prvo sašiti trbuh. Kada su ga okupali donjeli su mi ga, poljubila sma ga i odnili su ga na neonatologiju, gdje nose sve bebe.
Sam osjećaj carskog reza je bar meni bio grozan,nije me ništa bolilo, ali dosta se jadno osjećaš. Smjestili su me na odjel, moraš ležati 24 sata na leđima.
Za sat dva su mi donjeli bubicu, ali loše sam podnjela spinalnu jako mi se vrtilo i bilo mi mučno pa su se složili da ga donesu ujutro.
Dvije noći sam trpila užasne bolove, dobila sam analgetike al to boli za poludit.
Sada smo doma, u bolnici smo ostali 9 dana, jer je bubica pokupila neki infekt i bio je na intezivnoj, no hvala dragom Bogu i pedijatrima što je sada sve dobro.
Izašli smo iz bolnice sa 3050 grama, znači čak smo i dobili na kilaži. Dulji boravak u bolnici mi je dobro došao za dojenje, koje nam jako dobro ide.
Uvjeti na Sv Duhu su usudit ću se reći neljudski, previše je poroda premalo osoblja, na deset soba sa tri kreveta idu dvije sestre, to je stvarno premalo. Žene leže po hodniku dok se ne oslobodi krevet.
Sljedeću bebu ću roditi u Vinogradskoj, jer mi se čini kako je ovaj Sv Duh razvikan bez veze i ne nudi ništa spektakularno, više se osjećaš ko da si na traci.
Puno pusa šaljemo i sretni smo što smo doma.

[Vojvođanka]

Čestitke na maloj bubici!

[llella]

čestitke na bubici.
uživajte sad doma.

[Beti3]

Čestitam. Lijepa priča. Tri kile ti je bubica i pol!

[katarinam]

čestitke na maloj bebici , a ostalo češ već nekako zaboraviti...

[tinaM]

čestitke, i na uspješnom dojenju...
uživajte.

[nela30]

Čestitke na bebaču!!! Priča mi je ljepa!
I moj sin se je rodio isti dan kao i tvoj, samo u Vinogradskoj, isto na carski rez.
Ni tamo nije ništa bolje, meni je ovo bio drugi po redu

[ardnas]

nela30, hvala.
Evo pročitah opet svoju priču pa sam se malo raznježila.
Evo momak leži u ljuljački ima 8450 i 69 je dug, papamosamo ciku.

[Pepita]

Čestitke od srca!