Vilim ili Jana?
Sa svojim uspavanim djetetom na prsima, jer ako nije na ciki, onda spava na mami, uhvatila sam trenutak da opišem svoj maratonski porod. Iako nije bilo tako strašno kako zvuči, no vidjet ćete sami.
Termin poroda je po zadnjoj menstruaciji trebao biti 27.8., no već je na uzv-u u 12. tjednu trudnoće beba pokazala kako bi ona i ranije vani. Od početka trudnoće sam odlučila da zapravo najveće iznenađenje želim doživjeti na samom porodu, pa sam tako pitanje spola ostavila za kraj. Na opće čuđenje svoje okoline, pa tako i MM-a. No on se jadnik morao složiti jer ipak ću JA roditi. Nije da se nije borio i opirao, ali do kraja je beba uspjela sačuvati tajnu svog međunožja. Samo smo joj dali ime VilimiliJana, jer ime smo imali puno, puno prije, čekajući dvije i pol godine da beba odluči podariti nas svojom nazočnošću.
Tog četvrtka ujutro, 3 i pol tjedna prije termina, budilica nas je trebala probuditi u 7:30, MM-a za posao, a mene za zadnje kupovine za bebu. Ja sam i prije budilice bila budna, tako je bilo tokom cijele trudnoće. I odjednom, velika količina tekućine u mojim gaćicama. U sekundi sam znala o čemu se radi, ali još nisam mogla vjerovati. Iz kupaonice sam dozvala MM-a poooolako mu pokazujući prema gaćicama. I show je mogao krenuti. Torba za rodilište je srećom bila spremna, samo je trebalo dodati par sitnica. I lopta je bila napuhana. Ja sam krenula tuširati se, a MM je radio doručak. Nikome još nismo javili što se dešava jer sam ja bila uvjerena kako idem samo da me pregledaju pa se vraćam kući. Jer dan prije sam bila u bolnici na kontroli koja nije pokazala naznake da ću skoro roditi.
Došli smo ispred rađaone oko pola 10. Ušla sam u tu famoznu predrađaonu, o kojoj sam slušala, bolje reći čitala mjesecima. Prikopčali su me na ctg, i naravno da mi je prvo bilo reći doktorici da ne želim znati spol. I da ne želim bilokakvu vrstu indukcije. No tek nakon što je rekla da se presvučem u njihovu spavaćicu, meni su proradili klikeri. Nije više bilo povratka. Dobila sam svoj krevet, malo snimila situaciju i čekala...
Kako je plodna voda cijelo vrijeme lagano curila, a od mojih trudova ni T, bilo me strah koliko dugo smijem odbijati indukciju. Tu mi je puno pomogla jedna babica uvjerivši me da će oni sami ubrzo krenuti i da me nitko prije toga neće ni pogledati. Dan je prošao super, MM je većinu vremena bio u čekaonici pa sam se često iskradala van. http://img228.imageshack.us/img228/7...kaonicaxj4.jpg Zaspala sam tek iza ponoći.
Lagani trud me probudio sat vremena kasnije, i više nije bilo šanse da zaspim. No tu je i stalo. San me uhvatio tek pred jutro, oko 6, da bi me ubrzo probudio puno jači trud. Vizita je bila oko pola 8, otvorena 2 prsta. Babica je predložila da mi ipak daju drip, jer to kao više nije indukcija, trudovi su krenuli sami. Nisam se baš složila s time, ali imala sam potpuno povjerenje u nju pa sam joj se prepustila. I tako sam krenula, s ctg-om na trbuhu i dripom u ruci. Dobila sam loptu i po njoj hopsala svo vrijeme, a i walkman mi je bio na ušima. I naravno da je onda bilo lakše podnijeti bol. Oko 14h me babica opet pregledala (ajme što ti pregledi booole!) i veliko razočarenje – nisam se dodatno otvorila ni milimetra. A bila sam totalno sigurna kak samo što se neću poroditi. Bah! Babica je predložila epiduralnu, iako sam joj to jutro rekla da ju ne želim. Ali svima je bilo jasno da ovakvim ritmom, ako se i uspijem otvoriti, neću imati snage za izgon. Nije me bilo strah boli, više sam se osjećala razočarano i izdano od vlastitog tijela. Pa sam tako i na to pristala. Prebacili su me u rađaonu, a ja panično – A MM? Sad ćete njega pozvati? I pozvali su ga, no ušao je tek kad je epiduralna počela djelovati. I to nije tako strašno kako sam ja mislila, mislim to pikanje u kralježnicu. Anesteziologica je bila jako draga žena, susretljiva i puna razumijevanja. Morala sam mirno sjediti dok su trudovi divljali, ali bilo je zbilja brzo. Oko 16h je MM došao do mene (u moje sedmo nebo) i mi smo odvalili brbljati, slati sms-ove i baš je bilo ugodno. http://img228.imageshack.us/img228/2...duralnafr0.jpg Samo sam jednom škicnula bočicu sa dripom, a kad tamo curkom curi. Brrrrrr. Oko 18h sam počela laaagano osjećati bolove, pa je doktor pregledao cerviks. Otvorena potpuno! I trebalo je odlučiti da li dati još jednu dozu epiduralne ili pustiti da ovako ide do kraja. U tom trenu sam trudove osjećala jako slabo i naivno sam vjerovala da će takvi i ostati pa sam odbila novu. Dr. Kerner (naglašavam ime jer nam je ostao u jako dragom sjećanju) je rekao da bi beba mogla van u slijedeća 3 ili 30 trudova i da treba izdržati. Slijedilo je sat vremena pravih muka. Najviše iz razloga što sve one prije trudove nisam odradila i tijelo nije bilo pripremljeno na ovaj iznenadni šok. Bila sam hrabra i nisam vrištala, ali sam jako puno plakala. Ne sjećam se da li sam dobro disala, ali pretpostavljam da sam barem pokušavala jer je MM štreberko i sigurno me tjerao (i zbog toga ga beskrajno volim). Doktor je navraćao i kad je vidio u kakvim sam bolovima, suosjećajno je rekao da tu vrijedi ona narodna - Dao Bog da imao, onda ne imao. I onda su se oko 19h svi sjatili i krenuo je izgon. Noge još uvijek nisam u potpunosti osjećala, ali dovoljno da mogu stiskati. I sad mogu reći da mi taj dio uopće nije bio težak, radila sam nešto konkretno i bilo je samo pitanje trenutka kada ću saznati da li će naše prvo dijete biti Jana ili Vilim. Mislim da je trebalo nekih 8 trudova da beba izađe. Nakon par sekundi babica je rekla Curica! i pokazala mi ju. A curica je ono što je MM potiho priželjkivao, curicu mi je 95% ljudi prognoziralo, sve je upućivalo na Janu. Te sekunde sam zaboravila zadnjih 36 sati, samo mi je u ušima bilo Curica. Kad je zaplakala, plakala je baš specifično, damski. Bila sam tužna kad su je kupali, vagali i radili sve ostalo, ali onda sam ju dobila u naručje. Bila je ljubičasta, sluzava, bucmasta, smiješnih dugih noktića i zgužvane glavice. Pravi mali Alien. http://img171.imageshack.us/img171/1...nporodaon5.jpg MM je plakao, ja sam joj pričala kako smo ju dugo čekali, i kako će onda Vilim biti buraz. Umirila se, nije više plakala, samo je škiljila prema meni. I malo, samo malo jecala. Čisto da se zna da je i njoj bilo teško. Odmah sam tražila da ju stave MM-u na ruke, što su i napravili. Mislim da on to uopće nije očekivao, bio je toliko uzbuđen. I nije bilo problema kako će ju primiti, držao ju je kao da to radi već godinama. http://img183.imageshack.us/img183/3...naitatain1.jpg
Nakon što je izašao, slijedilo je vađenje posteljice. Silno sam se nadala da će sve biti u redu i da se barem to neće zakomplicirati. I zbilja je tako bilo, čak sam konačno uspjela vidjeti kako ona izgleda. Pa recimo kao jedna velika krvava ispuhana lopta, ništa strašno. Došla je zatim doktorica da me zašije. Ja bila rezana?! Ma bilo me više briga, glavno da je moje dijete na ovaj svijet došlo zdravo i debelo.
Nakon par sati su me odnijeli na odjel. Dosta me bolila maternica, i međica, i mnogo toga, tražila sam neke analgetike, a i bila sam prilično iscrpljena i neispavana. Sve do idućeg jutra kad su doveli Janu. Pa to je bila potpuno drugačija beba, prava ljepotica!!! Toliko se promijenila da ja nisam mogla vjerovati. Imala je malu bradavicu na desnom obrazu, predivne usne, crnu kosicu, ma bombon. http://img170.imageshack.us/img170/5...aujutrovw0.jpg Odmah sam poslala MMS mužu, mislim da je on plakao kad ga je primio. I tako smo se nas dvije počele družiti...
Sve ono što se poslije izdešavalo na odjelu nije vrijedno spomena, bolje zaboraviti čim prije. Ma čim pogledam Janu, jel mi vjerujete da si mislim kako tih bolova poroda nikada nije ni bilo?
Koliko god mi je bilo žao što je trudnoća završila ranije, jer ja sam u tom razdoblju naprosto uživala, toliko sam sretna što smo Janu upoznali ranije, što se evo družimo već pet tjedana i pet dana. Svaki dan nastojim proživjeti čim duže jer znam kako vrijeme leti i kako ona više nikada neće biti tako malena. I nemojte se ljutiti, ali moram reći da je moje dijete zbilja predivno, gledam druge bebe, pa pogledam svoje i ne mogu vjerovati da smo to naše čudo tako dobro „napravili“.
http://img171.imageshack.us/img171/7823/zijevkomz0.jpg
http://img170.imageshack.us/img170/7182/spavankolz6.jpg
http://img145.imageshack.us/img145/3968/janakv0.jpg
 |
|||
Odgovori s citatom
Ljepotica! Ovakve price s poroda volim, sa puno slikica! Cesitam mami i tati, a Jani zelim dobrodoslicu! Uzivajte svi zajedno.
svima
spooky prvotno napisa
