Kako sam rodila blizance vaginalno...
Tog 20.9.2006. imala sam u 13:00 dogovoren ctg.
Bila sam prvo u gradu, obavila par stvarčica i naravno sama se dovezla u bolnicu, kao i za prvi porod(ma osjećala sam ja tu i tamo bol ali kad ctg ne pokazuje trudove-onda to nije to!!- pametna mala, nema što!).
Napravila ctg u predrađaoni, trudova nula, poslije toga došao doc, pregled - otvorena 7cm!!! Doc pita što ćemo, hoćemo li te porađati ili čekamo još? Budući je to moj doc u kojeg imam povjerenja kažem da on odluči. On kaže dosta si otvorena, često ćemo te gledati a to ti je velika mgućnost infekcije, ja bih da mi to obavimo, 36+2 tjedna, blizanci su i tako ranije zreli od druge djece, bebe nisu male, što misliš...
A ja još u šoku: Pa ajmo onda!!!(sama sebi ne vjerujem da sam ovo rekla, ništa me ne boli i sad ću ja kao roditi!!!) Sestra kaže ako se želite vratiti doma po stvari ili nešto obaviti, pa se onda vratite, ja uzvraćam: ako odem nećete me vidjeti ovdje danas, torbu imam spremnu u autu!!
Iz wc-a još jednom zovem doca i pitam: A hoćete li vi biti tu okolo? Ja neću bez vas rađati! On kaže: Ja sam noćas dežuran! E sad mi je već lakše, idemo dakle u akciju.
Javljam mužu, ništa me ne boli ali eto kažu da ću roditi!! Zvat ću ga da dođe kad budem u boksu.
Dakle obavili mi sve propisno: brijanje(pokušala sam sama doma ali neuspješno, preveliki stomak pa odustala.) je bilo totalno ok iskustvo, imaju aparatić, ne boli, ne zapinje, super stvarno. Klistir isto ok, o tome sam već pričala da je meni klistir bio odličan i za prvi porod. Ma kako ovo s klistirom zvučalo, vjerojatno će me razumjeti samo one koje imaju pravih problema s tvrdom stolicom.
A sada šetnja, poslali me da šetam, cca 1,5h. Pa da sam bar znala da trebam šetati, doma bih nešto pametno radila, prala prozore ili nešto korisno, ali nema veze. Pitam osoblje treba li im oprati prozore ili nešto slično, smiju se... ja još uvijek ne vjerujem da sam došla roditi a da ne osjećam ni b od bola.
Iza toga, bez uvoda poslaše me u boks?! Mislila sam da ću prvo malo biti u predrađaoni, ali ne.
Smjestili me u boks u 16h, namještaju ctg, ja se bunim da ne želim ležeći položaj da ću pasti u nesvjest od žgaravice, da hoću polusjedeći. Sestre govore, ne može to tako, ne možeš roditi ako nisi na leđima, ali ja još ne rađam i ponavljam da mi podignu krevet. Ona diže minimalno, govori da ugasim mobitel, ali ja, naravno ne gasim. Dolazi drugi doktor, kojeg pitam kako se zove i onda skužim da je to prijatelj od mog kolege s posla i mi u spiku. Usput ga pitam zašto ne mogu još dignuti naslon, ona kaže da nema razloga za ne i podigne mi čovjek koliko sam htjela.
Stigao mi je muž, pričamo onako bez veze, ništa me ne boli.
Uto stiže moj doc i kaže, sad ćemo prokinuti prvi vodenjak, pa ćemo vidjeti, vjerojatno ćeš dobiti trudove poslije toga, nećemo ništa na silu, pustit ćemo da ide sve svojim tokom. Zaista iza toga su krenuli lagani, lagani trudovi, ctg ih je bilježio pa sam se mogla dobro koncentrirati na njih. Do 19h su sve bili lagani trudovi, uz našu priču. Prikopčavaju mi bocu infuzije, a ja ih zaustavljam i pitam da li je to drip? Sestre ne mogu vjerovati koliko im ne vjerujem i kažu: ne nije drip!
Oko 20:30 trudovi su dosta jaki, stiže doc, pregleda me i kaže otvorena sasvim dovoljno, sad ćemo ti dati samo malo dripa čisto da ti potaknemo bolove jer ipak nisu trudovi dovoljno snažni za izgon.
Dišući u trudovima koncentrirala sam se na izgon koji će uslijediti, čisto da se pripremim kada točno moram tiskati, čini mi se kao da sve znam...haha...koja zabluda.
Dolaze sestre i žele me namjestiti za porođaj, ja ne dam da mispuštaju naslon, stavljaju mi noge u držače, ja se bunim i kažem da mislim da neću tako moći. Doc je tu sve je spremno, ali ja primjećujem da kad mi stave noge gore ja nemam više trudove, sve mi se poremetilo. Govorim da želim spustiti noge i sama se držati za njih, sestre negoduju, ne može to tako! Ja kažem da neću moći tako roditi, a da ću sa spuštenim nogama znati, molećivo pogleam u doca, on kaže slušajte ženu što vam govori, i tako je bilo po mom. U par jakih napinjanja i epiziotomije izišla je curica u 21:30(2500g/49cm), u trku mi samo to izgovore i odnesu je bez da mi je pokažu. Ja i muž uporno pitamo je li sve u redu s njom, zašto su je tako brzo odnijeli? Oni kažu da se ne rashladi, a osim toga moramo rađati dečka.
Doktor prokida drugi vodenjak, ali sad nastaju problemi! Doc komentira: dečko je okrenut glavom dolje, ali drži se rukom za glavu. Ne smijemo ga ovako poroditi. Ne trebam vam opisivati bol kad imaš rez od epiziotomije a neko ti drži ruku unutra i pokušava nešto napraviti s tom malom ručicom, valjda mu je maknuti s glave. Uglavnom doc naređuje da se pripremi sala za carski. Ja ne vjerujem svojim ušima, sama pomisao na epiziotomiju u kombinaciji s carskim rezom je prestrašna. Svi su se rastrčali, a dok i dalje „kopa“ još uvijek pokušava nešto izvesti. Javljaju mu da je za carski sve spremno, a on meni kaže ajde probaj malo tiskati i dalje držeći svoju ruku unutra. Ja sam očajnički se držeći za slamku spasa, probala tiskati i krenulo je svi su povikali ne sad stati, ali ja sam stala... Koja bol kad sam stala! Rekli su ajmo sad ponovo jako, ja sam tiskala i sklopila oči, mislim da su mi u tom trenutku svi skočili na stomak i vikali još malo, meni se učinilo da je dečko izišao puno više nego što u stvari je. Muž mi je viknuo ajmo samo još tren skoro je vani, mislim da je to presudilo i zadnjim naporom dečkić(2700g/51cm) je bio vani u 21:40.
Hvala ti Bože, ne mogu vjerovati da sam za dlaku izbjegla carski rez. Njega su nam dali na tren i odnijeli ga. Mužu su rekli da će me šivati i da može sad izaći pa poslije ponovo ući. Muž izlazi telefonirati svima.
Međutim problemi tu nisu završili, posteljicu izvukli, ali vidim da govore nije čitava, izvlače drugu nije ni ona. Zovu ponovo doca da je on pregleda. On mi kaže moramo obaviti čišćenje, obaviti ćemo pod punom anestezijom pa ćemo teusput i zašiti. Jua ponovo ne vjerujem svojim ušima, pa ima li ovome večeras kraja?
Budim se iz nekih lijepih snova u 23:00h, sestra me pita di sam, a ja, ugledavši ona svjetla, sjetim se gdje sam u stvari. Sve je gotovo, ja već pokrivena, sestre lagano čiste, a meni suze same teku...valjda od olakšanja...pitam za bebe, kažu sve ok.
Stiže muž, on nije imao pojma što se unutra događalo on je vani telefonirao, šok kad je saznao što je bilo tu. Bio je još mao tu i otišao. A mene su sestre odvezle na odjel, umornu ali zadovoljnu i sretnu.
Cijelu noć nisam ni oka sklopila što od uzbuđenja što od bolova( sve trudove sam proživljavala ispočetka), pisala sam sms-ove, umirala od gladi, grickala krekere i pila neki čaj koji mi je sestra dala.
Sestra me je već oko 4 ujutro odvela na wc i objasnila da se nakon svake nužde perem, a u 6 ujutro tuširanje. Da ne koristim ništa poput bivacina, hrastove kore ili sličnog za rez, nego isključivo prati se čistom vodom na bideu poslije svake nužde, posušiti uloškom i staviti onda suhi uložak. I obavezno već ujutro sjedati na rez. Hemoroide, koji su bili izašli nakon prve stolice, vratila sam kod tuširanja odmah unutra, izašli su bili poslije još jednom ali sam ih isto vratila i sve je bilo ok.
Vjerovali ili ne, to je bilo jako učinkovito, rez mi je stvarno predstavljao najmanji problem, a sada, 14 dana poslije, rez uopće više ne osjećam. Hemoroide također ne. Poslije prvog poroda je to trajalo znatno, znatno duže, rez je bolio, hemoroidi prokrvarili, totalna havarija.
Da privedem priču kraju, dosad sam malene isključivo dojila. U bolnici sam se izborila za noćne odlaske na neonatologiju da bi ih dojila, jer ih oni po noći svih nadohranjuju. Dojila sam ih u tandemu već u bolnici, pola odjela je došlo vidjeti kako to izgleda. Čak su mi dozvolili da donesm jastuk za dojenje od doma. Tražila sam duple obroke za duplu mamu, a sestre su me u čudu gledale jer sam mršavica i jer to nikad niko nije tražio. Pedijatrica je reagirala da mi se donese još nešto, (bila sam joj simpatična što sam pokazala veliku volju za dojenje blizanaca)na kraju se to očito pročulo do bolničke kuhinje pa je svaki dan jelo dolazilo s mojim imenom, gdje bi uvijek bilo nešto dodano, ili sira ili palaćinke i sl. Dečko super napreduje, ali curica je izgubila 30g od izlaska iz bolnice. Tako da sam njoj, nažalost, od jučer iza podoja morala početi dodavati nešto prehipa.
Možda je priča malo preeksplicitna u nekim djelovima, ali ako će nekome pomoći moje iskustvo, vrijedilo ju je ispričati.
Nadam se da vas nisam udavila, ipak je dugačka, a izbjegla sam toliko detalja...
 |
|||
Odgovori s citatom
od još jedne mame duplića, koja je rodila vaginalno. 
:
Gemini prvotno napisa
i 
