kako smo skoro zakasnili u bolnicu

[ivanche]

U ponedjeljak (30.10) ujutro sam bila u bolnici i rekla je dr da cu jos neko vrijeme pricekati s porodom i vjerojatno preci termin (1.11). I tako ja odoh po Tamaru u vrtic i sve normalno da bi me oko cetiri popodne ulovio trud.
Kako imam trudove od 24. tjedna nisam se uopce obazirala, kad ono oko 5 jos jedan pa za 20ak min jos jedan... i u sest kazem ja MMu da mi slozi stvari jer bi mogli sljedeci dan u bolnicu. Nisam se bas zurila poucena prvim porodom koji je trajao dva dana. Odjednom pocne mene serafiti u zelucu, i odoh ja na wc pa jos jednom pa jos jednom i tako dok nije sve izaslo , a u medjuvremenu sam skakala po lopti da se beba spusti.
I u osam se mi dogovorimo da cemo za sat vremena u bolnicu a do onda cu ja gledati tv. Gledam ja tv iz kreveta a trudovi se pojacavaju, zavrsi neka serija u 9 i hocu se dici, a kad ono ne mogu?!?!
Moram tiskati :shock:
Vristim na MM da zove hitnu, srecom hitna je iza ugla, a bolnica 5 min od kuce. Dodje hitna, neka uzasna dr i kaze ne smijete tiskati, dijete se mora roditi u bolnici, vidi se glavica. Da, bas cu se ja suzdrzati.
Oni mene u bolnicu i nije me babica niti stigla pogledati, ja vicem moram tiskati i jel doso moj muz (on je vozio iza hitne), samo su me izmedju dva truda premjestili sa nosila na stol i rekla zena udahni i tiskaj kad dodje drugi trud a ja onda vicem nemojte me rezati i tako dva puta...
U 21:13 je dosla hitna kod nas doma, u 21:30 se rodio Jakov 3520g, 51 cm i apgar 10/10
Cak je imao dva puta pupcanu vrpcu oko vrata, nije me rezala dobila sam jedan mali savic tamo gdje sam pukla. Nazalost ne znam kako se zove, al to je najbolja babica na svijetu i svima bih je preporucila.
U cetvrtak su nas vec pustili doma sad spavamo i papamo po cijele dane...
Zelim vam svima ovakav brzi porod i ovako dobru babicu.

[TinnaZ]

ma super, samo za poželjeti ...
eto kako lijepo to može biti kad si doma, u bolnici bi se možda stvarno opet porađala 2 dana, nakon svih onih adrenalinskih šokova zbog raznoraznih tretmana. Krasno, uživaj sa bebicom.
E a ova izjava nemojte tiskati beba se mora rodiiti u bolnici, još nisam čula gluplju. Ali valjda će se i to promijeniti (možda im na faksu uvedu još koji ispit pa će valjda konačno savladati i shvatiti da porod nije operacija srca, nego normalan i predivan događaj).

[Mini me]

Prekrasno i tako prirodno

[TinnaZ]

kužiš, žene tamo u bolnici vrište i zapomažu, a ona gleda tv

[marta]

svaka cast, majstorski odradjeno! ne moze bolje od ovoga!
cestitam! :D

[hm]

Evo da se i ja pridružim.
17.10. na večer osjetila sam lagane bolove kao pred mengu i mislim si kako je to vjerojatno početak poroda. Spremim starijeg sina na spavanje, istuširam se operem kosu i odemo i MM i ja na spavanje. Po noći sam se budila jer je sinčić imao začepljen nos pa smo ga morali čistiti da bi mogao spavati i još 2-3 puta radi mokrenja. Svaki put sam osjećala samo kao lagane predmenstrualne bolove, pa tome nisam pridavala posebnu pažnju. Koliko sam se sjećala od prvog puta to mora boljeti jače da bi značilo da je porod blizu.
U 5.55 ujutro još jedan odlazak na WC i sad već osjećam nešto malo jače bolove. Umivam se i nakon toga budim MM-a jer su ti (nebaš jaki) bolovi ipak svakih minutu-dvije, pa ipak mislim da bi trebali krenuti (naročito zato kaj iz Maksimira do Svetog Duha gdje sam vodila cijelu trudnoću ne možemo stići baš za pet minuta). U 6.10 spremni smo za polazak. Baka i deda su iz prizemlja došli na kat da preuzmu brigu oko sinčića (hvala Bogu kaj su tak blizu). Mi krećemo. Sjedam na stražnje sjedalo u autu jer mi se čini da će mi tamo ipak biti udobnije. Sad me već jako šarafi i počinjem osjećati dosta jak pritisak. Kažem MM-u da vozi u najbližu bolnicu i tako mi krećemo put Zajčeve. Stigli smo brzo. Zvonimo na vrata rodilišta. Otvara ih jedna babica koja po izrazu mog lica prepoznaje da ću roditi u roku par minuta. Skida me praktički na hodniku i trkom vodi u boks. U roku nekoliko minuta, odnosno s drugim trudom od kada sam legla na stol, 18.10.2006 u 6.35 rodila sam svoje drugo malo zlato, svog Filipa. Ljepši porod nisam mogla zamisliti niti poželjeti. Jedino nam je falio tata, ali razumijem da stvarno nije bilo mogućnosti da i njega spreme, jer sam i sama jedva stigla do boksa. Osim toga sve je prošlo bez ikakve pripremne rutine, rezanja, pucanja i ja sam već isto popodne bila kao nova. Normalno kad sam rodila odmorna, nakon prospavane noći.

[mamma san]

Čestitam vam cure na super brzim porodima i malim slatkim mišekima!!!

[TinnaZ]

cure čestitam, prekrasno, prekrasno, prekrasno ...

[Brunda]

Čestitam cure na lijepim i brzim porodima

18.10.2006 u 6.35 rodila sam svoje drugo malo zlato, svog Filipa

Hm, je li ti u potpisu onda krivi datum, 23.10.?