mali princ uplivao na ovaj svijet

[ivancica]

Eto i ja našla malčice vremena da vam se napričam o mom porodu.Mislim,sjetila sam se baš nakon kojih 8 mjeseci, al nema veze, baš me uhvila neka lijepa sjećanja pa da ih podijelim s vama. Nisam ja baš bila nešto posebno zainteresirana za porod u vodi jer se tek tada(u 2.mjesecu)počelo s tim pa sam bila malčice skeptična,a uz to i mm se protivio tome jer kao "Šta ako se beba uguši ako udahne vodu i sl"(samo neinformiranost naravno) :wink: .I tako mi pošli na obvezni tečaj jer je on vrijedio umjesto plaćanja poroda(ne znam dal se šta promjenilo po tom pitanju).Uz hrpu stvari koje sam znala i prije bilo je naravno riječi o porodu u vodi jer nas je naravno bilo puno zainteresiranih.Sve nedoumice smo mm i ja riješili polazeći taj tečaj i odlučili kad dođe dan D da ciljamo na vodu.Tri tjedna prije termina dobila ja lažne trudove i oni se javljali u danima poslije pomalo;pa na sam dan poroda(dva tjedna prije termina) bolovi koji su me probudili u noći nisu mi davali ni naslučivati da ću uskoro postati mama.Oko 2 u noći probudim ja mm i kažem mu da me opet nešto čudno stišće pa počeli mi kao brojiti razmak između bolova.No to se bilo ograničilo na par serija i mi zaboravimo pa sve ispočetka.Tako da u stvari nismo znali jel su pravi trudovi ili ne.Onda sam rekla mm-u da se odoh otuširati i obaviti ostalo pa ćemo nazvati u bolnicu da pitamo šta da radimo.Nisam nikako prerano htjela otići jer su mi svi govorili iz iskustva da je bolje što duže ostati kod kuće a ne se tamo mrcvariti.Nazvali mi onda bolnicu i oni rekoše da dodjemo pa ćemo vidjeti šta se dešava.To je bilo negdje oko 4.30.Dok smo se mi spremili i popakirali sve što smo trebali(još smo usput svratili kod mojih po neke stvarčice,na bankomat),došli smo u bolnicu oko 7.Sestra na porti nas je pitala jel smo mi zvali možda noćas i kad smo joj potvrdno odgovorili sva se izbezumila jer je mislila da sam rodila kod kuće. :? A ja se stvarno nisam htjela žuriti.Priključiše me tada na ctg u ambulanti da vide jačinu trudova a ja si mislim kud sam došla jer će me još ostaviti da ležim na odjelu do termina,jer me nije ništa boljelo,a to nije dolazilo u obzir.No reče meni sestra da sam ja za rađaonu,da se obučem u spavačicu i odem gore.Na to se ja još više razočaram jer sam sad mislila da ću umrijet od kojih 12 sati porađanja kad me još ništa ni ne boli.Došla ja gore a ono taman doručak.Doktor me na brzinu pregledao i konstatirao da sam otvorena 4 prsta i da to može danas.Popisaše oni tada sve potrebno od podataka,obaviše potrebne radnje(hm!!!)i kao nek hodam sat vremena da se otvorim.Hodam ja tako, hodam po hodniku,već se ukočila,leđa mi otpala, nikako da prođe sat vremena.Napokon došla doktorica pa me opet pregledala i probila vodenjak.Otvorila sam se ja od tog hodanja još prst al kad ću već do 9.Za sve to vrijeme mm se psihički pripremao za "naš porod" na doručku i kavici a ja kumila boga samo da već dođe jer mi bilo ružno samoj.I tako napokon stigao i on pa su mi onda dali loptu da na njoj skakućemo ko klinci.Curke moje, kako se od toga dobro otvara.Sjedneš na nju i netko te samo mora iza pridržavati da ne ljosneš na leđa.I cupkaš lijevo,desno,naprijed,nazad i kod truda i između.Ludilo.Tako smo vam mm i ja za dva sata cupkanja,pirenja,smijanja a malo i stenjanja(mislim, ipak je nešto i boljelo, no više mi je bilo vruće i umor) dogurali do 8 prstiju pa sam bila spremna za kadu da tamo odgulim ono najgore.Otšetala ja do sobe s kadom a tamo sestra puni vodicu.Topla i ugodna atmosfera.Sjela ja u nju, pita me ona jel mi ugodno,a ja se sva opustila i uživam.Moram napomenuti da sam ja 4. u Osijeku rađala u kadi pa je to bila živa atrakcija.Ne znam samo kolko ih je došlo, što doktora, pedijatara, sestara jer su svi htjeli vidjeti kako to ide.Iskreno, nije bilo baš neke privatnosti kako sam ja to zamišljala(mm, i ja čekamo naše zlato da konačno ugleda svoje starce), no sve je na kraju ispalo super.Ja sam se totalno zezala jer stvarno me nije skoro ništa više boljelo(mislim trudovi, njih još nekoliko.Sljedećih dva,tri truda sam im rekla da bih tiskala ako mogu i anđelak je samo zaplivao ispred mene.Prekrasan prizor,kaže mm, jer sam ja sva bila u euforiji od uzbuđenja pa sam samo tren vidjela prije nego su mi ga stavili u naručje.Tako smo mi još par minuta uživali zajedno a svi ko permezi smajl od uha do uha.Onda je mm prerezao pupčanu vrpcu pa su mi odnijeli mačka na vaganje i mjerenja.Ja prošla bez rezanja, malo su me samo iznutra šivali, čist estetike radi, kažu da ne ispadne da baš ništa nisu radili.Eto u 12.37 sam rodila(znači za neka 3 i po sata od probijanja vodenjaka. I to vam je to.Tak sam ih ja i pitala kad sam rodila.A frka živa u tjednima prije.Možda je to sve tak super prošlo zbog svih pozitivnih okolnosti(voda, porod 2 tjedna prije termina, mala porođajna težina bebe, prisutnost oca na porodu, prekrasno osoblje...)No sve u svemu lijepa uspomena i poticaj za još par ptića u mom jatu.A slike s poroda u albumu govore sve. :D

[snorki]

Blago tebi Ivancice. Imas u ruci sada svog malog princa. Mene upravo ceka ovo porodiljno iskustvo. Daje mi hrabrost kada procitam da je vecina zena odmah spremna za drugog bebaca. :D

7.3.2004-stize cura :D

[ivancica]

Ma treba samo pozitivno razmišljati.Iskreno, ja sam valjda najveći živući hipohondar i kukavica.Ako sam ja to uspjela preživjeti i ti ćeš Snorki.Kad krene porod samo misliš na bebaća koji će jako,jako brzo biti pored tebe.I kažeš si ovako:da je i najgora bol ne može trajati duže od 12 sati, a što je to naspram cijelog života sa svojom bebom.Sretno i sve će biti savršeno!