padobranac
Ovo nije priča kakvu očekujete... nije ni o kadi,ni o stolčiću, već o jednom padobrancu,jednoj skroz drukčijoj trudnoći,
i jednoj primalji anđeoskog lika,a ujedno je i hvala svima na savjetima na forumu,na potpori i šalabahterima.
Vjerojatno kao prvorotka usađenih uvjerenja da dr.zaju najboje,da su porod sve preživile pa ću i ja i tako to znate već,
stvarno sam na 1.porodu"dobro prošla"kako je rekao mm."Samo" epi,a inače brz porod.
No,u trudnoći sam bila u bolnici zbog bitnih i manje bitnih razloga i toga me bilo strah(zbog odvojenosti od 1.dj).
Ipak ova je trudnoća bila savršena,a valjda i ja s više povjerenja u vlastito tijelo i razum ,puno mirnija,
uživala sam,šivala NB pelenice i lutala po parkićima s malom,na čuđenje svih, do zadnjeg dana.
Baš na termin bile smo ujutro u parkiću obližnjeg gradića uz more,a popodne na praktičnom prikazu recepta za, mislim, grčke baklave kod prijateljice.
I najela se ja navečer tih baklava,a ujutro čitam sms da ih bacim,da joj orasi nisu dobri...
ja joj smijući se odgovaram "Onda ovo nisu trudovi...to je od kolača"
Naravno da sam znala da su trudovi.Šiškali su opako,al meni se nije žurilo (još mi se vrtila ideja da rodim doma).
Poslala sam mm da se ide ošišat jer je u ned. trebao biti kum mom bratu na krizmi i rekla da ne brine,da ćemo ručat pa idemo
Dobro da nije bila gužva, pa se brzo vratio.
Ja sam se istuširala i "sredila",i naravno da su se još trudovi pojačali,
pa kad sam shvatila da je vrag odnio šalu ipak smo krenuli.
Btw,tako mudra i puna iskustva odabrala sam RI za roditi zbog kade i drugih mogućnosti,a do tamo nam treba sat i pol vožnje.
No znala sam da do kade neću stić , jer mi je plan bio uletit ko padobranac i izbjeći svešta se nudi.
Tako sam mislila i po potrebi šetat ispred rodilišta...no ništa od šetnje...
..u glavi sam već zamišljala scenu da skinem hlače i rodim na semaforima dok mi ekipa iz busa plješće 8)
Voda mi je pukla još na Y,između Pazina i Učke...a ja sam puhala već na minutu do dvije.(dobro da smo se šalile da ću stavit vunene gaće
Ulatila sam u rodilište,dok je mm još parkiravao auto u onoj gužvi.
Poslali su me samu liftom gore u rađaonu...i tu sam propustila priliku da rodim sama u rodilištu
Na brzinu me sestra skinula i vadila krv za krvnu grupu jer mi se moguće promjenila prolaskom kroz tunel(imala sam nalaz iz PU)
...i osim mnoštvo pitanja to je bilo sve šta su stigli napraviti.
Odmah sam prošetala do rađaone i tu je počela diskusija s dr. o tome kako sam "90% poroda odradila u šumi" i sl.
zbog kojeg su mi opet (kao na 1.porodu)stali trudovi.
Zato su mi dali drip koji nije ni stigao djelovati, jer je uz kolutanje očima na dr.ispade,
babica ipak "radila"sve da me ne režu jer je to bio moj jedini zahtjev,kad već stolčić ne bi stigli spremit....i
moj mali Učkarić je rođen u 13.25.h.
Priznam da me taj dio tiskanja iznenadio koliko je bolan-jer 1.put je bila manja beba,a veća "rupa",a sada :shock:
Kad su mm konačno pustili, jer su ga šetali s nekom papirologijom,poslala sam ga po nešto za ručak
(on se ljutio šta nije bio prisutan,a iskreno meni nije tada nedostajao,možda pod utjecajem Odenta).
Za vrijeme posjeta sam već sjedila i jela panin,nakon šta sam u višku energije i naletu euforije očistila svoju trećinu sobe domestos maramicama
Osjećala sam se kao djevojčica i tako se i nasmijem kad mi u šetnji netko kaže "pa ti kao da nisi ni bila trudna, ni rodila".
i za to jedno veliko hvala primalji Korneliji
O dojenju me nisu ništa više pitali nakon šta sam im rekla da je već 3.gd.sve super...i da me kući čeka tandem.
Ipak kako sam s godinama starija i pametnija... ako bude treće...rodit će se doma.
8)
A vama pitanje...tko je padobranac iz ove priče, ja ili mali?
 |
|||
Odgovori s citatom
upornamama prvotno napisa
