Slušajte svoje tijelo, ono je stvoreno za rađanje!

[Totto]

Već sam na forumu ukratko opisala svoj porod, ali evo kompletne priče sa dodatnim detaljima i pokojim savjetom...

22.03. u 1 ujutro me probudila bol nalik menstrualnom grču koja je trajala vrlo kratko i bila vrlo slabog intenziteta (ja ne spavam kad me bilo što boli, tako da to što me probudila nije znak da je bol bila jaka). Otišla sam na wc i na wc papiru prilikom brisanja primjetila sluz prošarani krvnim žilicama i zaključila da se radi o sluznom čepu. Znala sam da porod može uslijediti isti dan ili kroz dva tjedna (bilo mi je 39+5 tt). Na zadnjem pregledu sam bila par dana prije, potpuno zatvorena, omekšan cerviks, beba visoko. Uglavnom, ti su se blagi trudovi nastavili u nepravilnim razmacima (5, 10, 15 minuta) sve do 4 ujutro kada su prestali. Sluzni čep je nastavio izlaziti kroz cijeli dan, ja sam se puno kretala, šetala, otišla kod svekrve na ručak i oko 14 sati trudovi su ponovno počeli, ovaj put mrvicu jači (ali to nije nikakva bol), u trajanju od 30-ak sekundi u nepravilnim razmacima da bi oko 16 sati postali još malo jači, trajati po 60ak sekundi i javljati se svakih 7 do 5 minuta, pravilno. Sluzni čep je i dalje curio, čak je bilo i mrvičak svježe sukrvice, gaćice su mi stalno bile mokre pa sam se čak pitala je li mi pukao gornji plodni ovoj, pa da mi ističe plodna voda, međutim zaključila sam da je to curenje ipak dosta slabo i nisam željela juriti u rodilište i natovariti si svakojake nepotrebne intervencije i tako pokvariti mogućnost za sasvim prirodan porod.

Imala sam stolicu nekoliko puta tijekom tog i prethodnog dana, tako da sam osjećala kako se crijeva sama čiste i da mi klistir neće biti potreban.

Oko 19 sati trudovi su bili sve jači, kad bi dosegao svoj vrhunac morala bi stati sa kretanjem i polako ga prodisati, ali opet ponavljam, ta je bol nešto što svaka žena bez problema izdrži, trajao je 60 - 75 sekundi i počeo se javljati svakih 5-3 minue. Odlučila sam svom tijelu dati maksimalnu šansu da samo učini najveći dio posla i stalno šetala po stanu, skakala na pilates lopti, povremeno se javila na forum

U 20 sati sam se otuširala, obrijala, namazala tijelo mlijekom od maslinovog ulja, stopala kremom od lavande (malo rituala za opuštanje), samo nisam lakirala nokte, šminkala se i oprala kosu jer znam koliko bi to bilo uzaludno pred porod. Svakako preporučam da prije dolaska u rodilište napravite nešto za sebe, što god vas opušta!

Inače, cijeli sam dana normalno jela, dapače, oko 19 sati me spopala takva želja za pistacijama, MM je odletio u prvi dućan i vrati se sa tim božanskim nektarom koji sam slistila sa takvim guštom...!

U 21 sat sam znala (bolje reći osjećala) da bi uskoro trebala u rodilište jer mi u trudu nije bilo do tipkanja po forumu, niti šala MM...Prekontrolirala sam da li sam štogod zaboravila staviti u kofer za bolnicu i oko 21.30 smo se zaputili na Sv Duh. Silazak niz stepenice sa petog kata dok vas trudovi peru svake 2-3 minute je duuuugotrajan i težak posao

Na Sv Duh smo stigli oko 22 sata kad sam ušla u rađaonu, žene su ležale po hodnicima i rađale, gužva je bila neopisiva (tu se noć i jutro rodilo 17 beba), rekli su mi da sam zadnja koju će zaprimiti i to zato što su na svoje čuđenje na pregledu ustanovili da sam otvorena 6-7 cm . Kako sam sretna bila! Toliko posao sam odradila sama, to mi je bio veliki psihički poticaj, dalo mi je puno pozitivne energije za ono što slijedi. Priključili su me na CTG da vide bebine otkucaje srca i u 22.10 sati mi je spontano prsnuo vodenjak Još jedan pobjeda ženskog tijela nad liječničkim intervencijama! Nema prokidanja vodenjaka! Odlučili su mi dati pola klistira, nisam htjela započinjati nekakvu diskusiju s njima i objašnjavati se da mi ne treba, već jednostavno nisam htjela zadržati tu vodu u sebi, sa slabašnim sam glasićem rekla da mi je teško držati je u trudu (moš si mislit) i samo sam pustila da odmah iscuri, a oni su bili prezaposleni da bi ponovno pokušavali. I nisam pogriješila jer nije došlo do pražnjenja crijeva u boksu. Šetala sam još nekih 45 minuta po predrađaoni i skrila se u wc kad bi vidjela da se netko približava jer nikako nisam htjela da mi pokvare prirodan porod i da bi si ubrzali stvari stave me na drip. Jedino što sam ih molila je da mi omoguće da rodim u boksu zbog MM, povukla sam vezu, jedan dr je nazvao i to omogućio. Kad sam oko 23.15 ušla u boks, i tamo vidjela MM, nitko sretniji od mene, a trudovi su bili sve jači, pregledali su me i ustanovili da sam skroz otvorena, 3 cm u sat vremena! Cure, šetajte šetajte, šetajte!!

Ah, ali ne može sve biti savršeno pa su mi rekli da je beba još visoko i da prodisavam trudove na boku. Trudove tiskanja. Tad je bol iz izdržljive prerasla u jako, jako teško izdržljivu. U tom neprirodnom položaju na boku (zbog CTGa) sam kakti prodisavala trudove, jecala, jaukala i zazivala dragog boga da se spusti i da mogu tiskati narednih sat i pol, povremeno bi se netko navirio, rekao da pokušam tiskati i opet me prebacio na bok, a ja sam se samo htjela čučnuti, poriv da to učinim je bio toliko jak da sam između trudova umjesto odmora molila sestru i doktoricu da mi to omoguće, uvjeravala ih da neću tiskati, samo da želim da se ona tako spusti i napokon se jedna sestra smilovala i namjestila stol za rađanje tako da sam na njemu čučala. Kakvo olakšanje, ajme meni! U prvom se sljedećem trudu beba spustila, osjetila sam da me tjera na tiskanje i nakon truda, dozvala sestru i u sljedeća dva truda moja je ljepotica rođena

Nisu mi radili epi, ali sam pri izlasku ramena popucala do anusa, ne znam koliko unutarnjih šavova imam, vanjska su tri, šivali su me dok mi je malena bila na prsima, unutarnje šivanje nisam osjetila, ali vanjska tri šava bogami jesam.

Od ushita što vidim svoje dijete sam im zaboravila reći da pupčanu vrpcu režu kad prestane pulsirati, to mi je žao...

Nakon što su je izvagali, stavili su mi je na prsa, o happy day, sat vremena bliskanja sa mojom obitelji, neprocjenjivo!

I mogu vam reći da mi je od cijelog poroda najteža bila razdvojenost od moje mišice jer sam ju rodila u 1.11 ujutro, a sobu dobila tek u 12 popdne, da bi mi ju donijeli tek u 13.30! Poludila sam bez nje!

Eto, da više ne duljim, želim vam savjetovati da slušate svoje tijelo i instinkte, znam da sam imala i dosta sreće, ali isto tako znam da su mnoge mogle imati porod nalik mome da nisu paničarile, da su ostale hladne glave i nisu jurile u rodilište.

[Idnom]

Predivna prica! Cestitam!
Divim ti se sto si toliko uspjela izdrzati doma i super si procjenila kad krenuti u bolnicu. Ja se bojim da ce mene oprati panika i da nista od racionalnog razmisljanja nece biti... To ti je prvi porod?

[leonisa]

ajme Totto, krasno i ohrabrujuce
cestitam vam jos jednom!

(ja si svako jutro kad se probudim vrtim u glavi ŠBBKBB i kako da izvedem da se cucnem)

[flopica]

Totto baš ti hvala na ovoj ohrabrujućoj priči
stvarno vjerujem da je sabranost veliki dio odrađenog posla
i ja ovako kao leonisa, ne mogu zamisliti da rađam ležeći na leđima
sve si mislim da ću jedared skočiti i čučnuti ako mi dođe pa neka me vataju ako im se da

[rahela]

lijepo! čestitam od

posebno mi je super što si kao prvorotka sv napravila baš kako bi trebalo, bez panike i sigurna u sebe

[Doga]

Totto, svaka čast!
Mogu ti reči da smo gotovo identično prošle sve. Mene također probudio bol nalik menstrualnim grčevima u 1h. Međutim, ja sam uspjela nastaviti spavati do jutra, do nekih 6h. Tada je bol postala dosta jača, tako da smo MM i ja ustali, on je odmah dohvatio knjigu koju smo čitali kroz cijelu trudnoću i čitao naglas prijedloge što učiniti. Napunio mi je kadu, sredila sam se za bolnicu i čekala, pošto mi vodenjak još nije pukao. Kada su bolovi postali jaki, ali i dalje izdrživi, u razmacima od 2 min, nazvali smo hitnu.
Bolnica Vinogradska. Lift nije radio, tako da sam se na jedvite jade uzverala uz stepenice. Kada su završili s pregledom (bila sam otvorena 7cm) i rekli da ustanem te krenem prema boxu, na stolu za pregled je pukao vodenjak
Odmah su me stavili u box, također sam uspijela izbjeći klistiranje i zaista nije za tim bilo ni potrebe. Polegli su me na bok, radi vađenja krvi, što je dosta potrajalo pošto imam slabe vene, tu je započelo ono najbolnije. Držali su me na boku dok nije započeo porod. Tada su mi rekli da se okrenem na leđa, primim za stopala, glavu priljubim uz prsa te kod svakog truda tiskam. Nakon 2. truda D se rodila u 09h.
U bolnici smo proveli 40 minuta. MM kaže da kada je sestra došla dolje pokazati mu D, mislio je da je donjela ostatak mojih stvari, a onda je shvatio da sestra drži bebu, umotanu u dekicu i govori mu sve detalje, od kojih ništa nije zapamtio od šoka. Eto!
Najljepši dan u mom životu, bez obzira što je porod pratilo 20ak studenata
Slažem se u potpunosti da ti tijelo daje do znanja najbolje kako treba činiti i da svakako treba ostati pribran. Pozdrav!

[Totto]

Da, bio mi je to prvi porod

Joj, kad se sjetim uputa za tiskanje, treba ti šalabahter, tko da sve to popamti kad te trud uhvati, te udahni na početku truda, zatvori oči, glavu na prsa, rukama vući držače, tiskati iz trbuha, a ne iz glave, pa da to duuuuugo traje, pa opet sve ispočetka, a ono što me izluđivalo je to što u jednom trudu tiskam recimo tri puta i za prvi i zadnji put kaže da ne valja, a srednji da je odličan, mada ja sve radim isto i uopće ne mogu uočiti nikakvu razliku! Na kraju sam prestala slušati sestru i doktoricu i tiskala po svom osjećaju, i ona je rođena.

Mene je prije poroda najviše brinula moja blago rečeno nezgodna narav iskreno sam se bojala da će me svi tamo zamrziti i da ću im se zamjeriti jer sam od onih koje ne odstupaju od onog što su zacrtale i ne volim da mi itko govori da nešto Moram, da me tretiraju kao invalida (intelektualnog i emotivnog), uglavnom, znate o čemu pričam

Ali dogodila se nevjerojatna transformacija, bila sam naizgled mila i draga, sve samo da bi postigla svoje, ipak je bolje praviti se blesav i jadničak i izazvati samilost nego inat i ljutnju kod osoblja. To što sam nekima u sebi j**** sve po spisku i što bi ih najradije zakucala na križ, to je druga stvar. Znači, ako treba, budite prepredene da dobijete što želite od svog poroda, naravno sve to ako je sa vašom bebom sve u redu, njezin život i zdravlje su na prvom mjestu!

U svakom slučaju, ako budemo išli na drugo dijete, sljedeći porod ako Bog da, biti će DOMA!

[Doga]

Kažu da je drugi porod lakši
Ne znam da li bih se usudila roditi doma, ali kada bi bilo kao prvi puta i uz kvalitetnu pomoć, zašto ne. Podržavam te u odluci i ako je provedeš, svakako keep us posted
Sretno i uživaj u pomladku!

[Nena-Jabuka]

..... Šetala sam još nekih 45 minuta po predrađaoni i skrila se u wc kad bi vidjela da se netko približava jer nikako nisam htjela da mi pokvare prirodan porod i da bi si ubrzali stvari stave me na drip. Jedino što sam ih molila je da mi omoguće da rodim u boksu zbog MM, povukla sam vezu, jedan dr je nazvao i to omogućio. Kad sam oko 23.15 ušla u boks, i tamo vidjela MM, nitko sretniji od mene, a trudovi su bili sve jači, pregledali su me i ustanovili da sam skroz otvorena, 3 cm u sat vremena! Cure, šetajte šetajte, šetajte!!

Ah, ali ne može sve biti savršeno pa su mi rekli da je beba još visoko i da prodisavam trudove na boku. Trudove tiskanja. Tad je bol iz izdržljive prerasla u jako, jako teško izdržljivu. U tom neprirodnom položaju na boku (zbog CTGa) sam kakti prodisavala trudove, jecala, jaukala i zazivala dragog boga da se spusti i da mogu tiskati narednih sat i pol, povremeno bi se netko navirio, rekao da pokušam tiskati i opet me prebacio na bok, a ja sam se samo htjela čučnuti, poriv da to učinim je bio toliko jak da sam između trudova umjesto odmora molila sestru i doktoricu da mi to omoguće, uvjeravala ih da neću tiskati, samo da želim da se ona tako spusti i napokon se jedna sestra smilovala i namjestila stol za rađanje tako da sam na njemu čučala. Kakvo olakšanje, ajme meni! U prvom se sljedećem trudu beba spustila, osjetila sam da me tjera na tiskanje i nakon truda, dozvala sestru i u sljedeća dva truda moja je ljepotica rođena

Čestitam ti na ljepotici i i super što ste obje dobro i što je sve dobro prošlo. Rez će proći, daj mu vremena.

Ono čega mi je, moram priznati, više zbilja dosta i na ovom forumu i svugdje je to da se opet i svugdje rodilje, tijekom rađanja, moraju boriti, nadmudrivati, manevrirati između tvrdoglavosti i pokornosti, upornosti i popustljivosti, služiti se vezama, lukavstvima, glumom ili iskrenošću...šiziti ili plakati...kako se koja snađe ili kako umije, a za što?
Za što uopće?
Za kakve banalnosti.
Onda pokoja rodilja slavodobitno izjavi - jupi, uspjela sam da mi ne daju drip (iako za njega ni potrebe nije bilo), jupiii, nisu prokinuli vodenjak (također čemu, ali treba se kriti u WC da se to izbjegne) i na kraju, moliti i kumiti ne bi li se netko smilovao i pustio ženu da zauzme položaj koji joj odgovara, tipa čučanje ili klečanje jer je taj položaj nešto u razini, ne znam, slanja čovjeka u svemir,
(a zna se da se beba brže spusti, a ne da žena leži zarobljena i nepomična na boku i odulji porod).

Tebi čestitam još jednom i od srca, a žaljenje izražavam općenito, samo zato što se iste stvari ponavljaju godinama i mogu reći da mi ih je pun kufer.

[MarijaP]

A kome su morali ubrzati porod da tebi srede box?

[astral]

(slika govori više od riječi)

[Totto]

A kome su morali ubrzati porod da tebi srede box?

Razmišljala sam da li odgovoriti na ovu provokaciju.

Iskreno se nadam nikome. I ja sam čekala na boks, nisam odmah uletila u njega, žena je rodila i ja sam bila sljedeća jer sam bila skroz otvorena, isto tako žena u boksu do mene je rodila i doveli su sljedeću koja je bila pred izgonom. Ono što sam drugi dan vidjela je da su se doktori hvalili kako su sve ubrzali do slijedeće smjene, ne zbog mene već zbog njihove komocije, a naredna smjena je šibala dripove i prokidali vodenjake kao na pokretnoj traci.

Meni smo moje dijete i ja (kao majka koja će se morati brinuti o svom djetetu) bili najvažniji i u tim trenucima zadnje o čemu razmišljaš je kako biti veliki filantrop. Žao mi je ako si ti imala ružno i negativno iskustvo.

[Nena-Jabuka]

Razmišljala sam da li odgovoriti na ovu provokaciju.

Iskreno se nadam nikome. I ja sam čekala na boks, nisam odmah uletila u njega, žena je rodila i ja sam bila sljedeća jer sam bila skroz otvorena, isto tako žena u boksu do mene je rodila i doveli su sljedeću koja je bila pred izgonom. Ono što sam drugi dan vidjela je da su se doktori hvalili kako su sve ubrzali do slijedeće smjene, ne zbog mene već zbog njihove komocije, a naredna smjena je šibala dripove i prokidali vodenjake kao na pokretnoj traci.

Meni smo moje dijete i ja (kao majka koja će se morati brinuti o svom djetetu) bili najvažniji i u tim trenucima zadnje o čemu razmišljaš je kako biti veliki filantrop. Žao mi je ako si ti imala ružno i negativno iskustvo.

Totto, ne vjerujem da je Marija htjela provocirati tebe, sasvim je svejedno koja se od nas našla u kojoj ulozi, koja je ispred, a koja u boksu, kad smo skoro sve osuđene na lutriju u rodilištu, sreću ili snalaženje, kako kad. To je tužno i nema nikakve veze s tobom. Običaj je ovo što i sama kažeš - "naredna smjena, šibanje dripova i prokidanje vodenjaka, rađanje na traci", to nas većina iskusi. Neke više pogodi, neke manje. Mislim da je to bio osvrt na situaciju općenito, a svakome je drago kad se bilo koja od nas uspije, na bilo koji način, nekako "provući" iz te rutine i prigrabiti si barem malo dostojanstva.
Rastužuje me što se to godinama ponavlja i što je rodilište i dalje nekakvo borilište.
Ma kužiš valjda na što mislim, što uopće moraš navoditi načine na koje si uspjela izvojevati te male pobjede, umjesto da je to normalno i uobičajeno da se podilazi ženi koja rađa jer se ona muči i rađa, ne zaposlenici oko nje.

[Totto]

Nena, potpuno te razumijem

[Doga]

Totto, nemoj se sekirati. Neki imaju loša iskustva, pa ih to muči. Ti konkretno nemaš s tim nikakve veze.
Žao mi je što je takvo stanje u bolnicama i drago da si uspjela sve odraditi kako si i željela.
Osobno nisam primijetila da je takva situacija (u Vinogradskoj), dapače sve pohvale doktorima i sestrama. Nitko ne požuruje, jako su bili ljubazni, ma sve 5.. ja sretna, mala sretna.. makar onda opet čujem masu upravo suprotnih doživljaja..

[KLARA31]

Totto baš mi je drago šta si podijelila sa nama ovu priču, ja mogu rodit svaki dan i baš sam otpimistična kada pročitam da je nekome prošlo bez trauma

Cure ja bi vas nešto pitala,malo mi je neugodno pitati ikoga a sljedeći uzv mi je za 3 dana to mi je 39tt,dakle,ja sam primjetila ovako kada gledam ulaz u vaginu da je to već otvoreno,jel to znači da sam otvorena bar koji prst, stvarno je otvoreno ono kao nikada, kad bi ja to mjerila to bi bilo 2 prsta,ali to je samo ulaz u vaginu,znam da oni mjere ulaz u ušću maternice,samo me zanima jeste vi to primjetile prije poroda?

[Doga]

Tijelo je mnogo osjetljivije i događaju se razne promjene tijekom trudnoće. Ne mora nužno značiti da si otvorena. Najbolje bi bilo da sačekaš i pitaš na pregledu, ali ako si u strahu, nazovi ginekologa pa se raspitaj..

[astral]

Totto baš mi je drago šta si podijelila sa nama ovu priču, ja mogu rodit svaki dan i baš sam otpimistična kada pročitam da je nekome prošlo bez trauma

Cure ja bi vas nešto pitala,malo mi je neugodno pitati ikoga a sljedeći uzv mi je za 3 dana to mi je 39tt,dakle,ja sam primjetila ovako kada gledam ulaz u vaginu da je to već otvoreno,jel to znači da sam otvorena bar koji prst, stvarno je otvoreno ono kao nikada, kad bi ja to mjerila to bi bilo 2 prsta,ali to je samo ulaz u vaginu,znam da oni mjere ulaz u ušću maternice,samo me zanima jeste vi to primjetile prije poroda?

ne mora značit ali i ja sam primjetila prije prošlog pregleda da sam nešto šira dole i to mi je i potvrdio, bila sam otvorena za prst..ali kako što kažem, ne mora značiti..

[zadarmamica]

totto cestitam.
super porod.takav je bio i moj.i hvala bogu.evo za 20 dana ce biti godinu dana,a svaki dan razmišljamo svim onim lažnim trudovima,kontrakcijama. (upravo kao da imam lažne-dobila menzis jutros hehehh)
i kod mene je bila smjena,pa su bile 4 babice uz mene a doktor je radio to jutro (bila na pregledu-taj dan termin bio),popodne kad mi je puka vodenjak (rekao je da se vidimo navecer ali da odem doma šetati) i navecer kad sam rodila.a i sutradan u viziti je bia.

[lola3]

totto, baš lijepo da je tako dobro prošlo, osim pucanja, ali i to će brzo zarasti. ja sam imala vrlo slično iskustvo prije dvije godine, došla sam u bolnicu tri sata prije poroda, već prilično otvorena i u MErkuru su mi dozvolili da stojim do pred sam izgon tj. stavili su me u sobu preko puta rađaone. moguće je i da su zaboravili na mene jer nitko nije došao dok ih sama nisam pozvala jer se beba već spustila pa je bilo nemoguće više biti na nogama. istina, prokinuli su vodenjak u bolnici i dali drip, ali u mom slučaju to nije bilo posebno traumatično niti neizdrživo bolno. čak nisam ni popucala tako da sam se već tri sata nakon poroda mogla normalno tuširati
imam pitanje za vas iskusne jer me uskoro čeka drugi porod i voljela bih da prođe isto (ne želim ni tražiti bolje da ne budem nezahvalna).
stvar je tome da sam rodila u 11 ujutro, a probudila se u 7 s laganim trudovima. pretpostavljam da su trudovi morali početi prije, ali ja sam ih prespavala . sad se pitam je li stvarno neke žene manje boli ili je stvar u toleranciji na bol? istina je da sam bila potpuno smirena, čak i vesela zbog svega i pozitivno uzbuđena, a disanje se činilo kao najnormalnija stvar unatoč tome da prije nisam išla na tečaj niti sam željela previše znati jer sam očekivala da je sve vrlo prirodno, kao što se i pokazalo da je. zapravo me zanima kako znati kad je zadnji čas za odlazak u rodilište?

[Doga]

Pozdrav lola3! Ja se nakako povodim za nalovom ovog topica; da treba slušati vlastito tijelo jer je predodređeno za rađanje. Osobno sam također prespavala trudove, a ostanak kući sam odužila jer sam čekala da pukne vodenjak.. Međutim, to nisam dočekala te po jačini i razmacima bolova zaključila sam da je vrijeme za bolnicu. Od tada je sve išlo k'o po špagi. Vodenjak je puko odmah nakon pregleda i sve skupa je jako kratko trajalo. Stvarno kao tempirano. Nisam išla na nikakve pripreme, jednostavno sam pratila govor tijela i odradila to super.
E sad, što se tiče bolova, sigurno da svi imamo različitu toleranciju, ali sigurno je i da bol u svakog nije jednakog intenziteta kao niti predispozicije kod rađanja, ovisno kako je djete okrenuto, ima li dodatnih komplikacija, itd. Mi se ubrajamo među one sretne Sve je individualno. Uglavnom, ja bih odlazak u bolnicu odredila jačinom i razmacima među trudovima.. To je moje iskustvo, kao jednog laika i srećkovića po tom pitanju. Sretno!

[Beti3]

Kad je zadnji čas za ići u rodilište?

Kako je to rekla sirius: onda kad više nemaš snage pisati po forumu!

To je malo šale, a odluka o tome kad ćeš krenuti u rodilište zavisi o jako puno faktora:
udaljenosti
zdravstvenom stanju mame
načinu prijevoza
komplikacijama u trudnoći ili u prethodnim porodima
bebi
...

Odluka je na mami i treba odlučiti tako da bude najsigurnije.

[mikka]

Totto, ne vjerujem da je Marija htjela provocirati tebe, sasvim je svejedno koja se od nas našla u kojoj ulozi, koja je ispred, a koja u boksu, kad smo skoro sve osuđene na lutriju u rodilištu, sreću ili snalaženje, kako kad. To je tužno i nema nikakve veze s tobom. Običaj je ovo što i sama kažeš - "naredna smjena, šibanje dripova i prokidanje vodenjaka, rađanje na traci", to nas većina iskusi. Neke više pogodi, neke manje. Mislim da je to bio osvrt na situaciju općenito, a svakome je drago kad se bilo koja od nas uspije, na bilo koji način, nekako "provući" iz te rutine i prigrabiti si barem malo dostojanstva.
Rastužuje me što se to godinama ponavlja i što je rodilište i dalje nekakvo borilište.
Ma kužiš valjda na što mislim, što uopće moraš navoditi načine na koje si uspjela izvojevati te male pobjede, umjesto da je to normalno i uobičajeno da se podilazi ženi koja rađa jer se ona muči i rađa, ne zaposlenici oko nje.

cekaj da dode beti da ti objasni da si u zabludi. rodilista su divna mjesta u kojima se svi trgaju da bi rodilji bilo sto udobnije i ljepse, neno, pa sta je tebi? tc-tc-tc...

[Beti3]

Kasno je za edit, pa dodajem:

Tijelo JE stvoreno za rađanje, ali treba slušati svoju PAMET, a ne tijelo. Tijelo ima da sluša.

I da, i mene roditi baš ne boli, a nije da nisam probala (4.). Par zadnjih trudova pokažu zube, (ma i kandže), ali sve ostalo je sasvim podnošljivo.
I može se roditi bez tiskanja, za ne vjerovati onome tko to nije doživio, ali može. , o, da.

[mikka]

sori Totto, zaboravila sam ti cestitati na lijepom iskustvu!

super mi je da si uspjela cucati a i ovo skrivanje u wc mi je bas simpa, snasla si se

[Beti3]

mikka, tek sad vidim.

Nakon "Ljudoždera-vegetarijanca" i članka o Merkuru u zadnjem večernjaku počela sam vjerovati da sva rodilišta nisu prijatelji rodilja...

Čast izuzecima!

[mikka]

Tijelo JE stvoreno za rađanje, ali treba slušati svoju PAMET, a ne tijelo. Tijelo ima da sluša.

ja ne kuzim sta ovo znaci. kakva pamet u mozgu koji je ispiran od rodenja, opasnostima poroda i zivota?

za dio o tiskanju se slazem

[mikka]

mikka, tek sad vidim.

Nakon "Ljudoždera-vegetarijanca" i članka o Merkuru u zadnjem večernjaku počela sam vjerovati da rodilišta nisu prijatelji rodilja...

Čast izuzecima!

dobro da nekom vjerujes kad nama ovdje nisi vjerovala

tu knjigu je napisao neki bivsi ginekolog, jel?

[Beti3]

dobro da nekom vjerujes kad nama ovdje nisi vjerovala

tu knjigu je napisao neki bivsi ginekolog, jel?

Da. Osim knjige, sad je i film u kinima.
Evo članak od subote.
http://www.vecernji.hr/vijesti/istra...-clanak-395884

[Doga]

I da, i mene roditi baš ne boli, a nije da nisam probala (4.). Par zadnjih trudova pokažu zube, (ma i kandže), ali sve ostalo je sasvim podnošljivo.
I može se roditi bez tiskanja, za ne vjerovati onome tko to nije doživio, ali može. , o, da.

To za tiskanje je istina.. Ja uopće nisam znala što radim a što ne, smotana od/do boli, imala sam osjećaj da pri samom izgonu uopće aktivno ne sudjelujem makar su me sestre kao pohvalile da sam bila dobra.. na znam po čemu su to zaključile, jer stvarno nisam bila u stanju ništa, a kamoli tiskati.

[blackberry]

Tijelo JE stvoreno za rađanje, ali treba slušati svoju PAMET, a ne tijelo. Tijelo ima da sluša.

tijelo je stvoreno i za disanje...pa ne trebamo pretjerano slušati pamet...možda samo malo...da preplitko dišemo npr...
kad bi slušali pamet i razmišljali o svakom udisaju i izdisaju...svjesni da baš svaki udisaj znači život jel....
možda bi promjenili mišljenje o disanju...
a tako je spontano

žao mi je što se ta spontanost kod poroda pogubila...
upornim zastrašivanjem...
ja sam mišljenja da tijelo itekako zna što radi, samo ga mi ne znamo slušati i prepoznati što nam govori...

[Doga]

tijelo je stvoreno i za disanje...pa ne trebamo pretjerano slušati pamet...možda samo malo...da preplitko dišemo npr...
kad bi slušali pamet i razmišljali o svakom udisaju i izdisaju...svjesni da baš svaki udisaj znači život jel....
možda bi promjenili mišljenje o disanju...
a tako je spontano

žao mi je što se ta spontanost kod poroda pogubila...
upornim zastrašivanjem...
ja sam mišljenja da tijelo itekako zna što radi, samo ga mi ne znamo slušati i prepoznati što nam govori...

Slažem se s ovim, naravno ako je sve uredu, jer tijelo nekad ne govori da nije..tu se moram osloniti na znanost i pomoć..

[eris]

Ja sam se "izborila" prije 9 i više godina u velikom rodilištu u kome se rodi više od 20 beba dnevno da rodim četvoronoški. Doduše, uz puno prijetnje i galame sa moje strane, ali rodila sam onda kada sam našla položaj koje je moje tijelo htjelo.