iznenada i zamalo prirodno

[wild rose]

Sve sam se nesto neckala da li da pisem svoju pricu s poroda ili ne, ali kako vidim da mi detalji lagano izmicu, a proslo je tek dvadesetak dana, odlucih da se natjeram da napisem svoje iskustvo, da ostane zabiljezeno za sjecanje. Pretpostavljam da je moj porod bio rutinski, ako zanemarimo da je i dr imao iskustva vjerovatno jednako kao i ja. Razloge zasto je meni poseban naravno ne treba navoditi.
Porod mi je dosao kao veliko olaksanje nakon za mene teske i stresne trudnoce, i nije mi bio ni tezak ni previse bolan, ali i on je zbog okolnosti ipak bio dosta stresan. Nakon jednog spontanog i jedne sumnje na vanmatericnu koja je okoncana metotreksatom ova trudnoca pocela je sa nekom strepnjom cini mi se jos i prije plusa na testu. Tri trudnoce u sedam mjeseci, pitala sam se jesam li trebala ipak jos malo sacekati. Ali zelja za bebom ipak je bila veca... Ubrzo su strepnje pocele prelaziti u pravi strah, prvo sa upalom grla i povisenom temperaturom na pocetku 6. tt, zatim blagim krvarenjem pocetkom 7. Tt, i to mi je bilo dovoljno da strah nadjaca svaki tracak razuma, i tako se nastavi, uzv u 9. Tt: doktorica primjeti cistu na pupkovini, protoci su ok, ali posto je to soft marker na geneticke poremecaje naravno slijedi screening u 12. Tt. Onda se javio moj atopijski dermatitis, cijelo tijelo bilo mi je u ranama, a nista od onoga sto sam smjela uzeti nije mi pomagalo, tako je ostalo do osmog mjeseca. Do kraja trudnoce patila sam se sa brigom napreduje li beba dobro (jedan uzv pokazao da za tri sedmice nista nije dobio, pa na narednom bolje stanje) epizodama povracanja, uzasnom zgaravicom i mucninama, nisam mogla jesti, vode se nisam mjesecima napila i pocela sam je sanjati, a prehrana mi se u zadnjim danima svela na puding od cokolade i pavlaku, sve u minimalnim kolicinama po obroku, i tako stigosmo do 37. Tt...
Ujutro malo nakon sto je MM otisao na posao osjetila sam neki stezuci bol ispod stomaka i preko krsta, probudio me, ali razbudila sam se tek toliko da pomislim to mora da su te BH kontrakcije, hajd da i to osjetim, pogledala na sat i nastavila spavati. Oko devet budi me neki neugodan osjecaj, kao da sam dobila bas obilnu menstruaciju, pomislila sam kakv li je sad ovo iscjedak, ali kad sam stigla do wc shvatila sam da mi je ves mokar, a zatim je ispao i sluzni cep. Jos mi ne stize do mozga da je to to, kontam citala sam negdje da cep moze ispasti i dvije sedmice prije poroda, to mi je nekako taman, jos nisam spremna , da ne govorim o tome da jos ni jednom nisam bila na pregledu na klinici, i da sam narucena na pregled kod moje privatne dr. tek za dva dana... Hajd zovnut cu mamu, i ona je doktor, da vidim sta ce mi reci. Onda shvatim da nisam spakovala torbu, bas se nekako nisam nadala da ce mi skoro trebati...Nakon razgovora sa mamom ipak zovem i doktoricu, jer mama je mama, kad je u pitanju njeno dijete vise nije doktor. Doktorica kaze da dodjem da me pogleda, ne moze nista napamet, i tako se oko pola 11 ja uputim na pregled. U medjuvremenu zovem mm-a da dodje po mene, peglam spavacicu, trazim carapice, vise nisam sigurna sta mi sve treba...
Oko 11 doktorica me pregledala, kaze visoko prsnuce vodenjaka, zato voda pomalo curka, cerviks razmeksan, otvorena 1 prst. Upucuje me u bolnicu, jer visoko prsnuce mora biti pod nadzorom...
U bolnici na prijemu sam se pofino nacekala,onda brdo papirologije, sve su mi podatke pogresno upisali i salju me na odjel. Kada sam stigla gore, kazu nema mjesta, da sjednem u hodnik i cekam hoce li se koji krevet oslobodit, nista mi nije jasno, i tek onda vidim da su me poslali na odjel patologija trudnoce. U hodniku sam cekala negdje do pola tri, to i ne bi bilo naporno da nisam svako malo morala u wc jer plodna voda sve vise curi. Kontrakcije setaju izmedju 20 i 30 min, poneka i na 40. Sestre prolaze okolo, niko nista ne pita, ljekara ni na vidiku. Malo nakon sto sam dobila krevet bilo je vrijeme za popodnevnu vizitu, naravno ja to nisam znala i otisla sam u wc bas kada su dolazili u moju sobu. Samo su se potpisali na bolnicku listu i produzili dalje. Kada sam vidjela da su me mimoisli otisla sam u sobu do da im se javim, ali rekose sve je ok. Nit ko sta pita nit ko sta govori. Malo nakon toga bilo je vrijeme za snimanje ctg-a, dok smo se sve s odjela izredale ponovo vizita, ovaj put ostala sam na svom mjestu. Dolaze dva ljekara, pogledaju karton, kazu aha, visoko prsnuce bez bolova, motam ja po glavi, otkud im to, lijepo sam i dole na prijemu i ovdje sestri koja me upisala rekla da imam kontrakcije, kazem, ali mene boli, oni se smiju, nije to nista. Valjda im nisam izgledala dovoljno napaceno... Cim je vizita otisla ja izlazim na hodnik da setam, kontrakcije izmedju 6-8 minuta. Na povratku iz vizite stariji doktor je usao u sobu kod jedne pacijentice i sjeo, valjda je odnekud zna, cujem nesto se smiju, mladji je otisao da pregleda one koje je trebalo pregledati. Ja nastavljam setati, kad naidje kontrakcija uhvatim se malo za rukohvat koji je duz cijelog hodnika. Stariji doktor viri me kroz otvorena vrata i dovikuje: hej, reci doktoru da te pregleda, cini mi se da tebe boli, mislim se: ma nemoj. Krecem prema ambulanti da se javim, ali prije nego sto sam stigla do kraja hodnika srecem mladjeg doktora. Pita me sta radim? Setam, kontrakcije su oko 7 min, rekao je dr. R da me pregledate. Doktor se smije: Pametna ste vi zena, samo setajte, necu vas jos pregledat. Hajd dobro...
Oko deset sati sestre su nas setacice (bilo nas je nekoliko) potjerale u sobe, sta bi neko rekao da nas vidi na hodniku. Posto mi nikako nije odgovaralo da lezim, oko 11 sati javila sam se sestri da su mi kontrakcije redovne na sest minuta. Pozvala je neku doktoricu da me pregleda, ova je konstatovala da sam otvorena cetiri prsta i da mogu sici u salu. Uslijedio je klistir i brijanje, nije mi bilo strasno, znala sam da me to ceka, odlucila sam da cu svemu pristupati sa tim stavom: ovo je ok, ili ovo nije strasno, i stvarno je tako i bilo. Kada me vec porod iznenadio i zatekao nespremnu ( smijala sam se sama sebi, trudna devet mjeseci i u soku sto se moram poroditi, ali zaista sam bila u soku i iznenadjena kada su se stvari pokrenule) moram se brzo snaci, pa ja pojma nemam ni o cemu. Odlucim da ce mi moto biti: samo bez panike i polako, sve je odlicno, idemo po instiktu, i tako silazim u salu. U momentu dok su me uvodili u neku sobicu pored sale, gdje je bilo nagurano vise kreveta nego sto bi covjek rekao da moze stati, u sali je jedna beba proplakala. Bas lijepo, to me nekako ohrabrilo. U toj sobici, na jednom krevetu lezala je jos jedna zena, drugi porod, trudovi su joj se prorijedili pa je spavala. Dok sam se ja smjestila u krevet nekako se sve smirilo. Tu je pocelo neko bunilo, nisam imala sata, nisam mogla pratit kontrakcije, ali bile su sve jace, u pauzama me hvatao san. U jednom momentu sam se prenula i vidjela da su svuda pogasena svjetla osim u toj sobici. Druga zena spava. Sta je ovo, hoce li me pustiti da se sama ovdje porodim. Izlazim ispred, u neki dugi hodnik iz kojeg se ulazi u boksove, tu ima sat, skoro ce jedan. Vracam se u sobicu, jos malo lezim, ne godi mi, ustajem ponovo do sata, malo bucnije, zapravo lupam nogama ne bi li ko cuo da sam tu. Nista, opet nazad u sobicu. Domalo za mnom ulazi neki mladi covjek, ne znam je li doktor ili sta vec, pita ima li bolova. A ja se pitam jesam li dosla tu da se porodim Kada sam rekla da ima, pozvao me da me pregleda, aha, ipak je doktor. Kada me pregledao bila sam 7 prstiju otvorena, na satu je bilo oko pola dva. Ostala sam da lezim u boksu, doktor je otisao valjda nazad na spavanje a i babica se negdje izgubila iz vida. I dalje sam spavala i budila se, u jednom momentu naisla je babica i rekla mi:
-Opustite se kada je trud, trosite energiju. Pomislila sam: znala sam da se za ovo treba pripremit, pa ja nista ne znam.
-Ne mogu se opustit, imam osjecaj da cu se ukakit
-Odlicno, pa to nam i treba, otisla je po doktora, sada mozete kakit. Upitala je doktora hoce li mi sta ukljucit, a on je rekao da ne treba. Sinulo mi je da je do tada moj porod tekao potpuno prirodno.
Dobila sam instrukcije da kakim kada naidje sljedeci trud. Doktor me bodrio, a izmedju kontrakcija pitao me sta radim isl. Iz price sam saznala da je on specijalizant koji je dobio specijalizaciju prije 6 mj. Malo sam se prepala kada sam shvatila da ne moze bas imati puno iskustva. I meni i njemu izgleda malo se oteglo sve to, rekao je babici da mi ukljuci drip, (do tad je sve islo 100% prirodno) da moje kontrakcije nisu dovoljno snazne, a zatim mi je stavio ctg, otkucaji bebe bili su spori, vidjela sam da se prepao, pa mi je bilo jos teze. Babica mi je rekla: Culi ste sami, vasoj bebi nije bas lijepo tu gdje se nalazi.
-Moramo ovo brzo zavrsiti, sada se u doktorovom glasu vec osjecala panika, to me dodatno uznemirilo, kao da ctg nije bio dovoljan, gubila sam snagu.
Babica me prvo pocela masirati rukom a onda me i zarezala a doktor mi se svom tezinom navalio na stomak. Prestalo je da boli, a pocelo da zari i pece sve iznutra. Nakon dvije uzastopne kontrakcije osjetila sam da je glavica izasla i zacuo se plac, zatim sam osjetila i tijelo.
-Jao, pa sta je ovo? Da nisam lezala sigurno bih pala, noge su mi se odsjekle. Plac je postajao sve glasniji. Gotovo sam vrisnula: Sta je bilo?
-Ovo je jedna mala bebica, rekla je babica
-Ali zato ima jak glas, odgovorio je doktor
To je to, ne mogu podnjeti vise stresa, opustila sam se. U narednoj kontrakciji izasla je i posteljica.
Vrijeme poroda 2.41
Babica je izmjerila bebu, 48cm, 2450 gr. Hvala Bogu, ziv je, place, sada mu ne mogu nastetiti ni moja alergija, ni moje povracanje, sada ce sve biti uredu... Stavili su mi ga na prsa, sklupcao se kao malo mace, valjda jos uvijek nesvjestan da se sada moze i protegnuti. Nije izgledao nimalo napaceno, nije bio otecen, okice su mu bile otvorene i odisao je nekim spokojem. Kada su ga odnosili ponovo je poceo da place.
Doktor je rekao da ima par savova da me zasije i da ce zacas biti gotov, ali kada je poceo neprijatno se iznenadio. I on i babica cudili su se kako sam popucala sa tako malom bebom. Vjerovatno je pritisak bio prevelik ili je sve bilo prebrzo kada mi je doktor pritisnuo stomak, ali nije ni vazno, proslo je.
Komentarisao je kako mi je trebalo samo malo vise snage, ali kad sam mu objasnila da sam danima povracala i da sam u posljednja cetiri dana cak i smrsala, suosjecajno je slegnuo ramenima. Sivanje mi se oteglo, babica je gotovo diskretno davala uputstva doktoru sta i kako da radi, to mi je definitivno bio najgori dio poroda, najbolniji i najneugodniji (fizicki), ali nije mi bilo vazno, beba je dobro...
Uslijedilo je odmaranje od dva sata ispred sale, ponovo mi je bila muka i zgaravica, samo sam se nadala da necu morat ponovo povracat, da se ne zakomplikuje nesto sa ranom od naprezanja. Nakon toga uslijedio je odlazak na odjel, i tusiranje. U sobi sam bila oko pet. Malo sam odmorila u razgovoru sa cimerkama a onda su donjeli bebe. Prestala je muka, sve je proslo. Tu je zavrsilo jedno tesko poglavlje moga zivota, trudnoca, a pocelo jedno sasvim drugo, prelijepo poglavlje nasih zivota.

[Boxica]

[bubekica]

predivno!

[Anemona]

[Jesen u meni]

čestitam na švrči. odlično si to odradila unatoč svim mukama. sad uživajte.

[Peterlin]

Čestitam!

[adal]

[anita rain]

wild rosesjećam se tvog odbrojavanja,čestitki na plusu, svih strepnji i svega što si prolazila i ja koja sam sve to pratila i radovala se svakoj tvojoj pobjedi. Nedugo za tobom i samasamostala trudna i opet strahovi od svega i svačega. Čestitam ti od srca na bebili, neka je sve iza tebe da sadmožeš smireno iopušteno uživati u njemu,jer zaslužila si. Tvoja priča me ganula do suza. Uživaj u svakom novom danu sa svojim zlatom...pusa

[wild rose]

Hvala Vam! Anita, vidim nije ni tebi jos puno ostalo. Nadam se da ste super. Hoce to sve biti martovska djecica?

[Teica]

Čestitam !

[Moe]

Divna priča. Čestitke!

[penny]

bas lijepo ispricano
pocetak divnog razdoblja, cestitke!

[anita rain]

wild nije mi puno ostalo, malo jače od 4 tjedna. Imam planirani carski u 38 tt. Hvala,ok sam, osim žgaravice koja me doslovno ubija, skoro svako veče opet visim nad wc-om i bljuv zbog nje. Da, moja sva dječica rođena u trećem mjesecu da sam planirala ne bi tako ispalo, a zamisli čak i ja sama sam rođena u trećem mjesecu....

[wild rose]

Razumijem te u potpunosti, i mene je zgaravica pred kraj bas napatila, najgore je bilo sto sam povracala i gubila tecnost, a sta god popijem zgaravica bi se povecala. Doslovno sam bila zeljna vode...

[kavofob]

<3 priča me vratila nekoliko mjeseci unatrag

[andiko]

Šteta za kraj, ali svejedno baš lijepa priča. Čestitam ti na bebici

[alef]

Pricica bas da se najezis ja kad god procitam neku pricu s poroda, odmah zelim i sama jednu novu hehe

Uzivaj sad

[Sumskovoce]

Super priča, uživajte