ignoriranje

[pužić]

zanimaju me iskustva da li vaši klinci ignoriraju kada im branite nešto, kad im ne dopuštate ono što bi oni htjeli jel vam se događa da se prave da ne čuju, da mijenjaju temu, skreću vam pozornost na nešto drugo, zapričavaju vas i jednostavno brišu te podatke iz sjećanja?
Da malo pojasnim...
N. često pravi scene osobito vani kad joj ne dopuštamo nešto (baca se na koljena, vrišti, kašnje do iznemoglosti na silu kako bi privukla pozornost, pokušava povraćati..), kako bi ju naučili da se neka stvati jednostavno ne smiju i da tu nema rješavanja stvari dogovorom (npr. trčanje po sred ceste, pred tramvaj istrčavanje..) kad krene divljanje mi ju stavljamo u auto i idemo kući isti tren-a sve u nadi da će ona shvatiti da ako ne bude poslušala i ponašala se tako kako smo se dogovorili ćemo ići kući i ništa od zadanog cilja kojemu se veselila. naravno da to svaki put i na licu mjesta razgovorom pojasnimo (zašto se vraćamo kući a ne idemo dalje na zadano mjesto..)I umjesto našeg cilja da oona iz toga nešto nauči ona to jednostavno ignorira, nakon određenog vremena, deračine i protesta ponaša se kao da se ništa nije dogodilo i kad ju pitam jel zna zašto smo se vratili ona se pravi "luda", ignorira pričanje o tome i jednostavno cijeli događaj potisne...ne želi uopće razgovarati o tome što ona ne smije..
Ja više ne znam što misliti o svemu...znam da je sad u takvoj nekoj fazi kad bi sve a ni sama ne zna što bi, al imam osjećaj da se vrtimo u krug, 100 puta ponavljamo iste stvari koje se ne smiju i ona opet po svome...već sam se zapitala jesmo li mi uopće dobri roditelji ili što se događa??

[boškarin]

Ništa, kao što si i rekla, faza. Moj je bio takav,test živaca je bio do neba,ali izdržali smo. Tako da je sad sve ok, ali da je bilo lako, nije. Shvaćam te i šaljem da izdržite

[anitav]

Nisam mogla a da ne podjelim svoje (slično) iskustvo. Moja A. ima 2 godine i 4 mjeseca i odnedavno joj je brat (5.g.) nešto u šali govorio umjesto riječ auto, anto. I sad ona nema šanse da ponovno kad vidi auto na cesti, na slici kaže auto. I na sve mile načine smo probali ispraviti anto u auto; lijepo, oštro, pjevajući pjesmice o autu, pa i ne osvrćući se na to anto ne bi li sama od sebe ponovno progovorila auto. Ništa. I dalje je po starom. Upravo sam joj stavila različite slikice i svaku točno imenuje no, kad dođemo do auta, mudro šuti. I ne budi meni teško, lijepo joj ponavljam, govorim, reci auto, govorim joj da me to jako ljuti, da ću je kazniti... ona me gleda i mudro šuti. I mogla bi tako do besvjesti, čuje me i totalno ignorira. Čini mi se da joj je sve svejedno zauzela je stav kao istrenirani specijalac koji neće izdati vojnu tajnu pa što god mu radili. Nevjerojatno.

[anitav]

Eh, da zaboravih napomenuti da imam ja još takvih primjera sa svojom A. Najveći joj je guš kad iziđe iz auta istrčati na cestu i već sam je nekoliko puta zgrabila pred autom. I govorim i uzrujavam se i objašnjavam i ništa, okreće priču u nekom drugom smjeru, izvlači se iz naručja i jednostavno ne želi slušati. Sada po najnovijem uz istrčavanje na cestu stavlja ruke na leđa i govori "daj rukicu", ali ju, naravno, ne da ni pod razno.

[liam]

ja imam dvojicu takvih savrsenih ignoranata ali nedam se jer ipak mislim da bez obzira na ignoriranje ipak to oni negdje pohrane pa kad luda faza prodje i to ce sijesti u glavu,ako je sjelo jednome sjest ce i njima dvojici

[Peterlin]

Mi smo to zvali "selektivna gluhoća". Prošlo je, kao i sve druge faze.... Sad smo u fazi pregovaranja, he he he... Nisam se jednom poželjela vratiti u ove sitne godine kad smo djeci bili centar svemira, he he he...

[Anemona]

Upravo sam joj stavila različite slikice i svaku točno imenuje no, kad dođemo do auta, mudro šuti. I ne budi meni teško, lijepo joj ponavljam, govorim, reci auto, govorim joj da me to jako ljuti, da ću je kazniti... ona me gleda i mudro šuti. I mogla bi tako do besvjesti, čuje me i totalno ignorira. Čini mi se da joj je sve svejedno zauzela je stav kao istrenirani specijalac koji neće izdati vojnu tajnu pa što god mu radili. Nevjerojatno.

Iskreno i ja bih mudro šutjela.
Ne kužim u čemu je problem? Još bi ju i kaznila? Pa nema niti 3 godine, što misliš da će zauvijek krivo govoriti? I zašto misliš da je na tebi da to istu sekundu ispraviš? Što će se dogoditi ako još malo govori umjesto auto anto? Ide na neko natjecanje, pa je bitno?

Moje dijete od kad je progovorio umjesto kotač govori dokotač (to je ujedno jedina riječ u kojoj od početka može reči č). I što bih ja sad trebala. Ja svaki put u govoru kažem kotač, on dokotač, ja ponovim kotač i gotovo. Kakvo božje kažnjavanje i treniranje?
I evo nakon nekoliko mjeseci još mu se samo ponekad zalomi dokotač.

[Anemona]

Nisam na kraju napisala što sam htjela.
I moj je jako tvrdoglav i voli ignorirati.
Ja uvijek pokušam odabrati koju ću bitku izvesti do kraja.
Ako je nešto opasno po život ili se time radi neka moguća šteta, onda tu inzistiram, ali ako se radi o nečem bezazlenijem, onda ga pustim.

Kako je veči sve je više spreman za dogovor. Kad počne inzistirati tvrdoglavo na nečem i pri tome ignorirati što govorim, onda čučnem do njega i gledam ga u oči i kažem:
M., može jedan dogovor?
On uvijek odgovori: može.
Onda ja izmislim neki kompromis kojim smo oboje relativno zadovoljni.

[anitav]

Iskreno i ja bih mudro šutjela.
Ne kužim u čemu je problem? Još bi ju i kaznila? Pa nema niti 3 godine, što misliš da će zauvijek krivo govoriti? I zašto misliš da je na tebi da to istu sekundu ispraviš? Što će se dogoditi ako još malo govori umjesto auto anto? Ide na neko natjecanje, pa je bitno?

Moje dijete od kad je progovorio umjesto kotač govori dokotač (to je ujedno jedina riječ u kojoj od početka može reči č). I što bih ja sad trebala. Ja svaki put u govoru kažem kotač, on dokotač, ja ponovim kotač i gotovo. Kakvo božje kažnjavanje i treniranje?
I evo nakon nekoliko mjeseci još mu se samo ponekad zalomi dokotač.

Ne, ne ide na natjecanje, ali zato zbog slabije fine motorike stalno smo po nekim vježbicama i okruženi pregledima kod defektologa, logopeda, psihologa, fizijatra i neuropedijatra i baš mi sad treba da se vratimo korak unatrag i upetljamo možda u neke dodatne preglede. Tim više što je riječ "auto" u njezinom rječniku išao sasvim normalno od "ato" pa do "auto" da sada u svakoj prilici govori "anto".

[dani1]

Sjećam se te faze jako dobro. U dobi od neke tri godine upisivali smo se u vrtić i bili na razgovoru kod psihologa i on se upavo tako ponašao. Ženica mi je rekla da je to sasvim normalno i to je takozvana "negativna faza" ili ti faza negacije koja je sasvim normalna za tu dob. Proći će, a onda dolazi drugo.

[liam]

Iskreno i ja bih mudro šutjela.
Ne kužim u čemu je problem? Još bi ju i kaznila? Pa nema niti 3 godine, što misliš da će zauvijek krivo govoriti? I zašto misliš da je na tebi da to istu sekundu ispraviš? Što će se dogoditi ako još malo govori umjesto auto anto? Ide na neko natjecanje, pa je bitno?

Moje dijete od kad je progovorio umjesto kotač govori dokotač (to je ujedno jedina riječ u kojoj od početka može reči č). I što bih ja sad trebala. Ja svaki put u govoru kažem kotač, on dokotač, ja ponovim kotač i gotovo. Kakvo božje kažnjavanje i treniranje?
I evo nakon nekoliko mjeseci još mu se samo ponekad zalomi dokotač.

dobro kazes, sta bi neke mame rekle na mog malog koji sve govori super a kad treba reci trkanje on kaze drka..a mm pada u komu od smijeha...normalno je da nemogu govoriti bas sve perfekno kad su mali

[Anemona]

Ne, ne ide na natjecanje, ali zato zbog slabije fine motorike stalno smo po nekim vježbicama i okruženi pregledima kod defektologa, logopeda, psihologa, fizijatra i neuropedijatra i baš mi sad treba da se vratimo korak unatrag i upetljamo možda u neke dodatne preglede. Tim više što je riječ "auto" u njezinom rječniku išao sasvim normalno od "ato" pa do "auto" da sada u svakoj prilici govori "anto".

Ma ok, ali vi sami znate da zna reči auto i da joj je ovo zafrkancija.
Nema mjesta kažnjavanju, treniranju i ljutnji kod tako bezazlenih situacija.

[Ninči]

Slažem se sa Anemonom u potpunosti. Mislim da će svaki logoped shvatiti da se to dijete zeza...pa moraju se zabavljati na razne načine-djeca su. Ako vam već toliko smeta, mislim da to jedino možete ispraviti ignoriranjem jer očito je da što vi više piz****, njoj je to zabavnije. Budite malo taktičniji

Što se tiče teme posta- i moja je curka ušla u takvu fazu. Nekad ispalim na živce, nekad se uspijem suzdržati da ne puknem, ali borim se sama protiv sebe. Kada za moju curu kažu da je zločesta, ja kažem da nije zločesta, samo je nitko ne razumije Sad čitam Juula pa vidim da sam bila u pravu. Nadam se da ću nakon što završim čitanje, više razumjeti svoje dijete i da ćemo se bezbolnije izvući iz ove faze.

[MIJA 32]

ptičice su dosta tvrdoglave,i pravi velemajstori u ignoriranju
još uvijek smo na dogovaranju,pregovaranju,objašnjavanju...
samo jedanput je MM katju nakon xy razgovora odnio doma iz parka uz njenu deračinu
doma su još razgovarali i rekla je da se neće više ružno konašati (ponašati)
mi im nikada ne govorimo da su zločesti jer nisu,samo se ružno ponašaju
imamo dobrih i loših dana,no ja se tješim da je to faza iskušavanja i pomicanja granica
valjda će proći

[Ninči]

mi im nikada ne govorimo da su zločesti jer nisu,samo se ružno ponašaju

Juul kaže da to dođe na isto

[Arijana]

I umjesto našeg cilja da oona iz toga nešto nauči ona to jednostavno ignorira, nakon određenog vremena, deračine i protesta ponaša se kao da se ništa nije dogodilo i kad ju pitam jel zna zašto smo se vratili ona se pravi "luda", ignorira pričanje o tome i jednostavno cijeli događaj potisne...ne želi uopće razgovarati o tome što ona ne smije..

Pužić, iz mog iskustva; nije da ona ne nauči, nauči svaki put nešto..... Nekad nauči da zbog ponašanja nije dobila što je htjela, a nekad nauči da još ima "lufta" za manipuliranjem roditelja.

Ono što sam JA naučila iz takvog iskustva je; da ne treba previše objašnjavati, ne treba uporno dijete zapitkivati je li shvatilo zašto se sad ide doma.. ili se ne može dobiti to i to..., jer onda ono vidi da nas je uznemirilo i što mi više "davimo", dijete više osijeća da je ono postiglo cilj, te da mu slijedeći put treba malo više upornosti i drame, jer mu je očigledno da mi na to reagiramo...

U takvim škakljivim situacijama treba nastupiti jasno, glasno i nepokolebljivo, dijete ne smije čuti ni trunčicu uzrujanosti ili nesigurnosti u našem glasu, kažeš što imaš, napraviš što trebaš... i idemo dalje... Ti se nastaviš ponašati kao da se ništa nije dogodilo.
Ako dijete i dalje plače i protestira... nemoj se uzrujavati..., čak ga i zagrli i poljubi... i daj mu vremena da izbaci ljutnju iz sebe, jer će na taj način prije shvatiti što je napravilo. Shvatit će da ga roditelji vole i da takva kazna nije iz zlobe i inata, te da roditelji neće popustiti što god ono radilo i što je najvažnije.. da nije uzrujalo roditelje takvim ponašanjem, pa neće imati "materijala" za drugi put.
Tek kad je dijete potpuno smireno i kad je takva situacija iza vas..., onda se može djetetu objasniti zašto ste napravili to što ste napravili, objasniti mu koje su opasnosti njegova ponašanja, te jasno..., smireno i na lijep način, dati mu do znanja da nećete popustiti i da ćete svaki put reagirati isto.

[mihim]

nisam stigla sve citat, ovo ispravljanje za auto mi je isto malo onak.. bez obzira na razlog koji navodis. mom je prva " rijec " s razumijevanjem bila auto tj " bu , bm " tak nesto, i kad je poceo pricat auto mu je postao " buto " , autic " butic ", a zna rec auto, al uvijek u svojoj prici prica o butiću, i meni je to smijesno i uopce se ne zamaram oko toga.

[MIJA 32]

Juul kaže da to dođe na isto

nemoj zezati

no ptičice to doista tako percipiraju
čak i u parku kad neka mama djetetu kaže da je zločesto,oni tvrde da nije ,nego se samo ružno konaša

[mama pticica]

..imam osjećaj da se vrtimo u krug, 100 puta ponavljamo iste stvari koje se ne smiju i ona opet po svome...već sam se zapitala jesmo li mi uopće dobri roditelji ili što se događa??

jooj, pa naravno da vi JESTE dobri roditelji! to je prva stvar koju se podsjeti! i odma će ti bit lakše izdržati jer si ti dobar roditelj koji - ima strpljenja, ljubavi i tolerancije i više nego što vaša curka traži!
a zamisli kako je tek njoj .. i znat će da sve možete!

[meda]

Pužić, iz mog iskustva; nije da ona ne nauči, nauči svaki put nešto..... Nekad nauči da zbog ponašanja nije dobila što je htjela, a nekad nauči da još ima "lufta" za manipuliranjem roditelja.

Ono što sam JA naučila iz takvog iskustva je; da ne treba previše objašnjavati, ne treba uporno dijete zapitkivati je li shvatilo zašto se sad ide doma.. ili se ne može dobiti to i to..., jer onda ono vidi da nas je uznemirilo i što mi više "davimo", dijete više osijeća da je ono postiglo cilj, te da mu slijedeći put treba malo više upornosti i drame, jer mu je očigledno da mi na to reagiramo...

U takvim škakljivim situacijama treba nastupiti jasno, glasno i nepokolebljivo, dijete ne smije čuti ni trunčicu uzrujanosti ili nesigurnosti u našem glasu, kažeš što imaš, napraviš što trebaš... i idemo dalje... Ti se nastaviš ponašati kao da se ništa nije dogodilo.
Ako dijete i dalje plače i protestira... nemoj se uzrujavati..., čak ga i zagrli i poljubi... i daj mu vremena da izbaci ljutnju iz sebe, jer će na taj način prije shvatiti što je napravilo. Shvatit će da ga roditelji vole i da takva kazna nije iz zlobe i inata, te da roditelji neće popustiti što god ono radilo i što je najvažnije.. da nije uzrujalo roditelje takvim ponašanjem, pa neće imati "materijala" za drugi put.
Tek kad je dijete potpuno smireno i kad je takva situacija iza vas..., onda se može djetetu objasniti zašto ste napravili to što ste napravili, objasniti mu koje su opasnosti njegova ponašanja, te jasno..., smireno i na lijep način, dati mu do znanja da nećete popustiti i da ćete svaki put reagirati isto.

slazem se u svemu.

naravno, nije lako svaki put ostati miran, i dogodi se da i ja po......, al onda se dogada ili ignoriranje ili i on poludi.

ja isto nikad djetetu ne kazem da je zlocesto, jer je zlocestoca karakterna osobina i ona je stalna, a ponasanje je nekad ovakvo, nekad onakvo, lijepo, ruzno, pristojno, nepristojno...

[Ninči]

nemoj zezati

no ptičice to doista tako percipiraju
čak i u parku kad neka mama djetetu kaže da je zločesto,oni tvrde da nije ,nego se samo ružno konaša

Ma zezam se, naravno

Po meni-djeca to shvaćaju onako kako im predstavimo. Ja isto svojoj znam reći da se ružno ponaša, ali ne pali baš.

[pužić]

hvala vam na podršci i razmijeni iskustava...
ninči-kad ga pročitaš posudiš mi da i ja nešto naučim??
mama ptičica -
ono što ja imam za dodati na ovu temu je da je šefica ipak nešto naučila nakon što smo se par puta vratili i nismo obavili ono po što smo krenuli.Više ne pravi drame (bar ne u onim razmjerima kao prije)..dakle ipak im nešto ostane u tim glavicama unatoč ignoriranju.

[Garfy]

pužić,

Moje su prvaci u ignoriranju. Čak me onako lipo i gledaju i smiju mi se kad sam ja navodno ljuta. Onda se pravim da ne pričam s njima jer me ne slušaju a one obje "umiru od smjeha", dođu kod mene i zovu onako podrugljivo maaamaaaaaa!!! i tako sve dok ja ne prasnem u smjeh i što ću... to je tako!!
Samo sam ti htjela nadodati nešto u vezi ovoga vraćanja kući. ja sam svoje 2 puta vratila kući iz grada jer me nisu slušale. Tako sam to objasnila i onda slijedeći dan smo imali još veći problem. Kada je stvarno došlo vrijeme za kući Karmen nije htjela ići već je počela vriskat:" neću kući, ja sam bila dobra i slušala mamu". Shvatila sam da smo pogriješili jer je ona povratak kući shvatila kao kaznu. Nikada više nismo to upotrijebili i sada svi glumimo da smo sretni jer idemo kući.
Draga, oprez! samo sam ti htjela skrenuti pozornost na naš primjer, istina, moja K je jako osjetljiva, na drugu curicu to nije ostavilo traga ali nikada se ne zna. A samo smo se 2 puta vratili kući.
1. put jer mi nije htjela dati ruku u blizini prometnice i skoro mi izletila pod auto
2. put jer se seka bacila nasred rive na pod, a sve zato što je počela kiša i trebali smo se sklonuti.
Ta dva puta smo se vratili kući i poslije problemi...

[mama pticica]

...
mama ptičica -
ono što ja imam za dodati na ovu temu je da je šefica ipak nešto naučila nakon što smo se par puta vratili i nismo obavili ono po što smo krenuli.Više ne pravi drame (bar ne u onim razmjerima kao prije)..dakle ipak im nešto ostane u tim glavicama unatoč ignoriranju.

samo da i ja prijavim, baš neki dan me mm podsjetio da sam popustila i da me naša frajla stvarno dobro debelo manipulira
i nakon malo razmišljanja, morala sam si priznati da je tak...

ali mi je drago da znam dijeliti savjete

[Iz pera tate]

Bio jednom jedan obiteljski ručak. U centru pažnje bila je najbolja nećakinja na svijetu (tada cca 2,5 god). Baka ju je ispitivala da redom govori kako se tko zove. Kada je došao red da kaže moje ime (Ognjen) malečka se zabunila i nazvala me Godek.

To je izazvalo salve smijeha i baka joj je na lijep način rekla da se ja ne zovem Godek nego Ognjen. I opet je pitala unuku (moju nećakinju) kako se ja zovem.
Malečka je kroz smijeh ponovila da se ja zovem Godek. Sljedećih 5 minuta baka ju je bezuspješno ispravljala i tražila da ispravno kaže moje ime. Naravno da je to bilo bezuspješno te mi je do danas ostalo ime Godek, kako me zovu svi u obitelji.

Da baka nije neispravnom imenu pridala toliku pažnju ime Godek najvjerojatnije ne bi zaživjelo. (Ja do tada nisam niti čuo da postoji ime Godek). No lako je kad ti kikić promjeni ime ili naziva auto svojim nazivom. Nezgodno je ako želi trčati na cestu.

Što u tom slučaju, nemam pojma. Znam da me bilo strah da to mom malom ne padne na pamet. Možda se radi o načinu dobivanja pažnje? Dakle, čisto za probati, ak vam mali ima poriv juriti na cestu kada idete van poklonite mu debelu pažnju pri izlasku iz kuće. Razgovarajte s njim, ukazujte mu na stvari koje vidite, uvedite ga u razgovor. Ne spominjite mu što ne smije (istrčati na cestu) nego što može, što hoće, što misli... Onda kad ćete biti vani imat će potpuno vašu pažnju i možda neće imati poriv izvoditi «trk na cestu» da bi dobio pažnju. No ovo je samo ideja.