Mi smo skinuli pelenu Luciji prije 15 dana (taman je napunila 23 mjeseca) jer smo skužili da je noćna i dnevna za spavanje uglavnom suha, ona je povremeno javljala da će piškiti tako što se primala za pelenu (ponekad i nakon što je piškila al ajd) no glavni razlog je zapravo taj što ja nju ne mogu više premotavati, to je borba na život i smrt i na rubu sam živaca.
E sad, kako nam ide. Ima dana kad je cijeli dan suha - imamo već ritualna stavljanja na tutu poslije spavanja, poslije šetnji... Još ona koji put javi, mi malo ponudimo i to bude to.
Ali ima dana kad... ko da štenca imam....katastrofa. Popiša se u gaće, i ako ne napravi lokvicu (a ne dođe to do poda jer upiju gaće, štrample i hlače) samo nastavi dalje. Kao da ju ne smeta ni mokro ni hladno. Pet minuta prije zapišavanja joj nudim tutu, ona baš neće pa ju ne gnjavim,. mislim si nvaljda djetetu nije sila, moram paziti da ju ne tlačim... i onda ispiša pola litre
Njene tete su uglavnom imale uspjeha u nagovaranju na tutu i održavanju guze suhom, ali pošto su u vrtiću sad spojene grupe teta na zamjeni nas je totalno popljuvala da ona nije ni spremna ni svjesna, da njoj ne javlja kad joj se piki pa ni kad se popiša (kao ni nama ponekad), da ćemo napraviti kontraefekt pa će vući pelenu još duže nego što bi inače.... baš me zbedirala
Ja joj pelenu više ne vraćam, pa nek sve redom popiša, ne mogu se boriti s njom oko toga.
Ne znam koliko im obično treba da u potpunosti svladaju odvikavanje? Kuži ona što treba ali se ili zaigra ili namjerno inati jer eto tako može provoditi svoju volju a mi joj ne možemo ništa...