Kako se kulirate kad krenu terrible twos?

[nenaa]

Dakle ima 22 mj. Brbljiva je i lijepo već izražava svoje želje i mišljenja. I naravno tu počinju problemi.
Ujutro želi obući što ona hoće, ajme cirkus...cirkus...cirkus..., a žuuuuri mi se " aji mama Isa oće ovo bući" . Nikakvo zajedničko šetanje ne dolazi u obzir, ne želi mi dati ruku pa to traje i traje. Tako da tako veliku curu furam u kolicima ako mi se žuri, ili u slingu, jao moje rame i kičma?
Prigovara se na svaki moj pokušaj da joj nešto objasnim, a najgore mi je što je nikada ne bih udarila. Ok jesam dvaput jače zavikala, ali to u njoj izaziva tako burnu reakciju da me tuče grebe, vrišti. Uglavnom ako smo kući ja to ignoriram ali njeno inaćenje traje po 20 tak minuta. Ali ako smo vani jako mi je neugodno. Pogotovo ako me mlati. Kod nas se nitko nikada nije tukao. Ne znam od kud joj to grebanje i šutiranje. Kod tete čuvalice je jedino dijete, jedino što kad sa njom izađe svaki dan je sa par vršnjaka u park na sat dva.. Sad je počela i pljuvati na drugu djecu, svima sve otima, sve mora biti njeno. Jako je bezobrazna prema drugoj djeci. Ponekad im uzme sve igračke i nekoga i udari, a meni je jako neugodno.
Svašta sam probala, ali nikako na zelenu granu. Već me i mame u parku popreko gledaju, nekad mi dođe da je ..., ali naravno da neću.

Šta da radim? Ima jak karakter, i ekstremno je živa i inatljiva.

[Lucija Ellen]

Ja se ne kuliram. Nekad mi ispadi nervoze ne smetaju a nekad mi prekipi pa to i kazem, nekad je to umiri a nekad jos vise posizi. Svejedno jel to doma ili u javnosti, meni nema razlike. U nasem je odnosu, kad su frustracije u pitanju, kljucno ne potiskivat emocije, niti vlastite niti djetetove. I sto se tice tih tantruma, kod M je to krenulo tek sad, sa skoro dvije i pol. Do nedavno je bila spremna na suradnju skoro uvijek a sad se o svemu, bas o svemu mora pregovarat. Od svoje tvrde dosljednosti sam takodjer odustala, moja M je spremnija nesto dati ako se njoj nesto da. Dakle, biram vazne bitke i tu ne popustam, o ostalom pregovaram i pustam joj da bude po njenom, ne u nedogled, ali jos pustam.
Primjer: "Sad je vrijeme za spavanje.
Ne, necu. Ocu slikovnicu.
Ok, moze, ali samo jedna."
I tako bude. Samo jedna i ide s veseljem spavati. Inace bi urlala do iznemoglosti.

Dakle, bitno joj je da osjeca da je ponekad i po njenom, da se njene zelje postuju. Ali ima stvari, dakako o kojima ne pregovaram i tu sam ostra, na to nekad sizi a nekad jednostavno prihvaca. (Recimo: "Ako mi ne das ruku dok prelazimo cestu, nosit cu te." Ne voli da je nosim. Pa da ruku.)

[dani1]

To je nekako i moj zaključak. Ili da ih vodim kad ja imam snage, volje i resursa. Odustala sam da ih vodim "zbog njih" - kao da tada redovito polude. Ali kad tata i ja uživamo - uživaju i oni.

Ima nešto u tome, eto meni se nije dalo u samobor, i opet lunapark (sin je lud za lunaparkom), pa gužva. Sva sam bila nervozna, a rezultiralo je katastrofom. Ubuduće, ako se meni neda, ne vodim ju.

[Marion]

Sad je počela i pljuvati na drugu djecu, svima sve otima, sve mora biti njeno. Jako je bezobrazna prema drugoj djeci. Ponekad im uzme sve igračke i nekoga i udari, a meni je jako neugodno.

Kad pocne da se ponasa nepristojno, uzima deci igracke, a na tvoje dve-tri opomene ih ne vrati ili se pljuje, za ruku i kuci (bez obzira koliko se dere) i usput joj objasni da svaki put kad se bude tako ponasala nece se vise igrati sa decom nego ce ici kuci, to nije dozvoljeno.

Ukapirace nakon par puta.

Ne dozvoli joj da te bije ili grebe, spusti je dole i izmakni se, broj do 10, pa kreni da joj drobis kako to ne sme, nije lepo, boli te, cak i ako je ljuta nije u redu...

[nenaa]

Kad pocne da se ponasa nepristojno, uzima deci igracke, a na tvoje dve-tri opomene ih ne vrati ili se pljuje, za ruku i kuci (bez obzira koliko se dere) i usput joj objasni da svaki put kad se bude tako ponasala nece se vise igrati sa decom nego ce ici kuci, to nije dozvoljeno.

Ukapirace nakon par puta.

Ne dozvoli joj da te bije ili grebe, spusti je dole i izmakni se, broj do 10, pa kreni da joj drobis kako to ne sme, nije lepo, boli te, cak i ako je ljuta nije u redu...

Hvala. Probat ću. Meni se čini da sam premekana. Ne bih htjela prenagliti, i vidim da ona to iskorištava. Ja joj govorim i ići ćemo doma, i mama će te po guzi, i tjeram je da se izvini i govorim joj "gledaj kako sada to dijete plače". Ali nikad prijetnje ne sprovodim u dijela. Što znači da ona zna da se nikad ništa loše neće dogoditi. Možda bi trebale baš ići doma. Makar već vidim kako će to izgledati kao da je kukom vučem po podu. A to kad me mlati i grebe mi je grozno jer je tada malo čudovište. I nakon svega kad se sve smiri onda bi me mazila i grlila i ljubila "draga mama". Bude joj krivo. I inače ona je djete kao i svako drugo. Ali kad je ulove tantrumi sa njom se ne može vladati. Ona me ne čuje dok joj pokušavam svladati ruke i unesti se u lice da je vratim među nas. Kao da je u nekom drugom svijetu. Svi mi kažu to je faza, ali ta faza nas već drži pola godine. I ima 2 dečkića prijatelja koja obožava. Oboje njen uzrast. To su sinovi mojih najbližih kućnih prijateljica koji joj dolaze doma, a i mi idemo njima. Sa njima bi sve podjelila, sve bi im dala. Kad kupimo bombone ili neku malu sitnicu uvijek se sjeti da bi i za njih trebali kupiti. Pa onda jedva čeka da im to u parku da. Ali ostala djeca su joj neprijatelji. Ja želim da se svi tri ne ponašaju kao neki mali teroristički klan, u kojem je moja djevojčica vođe.

[mikka]

ignoriranje je majka tantruma .

bar brze produ. skuze da nema vajde, pa se smire, a onda se lakse dogovoris. dakle kad krene tantrum meni se najbolje pokazalo moj shut down.i onda start kad se malo iskulira. a to bude brzo, jer kuzi da ju ne fermam pa joj je cudno.

[magda_]

ignoriranje je majka tantruma .

kamo srece da to mogu, rekoh vec, on razbije svoju glavu o pod (parket, beton, plocice... sta se zadesi), zamahne iz sve snage i udri, da se sve hoce zavrsiti na modricama ignorirala bih ga :l
nekoliko dana mi je palilo sto sam ga snimila na mob kako udara glavom (bio debeli tepih pa mogla snimiti ), bjesni i baca se, pa kad podje ja potrci upaliti mu da gleda kako je to ruzno, ali sada vec ni to ne pali. vijugam dalje :D

interesantno je kako zna biti divan par dana, strpljiv, nagodan, poslusan tj. kooperativan, milina jedna, ja reko evo ga normala, nasla sam mu zicu, kad danas mi opet dan presjeo.

[vildica]

. Najgore je bilo kad mu se događalo po noći, ali bolje da te ne plašim.

Dakle, kad se probudi nakon 2-3 sata spavanja (noćno) i počne bezglavo plakati, bacati se, urlati - to je terrible twos??
Prvo sam mislila da ga nešto boli, ali kad smo mu upalili crtić (nakon što ga ni cika, ni nosanje, ni "cupkanje" nisu mogli smiriti)- prestao je!! kao da ništa nije bilo!! dakle ne boli ga.
Onda sam mislila da su noćni strahovi - ali vidim da nisu, jer kad mu crtić dosadi, ponovno počinje bacanje, mlataranje uz "neću, neću"..

i tako budemo budni po 2-3 sata, dok se valjda ne umori

Ponavljam, kod nas se za sada ovo događa samo noću. U jednu ruku mi je i drago da je terrible twos, tj. da ga ništa ne boli

Je li i kod vas ovako izgledaju ti noćni ispadi?

[njokica]

Ja nisam sigurna da li mi je D. ikad imala napadaj bijesa (sad ima 2g), bunta ima naravno. I ja sam - da se pohvalim - smanjila deranje na najmanju moguću razinu (iako uvijek može i bolje ). Batine naravno nikada nije dobila, ni najmanje (to sam odmah prekrižila i mm se slaže s tim).
Ali muči me jedna nedavna izjava G. Buljan-Flander, vezano na neki nedavni događaj (ne znam točno), radilo se o djeci koja mislim maltretiraju druge jer nisu razvili osjećaj empatije. E sad, ona veli da se to dešava jer roditelji koji daju djeci pravo na odgoj bez batina, nisu jasno odredili granice djetetu. Daju djeci dovoljno pažnje i ljubavi, ali ne postavljaju granice. I zato dijete postane bezosjećajno.

Prvo što mi je palo napamet nakon sto sam to pročitala - pa onda ispada da je bolje djetetu davati batine nego mu nikakve granice ne postaviti (???).
Čisto logično zaključivanje. Jasno, znam da Flanderica to nije htjela poručiti, ali mi se čini da mnogo roditelja koji prakticiraju odgoj s manje ili više batina na taj način i razmišlja.

Jer, batine nisu apstraktne - već se čine kao jako konkretna, 'opipljiva' metoda a time i učinkovita jer se dijete prestraši . A verbalno i taktično postavljanje granica je jako apstraktno, zahtijeva vještinu, i puno je toga nedorečeno. Ja stalno sebe preispitujem i ne mogu, ni da se na nožne prste objesim, biti sigurna da li dobro i JASNO postavljam te granice.

Išla sam mislim malo u offtopic, nemojte mi zamjeriti

[paid]

Potpuno se slažem s ovim što je rekla Flanderica. Postavljanje granica je jednako važno kao i iskazivanje ljubavi. Za roditelje koji batinaju djecu ne brini neće se oni puno o ovom premišljati.Meni je osobno najteže postaviti granice, a mislim da je i s batinama teško i ne boje se djeca batina osim ako se ne radi o zlostavljanju.

[Filipimama]

Čitam i mislim si šta me tek čeka,naime prvi mi sin skoro pa i nije imao tantrume .
On je tako razumno dijete, dok mlađi već sad ima ispade bijesa , a ima tek 13mj.
Na primjer glavno mu je dirati štekere i to nedam , čim ja kažem ne ne , on odvali plakati i baca se po podu .
Ne dam mu da dira wc školjku i na to isto reagira.

[MarijaP]

Potpuno se slažem s ovim što je rekla Flanderica. Postavljanje granica je jednako važno kao i iskazivanje ljubavi. Za roditelje koji batinaju djecu ne brini neće se oni puno o ovom premišljati.Meni je osobno najteže postaviti granice, a mislim da je i s batinama teško i ne boje se djeca batina osim ako se ne radi o zlostavljanju.

Mi smo batine dobivali ovisno o roditeljskom raspoloženju tako da niti tu nisu jasno postavljene granice

Kad moj pretjera sa ispadima vrištanja, odnesem ga u kinderbed i sjednem pokraj i u tišini čekam da se smiri.

[Ms. Mar]

- pa onda ispada da je bolje djetetu davati batine nego mu nikakve granice ne postaviti (???).

I ja vjerujem da su bolje nekakve batine sa granicama, nego odgoj bez ikakvih granica. Ali to mi je kao da razmišljam je li bolje izgorjeti u požaru ili se smrzuti u ledu. Stavrno si ne želim ni jedno ni drugo.

[Poka]

Vi koji imate po nekoliko djece - ste sa svakim prozivljavali takve krize ponasanja ili ste imali srece pa to bude samo sa jednim od njih? Cini mi se da sve cesce citam ili slusam kako oni sa 2-3 god. lagano podemone, udju u djecji pubertet...vise manje SVI

[DANI***]

Čitajući sve ovo svatila sam da i mi trenutno prolazimo kroz ovu fazu. Može li mi netko reći koliko cca traje ova faza (vidim da počinje kod nekih ranije a kod nekih kasnije, pa kad počne koliko traje) i zašto se tako ponaša samo samnom, jer kad je s tatom ili tetom čuvalicom prava je dobrica . Moram uvjeriti mm da nije zbog mene

[tropical]

moj je nekako sa bolnicom i sa ozdravljenjem ušao u tu neku fazu. nisam sigurna koliko je to vezano i uz samu hospiotalizaciju i bolest, ali taman je u toj dobi. ja mu kažem da se smije ljutiti ali da neće biti po njegovom, onda ga iza toga loijepo zamiolom da se smiri i ako ne pali- ignoriranje. prije bih ja poludila što je takav, sad sam totalno skulirana i to pali skroz

[DANI***]

Da i ja sam primjetila da pomaže i kraće traje kad ignoriram, ali mi jako teško pada gledati ga kako plače

[Daisy@]

bok curke!
dugo nisam pisala,pa smo se već i ka vama preselili..
naišla sam na ovu temu i sad mi je lakše

sve se mislim što mi je djetetu a ono svi imamo iste probleme
najgore mi je kad me mama pita: "pa što joj je? takva nije kad je kod mene i ja je čuvam..." Dođe mi da je ispalim na mjesec...

mi imamo faze vrištanja ( da,cura je prava!) i čupanja kose i plakanja..za sad...
tko zna što nas još čeka...

bit ću sve mi se vidi češće tu,makar ću doći po utjehu...

[Ifigenija]

Kod mene je bilo zatišje, a sad hoće ići na tutu, stalno je gola, skida se, prehlađena, golim nogicama tabana hoda po pločicama, tu i tamo sjedne guzom na hladne stepenice, to je kao neka fora. Sve u svemu ja ili idem za njom i oblačim je i stavljam i skidam s tute (inače pada, ruši...) ili mi para ide na uši kad tabana gola golcata. Malo je reć da mi se život okreće oko njenog golog dupeta i stopala. To je previše za mene jednu.

Plus sve one ostale terrible twos.

Baš mi je ovaj period bljak... al proći će i to. Jedva čekam...

[njokica]

Kod mene je bilo zatišje, a sad hoće ići na tutu, stalno je gola, skida se, prehlađena, golim nogicama tabana hoda po pločicama, tu i tamo sjedne guzom na hladne stepenice, to je kao neka fora. Sve u svemu ja ili idem za njom i oblačim je i stavljam i skidam s tute (inače pada, ruši...) ili mi para ide na uši kad tabana gola golcata. Malo je reć da mi se život okreće oko njenog golog dupeta i stopala. To je previše za mene jednu.

Plus sve one ostale terrible twos.

Baš mi je ovaj period bljak... al proći će i to. Jedva čekam...

Joj i moja mala je počela si sama skidati hlače, štrample, pelene... uzme tutu, sjedne na nju, ali neće 'obavit'. Imamo iza sebe jedan neuspjeli pokušaj izlaska iz pelena od pred 2 mj...

[dodagoda]

Ja imam sina 29 mjeseci i oduvjek je svojeglavo i uporno djete-unatrag 6 mjeseci(otkad je krenuo u vrtić) pokazuje BJES na način da na svako ne urla iz petnih žila baca na pod sve šta mu ne nađe pod rukom ili se on baci na pod . Autić guralicu digne iznad gleve i zafitilji na drugu stranu dnevnog boravka-ponekad se pitam otkud mu takva snaga...
Imao je dosta tešku adaptaciju na vrtić -koja je rezultirala strašnom vezanošću za tatu koji ga inače vodi i podiže iz vrtića i da je ponovo počeo nositi pelenu(sa 22 mjeseca je prestao nositi pelenu) . Uz sve ispade, sa mnom uopće nije htio imati posla-sve što je trebalo raditi s njim(oprati ga, nahraniti ga, staviti na spavanje...) za sve je tražio da to radi tata- ja sam se morala doslovno izboriti za svaki zagrljaj, poljubac-maženje nije dolazilo u obzir. Bila sam svjesna da je to samo faza(jkoja na sreću lagano prolazi), no nije bilo lako. Za ispade smo pokušali svašta- nakraju smo shvatili da je najučinkovitije da ga kad počne sa predstavom stavimo u "kaznu" da mora sjediti na kauču dok se ne smiri i na neko vrijeme uzmemo igračku koju je bacio. Definitivno je najgore kad je umoran i gladan. Inače je jako otvoreno i simpatično dijete, jako puno priča ima puno svojih fora, ali kad krene sa svojim terorom... doma je najgori. Imam i curicu 9 god. koj je uijek bila mirno i uglavnom poslušno dijete no u ovoj dobi je i ona bila grozna- s njom je tad sve bila borba(obuci se-svuci se, idemo van-idemo u kuću, idemo spavati....), tako da se nadam da će i njegova faza divljanja proći.
Ali onda oko 5. dolazi "NEĆU" faza kad radi sve samo ne ono što ste tražili od njih(neću jesti, neću spavati, neću prati zube, neću se igrati....), no kad su malo veći ipak je lakše..
U svakom slučaju lakše mi je kad vidim da nas ima još i dok god se brinemo radimo li sve kako treba, jesmo li pogriješili... znači da smo dobri roditelji

[pčelicaMaja]

Treba samo puno strpljenja i razgovora, he,he. kako to dobro zvuči. Moja G. ima 20 mjeseci i ne mogu reći da baš ima ispade bijesa, ali ne i neću joj je stalno na pameti. Uglavnom to rješavam ne obazirući se i počenjem pričati o svemu i svačemu. I imam konjske živce, i inače u životu, to me valjda spašava. A možda sam se i navikla, kolica, vrtići, sjediljke, vožnja u autu joj nikad nisu bili najbolji prijatelji pa sam valjda već navikla da nije sve na prvu. Malo borbe i oko hrane, a i sve voli sama raditi, uglavnom uvijek lagane borbe. Znam da je to slijed odrstanja i da samo moramo dati sve od sebe, jel. Iako neki dan u busu, malo je negodovala, čak i nije nešto posebno plakala, a mene neka gospođa pita šta joj je, a šta bi joj bilo?!, dosadno joj je, vruće i hoće van! Malo me nerviraju ti komentari, al pregrmim.

[Storma]

nas ignoriranje nije spasilo od tantruma. kod anite ignoriranje pojacava reakciju. a ona sizi dok ne pregori, a onda moze u beskonacnost. al evo, s 4 ipo, nazire se svjetlo na kraju tunela. sad vec ima predpubertetske ispade :D

[XENA]

Svi mi imamo svoje žute minute tako i naši mali ljudi.
Ja sam skužila da je Laura u neku ruku moje ogledalo ,ako ja reagiram bjesom na neke situacije ona mi vrati bjesom, ako sam ja nervozna i ona je nervozna tako da pokušavam što više kulirati i biti ubrojena kod situacija koje traže reakciju.
Valjda i oni traže da ih uvažavamo.
Njoj je još malo 4 gd. i to mi je neistraženi svijet. Polako formira svoj karakter a ja joj moram pomoći da ga što bolje oblikuje.
Netko je jednom rekao da je roditeljstvo najteži ali ujedno i najljepši posao na svijetu!

[mihim]

a jel netko moze rec, jel se sjeca kolko to traje? ja sam moram priznat u šoku, jer je fakat bio dobrica, a sad , ne znam kak sam prezivila sama s njih dvoje u cetvrtak, hoce ovo ono, baca igracke u zrak pa mu zveknu na glavu, vristi i dere se, nece obuc pidzamu, udara me, nekad mu i smeta kad ga dragam pa mi neda uffff. nadam se da je ovo vrhunac, i da ce brzo proc, a ne da je tek pocetak.

[kloklo]

Nama je takvo veselje trajalo s Leonom od godine i pod do dvije i pol. MIslila sam da ću poludjeti i da to niiiiiiiikad neće proći. Ali prošlo je i sad se toga sjetim samo kad netko pokrene ovakvu temu

Nama su se kao najbolja rješenja pokazala skretanje pažnje kad je moguće, prepoznavanje situcija koje dovode do tantruma i izbjegavati ih ili preduhitriti, a kad te tantrum zaskoči iz vedra neba pokrit se poplunom po glavi i čekati da prođe

[mihim]

Nama je takvo veselje trajalo s Leonom od godine i pod do dvije i pol. MIslila sam da ću poludjeti i da to niiiiiiiikad neće proći. Ali prošlo je i sad se toga sjetim samo kad netko pokrene ovakvu temu

Nama su se kao najbolja rješenja pokazala skretanje pažnje kad je moguće, prepoznavanje situcija koje dovode do tantruma i izbjegavati ih ili preduhitriti, a kad te tantrum zaskoči iz vedra neba pokrit se poplunom po glavi i čekati da prođe

hvala na odgovoru . kad bolje promislim, valjda je i nama pocelo sa 18 mj, jer bas je bio " koma " i mislila sam kak moram zapamtit s kolko mj, pa je onda sa 19 krenuo u jaslice ( pa zezanje povezivala s tim ), pa dosla seka pa s tim, a dobro, a sad je onda bit ce vrhunac ( nadam se ). a zbilja sam strpljiva s njim i nije da mi je to tak strasno, jedino me strah da se ne ozljedi jer najcesce kad ga ulovi baca autice u zrak, ma svasta.
a kaj se tice rjesenja isto tako se to pokazalo najbolje - ovo ko tvoje. a poplun , jedno jutro 5 h, vriska, ocu tatuuuuuuu aaaaaaaaaaaaaa ( a tata u nocnoj ), ja ga dragam a on mene gura i vice puti meeeeeeeee , neeeeeeeeeee. sad mi je smijesno, al doslo mi je da placem s poplunom na glavu, iskreno pitala sam se jel mi s djetom sve ok.
a jesam se rastegnula, ajde nadam se da je onda za 3,5 mj KRAJ TOME!!!!

[Isabel]

Čitam i mislim si šta me tek čeka,naime prvi mi sin skoro pa i nije imao tantrume .
On je tako razumno dijete, dok mlađi već sad ima ispade bijesa , a ima tek 13mj.
Na primjer glavno mu je dirati štekere i to nedam , čim ja kažem ne ne , on odvali plakati i baca se po podu .
Ne dam mu da dira wc školjku i na to isto reagira.

I ja imam curicu od 14,5 mjeseci, koja je unazad tjedan dana jako počela pokazivati protest, kaprici, spade bijesa i histeriju kad nešto nije po njenom. I to sve za gluposti koje nisu po njenom. Npr. hoda prema otvorenim vratima gdje su stepenice, ja skočim da ih zatvorim da ne bi izašla, i ona počne histerizirati, kao i ovo što si ti navela Filipimama...

Ja ju onda primim u naručje, u želji da ju utješim, okupiram pažnju nećim drugim, smirim, no već me par puta ručicama počela udarati po licu, bacati stvari i nastaviti "divljanje". Naravno, smiri se za nekoliko minuta, ali ovo "histeriziranje" mi je novo, i ne znam kako je najpametnije na to reagirati ?!?!
Da li izignorirati histeriju i čekati da prođe, da li ju mirno pokušati utješiti ili što ?
Kako joj pokazati i naučiti ju da to nije dobro ni prihvatljivo??
Ne razumijem također otkud joj to da me tuće?? Nije vrtičko dijete, ne ide u jaslice, baka ju čuva, mi se ukućani ne tućemo niti je ikada to vidjela, ne gleda tv... Ne razumijem tu agresivu i gdje je to naučila??

Hvala na savjetima


Molim savjete

[Mingola]

Skreni djetetu pažnju na nešto drugo. Ako ne upali, na brzinu skreni SEBI pažnju na nešto drugo....Ja sam uviejk mislila da djeca razumiju puno više nego mi mislimo i to mi se pokazalo točnim.

Nasmijala sam se lijepo, i slazem se s time svime !!

[casa]

Primjenjujem taktiku prisilnog umivanja sebe i djeteta i lakše nam je. Pa možda pomogne...

[trampolina]

uhhh, presretna sam što je prošlo (skoro).

sa starijim je bilo toliko žestoko i dugotrajno da mlađeg nisam uopće doživljavala s tim tantrumima (a nije da ih nije bilo).

ono što je meni pomagalo - jer njemu nije ništa od svega što sam čula i pročitala - je svakodnevna mantra "strpljen-spašen" i "ovo ne traje vječno"

i zbilja, točno sam mogla skužit to njegovo postepeno emocionalno sazrijevanje i kako se sve bolje i bolje nosi s frustracijama.

ali, dok traje, brrrrrrr...

[Loryblue]

ja sam mislila kako me ne može dva puta pogodit dijete koje svakodnevno ima tantrume.
ali, eto, može.
mala mi je počupala pola živaca, ali je mali deset puta gori od nje. narav mu je ajme i kuku.
od jedne mile i predobre bebe preobrazio se u zvijer nemilu. i ne samo da ima tantrume taj se i tuče, čupa, grize, nema načina na koji on ne ispoljava bijes. a svaki njegov novi ispad mene gura bliže rubu živčanog sloma.
a onda se on i mala pomlate. e to je već prestrašno.
ali sve bi to i nekako bilo podnošljivo da se on nije pretvorio u dijete koje neprestano plače, za svaku sitnicu, za svaku glupost i u 99,9 posto slučajeva plače bez veze i bez razloga. e to me dovodi do ludila. plač, plač i samo plač.
ne mogu čut više dijete kad plače, ni na kilometar. muka mi dođe.
ali kad čitam vas - valjda će se i on jednom "opametit" i prestat plakat. valjda, jednom, u dalekoj budućnosti....

[bijelko]

mislim da je i nas ulovila ta faza. plus to što smo bili kod bake i djeda na godišnjem pa mu sad možda i fale, krenuo je opet u jaslice. po danu kako kad, ali počeo je divljati i po noći. luda sam već, ako mu se približim viče TATA ĆE onda pak njemu isto za mene, pa kad ga nešto pitam odgovor je ne mogu (time je zamijenio neću), ako je žedan prvi put pita vode drugi put nakon pola sekunde već viče vooodeeeee.
grize igračke kad ga naljute, baca ih okolo, tuče nas ili namještaj.....

uz to sve nakon 4 mj. bez pelena, počeo je pišati u gaće. i još mi kaže kako nije pišao gaće već hlače. ne bih rekla da se prehladio jer je jednako kao i prije, nije da ga tjera svakih 10 min. po par kapi. teta u jaslicama kaže kako se njoj to čini kao nekakav protest.

koliko god ružno zvučalo, drago mi je da vas ima još u istom sosu.

[mala-vila]

jel moze to poceti s 14 i pol mjeseci? ili je vezano za izbijanje zubi? ili kombinacija? aaa!!! danas sam prezivjela prvo bacanje, vrištanje, plakanje i valjanje po cesti

[diči]

kod takvog ponašanja vrištanje, valjanje odma se ide doma
inače pali 1,2,3,

[jelenkić]

Moj ima 15 mjeseci, pred tjedan-dva je počelo udaranje glavom o pod/zid/vrata/stol/radijator, luđački. Ne mogu to ignorirati, pokušala sam mu objasniti da se to ne smije, da će se ozlijediti (ima čelo ko u crnca, puno modrica), naravno, ništa ne pomaže. Pa sam se sjetila da kad je imao fazu griženja (onda sam ja bila puna modrica, domestic violence), svaku put kad bi me ugrizao, ja bi ugrizla njega. I dijete više ne grize. Kad vidim da se sprema udariti glavom o nešto, puknem ga po guzi. Moš mislit kak ga boli, ima platnenu pelenu, jedva da osjeti, ali se uvrijedi i odma prestane s lupanjem, ružno me pogleda i ode se igrat. Nadam se da će na tome i ostati, no, još je mali, svakakve će se ideje još roditi u njegovoj glavici.

[thaia28]

najbolje pali kada ga fizički odnesem na neko drugo mjesto, promjenim mu lokaciju i izoliram od onoga što je potaknulo tantrum.
Definitivno u sebi brojim do deset, ponekad bi mogla i do sto, samo da ne izreagiram, šutim i pokušavam se smiriti. Nekako mi se usjeklo što sam negdje pročitala - da je u tim trenutcima, koliko god mislili da je nama teško, njima je još teže nositi se s tom burom emocija.
I nikada ne popuštam ako bjesni zbog nečega što mu ne želim dati ili ne idemo tamo gdje on želi ići, ne u trenutku bjesnila (npr. ako šizi što me ne dam da "vozi" auto, kažem mu da će ga voziti kad npr. dođemo negdje, i onda ispoštujem što sam mu obećala).
Al da je teško..uh..

[Charlie]

I mi tako...kad počne šiziti oko nečega što sam joj rekla (npr. idemo spavati, vrijeme je za kupanje ili slično) dogovorimo se, evo još 5 min se igraj pa idemo, može? U pravilu kaže može i stvarno bude tako. Samo treba iskamčiti taj njezin može. Ili kad žica čokoladicu ili keks, kad kažem ne odmah šiza, ali dogovorimo se da će ju dobiti iza ručka (a npr. 7 ujutro je). Stvarno onda to i ispoštujem.
U biti je najlakše kad skužim zašto je šiza, a kad ju uhvati zbog nečeg bezveze onda to nije takjo lako riješiti. Nekad ju pošaljem u sobu dok se smiri, vrati se za pola minute do dve minute kao drugo dijete. Kad smo vani ne popuštam samo zato jer smo u "javnosti" - ako je nešto ne onda je ne. Ali ne stavljam zabrane za sitnice i otovrena sam za pregovore za sve "nebitne" stvari.
Noćas ju je u 4 ujutro uhvatila šiza: hoću dan, hoću dan. Prvo sam ju nježno probala uvjeriti da ne može još biti dan, ali nije se prestajala trgati i derati. Onda sam ustala, upalila svjetlo i rekla, evo, izvoli, i što ćeš sad? Ustala je, napravila par koraka, vidjela da je svugdje mrak i pokajnički se vratila u krevet i sklupčana uz mene zaspala u roku minute. To nam se ponovilo već par puta i jedino što pomaže je da ju pustim da ustane i sama se uvjeri da je još noć...

[rehab]

Moj ima 15 mjeseci, pred tjedan-dva je počelo udaranje glavom o pod/zid/vrata/stol/radijator, luđački. Ne mogu to ignorirati, pokušala sam mu objasniti da se to ne smije, da će se ozlijediti (ima čelo ko u crnca, puno modrica), naravno, ništa ne pomaže. Pa sam se sjetila da kad je imao fazu griženja (onda sam ja bila puna modrica, domestic violence), svaku put kad bi me ugrizao, ja bi ugrizla njega. I dijete više ne grize. Kad vidim da se sprema udariti glavom o nešto, puknem ga po guzi. Moš mislit kak ga boli, ima platnenu pelenu, jedva da osjeti, ali se uvrijedi i odma prestane s lupanjem, ružno me pogleda i ode se igrat. Nadam se da će na tome i ostati, no, još je mali, svakakve će se ideje još roditi u njegovoj glavici.

Ja se nadam da je ovo neslana šala/provokacija i da ipak reagiraš zrelije od svog djeteta, a ne jednako kao ono.

[RING]

Kad kao cendra bez razloga, kod nas pali pitanje...a što hoćeš, ne zašto plačeš...i odgovor često bude totalno nevezan za situaciju u kojoj je trenutno...najćešće je hoću tati (tata na poslu) ili piti vodu ili nešto 10 i odmah drugo dijete.

[jelenkić]

Ne,rehab, nije šala. Kad te dijete toliko izgrize, skoro do krvi i više nemaš načina na koji mu možeš objasniti da se to ne smije, kad te drugi roditelji čijeg se djeteta tvoje uhvati počnu smatrati neodgovornom mamom koja ne zna kontrolirati vlastito dijete (hvala bogu na savršenim roditeljima), ne preostaje ništa drugo nego pokazati mu da kad nekog ugrize, da to boli, kako njega tako i druge. Možda nije najbolji način (sigurno da nije), ali ja nisam savršen roditelj, i moje dijete nije jedno od onih kojima se može na mili i blagi način objasniti, vjeruj mi, probala sam. Nisam ja njega ugrizla jako, nije mu ostala masnica, ali je shvatio da on svojim griženjem povređuje druge. A što se tiče toga što ga puknem po debeloj peleni vrijedi ovo što sam gore napisala. Ne zlostavljam svoje dijete, ali kad nejde milom, odnosno razgovorom i objašnjavanjima, okretanjem glave na drugu stranu iliti ignoriranjem, pa neću ga ostaviti da maltretira druge ili sebe. Svako je dijete individualno i treba mu se na taj način i pristupiti. Sad ja tu mogu objašnjavati i opravdavati svoje razloge i postupke do beskonačnosti i uvijek će se naći netko tko to neće odobravati jer će smatrati da sam mogla bolje, prihvatljivije, nježnije, neznam ni sama.

[rehab]

Nisam ni rekla da zlostavljaš svoje dijete, meni povremeni udarac po guzi nije zlostavljanje, ali svakako mi spada u neodgovorno roditeljsko ponašanje. Ja bih se na tvom mjestu zapitala zašto dijete grize tebe i druge do krvi i zašto udara glavom. Ok, razumijem da ima djece koja znaju ugristi i udariti glavom, ali kad se to dvoje združi i kad se javlja u tako velikoj mjeri kao kod vas, ja bih zaključila da ti time dijete nešto poručuje. Što ti poručuje pokušaj saznati sama, bolje nego da to rješavaš lošim instant rješenjima.

[jelenkić]

Evo, sad već par dana nije ni ugrizao ni lupio s glavicom, zaigrano je i veselo dijete. Nije to kod nas u nekoj velikoj mjeri, povremeno se javljalo i nikad zajedno, počelo je sa griženjem, trajalo par dana dok nije shvatio da to nije u redu, pa tjedan-dva mir, pa je počeo glavicom lupati, sad je i to prestalo (da li privremeno, vidjet ćemo). U biti, sad kad malo bolje razmislim, sve je počelo kad smo počeli sa pripremama za operaciju, odnosno krvnim pretragama, sad da li je to povezano, može biti da je na taj način protestirao protiv bockanja iglom i doktora.

[rehab]

Vjerojatno je povezano, jer i nama se poklopila faza udaranja s hospitalizacijom, i ponovno sa polaskom u vrtić. Nismo to rješavali na blagi i mili način, jer to niti ne zaslužuje takav način, ali ga nismo ni udarali da bismo mu pokazali da se to ne smije. Takve stvari treba oštro rješavati, ali istovremeno dati djetetu do znanja da razumijemo da mu je teško. Pojačali smo maženje i pažnju, ali svaki put kad bi udario jasno smo dali do znanja da je to neprihvatljivo (oštrim tonom glasa, odlaskom iz parka, sjedenjem na stolici 2 minute, itd.). Ne ide sa svakim djetetom na isti način, ali pokušaj shvatiti da je ovo sada pravo vrijeme da naučiš dijete da je u redu da bude tužno, preplašeno, ljutito, ali da postoje prikladni i neprikladni načini izražavanja tih osjećaja.

[jgrizan]

Trenutno sam u prestrašnoj fazi ne znam jeam li gora ja ili moja curica, a na kraju mali bebač ispašta zbog naše živčanoće. Sve više uviđam da bi mi dobro došla nekakva radionica za roditelje. Mislim da je curica još premala da idemo skupa. Htjela bih pomoći i sebi i njoj da popravimo odnos ali vidim da ne znam kako. Je li netko bi negdje na radionici tog tipa i ima li efekta?

[RING]

mislim, zapravo sam sigurna da dijetetu od 15 mj. ne možeš ništa objasniti klasičnim razgovorom, kod nas je tu palilo reći što da radi...znači u jednoj rečenici od 3 riječi, ne kilometarske priče ili micanje iz situcaije. Ugrize sam rješavala fizičkim zaustavljanje glave uz ozbiljno ne, to me boli. Udaranje isto, bilo koga ne, to boli...Sad kad ima 26 mj. počinje donekle kontrolirati svoje ponašanje a to znam tako da on sam sebi govori da je nešto ne, ali ne očekujem od njega da će poslušati baš sve što mu kažem ili nekad govori da je nešto ne pa svejedno to radi...uči se on, učim se i ja...uglavnom, po meni je udaranje (ma koliko god to bilo tapšanje po guzi) znak roditeljske nemoći da na nešto utječe, a ja se ne volim osjećati nemoćno

Moj je lupao glavom par mjeseci, ispočetka je to bila posljedica neke frustracije, kako smo reagirali počeo je to raditi onako bez veze ako mi nešto drugo radimo a njemu je valjda dosadno, odlučila sam reagirati jedino ako mislim da bi se mogao ozlijediti, ali bilo je ponekad smješno kako odmjereno lupa glavom.

[eris]

I moje je lupao od pod, jako, mene je znalo zaboljet gledajući ga. I jednom ja dođoh sa posla a MM i malac sjede na kauču, obojica tihi i pomalo plavi. Tada sam saznala da je prilikom jednog takvog napada, MM ne znajući šta više da radi govorio:" udri, samo udaraj". i on jeste udarao, prvo glavom od tepih, pa kad je vidio da izostaje reakcija, onda od parket, pa opet ništa i na kraju otišao u kupatilo i lupao od pločice. MM je samo šutio. I odjednom se zveknuo tako jako, da je počeo plakati i nikada više, ali zaista nikada, nije udario ni u što. Znam, nije baš pohvalno, ali onaj koji je to prošao zna o čemu pričam: svakodnevno bacanje po ulici, udaranje svih i svačega, sa povodom , bez povoda, udaranje glavom od pod. Nadam se da i ova mala neće biti tkva.
Btw, moj sin je danas pametan i zdrav 9-godišnjak, koji ima malo izraženiji temperament(kada gubi, ako je gladan, ako nešto nije uspio dobiti) ali se danas uspije kontrolisati veoma dobro.

[mina30]

Ma nije tako strasno i sva ostala deca su bila dvogodisnjaci, prodje.

Poenta je ne kaciti ce na tantrum, nego ga pustiti da prodje skretanjem paznje (dok su tako mali to je moguce, kasnije se sa setom secas da je bilo moguce).

Dakle sa kategoricnog ne, predjes na "jao, vidi ovo...". Kod nas je uglavnom palilo i jos uvek pali kod M., mada ima i situacija kada nista ne pomaze, onda izdrzimo zajedno da prodje.

To sto se izbljuvala od stresa nije dobro. Preterala si. Spusti je, stani, zagrli, smiri loptu, pricaj, ljubi, pa digni ponovo, pa spusti ponovo, pa nadji nesto na sta mozes preusmeriti paznju.

pa jesam ja sve ovako "Spusti je, stani, zagrli, smiri loptu, pricaj, ljubi, pa digni ponovo, pa spusti ponovo" ali moja 23mj se derala ( da derala, urlala iz petnih zila) u 2 u noci da nece spavati. Zagrcne se od bala i sline i pocne se daviti, ali nikako skretanje paznje nije upalilo. Onda sam na kraju citala knjigicu, pa se opet sjetila da se ljuti i ponovo urlanje... pa ti ostani budan i ujutro ajde na posao. Onda ju je uze muz pa su gledali crtice na TV-u do 4 ujutro. Aj ti sad daj savjet.

[mikka]

ja bi isla dalje spavati, s jastukom na glavi

[SikaPika]

rehab, baš mi je drago što si si dala truda objasniti, slažem se u svemu s tobom

moje se dijete počelo u zadnje vrijeme tući, e sad, nije to Bog znakakvo udaranje, ono, dođe i kaže sad ću te potući i udari
to ne boli, ali joj govorimo da se to ne smije, ni mi nju ne tučemo niti se međusobno tučemo, bla bla, ali nismo baš nešto uvjerljivi
zapravo, to nam je smiješno
e sad, hoće li ju proći ili da budemo uvjerljiviji, stroži, šta ja znam, da ju za to lupanje odvedem na stolicu ili da budem super stroga?

neki dan je ugrizla dedu, ali mi to nije bed jer ju je gnjavio, on voli kad se ona ljuti, njemu to smiješno pa ju maltretira, škaklja, izaziva dok ga nije pošteno ugrizla
da sam bila uz njega, ne bih dopustila da ju gnjavi, ali sam bila u drugoj prostoriji, a on se krelac došao pohvaliti s dva otiska zuba