Smeta li vam favoriziranje unuka?

[Ginger]

Ne kuzim...
Ako je dijete zivotno ugrozeno ili zanemarivano, onda to treba prijaviti nadleznim sluzbama
A ako nije, onda nek tm gleda svoja posla
Sta se njega tice tko koga iskoristava financijski (osim ako tvoji starci ne traze novce od vas) i tko gdje zivi?!
Mislim, tak se uzrujava i oko drugih susjeda?
Sve dok ne iskoristavaju vas, to nisu vasa posla
OK, nije uredu, nije lijepo gledati, smeta mu, al wtf, vi zbog toga morate ici bracnom savjetniku?
Pa nemojte si ugrozavati vas suzivot zbog nekog drugog, pa bila to i tvoja uza obitelj

Od svega nabrojanog, jasno mi je da mu smeta favoriziranje necakinje, al kaj sad...ne moze se tu nista...rekle su cure vec puno o tome

[Uh-puh]

Pa bas to: wtf?!
A gle, nadam se da ce mu savjetnik reci da je "zastranio" i da moju familiju koristi kao ventil za neke druge frustracije (kao npr. one poslovne).
I zato mislim da se ne trebamo seliti, jer nama se nitko ne petlja i ne stoji svaki dan pred vratima, nego se on treba skulirati i oprostiti od ideala slozne velike obitelji kakva je (manje- vise) njegova. Nazalost, oni su nam predaleko, da bi uveli ravnotezu. Ostali su mu samo ovi moji zdrmani...

[Ginger]

A gle, nekad je lakse ici linijom manjeg otopra - ako stan unajmljujete i ako bi tako vas brak bio bez trzavica, onda se odselite
Bez obzira sto on zapravo u cijeloj prici baljezga...mozda ga uvjeris da je u krivu, a mozda i ne...nemoj ni ti biti iskljuciva

I da, njegovi su daleko pa su zato tako savrseni
Da su blize, tko zna...

[Uh-puh]

Stan otplacujemo, pa mi nije bas svejedno, a i relativno povoljno smo ga kupili. Ne da mi se bas seliti radi takve gluposti. I kad se odselimo, kaj ce mu onda biti ventil? Ma nije iskljuceno, al sve bi bilo lakse da malo dodje k sebi,no nije selidba bas peace of cake.
Naravno da su zato savrseni.

[llella]

bila moja tema ista takva....kad nađem stavim
kod nas se stanje malo poboljšalo od kad su došle još dvije curke, ali prema L je svekrva i dalje nekako najdistanciranija
najviše preferira M, ove dvije i zove M ponekad
a kaj se tiče nečakinje, ona je idalje broj jedan, ali kako je ona već sad veča, gura baku od sebe, pa se ona valjda više okrenula i mojim curama....ili je mene prestalo toliko smetati

[Uh-puh]

bila moja tema ista takva....kad nađem stavim
kod nas se stanje malo poboljšalo od kad su došle još dvije curke, ali prema L je svekrva i dalje nekako najdistanciranija
najviše preferira M, ove dvije i zove M ponekad
a kaj se tiče nečakinje, ona je idalje broj jedan, ali kako je ona već sad veča, gura baku od sebe, pa se ona valjda više okrenula i mojim curama....ili je mene prestalo toliko smetati

Moze, stavi svoju temu. Mozda nadjem jos par iskustava, da pokazem MM kako se hendlaju takve situacije.

[llella]

http://forum.roda.hr/threads/39887-b...ima?highlight=
evo teme

[Uh-puh]

Thx! I vidis...svi ti vasi brakovi bez problema prezivjeli te piz...e, a mi na bracnom savjetovanju. Dodje mi da mu...svatsa radim!

[Carmina406]

. Dodje mi da mu...svatsa radim!

svašta mu i radi,ako me kužiš Možda ga tako prođe

[Uh-puh]

Mudro zboris Carmina
Istina, kad mu "svasta" radim, sav je mekan i onda pokvari sve kad pop...i na neku situaciju u vezi mojih.
Mi smo toliko zagrizli u taj nas los odnos (ipak je 5-9 godina truljenja iza nas), da rijetko imam inspiraciju raditi mu svasta. Al da je lijek, je.

[Uh-puh]

5-6

[vlac]

I mi imamo problemček favoriziranja unučadi roditelja mog supruga. Kad sam ja bila malena i mi smo to isto prolazili s mamom(mojom bakom) mog tate, tako da moji roditelji ne rade razliku između moje djece i nećakinje. Dapače, kupuju im iste stvari za poklon,
Ali roditelji MM skroz su okrenuti nećacima koji žive snjima u istoj kući. Svekrva kuha i hrani sve njih cijeli dan, djeca su stalno kod nje. Ok, žive u istoj kući. Meni smeta to što kad ja trebam baka servis uvijek moram unaprijed pitati i podsjećati da mi treba pripaziti djecu na određeni dan. Znalo se dogoditi da baka obeća nama čuvanje djece i taj dan nastane problem zato jer su si šogori isto nešto splanirali a njima je normalno da samo ostave klince baki. ...
Ima tu još situacija ali se pokušavam distancirati od svega toga. Njih se ne može promijeniti. Samo si uvijek kažem da ću ja biti dobra baka i paziti da se ne događa favoriziranje. Ako moja mama to uspijeva, i ja ću.

[ZmajLav]

Dajte pametni ljudi savjet.

Favorizirana strana i baka su mi toliko digli zivac i zamjerili se da ih ne mogu ocima vidjeti. Napravili su nesto neoprostivo cim su uvrijedili mm, djecu i mene i tim pokazali da svjesno favoriziraju druge unuke i da im mi jako malo znacimo i zivo ih boli briga za nas.

Sto da radim? Ja ih vise ne zelim gledat. Mogu ih otrpit na djecjim rodjendanima zbog djece. I djecu ne zelim petljat, ali se pitam trebaju li moja djeca takvu rodbinu, baku?

Ja ne zelim imati nikakav odnos s njima. Mogu biti kulturna, ali nisam i ne mogu biti licemjer i druzit se s njima kad mi se zeludac doslovno grci i osjecam mucninu i povraca mi se kad pomislim na njih i njihovo nedjelo.

Sto raditi? Sto je u interesu moje djece? Njegovat njihov odnos s njima i riskirat da ih povrijede ili ih zastititi i kako?

[pulinka]

Sto raditi? Sto je u interesu moje djece? Njegovat njihov odnos s njima i riskirat da ih povrijede ili ih zastititi i kako?

Saosećam.
Ali teško je i nezahvalno suditi sa strane, trebaju li nečija deca da nastave odnose sa bakom i dedom.
Ako su baka i deda pa, korektni i dovoljno prijatni prema vašoj deci nasamo, tj. bez "omiljenih"-onda ja verovatno ne bih prekidala druženje, eventualno bih makla SEBE što dalje mogu iz njihovog društva. Ako baka i deda nisu zainteresovani čak ni za to, ili su čak neprijatni, onda bi verovatno svela druženje na dečje rođendane.
Kod nas se stanje dosta popravilo što se favorizovanja tiče, sad još samo baka često preteruje sa omiljenom unukom, ali je već kritikuje cela familija za to pa će valjda biti još bolje .

[Mariachi2906]

smeta itekako! inzistiram da se poštuje svako dijete.
zasmetalo me posebno što je jedno moje dijete ljevoruko i malo nespretnije s nekim stvarima, s nekima nije, nego čak i spretnije od desnorukih. ali samim time što je ljevoruka, za njih je valjda manje vrijedna! užas! iako je jako uredna, njene bilježnice su zbilja prekrasne.
jednom je rekla djedu da je dobila četvorku i njegov komentar je bio da neka djeca jednostavno nisu talentirana za školu, mogu učit koliko hoće. pošizila sam! inače imaju sve cure same petice, ali ovaj put se eto, dogodilo, da je dobila 4. pa nije dobila jedinicu!!
prvorođenka je inače mezimica druge bake, njoj kupuje sve i svašta, a drugim curama baš i ne. najmlađeg jedva da primjećuje. kad sam bila trudna me se odrekla, poslije ga je recimo "prihvatila". ne mogu shvatiti da ne voli tako malo slatko dijete! samo zato jer je muško!

[ZmajLav]

smeta itekako! inzistiram da se poštuje :

Reci mi kako inzistiras? Konkretno.
Jer ja to ocito ne znam.

Ne znam stvarno sto raditi!
Jasno mi je sto se mene tice, jer sve i da se pokrpa razbijeno, vise im nista ne vjerujem i toliko su nisko pali da su mi totalno nebitni.

No, moja djeca. S jedne strane ne zelim da se pred njima osjecaju kao drugorazredni unuci i manje vrijedni i ne zelim da ih boli njihovo ponasanje i ocito favoriziranje drugih.
A opet hoce li im stetiti ako ih postepeno udaljim od njih?

[Mariachi2906]

Ja sam na neko vrijeme prekinula komunikaciju. Nakon što se sve stišalo, rekla sam joj sve jasno i glasno i nisam birala riječi.
Malo je bilo bolje. Ali sam na distanci emotivno jer mi je drugačije prebolno.

Češće kažem fino upakirano. Ali jasno da se zna što tražim.
Glumim diplomatu. Nekad mi uspije, nekad ne. Gutam grde stvari da bi djeca jos koliko toliko bila s bakom i djedom, jer nece ni oni ostati "za sjeme".

[ZmajLav]

To sam i ja mislila. Meni komunikacija s njima ne treba. Samo cu im reci sve sto sam do sada gutala. sad se osjecam ko majmun koji je proguto hrpu gov@na pa sam ispala budala kojoj mogu raditi sto hoce. U biti sam bila prepristojna i obazriva prema njima na svoju stetu.

Samo jos miram dokuciti koja " doza" njih je optimalna za moju djecu.

[Lili75]

Ja ne bih u potpunosti oduzela djeci baku i dedu.sad ne stignem elaborirat al bitna je ta veza i ne bih je svela 2-3 puta godisnje.Imam dojam da djeca njih vole i obratno jedino je favoriziranje drugih problem sto i je problem al ne takav da djecu u potpunosti udaljim od bake i dide.

[Uh-puh]

To sam i ja mislila. Meni komunikacija s njima ne treba. Samo cu im reci sve sto sam do sada gutala. sad se osjecam ko majmun koji je proguto hrpu gov@na pa sam ispala budala kojoj mogu raditi sto hoce. U biti sam bila prepristojna i obazriva prema njima na svoju stetu.

Samo jos miram dokuciti koja " doza" njih je optimalna za moju djecu.

Evo i mene.
Tesko je reci sto bi, jer ne znam sto se desilo, al ako je bilo tako grozno…ne znam…ja bi reagirala nagonski.
Sto se tice doze: Tebi oni ocito vise ne trebaju. Doziraj po vlastitom osjecaju. Ako to znaci da cete se vidjeti samo na djecjim rodjendanima, onda neka bude tako, jer je to doza koja je tebi najugodnija.
(Ne znam sta kaze TM na to sve)
Doza za djecu: onoliko koliko traze da vide baku i djeda. TM moze onda kontaktirati s njima da vidi da li milostivi mogu primiti tvoju djecu u goste. I bas te briga sto bi to bila radikalna redukcija vremena koje oni provode s njima. Ako si uvjerena da atmosfera kod njih nije dobra za tvoju djecu…ma arrivederci! Pa da si mi ne znam tko. Doza koja bi meni bila optimalna je trajanje jedne prosjecne kave.
Da li ce tvoja djeca biti povrijedjena s njihove strane? Moguce. Iskustvo iz mog djetinjstva je da sam bila jako povrijedjena kad je moja teta rekla mojoj mami da ne zeli da se druzim s njenom kceri, a obozavala sam tu sestricnu, bila mi je najdrazi stvor u cijeloj obitelji. U pitanju su bili pubertetski nestasluci za koje smo svi troje (njeno dvoje djece i ja) bili jednako krivi. To da me ta teta nije voljela sam osjecala vec odavno, al da bi mi to napravila, da bi nas razdvojila, to moj djetinji mozak nije mogao predvidjeti. To je bio presudan dogadjaj gdje sam ja prestala odlaziti u grad gdje zive i tako automatski „otkacila“ cijelu obitelj s tatine strane. Ima tu naravno jos hrpa stvari od strane ostalih clanova obitelji. Jednostavno sam dosla do tocke gdje sam shvatila da mi ne cine dobro. Dakle, da, bila sam povrijedjena jer sam ja bila ta koja je bila najmanje vazna (anti-favorit) i to je rezultiralo mojim distanciranjem. Tako da mislim da ce to i tvoja djeca kad tad shvatiti, kad tad ce im postati toliko ocito da nece vise htjeti i moci previdjeti favoriziranje drugih unuka, pa ce se distancirati.

[ZmajLav]

Ni ja im ne zelim "oduzeti" baku i djeda. I voljela bih da su u njihovom zivotu. Ono sto zelim izbjec je da ih oni povrjede. A kako su nas izdali i prevarili kao kompletnu obitelj i jasno pokazali da im nismo toliko ili uopce bitni jer su im drugi puno bitniji...strah me. Nije to samo benigno favoriziranje vec svjesno zakidanje (emicionalno, vremensko ii sl.) moje djece da bi za druge bilo vise.

Moju djecu se uci i forsira da plesu kako druga strana svira. Da udovoljavaju zeljama favorita, a njihove se redovno potiskuju i sl.

Skroz sam dvojna sto se toga tice.

[ZmajLav]

Uh-puh hvala ti sto si napisala svoje iskustvo. Bas to mi je trebalo. Vec sam primjetila da starije djete, mozda jos nesvjesno, pokazuje da osjeca da nije njihov koliko oni drugi jesu.

Htjela bih ih postedjeti razocaranja ili da ih povrjedi to sto im nisu isto vazni, a opet ako minimaliziram vidjanje djece i njih mozda ce djeci faliti vise nego da ih pustim da ih sami prokljuve i odsisaju.

MM je isto JAKO razocaran i nema zelju da ih vidi ni bude u istoj prostoroji s njima. Za sad smo razmisljali da ako /kad djeca
izraze zelju da ih vide,tad ih odvezemo do njih i kad nas nazovi dodjemo po njih.

Pa bilo to 2x godisnje ili mjedecno.

[Lili75]

ZmajLav vi najbolje znate što se dogodilo, vi ćete najbolje odlučit. Djecu se ionako ne može zavarati. Ja sam imala jednu baku s kojom sam jako jako vezana i drugu koja je bila neka vrsta "prolaznice" u mom životu, nije nam dala puno jer se bavila drugim potomcima al mene to uopće nije diralo. Nije mi ni bilo stalo do nje. Sve djeca skuže.

Sretno!

[ZmajLav]

*dijete (tipfeler)

Lili75 to se i ja nadam- da ih nece tangirat jer ih isto kao i tebe na drugoj strani obozavaju. Za mene su oni sad poznanici.

Sad kad bolje razmislim imala sam i ja jednu toplu baku koja mi sad jako fali i jednu hladnu koje se rijetko sjetim. I tad se nisam pitala niti sam znala zasto je ona "hladna baka". Poslije sam kroz neke price shvatila da je drugu unucad favorizirala. Nismo cesto bili svi zajedno tamo ili se bar ne sjecam pa nisam usporedjivala njen odnos s miljenicima. Samo sam znala da je hladnija i distancirajija od druge tople i mile bake.

[Uh-puh]

Logicki je da osobe poput tvojih svekija ne bi trebale biti konstanta u zivotima tvoje djece, jer iz toga nece ispasti nista dobrog. Dugorocno gledano, sto ce lijepog djeca ponijeti iz tog druzenja? A vjeruj mi, jos i danas, a vjerojatno i zauvijek, prvo sto mi padne na pamet kad se familija s tatine strane spomene, je ljutnja jer su me toliko ocito i svjesno obezvredjivali. A vidjala sam ih svaki vikend. Ja bi djecu definitivno distancirala.
Zao mi je zbog tvoje situacije...nije bas lako takve stvari prozvakati.

[Deaedi]

A gle, teško je dati pametan savjet, kad ne znamo točno što se dogodilo. Možda iz njihove perspektive to nije tako ste vi shvatili, bez obzira šta su učinili.
Rekla bi da je bitan odnos kakav imaju prema djeci, da li su njima konkretno nešto rekli, napravili?

Mi imamo jednu situaciju gdje bi rekla da su roditelji MM-a više financijski pomogli drugoj strani (jer joj je bilo potrebnije), ali nama su stvarno izuzetno puno pomogli oko čuvanja i brige za djecu. Tako da se ne može očekivati da raspodjela u svemu bude jednaka, nekad jedna strana dobije nečega više, a nekad manje.

[Lili75]

A gle, teško je dati pametan savjet, kad ne znamo točno što se dogodilo. Možda iz njihove perspektive to nije tako ste vi shvatili, bez obzira šta su učinili.
Rekla bi da je bitan odnos kakav imaju prema djeci, da li su njima konkretno nešto rekli, napravili?

Mi imamo jednu situaciju gdje bi rekla da su roditelji MM-a više financijski pomogli drugoj strani (jer joj je bilo potrebnije), ali nama su stvarno izuzetno puno pomogli oko čuvanja i brige za djecu. Tako da se ne može očekivati da raspodjela u svemu bude jednaka, nekad jedna strana dobije nečega više, a nekad manje.

Veliki X.

[*mamica*]

Ja se isto ne bih petljala u odnos bake, djeda i unuka. Pitanje je koliko su tvoji i MM-ovi osjecaji subjektivni i kako vasa djeca dozivljavaju baku i djeda. Pustite njih da sami odrede svoj odnos, neovisno o vasem.
Da, moze se dogoditi razocarenje, ali ona su neminovna u zivotu i ne mozes djecu vjecno stititi od toga, a pogotovo ne naustrb odnosa s bakom i djedom koji bi se mozda mogao razviti u nesto dobro za vasu obitelj.

[pulinka]

Ja se isto ne bih petljala u odnos bake, djeda i unuka. Pitanje je koliko su tvoji i MM-ovi osjecaji subjektivni i kako vasa djeca dozivljavaju baku i djeda. Pustite njih da sami odrede svoj odnos, neovisno o vasem.

Iako je ovo jedino pravedno prema deci, nisam sigurna koliko se može ostvariti u praksi ako su odnosi između dečjih roditelja i baka i dedova već užasno loši.
Jer koliko god se roditelji suzdržavali ili pretvarali, deca opet lako uoče da tu nešto "ne štima".
I onda se opet ne može reći da deca sama grade svoj odnos sa babom i dedom, jer sigurno će u jednom momentu neminovno doći do zaključka da mama i tata baš i ne vole da provode vreme sa babom i dedom. Što je verovatno isto emotivno zbunjujuće za malu decu.
Meni je recimo divno da čitam o brižnim bakama i dedama-srećna li su deca koja ih imaju. Ali ipak, treba biti svestan da, nažalost, nisu svi ljudi isti, pa tako ni bake ni dede-neki više nemaju (neki nikad nisu ni imali) emotivni kapacitet ili volju da se posvete unucima. Kao što, nažalost, ima i roditelja koji zanemaruju svoju decu, tako ima i baka i dedova, pa treba i to uzeti u obzir.
Jer je građenje odnosa dvosmerno, deca ne mogu izgraditi nikakav odnos sa bakama i dedama ako to bake i dede zapravo baš i ne žele.

[Uh-puh]

a da...sve ovisi o katastroficnosti toga sto se desilo...ne znam, meni je i samo onaj dio gdje baka i deda utjecu njenu djecu da se podredjuju favoriziranim unucima dovoljan za reduciranje kontakta i "razgovore ugodne naroda slovinskog". A to sto se desilo je izgleda neki malo veci uzas, tako da ja spadam u frakciju - uzmite si kao obitelj distancu koja vam je potrebna i onu koju zelis za svoju djecu.
(jerbo imam dojam da se to o nekim kvalitetnim odnosima koji bi mogli biti (bez obzira sto sada vec nisu) vise ne moze pricati...).

[*mamica*]

Iako je ovo jedino pravedno prema deci, nisam sigurna koliko se može ostvariti u praksi ako su odnosi između dečjih roditelja i baka i dedova već užasno loši.
Jer koliko god se roditelji suzdržavali ili pretvarali, deca opet lako uoče da tu nešto "ne štima".
I onda se opet ne može reći da deca sama grade svoj odnos sa babom i dedom, jer sigurno će u jednom momentu neminovno doći do zaključka da mama i tata baš i ne vole da provode vreme sa babom i dedom. Što je verovatno isto emotivno zbunjujuće za malu decu.
Meni je recimo divno da čitam o brižnim bakama i dedama-srećna li su deca koja ih imaju. Ali ipak, treba biti svestan da, nažalost, nisu svi ljudi isti, pa tako ni bake ni dede-neki više nemaju (neki nikad nisu ni imali) emotivni kapacitet ili volju da se posvete unucima. Kao što, nažalost, ima i roditelja koji zanemaruju svoju decu, tako ima i baka i dedova, pa treba i to uzeti u obzir.
Jer je građenje odnosa dvosmerno, deca ne mogu izgraditi nikakav odnos sa bakama i dedama ako to bake i dede zapravo baš i ne žele.

Slazem se u svemu, ali barem onda djeca nece moci okriviti svoje roditelje za neostvareni odnos i pitati se šbbkbb. Znat ce da nije ni do njih ni do roditelja nego iskljucivo do bake i djeda.

[Uh-puh]

hm...ne znam kako bi to ponijela kao dijete...ali iz danasnjih cipela, meni bi bilo draze da su me roditelji tada zastitili. Opalili tetki par verbalnih samara i meni dali do znanja zasto da se drzim podalje. Dali bi to tada i shvatila...to je pitanje...

[ZmajLav]

Deaedi slazem se. Nazalost ovdje se radi o dobro potkozenoj favoriziranoj strani koja ima i dobru "logistiku" i jos dobivaju daleko vise pomoci u ama bas svakom pogledu.

I jos nam je gore sto oni ne vide i ne shvacaju koliko su nas povrjedili iako smo im rekli sto nije uredu. Njima je cijela ta situacija skroz ok, a MM i ja nespavamo i imamo grc i mucninu i zelucu vec mjesec dana.

Ne zelim da djeca pomisle da je ok da se prema njima bilotko tako ponasa. Jer njih favoriti vrte oko malog prsta i sve je njima podredjeno. I onda se dogadja da ovecekuju i navigaju da mi i djeca plesemo kako favorti sviraju.

[ZmajLav]

Ne zelim iznosit prljavo rublje, ali mislim da nije ni bitno sto je bilo ako smo im rekli da ta situacija nije uredu i da nam jako smeta. A oni su krivi za situaciju. Ponekad mislim da su MN pokupili na putu.

[ZmajLav]

Htjela sam reci ako ti je stalo do nekoga i ako te taj zamoli ili ti kaze da mu nesto jako smeta, a do tebe je, pa barem mu dugujes da razmislis o tome, zar ne?
Posebno jer su nas (ne samo MM i mene vec i djecu) tim postupkom stavi u vise nego los polozaj.

[Uh-puh]

Ne zelim iznosit prljavo rublje, ali mislim da nije ni bitno sto je bilo ako smo im rekli da ta situacija nije uredu i da nam jako smeta. A oni su krivi za situaciju. Ponekad mislim da su MN pokupili na putu.

E zmaj, ni moja sestra nije trepnula da promijeni nesto nakon sto sam ja opetovano i otvoreno apelirala da se njene potrebe i njena kcer favoriziraju. Sokantno je kako bliski ljudi nekad mogu biti...ne znam...slijepi, nezainteresirani, sebicni... you name it.
Jer, zasto bi se ona odrekla svog komfora. Imati full service je super.

[ZmajLav]

Bas to! Ni favorizirani se ne odrecu ni jedne pogodnosti vec koriste priliku.
Znam da nismo svi isti, ali kad krecemo od sebe mi takve stvari ni u snu njima ne bismo napravili.

Na prste jedne ruke mogu nabrojati koliko smo puta trazili da pricuva unuke i pogod sto, skoro svaki put se nesto iskomplicira pa ili ne moze ili moze, ali ne kako nama odgovara, ali zato sutradan bez problema cuva miljenike koje inace cesto cuva.

I sasvim je ok njima kupiti bicikl, a mojima loptu. S puta njima donijeti nesto, a nasima nista. Kad mi idemo na put potsjeca se (dida i baka) da i necacima nesto kupimo, a ako ne kupimo onda oni imaju nesto u rezervi pa im daju kao da je od nas. Ali obrnuto ne vrijedi.

[pulinka]

Slazem se u svemu, ali barem onda djeca nece moci okriviti svoje roditelje za neostvareni odnos i pitati se šbbkbb. Znat ce da nije ni do njih ni do roditelja nego iskljucivo do bake i djeda.

Joj ne znam za ovo, koliko deci zapravo može biti jasno ako ostanu bez ikakvog objašnjenja? A opet, nekad je istina baš grozna...
Jedan deda moje dece živi na 20 minuta hoda od nas. Decu vidi oko 10 puta godišnje, na rođendanima itd, po sopstvenom izboru. I kad ih vidi to je na max. pola sata-sat, pa ode. MM i ja smo dugo pokušavali da deda viđa decu češće, duže (i ljubaznije), ali sa njegove strane nema puno volje.
A deca pitaju: "Mama, što deda ne dođe češće?", "mama, što je deda tako brzo otišao?", "mama, kada će opet doći?", "mama, što nam deda nekad ne donese makar neku sitnicu ?"...itd, itd.
Prvo sam lagala, ulepšavala, pa davala nejasne, pa neutralne odgovore, pa sam jednom prilikom prelomila i počela da govorim kako jeste: deda verovatno ne želi da dođe češće, verovatno ne želi da ostaje duže (jer realno nema razloga da ostaje kratko), ne znam kada će opet doći, ne znam zašto ne donese ništa (jer finansijski itekako može...).
Šta će deca od toga razumeti i zapamtiti, ne znam.
Samo znam da ja svaki put osećam tihu, ali vrlo jaku ljutnju na čoveka koji bi mogao da uživa u svojim unucima, ali mu oni ne trebaju. I time im posredno, ali vrlo jasno šalje poruku da su mu bezvredni .

[ZmajLav]

A opet, nekad je istina baš grozna...

Jedan deda moje dece živi na 20 minuta hoda od nas. Decu vidi oko 10 puta godišnje,

Prvo sam lagala, ulepšavala, pa davala nejasne, pa neutralne odgovore, pa sam jednom prilikom prelomila i počela da govorim kako jeste
Šta će deca od toga razumeti i zapamtiti, ne znam.

Samo znam da ja svaki put osećam tihu, ali vrlo jaku ljutnju na čoveka koji bi mogao da uživa u svojim unucima, ali mu oni ne trebaju. I time im posredno, ali vrlo jasno šalje poruku da su mu bezvredni .

10x godisnje - manje od jednom mjesecno?!

I meni je dosta uljepsavanja ionako su djeca dovoljno pametna i intuitivnija od nas. Nemam nista protiv da se vidjaju. Mi veliki se ne moramo vidjati. Strah me da ako budu i miljenici tamo u isto vrijeme da ce moja djeca biti nezasticena jer je vrlo jasno koga baka i dida stite.

I ja sad osjecam jaku i ne bas tihu ljutnju zato cekam da se smirim i onda zavrsim razgovor s njima. Ljuta sam jer svim svojim gestama i djelima pokazuju koliko im je stalo da jednih i koliko im nije stalo do drugih.
Boli me briga za lopte, bicikle, cuvanja i sl. Ono sto te stvari predstavljaju (koliko ne/misle na unuke) boli i boli da je to njima uredu i normalno.

[Mima]

A kako se baka i deda ponašaju prema tvojoj djeci? Postoji li u njihovom ponašanju i tretiranju unuka favoriziranje, jesu li za tvoje nezainteresirani/hladni prema njima, ističu li druge unuke kao primjer, pokazuju li veću ljubav prema njima ispred tvoje djece - ili se radi o nekakvom, čini mi se, materijalnom sporu između vas odraslih?

[ZmajLav]

Mima lako za materijalno. Mojoj djeci nece nista faliti i to nam najmanje smeta. Ionako je to njihova imovina, novac pa nek raspolazu s njim kako zele.
Ali kad jednom djetetu ne das da se igra s psom, a nakon 5min drugo pitas zeli li da mu dovede psa.

Kad jedno ne mozes cuvati 1x u 6g, a drugo sutradan bez problema cuvas i svako malo cuva. Kad miljenik vrisne odmah se nase dijete spota iako je sasvim netko drugi kriv.

Kad se kolaci cuvaju za miljenike, a nama ako ostane. Ako stalno stitis i mislis na miljenike, a u istim situacijama sutis kad su nemiljenici u pitanju. .... ima toga hrpa.

Jednima se nemilo pomaze, a mi smo tu kad njima treba pomoc- onda nas zovu jer se miljenici ne smiju uznemiravati.

Kad jedne pozorno slusa, a druge prekida i/ili ne slusa. Kad je ono sto kazu miljenici Sv. Pismo, a drugo se ignorira. I nama se odredjuje sto i kako radit/kupit/ponasat/dati miljenicima....

Ma ima tog toliko da mi je muka.

[ZmajLav]

I stalno stogod nasi napravili i miljenici to rade tako i tako. Miljenici su pravi npr. "Perici" (prezime) , a moja djeca valjda nisu. Kad mezimci placu to je koma, a kad nasi onda ce proci i nije to nista.
I u istoj recenici;; Moj "Pero" radi to, a "Marko" to. I oni su uvijek njihovi,a nasi su po imenu.

[Mima]

Žive li miljenici sa dedom i bakom? Jer ako da, onda je donekle shvatljivo da su bliskiji.

No - ja odnose dede i bake sa djecom ne bih forsirala, ili bih ih pak skroz ukinula u slučaju da se deda i baka baš direktno prema djeci loše ponašaju, znači na primjer ako se tvoju djecu uvijek špota u slučaju sukoba, ako se direktno ispred djece rade jasne i očite razlike; a ako toga nema nego se više radi o sukobu među odraslima tipa da drugoj strani više daju i pomažu nego vama pa ti smatraš da time pokazuju i manjak osjećaja za tvoju djecu, onda ne bih ukidala odnose, ali ne bih nikada niti uljepšavala situaciju i prikazivala da su deda i baka nešto što nisu.

[pulinka]

10x godisnje - manje od jednom mjesecno?!
Boli me briga za lopte, bicikle, cuvanja i sl. Ono sto te stvari predstavljaju (koliko ne/misle na unuke) boli i boli da je to njima uredu i normalno.

Da, manje od 1 mesečno .
Kod "favoriziranih" unuka (da, imamo i mi takve) deda ide skoro svaki dan...I pomaže ih puno finansijski.
Samo, ja ne bih volela ni takav odnos sa njim, jer roditelji "favoriziranih" su skoro pa u ropskom odnosu prema dedi "dobrotvoru", tj. on sebi dopušta neke stvari u njihovom odnosu (izjavama, postupcima i sl.), koje ja nikako ne bih volela svojoj porodici!
I ne liči to meni na ljubav, nego na neku jako nezdravu atmosferu pogodbe sa vragom, gde roditelji silom prilika moraju prihvatiti dedine uslove, a deda hrani svoj ego apsolutnom dominacijom nad njima.
Tako da, nije svako zlo za zlo. Mi se trudimo da se viđamo sa dedom u najidealnijim uslovima, nema među nama nekog velikog sukoba i nije ga nikada ni bilo, deda zasija u svom najboljem svetlu i šarmira unuke, pa opet nestane, i svi smo sad već navikli na to.
Ne mogu ja proizvesti (a trudila sam se godinama) emociju i volju u čoveku koji je očigledno nema.

Što se tiče vaše situacije, možeš se možda potruditi da se vaša deca obavezno viđaju sa babom i dedom bez favoriziranih unuka, ako je ikako moguće. Tako će baba i deda moći da se posvete samo njima, pa kako im bude išlo...I tako se maksimalno smanjuje upoređivanje jednih unuka sa drugima, ako, opet, baba i deda imaju imalo volje za to.

[ValaMala]

mislim da je bolje negovati zdrave odnose sa prijateljima, nego nezdrave sa rodbinom samo da bi se održala neka forma.

Ova recenica...

[ZmajLav]

Baka i djed zive u istoj zgradi. I dok mogu pojmiti da su im zato donekle drazi, ne mogu gledati kako to stalno pokazuju i potvrdjuju.

Dvolicno je obozavat i bit cesto tu za miljenike, a kad im treba nesto pomoci onda nas traze. E pa kad miljenicima vise pomazu nek se njima obracaju za pomoc. Mi smo tu magarci i za radit i rintat i za njih i miljenike, a kad treba uzivat onda su miljenici tu.

osjecam takvu gorcinu i zelim je se rijesiti. Ne trebaju mi ovakve negativne emocije u zivotu i kraj djece.

[ZmajLav]

Najgore je to sto smo se i mi poceli povodit za bakom i hodat ko po jajima oko miljenika i ucit to svoju djecu.

Prihvacam da smo i mi krivi jer smo previse miroljubivi,"dobri" zapravo kulturni. Dok obozavani nemaju dlake na jeziku, stalno prigovaraju, omalovazavaju i podbadaju didu i baku pa i sve druge.

Shvatila sam da ne zelim djecu uciti da prihvacaju podredjeni polozaj i drugorazredno ponasanje medju "jednakima" i dok su neki jednakiji od drugih oni mogu vidjati unuke u kontroliranim uvjetima.

[vissnja]

ZmajLav koliko sam shvatila to su svekiji, muževi roditelji?

Ja sam muža pustila da on te odnose uredi onako kako misli da treba. On je jedno vreme stvarno bio ljut i ogorčen. Imali smo jako sličnu situaciju kao kod vas, osim što su svekiji u drugom gradu. MMov brat i njegovi su super, njima daju, njih pomažu, a nas zovu kad im nešto treba.
Ali ja nekako nisam mogla a ni želela da se tu previše emotivno uplićem. Kad me je MM pitao šta da radi rekla sam mu da ako želi i misli, oseća da treba da im pomogne, da ode i to uradi. A ako ne onda nek im kaže da zovu drugog sina.
Sa detetom smo odlazili tamo vrlo retko, uvek na našu incijativu, nikad da prenoćimo a često smo i ručak donosili sa sobom. I gledali smo da MMov brat sa porodicom tada nije tamo.
E sad MM je vremenom nekako nadišao tu situaciju pa im sada on redovno cepa drva, kreči kuću, obavlja za njih sve što treba ovde u gradu. I meni je jako drago da je on našao neki mir u tome da bude dobar prema njima i da im pomaže iako su ga oni stvarno u životu dosta oštetili (emotivno pre svega a ni finansijski nije zanemarivo) u odnosu na brata. Jer u konačnici on je taj koji ispašta emotivno celog života, ja nisam u tim odnosima tako duboko, a dete sa njima nikad nije izgradilo dublje veze.

[ZmajLav]

Vissnja ove rijeci mi daju utjehu da ce sve nekako da sjedne.

Tesko je gledati njega (MM) kako pati i koliko ga to boli i da mu vlastita mama tako nesto nazao napravi, a sve u korist (emotivno i materijalno) brata i da tako unisti povjerenje. Necu ni pisati koliko ga je to pogilo i kako se na njega i njegovi zdravlje odrazilo. (Ne mogu ni zamisliti kako mu je kad te rodjena majka tako povrijedi i pri tom pokaze da joj je svejedno).

Hvala na tvojoj prici. Jer i mene je to jako pogodilo no sad vidim da MM treba sam odluciti sto dalje. On je inace predobar na svoju stetu (cini mi se i TM) i nikad im nije znao reci NE, vec bi svoje potrebe podredio njihovim, a oni su mu jako "lijepo" zahvalili.

I opet kad se sve slegne djeca su tu najbitnija. Zato cemo polako mic po mic i nakon svake iduceg druzenja njih i djece odluciti o slijedecem.

[vissnja]

ZmajLav to je proces koji svako od nas mora da prođe. Suočavanje sa činjenicama u vezi primarne porodice (roditelja, braće, sestara), sagledavanje iz ugla odraslog koji i sam ima svoju porodicu. MMu nije naravno prvi put sinulo da je on "drugi" sin, onaj tamo. To je priča koja se provlači celog njegovog života. On je samo morao da napokon odraste, da shvati da je to tako i ili prihvati (u onoj meri koja njemu odgovara) ili prekine veze sa njima. Meni je drago što on nije odlučio da prekine sve veze i što je našao način. To znači da on svako malo naravno ponovo vaga da li da im pomogne, kada i koliko, da ga oni zajašu povremeno jer vide da hoće. Ali ono što sam primetila je da im sve lakše kaže: čekajte, neću to, ili ja mogu toliko a za ostalo se snađite. I vidim da se ne grize zbog toga, da je miran sa tim stanjem i to mi je drago.

A ovo ostalo, da li ćemo otići na ručak kod njih ili ne, to su mi sporedne stvari. Dok je on načisto sa stavom koji želi da zauzme prema njima, sve drugo je lako. I onda nekako vremenom postane svejedno. I sad se mala raduje odlasku kod njih pa idemo i češće, i sve je mnogo lakše kad si neopterećen besom. Oni uvek nešto hoće, mi nešto uradimo, za nešto jednostavno kažemo ne, oni probaju opet, ili ne probaju. Niko se ne nervira i idemo dalje. Nisu to opušteni i idilični odnosi ali ok, sasvim su pristojni, naročito jer se viđamo jednom mesečno ili ređe.