mora biti po mome...

[flower]

scena 1. - vec u autu, zavezana u stolici, taman pred kretanje odlucila je da bi se igrala s barbikom u autu (navela je kojom i lijepo zamolila tatu da ode po nju), covjek se digao iz auta, otisao ukucu i donio naruceno...no...tad se sjetila da bi ona jos jednu lutkicu...MM ozbiljno kaze da vise nece ici gore, sjeda u auto i krecemo...dernjava cijelih 5 min. vristanje, crvena u licu, grci se...koma...
scena 2. - iza rucka, vesela, dogovaramo se sto ce tko sad raditi, MM i ja bi prilegli na krevet i kunjali, ona ce s nama u krevet, ali gledati kazetu... mir i tisina, ja u nekom polusnu, MM hrce na veliko, odjednom vrisak (sledila sam se) ona place (dere se), hoce da joj citam Trnoruzicu, ok kazem, zagasi TV i legni pored mene, nece...hoce i TV i Trnoruzicu ( i to ne onu kratku-mini verziju, hoce onu Egmontovu od 100 strana)...kazem joj opet pravila (a pravilo je da TV radi ako se gleda) i da sam umorna i oci me bole, polupospana...MM sjevaju munje i gromovi iznad glave...ko u Zagora, nece...i nece...dere se i vristi, baca jastuke i plahtu s kreveta...ono horor...dizem se iz kreveta, cvrsto je zagrlim i kazem - tata i ja idemo u kuhinju, moram se smiriti (u glavi vec vidim scenarije zlostavljanja), ona se nastavlja derati - trajalo je dok sam otisla na wc, onda me zove, dolazim, pokusavam joj objasniti sto mi smeta i sto bih ja htjela...polako se smiruje ali se i jako duri...uspjevamo se dogovoriti da joj ispricam pricu...zaspala je prije kraja recenice (nije problem da ne zeli ici spavati)...zadnje rijeci pred san bile su...mama mora biti po mome...

[kloklo]

zadnje rijeci pred san bile su...mama mora biti po mome...

Jooooj

Mora da je nešto divlje u zraku jer je i naša Leona (2 god i 9 mj) zadnjih dana nemoguća i ne mrem se načudit sebi kako već nisam završila u Vrapču od stalne dernjave kad nije po njenom...

Onda mi dodatno dignu tlak bake koje mi oprezno savjetuju d aje sad došlo vrijeme da je se jednom pošteno nalupa po guzici da joj to izbijem iz glave, pa sam se tak posvadila s njiam zbog toga da me sve sram kaj sam im sve izgovorila

Ja sam Leonu i par navrata dok je bila manja lupila po guzi i kad mi je došlo iz gucice u glavu kaj radim, toliko sam se posramila da vam to ne mrem reć i odonda nema fuckin šanse da dignem ruku na svoje dijete...

A ovakve scene, joj, meni...najgore mi je što sve lijepo dogovorimo, klimne glavicom da joj je sve jasno i onda promjena plana u njenoj glavi i udri u deračinu neviđenih decibela...
Ali to jednostavno izdržim, stalno si govorim da je mala i da se teško nosi sa frustracijama i da ću joj najbolje pomoći ako dosljedno držim položaje i da ne bude ne, bez obzira na njenu dreku, pogotovo ako je izvodi pred brojnom publikom na placu

Kad postane takva ja jednostavno velim da idem u drugu sobu čekati da se ona smiri i da nam se pridruži kad se smiri, jer se ne želimo družiti s njom kad tako viče i plače...
Uglavnom dođe za par minuta i skrušeno prizna da nije lijepo tako se derati...tako mi je slatka i pogotovo me fascinira što nakon takve scene razvuče osmjeh i krene se igrati nečim i pjevati i glupirati se veselo ko da niš nije bilo...blažena dječja moć skakanja iz krajnjih osjećaja u tren oka, da bar ja mogu tako

[Zdenka2]

Ali to jednostavno izdržim, stalno si govorim da je mala i da se teško nosi sa frustracijama i da ću joj najbolje pomoći ako dosljedno držim položaje i da ne bude ne, bez obzira na njenu dreku, pogotovo ako je izvodi pred brojnom publikom na placu

Upravo to. Dijete mora nenasilnim metodama naučiti da ne može i neće biti sve po njegovom. Pogotovo ako se pri tome služi nasilnim metodama. Ja sam sa svojim M. "na hladno" razgovarala o takvim njegovim ispadima i objasnila mu da je to nasilno prema meni i tati.

[flower]

iiiiii....Zdenka kad su se vidjeli rezultati...

znam ja da je to tezi akli u konacnici jedini ispravni put? samo koliko treba cekati na rezultat?

Kad postane takva ja jednostavno velim da idem u drugu sobu čekati da se ona smiri i da nam se pridruži kad se smiri, jer se ne želimo družiti s njom kad tako viče i plače...

identicno...mada nisam zadovoljna s tim u potpunosti pa to rijetko koristim, ne volim tu "metodu" jer mi se cini kao da joj porucuje - prihvacam te samo kad si OK, kad nisi OK onda ne zelim imati s tobom vezu...a odnos/veza su mi najbitniji, tako da kad imam snage i kad mogu to izdrzati tad pokusavam ostati uz nju u najgorim sizama.barem fizicki u blizini.

[BusyBee]

Sa 5 god. i 4 mj. rezultat se vidi povremeno ali mi je melem na zivce kad procitam da nas imaaaaa...

[kloklo]

Flower, i ja sam razbijala glavu istim nedoumicama, ali, na koji onda način pokazati djetetu da se jednostavno neprihvatljivo ponaša i da mora snosit neke posljedice za to, tj. uvidjet sama da tako ne ide?

Metodom pokušaja i pogreške zaključili smo da je za Leonu najbolje pustit je da se na miru, ako joj se približim i pokušava je zagrliti i utješiti, viče na mene i gura me, pa samo krš i lom traju duplo duže

Dake, pustit je da se ispuše u drugoj sobi, ali uz otvorena vrata i s nikakavim vremenskim ograničenjima tak da to ni ne mrem nazvati tajmoutom, jednostavno joj moram dat zraka da se razmaše i onda smiri, siroček moj mali
Onda "na hladno" sama sebe prekorava da je jako vikala i ispovjeda se baki prek telefona...

A ako nanjuši i najmanji trag ljutnje u glasu kad Miro i ja nekaj raspravljamo odmah uleće unproforac i vrti glavicom "Ne vikati, mama, tata, to ruuuuuuuužno"

Daklem, ja vjerujem da ona već prilično dobro zna što je u redu, a što nije, ali jednostavno nema tu snagu volje da se zaustavi kad je krene šiza, mora još trenirati sunce moje malo...
Teška je to zadaća ovladat svojim emocijama, mnogi to ne uspiju ni do kraja života

[Brunda]

Daklem, ja vjerujem da ona već prilično dobro zna što je u redu, a što nije, ali jednostavno nema tu snagu volje da se zaustavi kad je krene šiza, mora još trenirati sunce moje malo...
Teška je to zadaća ovladat svojim emocijama, mnogi to ne uspiju ni do kraja života

Točno tako.
I Sven hladne glave točno zna šta i gdje je "puklo" i u zadnje vrijeme se često samoinicijativno ispričava (vjerojatno pokupio od nas koji se također ispričamo za dreku kada se emocije malčice stišaju).
U zadnje vrijeme često unaprijed ispituje ako nešto napravi da li ću biti sretna, tužna ili ljuta. Znači zna razliku između prihvatljivog i neprihvatljivog. A kada razgovaramo o emocijama zna konstatirati kako se svi jako volimo iako mi njega i on nas ponakada "malo ili jako zezamo"

[emily]

ja zadnjih recimo mjesec dana primjecujem znakove smirivanja. inace je svaki vikend bio barem jedan ispad sa urlikanjem, vristanjem, kocenjem, i to ona faza kad nema pomoci vec jednostavno treba pustiti da se izderaci do kraja a svoje zivce pospremiti u dzep
kod nas ne pali fora: idem u drugu sobu dok se ne smiris, ona trci za mnom na balkon i dere se iz petnih zila: MAMAAAAAAAA, PUSTI MEEEEEEEE!! (ja ni blizu da bi ju pipnula)

to me grozno frustriralo, ta dva dana kad smo konacno zajedno cijeli dan, obavezno bar jedna takva epizoda. i to samo meni :? (MM je vec poceo komentirati: vas dvije nikako na zelenu granu)

zadnjih 3-4 vikenda nema deracine
ona sama kaze ujutro: mama, danas se necu derati, a ja obecam da niti ja necu vikati .... kad dodje kriza, nekako to rijesimo uz zagrljaj, neku pricicu... nemam pojma kako, ali radi ....
Sad kad sam ovo napisala nadam se da sutra nece biti lom

[emily]

Nina, 4 godine i 45 dana

[Maja]

Nola će vam se zasigurno pridružiti na ovom topicu čim navrši 3
Osim prave deračine i beskonačnog plakanja kad nije po njenom (isto se ne da dirati niti tješiti, gura me od sebe), ovladala je fantastično lažnim jecanjem kad si pokriva rukama oči, hvata se za glavu i kofol plače. (mislim da je ovo naučila od bake)
Mene izluđuje, a istovremeno kod nje najviše volim baš taj karakter.

[emily]

moji se lazno svadjaju i onda mi se smiju kad uletim ko furija u sobu da smirim situaciju 8)

[Brunda]

(MM je vec poceo komentirati: vas dvije nikako na zelenu granu)

Kad mi je mama sa mojih 3 godine postavila pitanje: "Kad ću ja s tobom konačno na zelenu granu?", uzvratila sam: "A mama, zar se baš moraš penjati?"

[aleksandra70vanja]

Uh, sad mi je malo lakše, već sam ozbiljno mislila da s Vanjom nešto nije u redu, oduvjek je tvrdoglava, ali u zadnje vrijeme je nemoguća, sve je NE, NEĆU, sve je problem.
Ujutro se neće skinut iz pidžame, treba nam 3 sata da se spremimo za van, mi dolazimo u park kad druga djeca idu doma, dođemo doma svaki put natezanje oko skidanja cipela i pranja ruku, navečer natezanje oko piškenja i pranja zubiju, neku večer je tako vrištala da sam mislila da će nam netko od susjeda pozvati socijalnu službu.
Kao kod Emily ne pali da ja izađem iz prostorije, ona zamnom i vrišti mamice nemoj, mamice nemoj, tko sluša sa strane misli da je zlostavljamo, okrenem se, hoću je uzeti, bježi i ne da se, ja opet hoću izaći iz prostorije ona opet nemoj, nemoj, da bi za 1 min prestala plakati, kao nožem odrezano.
Bile smo jučer u kupovini cipelica, prije nego smo išli sve smo se dogovorile, da ćemo mjeriti nogicu, probati cipelice, poslije ćemo ići kod Vinceka na sladoled, ma sve 5.
Došli u dućan, ne da mjeriti nogicu, na kraju meni da, prodavačica priđe, V počne vrištati
"Makni se, makni, nemoj me ti dirati"
Neka žena joj je u dućanu rekla da ima lijepi šešir "Nemam" i odmah ga skida s glave. Prodavačica joj da balon, ona je udari balonom po glavi, ja joj ga uzmem, kažem da je to bilo jako ružno, vratim ga prodavačici, kažem V da se ispriča, moju zvijer ništa to ne dodiruje, ona se okrene na drugu stranu, nađe neku igračku, baci je je na pod, počne trčati po dućanu, penjati se na klupicu, mama i ja smo je hvatali, a ko za prokleto baš sastavila ona kiša, ne možemo van.
Dok nisam iimala svoje, za takvu djecu sam mislila da su totalno odgojno zapuštena, sada mislim da je to narav, a možda samo tražim opravdanje.
Ali lakše mi je kad znam da nas ima još.

[Zdenka2]

iiiiii....Zdenka kad su se vidjeli rezultati...

znam ja da je to tezi akli u konacnici jedini ispravni put? samo koliko treba cekati na rezultat?

Kad postane takva ja jednostavno velim da idem u drugu sobu čekati da se ona smiri i da nam se pridruži kad se smiri, jer se ne želimo družiti s njom kad tako viče i plače...

identicno...mada nisam zadovoljna s tim u potpunosti pa to rijetko koristim, ne volim tu "metodu" jer mi se cini kao da joj porucuje - prihvacam te samo kad si OK, kad nisi OK onda ne zelim imati s tobom vezu...a odnos/veza su mi najbitniji, tako da kad imam snage i kad mogu to izdrzati tad pokusavam ostati uz nju u najgorim sizama.barem fizicki u blizini.

Flower, ja sam o tome već pisala u topicu o kažnjavanju, podforum odgoj. Kod M. su se rezultati full vidjeli kad je navršio 4 godine, a do tada je znalo biti žestoko. Doduše, ima i sad takvih situacija, ali to nije ni sjena onog što je bilo - kraće traje, lakše se rješava. Ipak je sad mnogo racionalniji, kuži što može biti, što ne može biti, pozna nas i naše reakcije. Stvarno je OK.

[Vishnja]

jel' to vi pricate o mojoj nadji?
doduse, ispadi su redji otkako smo kod kuce na odmoru, pa ujutro nema zurbe i nije umorna cim ustane. ja sam vec navikla na to da ona hoce sve sama, pa je pustam da se oblaci , kupa i jede do beskonacnosti i natrag, jer znam da ce bilo kakvo pozurivanje izazvati kontraefekat.
takodje, moram priznati i da primecujem da uvidja kakvo ponasanje je ruzno i sve cesce moze da se iskontrolise. a malo i da manipuise:
juce je, na primer rekla ivani: 'pusti mi dvd bob majstor da ne budem DOSADNA".
a sad da je pohvalim. jutros je pozelela da jede keksice. ja ih stavim u izvesnu plavu ciniju, a ona ce: 'hocu da ih jedem iz cinije sa klovnom"!. J:"ta cinija je u masini, jedi iz plave". N: "hocu onda iz barbi". J: "molim te, jedi iz cinije koju sam ti dala, nije vazno koja je". N;: "hmmm. pa ajd' dobro!"

[Mirela]

Dok nisam iimala svoje, za takvu djecu sam mislila da su totalno odgojno zapuštena, sada mislim da je to narav, a možda samo tražim opravdanje.
Ali lakše mi je kad znam da nas ima još.

Potpisujem!!!
Moj Patrik se ponekad ponasa upravo kao ona djeca nad kojom sam se zgrazavala prije nego sam ga rodila... A ponekad je dijete iz kataloga, najbolji na svijetu.....

[kloklo]

Flower i dalje me kopa ono o neprihvaćanju...
Meni se čini da ipak dobro radimo što odemo u drugu sobu i kažemo da se nećem odružiti s njom dok se tak ponaša...

Da joj prišijem etiketu: neću se družiti s tobom jer si zločesta! - to bi bio bed...
Ali uvijek joj stavim jasno na znanje da je volim najviše na svijetu, ali me smeta njeno ponašanje, ne ona kao zločesta curica

A to je istina, nekad upravo obožavam promatrati njen uporni karakter na djelu, kad se tako junački bori za svoje!
Doduše, oduševljenje je obrnuto proporcionalno sa žurbom, stresom i umorom

[Zdenka2]

I ja mislim kao i Kloklo da treba staviti do znanja da neko ponašanje nije lijepo, da je nepoželjno i da drugima smeta. Pa svi se moramo prilagođavati.

[kloklo]

I ja mislim kao i Kloklo da treba staviti do znanja da neko ponašanje nije lijepo, da je nepoželjno i da drugima smeta. Pa svi se moramo prilagođavati.

Eto, može se to lijepo reći i u samo dvije smislene rečenice, umjesto traktata :D

[flower]

zdenka - potpisujem mada se jos dvoumim oko onog da odlaskom od nje osudjujem samo njeno ponasanje- ipak mislim da time odlazim od nje kao osobe, a soc. izolacija je zapravonajteza kazna :? sto cemo...ucimo u hodu
ovo da nauce uvazavati druge osobe i vidjeti svijet kako ga drugi vide...po meni je najvaznije zivotno ucenje
ide joj dosta tesko, ona je (tako se to negdje u literaturi kaze) autonomna djevojcica - to su ona djeca koja su vec nakon izlaska na ovaj svijet vec bila svoja...i to je ono sto i povrsni znalci na njoj vide - ona je svoja i nicija, tesko je odgajati jednu takvu, a i velika cast tako barem ja to vidim...

[Natasa30]

Noah isto spada ovdje. Koji je to derac

Primjer kako znaju topcno sta rade.

Juce hoce ponjet neke slikice na bazen. Ja mu kazem ne jer ako se pokvase nema vise slikica. Da gdje su njegove slikice.
Ja mu kazem gore ali ostavi dok se vratimo a on meni:


Ja cu sad ovdje sjesti i poceti plakati



Ja kazem ok i udri u dernjavu. Nista samo sam se okrenula i rekla mu kad zavrsi da javi.

Obicno ga poslije minute pitam hoces pusu ili da ga zagrlim i dodje odmah i probam mu objasniti da to tako neide ali mislim da on to nekuzi ili nece da kuzi jer ostalo sve da.

I onda kad ti je to drugo djete pa jos moras pazit da ono prvo se ne osjeca zakinuto u svemu tome jos je vise komplicirano.

[Zdenka2]

Flower, ja sam često odlazila u drugu sobu zbog sebe, jer nisam mogla podnositi deračinu i bacanje. Ali to mi je malo pomagalo, jer je uvijek išao za mnom. Sad kad mu to pričam, smije se.

Baš smo jučer bili na izletu, u Veternici, sve super, špilja, ručak, igra s mačkicom, smijeh i zabava. I krenemo prema doma, kad on, ukopa se i neće se ni maknut. I neće i neće. Ljudi, naravno, gledaju, neke starije mrke face izgledaju mi kao da me smatraju nekompetentom majkom (to si možda utvaram). Odlučila sam se za mekanu varijantu: nekoliko puta sam ga pozvala, nije htio doći, pa sam ja prišla k njemu, tiho s njim razgovarala, nije htio krenuti. Onda sam mu rekla: Pa zar ti ne bi radije došao u zagrljaj svojoj mamici nego što tu stojiš sam? Onda se raznježio, doletio k meni, ubrao par jagodica i lijepo pješačio dalje. Sjetila sam se prethodnih godina kada bi takve njegove žute minute trajale po sat-dva, a čule bi se do Australije. Hoću reći, ustrajan odgoj daje rezultate.

[kloklo]

...a on meni:


Ja cu sad ovdje sjesti i poceti plakati

I Leona uvijek pristojno najavi: Ja ću sad po podu!!! - I hiti se potrbuške na asfalt

Ne zna čovjek jel bi se smijao ili plakao

[flower]

meni je genijalna recenica iz Penelope L. - da djeca ne rade neke stvari iz razloga da nas izlude vec samo iz sukoba interesa i fakat...
meni je to kao mantra - ona krene sumom, ja drumom i mantram - samo sukob interesa

jucer smo MM i ja o ovome pricali i lijepo me je podsjetio da smo se dogovorili da je necemo lomiti, da je to tezi put ali dugorocno jedini pravi

JJ sam kaze da pitoma (ovo uvjetno) djeca do 11 god., preposlusna i predobra puknu u agresiju i otpor tada - a da ovi nasi vjezbaci otpora u sigurnoj atmosferi (fora mi je sto rod. zove sparing partnerima za zivot) do 11 god. nauce zivotno vazne vjestine.

D isto elegantno najavi svoju deracinu i bacanje po podu

[BusyBee]

Meni je najbolje bilo jednom kad smo upale u "sukob interesa" i Ema najednom zasuti. I odjednom cujem neki cvilez, nekakvo stenjanje i natezanje i gledam je kako cvili i radi grimase i najednom se uozbilji, pogleda me i kaze: "Ne ide!" (silila se da pocne plakati )

[Zdenka2]

meni je genijalna recenica iz Penelope L. - da djeca ne rade neke stvari iz razloga da nas izlude vec samo iz sukoba interesa i fakat...
meni je to kao mantra - ona krene sumom, ja drumom i mantram - samo sukob interesa

jucer smo MM i ja o ovome pricali i lijepo me je podsjetio da smo se dogovorili da je necemo lomiti, da je to tezi put ali dugorocno jedini pravi

JJ sam kaze da pitoma (ovo uvjetno) djeca do 11 god., preposlusna i predobra puknu u agresiju i otpor tada - a da ovi nasi vjezbaci otpora u sigurnoj atmosferi (fora mi je sto rod. zove sparing partnerima za zivot) do 11 god. nauce zivotno vazne vjestine.

I ja sam nekako instinktivno osjećala da on to prije ili kasnije mora odradit, pa sam mislila, bolje da odradi prije, dok ja mogu više utjecati na to. A lomiti dijete znači postići suprotni učinak od željenog. Tko je rekao da je lako biti roditelj?

I moj M. je najavljivao: sad ću se baš baciti!
D isto elegantno najavi svoju deracinu i bacanje po podu

[flower]

:?

[Natasa30]

Meni je najbolje bilo jednom kad smo upale u "sukob interesa" i Ema najednom zasuti. I odjednom cujem neki cvilez, nekakvo stenjanje i natezanje i gledam je kako cvili i radi grimase i najednom se uozbilji, pogleda me i kaze: "Ne ide!" (silila se da pocne plakati )

[MajaMajica]

meni je genijalna recenica iz Penelope L. - da djeca ne rade neke stvari iz razloga da nas izlude vec samo iz sukoba interesa i fakat...
meni je to kao mantra - ona krene sumom, ja drumom i mantram - samo sukob interesa

jucer smo MM i ja o ovome pricali i lijepo me je podsjetio da smo se dogovorili da je necemo lomiti, da je to tezi put ali dugorocno jedini pravi

JJ sam kaze da pitoma (ovo uvjetno) djeca do 11 god., preposlusna i predobra puknu u agresiju i otpor tada - a da ovi nasi vjezbaci otpora u sigurnoj atmosferi (fora mi je sto rod. zove sparing partnerima za zivot) do 11 god. nauce zivotno vazne vjestine.

I ja sam nekako instinktivno osjećala da on to prije ili kasnije mora odradit, pa sam mislila, bolje da odradi prije, dok ja mogu više utjecati na to. A lomiti dijete znači postići suprotni učinak od željenog. Tko je rekao da je lako biti roditelj?

I moj M. je najavljivao: sad ću se baš baciti!
D isto elegantno najavi svoju deracinu i bacanje po podu

vjerovatno je ovo boldano bio zdenkin odgovor

[MajaMajica]

sve mi poznato..Luce će sada navršiti 3 godine i tih ispada je sve manje, a ona se pretvara u predivno, kooperativno i predrago dijete-pa si me flower ustrtarila s ovim da ti mirni šiznu poslije

Neću se(vas) ponavljati, već samo reći da je ipak svako dijete za sebe, pa procijenite kakvim će to to nenasilnim (ofkors) načinom polako savladati

btw flower, meni je njena rečenica,baš kao i njen karakter (što bi se dalo iščitat iz ove rečenice) genijalan !!!
Oftopic, iako ne vejrujem u ćoroskope, koji je znak ?

[flower]

ima mirnih koji su slomljeni buntovnici, a ima i onih koji su temperamentom mirni (lako odgojivi), pretpostavljam da ste vi u ovoj drugoj grupi

bikica je...

Zdenka - sorry, meni nije bilo boldano pa me zbunilo

[MajaMajica]

ima mirnih koji su slomljeni buntovnici, a ima i onih koji su temperamentom mirni (lako odgojivi), pretpostavljam da ste vi u ovoj drugoj grupi

bikica je...

Zdenka - sorry, meni nije bilo boldano pa me zbunilo

pa nije da je nismo pokušali par puta slomiti, ali se nije dala , pa je više ni ne pokušavamo

e..stvarno ću počet mislit da ima nešto u tim karakteristikama znakova..
bikica, kažeš..rekla bi ti moja mater pola u šali pola u zahebanciji, po starinski: nadoće oko 30...

ma nije bilo boldano, ja sam išla vidit jel joj možda kvotano progutalo njen tekst, jer mi se to nekad znalo dogodit, zato te zbunilo..

[kloklo]

Joj, i ja ću počet vjerovat u horoskope...
Kažu da su vagice silno osjetljive a naša Leona je baš cvijetak mali, s njom jednostavno moraš okolo kere pa na mala vrata i onda je sve super

Nekad vjerujem da je za odgoj sretnog djeteta važnije golemo strpljenje i empatija od "gole" ljubavi jer sam nebrojeno puta vidjela kako roditelji rade nasilne stvari opravdavajući ih brigom i ljubavi prema djetetu, a zapravo im je trebalo više pažnje i pravog uvažavanja

[Zdenka2]

ima mirnih koji su slomljeni buntovnici, a ima i onih koji su temperamentom mirni (lako odgojivi), pretpostavljam da ste vi u ovoj drugoj grupi

bikica je...

Zdenka - sorry, meni nije bilo boldano pa me zbunilo

Ma, ubacila sam svoj odgovor u zagrade, pa je ispalo da je citat.

[mama njanja]

..čitam tvoj mail i pokušavam sebe zamisliti u sličnoj situaciji.
moram priznati da dosta brzo planem i zato uvijek imam grižnju savijesti.
moj PA nije zločesto dijete, ali živo , dinamično, radoznalo (kao i svaki
3,5-godišnjak, zar ne?). u većini slučajeva se uspijemo dogovoriti ,ali ima
dana kad je NEMOGUĆ...
MOLIM POMOĆ, kako uspijevati "stišati" stvari i sabrati se kad ionako već
pucam po šavu..

:? bokić!

[kloklo]

I ja sam imala turbo kratki fitilj, ali sam ga zaista uspjela protegnuti na fin komad, u zadnjih recimo pola godine i to metodom "stavljanja u leonine cipele"...
Umjesto da dozvolim bijesu da proključa, potrošnju energije intenzivno bacim na analiziranje razloga koji su doveli do njene šize...
Kad sagledam stvar iz njenog kuta, puno mi je lakše kontrolirat se i umjesto da se borim sa svojim bijesom nastojim naći kompromis, ali kompromis možeš nać puno lakše ako shvatiš kaj dijete zapravo muči i kaj bi ono htjelo

[mama njanja]

...apsolutno imaš pravo, svjesna sam u potpunosti toga, koliko puta mi
samo prođe kroz glavu samo da su zdravi i ništa mi drugo ne treba jel tako?

mi uskoro krećemo u vrtić i tu nas čekaju iznenađenja.
jesu li i tvoji klinci mali vrtičarci ili su još bebači?

[Vishnja]

evo i mene da se malo pohvalim. tromesecno mirno prihvatanje nadjinih ispada, zagrljaj kad je najbesnja, pustanje da radi sve sama kadgod to moze i situacija dozvoljava, strpljivost i stalozenost konacno su urodili plodom. odjednom imam razumno, kooperativno dete koje pristaje na svaki dogovor. svi se cudimo, ali ,eto, moguce je!

[tweety]

smo da javim da mi je ovaj topic ko melem na ranu. dok pilić milić mirno spava, u meni nešto trese i povraća mi se.
dan je počeo predivno i tako tekao neko vrijeme.....a onda....bacanje po cesti pri prelaženju iste, jurenje po dućanu između polica (inače si mirno izabere nešto ili priča s tetama), pa građenje tornjića od jogurta i kiselog vrhnja (sva sreća da ga tete prodavačice vole), pa izletavanje iz dućana i prelet po dubokoj lokvi 2x (odnosno dok nije bio potpuno mokar). Ne znam da li vam mogu opisti brzinu u kojoj se sve ovo događalo. sekunde, drage moje seeekuundee.
Nakon preleta preko baruštine prestao je juriti kao muha bez glave, ali je počeo cviljeti kako je prljav i mokar i neka ga presvučem.
Došli smo doma u rekordnom vremenu (znači nije zastajkivao kod svakog lista i barice).
.......TRESSSSS ulaznim vratima (on ZNA da se vratima ne smije lupati već ih zatvara kvakom, i zna da se ljutim kad zalupi vratima).
Okrenem se ja njemu, namrgođenih obrva, spremna za obrazlaganje...kad čuješ gospodina:"Mama ja sam ti bježao po cesti, to je opasooo idu auti, ja sam ti bjezao baš po ducanu, mocio sam tenisice jer nemam cimice ko segit lapic i jupio sam jako vatima, baš!idem opet jupiti vatima. mama ce opet jutiti se, baš!" :shock:

Pretužna i šokirana buljila sam u njega, ne vjerujući svojim ušima što sam čula. Prvo mi nije bilo jasno da je sve svoje svinjarije nabrojao (i bila sam u pozitivnom šoku od cijelog "odlomka" kojeg je izgovorio), a onda sam se počela osjećati jadno, jer sam skužila da je potpuno svjesno radio nešto što me rastužuje, ljuti i nije po našim pravilima.
Nekako sam skupila snage za mirno uspavljivanje, ali sad mi je nekako loše.
Uopće nisam ovladala situacijom, a što je najgore mozak mi je u totalnoj blokadi jer ni ne znam kako sam trebala reagirati kad mi je nabrojao što je sve napravio.
Mislim, ja sam mislila da on nije skužio da je cesta opasna. A on će meni lijepo, da je opasna cesta i da cu se ja ljutiti na lupanje vratima....mislim, ne znam, zar ga zabavlja da se ljutim?

[flower]

vjerujem da ga zabavlja raditi nedopustene stvari
skuliraj se i uhvati ga na prepad kad je dobre volje pa ga pitaj o cemu se radilo ( a ne zaboravi reci kako ti to ne odobravas i kako si se lose osjecala )

vishnja i nama dodir pomaze kad dozvoli da je dodirujem, cesto pomaze i skretanje paznje i sl...

[aleta]

tweety, točno mogu zamisliti kako si se osjećala. znam taj jad kad ti se srce para jer vidiš da tvoje dijete namjerno radi nešto za što zna da te boli. ali, vjeruj mi, posve je pogrešno to kako mi to uzimamo k srcu. kad god sam te njihove svinjarije shvaćala osobno, krivo sam reagirala. uvaljivala sam kćeri osjećaj krivnje (pa zar me moje dijete ne voli???), beskrajno puta pitala: pa dobro, zašto??? isl. dobila sam samo slijeganje ramenima, u stilu: nemam pojma, tako mi je došlo. njima ti fakat tako dođe. nisu oni proračunati i svjesni što rade. ovo što ti je Fran nabrojao znači samo to da je njemu jasno da se to sve skupa ne smije, ali mu je tako došlo. nije to protiv tebe, vjeruj mi, prošla sam takve situacije. probaj nadići ovo razočaranje u sebe kakvo sad osjećaš, totalno se ohladiti i postati svjesna da niste vas dvoje ravnopravnih partnera, koji jedno drugo mogu razočarati ili povrijediti. mantraj si da si ti tu glavna i odgovorna koja mora hladne glave riješiti dječji nestašluk. a da je on tvoj bebač koji tebe voli najviše na svijetu i traži tvoje usmjerenje i u trenucima kad "mu tako dođe". drži se!

[kloklo]

Možda je nabrojavši sve to sam tražio od tebe još jednom potvrdu da su fakat stvari koje ne smije raditi, ono, da zacementira gradivo

[tweety]

javljam da je ostatak dana prošao prekrasno. bio je baš onako kako sam navikla vražičak/anđelak.
naime, ja sam navikla da se fran iz sekunde u sekundu može pretvoriti iz ove u ovu facu.
Faze NE-ĆUUU i "mora biti sve po mom", te "ja ću sam" su nam trenutno preklopljene- i moram priznati da sam ih informirajući se i iščitavajući searsove, juulove i iskustva forumašica, prihvatila kao normalne, pa u nekim trenucima čak i simpatične.
ALI, Fran je uvijek pravilo o prelasku ceste, shvaćao krajnje ozbiljno. To je ono što me šokiralo. dućan, lokvice, i lupanje vratima...nekako mi se činilo da je tu samo tražio da napokon nekako reagiram. A ja sam se bojala pisnuti, jer da sam pustila glas, mislim da bi to bio urlik, koji bi dignuo Medveščak na noge.

Hm a baš sam se prije nekoliko dana pohvalila kloklo-ici kako sam se prestala osjećati jadno u sebi prilikom tantrumanja.

No dobro..dosta priče..Sad mi treba vaš savjet....
Što točno i kako sam trebala reagirati kad se objesio na moju ruku po cesti i počeo vući noge. U tom je trenutku bio previše u svom filmu i samo se blesasto smijuljio, kreveljio, i dalje (kad smo prešli) nastavio se vješati, no tad je već moglo biti po njegovom, odnosno mogla sam mu pustiti ruku.
Pralazak ceste, zaista mora biti po mom. Kako da to po mom postane i po njegovom, jer koliko sam ja isfrustrirana što mi je napravio scenu, bojim se da je i on isfrustriran što mu nisam pustila ruku. Boli me pomisao da se i on danas osjećao ovako kao ja, a mišić to ne zna i nema kome objasniti.

[sikica]

Idem prekopat sve svoje bilješke .

Pa onda idem otvoriti blog sa svim mogućim scenama koje Ira radi...

I svaki put kad počne, pomislim na tebe flower i poželim da si mi bliže pa da te mogu imati za savjetnicu. Drži se draga !

Ira sad ima 4,5 i mogu reći da se polako vidim rezultate i da su ispadaju sve rijeđi i lakši.
Ali ona se rodila svoja. Koji karakter! Koji temperament!
Uvijek mora biti prva. Uvijek šefica! Uvijek sebična. Uvijek nešto.
I onda jednog dana...digne se sa svoje stolice i ponudi "cendravoji" prijateljici. Par minuta poslije jedna seka drugoj seki nije htjela dati svoj sok..Ira se digne i ponudi maleckoj svoj sok!

Vau...ima nade!

Mada sam puno puta padala, okrivljavala sama sebe, počela sumnjati da dobro radim...

Često mi fali topic samo da ispišem ovakve scene.
Kad sve opišem, već se ispušem i postane mi lakše...i pomislim "sutra je novi dan, daj Bože da je JJ u pravu!"

[flower]

u stvarno opasnim situacijama ja sam za iskazivanjem moci maminih misica...dignem je i odvucem (vise to ne moram raditi, ako ti je to utjeha ) a kad legne na pod i ne zeli dalje - ja joj prvo sve lijepo objasnim, onda kazem da moram krenuti i krenem - sad mi je nekad stvarno preteska za nositi pa to grdo izgleda - ja hodam naprijed a ona se ko pretucena macka vuce zamnom i zavija...no, vazem ja sebi u glavi kako sam i ja sama sebi bitna i ne mogu biti bas otirac za njene fiks ideje (druga stvar je kad je stvarno umorna i sl.).

sikica

[BHany]

Ima nas puno. Ovaj topic je stvarno utjeha 8) . Ja se ponekad stvarno teško nosim s tim…bojim se da koji put ne postupim najbolje, pa onda osjećaj krivnje, a i preteško mi je gledati kad plače iz kojeg god to razloga bilo…Da i ja sam se pitala kad to prestaje…znači, ne uskoro i preostaje još puno takvih situacija, uh :/ !
Prilično sam ponosna kako sam hendlala situaciju sa sirom neki dan. H. je odlučila da će za ručak jesti isključivo tvrdog sira i to "puuuuuno" i ništa drugo. Pokušala sam joj objasniti da može dobiti sir uz ručak ili koliko god želi nakon što pojede malo povrća i mesa za ručak (računajući da neće moći pojesti puno sira poslije)…ali ona je odlučila jesti "saaaaamo tvrdi sir". I plač…uzela sam je u krilo, i zagrlila, ali ona je nastavljala, pokušala sam je zapričati, ali nije pomagalo…tješila sam je i objašnjavala, govorila da je volim ali da nije lijepo tako vrištati i lupati mamu, i stalno grlila, ali to je trajalo gotovo pola sata, nakon toga je rekla da želi ići spavati i skupa smo otišle u sobu legle u krevet i malo se mazile, nakon toga smo se ustale, malo poigrale i ručale bez većih problema.
Nisam ponosna na noćašnju situaciju …Hana se budi i doziva tatu da je donese nama u krevet…tata se diže i želi je uzeti iz krevetića. Ona kaže:
Ne nemoj ti hoću da me mama uzme.
Dižem se ja i stavljam je…ona skida vreću za spavanje (tanka, ljetna).
Zašto se skidaš.
Zato što ne želim vreću.
Ali hladno je…
Nije, nije.
Pogledam na termometar…21 stupanj – nije pretoplo. Inače spava nemirno, obiđe cijeli krevet i bez vreće je stalno gola, ali popuštam…
Dobro pokrit ću te pokrivačem…
Neeeećuuuu pokrivač…
objašnjavam…hladno je, vrckat ćeš se, ti si mali vrcko…(obično ju ta riječ nasmije, a kad se nasmije, sve dobro završi).
Neeećuuu.
Mogla bih je ostaviti pa pokriti kad zaspe, ali znam sebe…zaspat ću i ja (što ću, takva sam, a i kronični umor ne pomaže). Dreknem, kažem da mora, strpam je u vreću, ona u plač…pokušam je zagrliti…ona viče da hoće nazad u svoj krevetić…vratim je…ona još minutu plače…smiri se i zaspe…
Eto, trebala sam imati više strpljenja…(ha eto mi , onda dugo nisam mogla zaspati jer me pekla savjest da mi je dijete zaspalo tužno, a ja zbog svog komoditeta (pospanosti) nisam bila spremna pričekati dok ona "sažvače" tu vreću ili pokriti ju kad zaspe).
Imate li i vi ovakve padove i gafove. Znam da nije moja Hana jedino dijete koje jako izraženu svoju volju…ali se ponekad pitam jesam li jedina koja se ne može nositi s tim, iako vjerujte mi da pokušavam, ali se nekad osjećam taaaakoooo neuspješno.
Inače, i H. često izjavi da je ljuta, ljuta, ljutaaaaa i najčešće se ode zamotati u zavjesu , ali imam dojam da to nisu nekontrolirani izljevi bijesa ili frustracije ( i to mi je baš smješno), već smišljeni pokušaj i tada joj obično kaže da kad se prestane ljutiti dođe nazad kod nas na igru ili maženje i ona se kroz neko vrijeme bez neke posebne frke vrati.
Na kraju svega, možda ipak ima i rezultata, možda je sasvim zadovoljavajući rezultat i to što vi pišete, a isto tako i Hana reagira, nakon frke, ja je pitam da li je to bilo lijepo, tako se ponašati, ona obavezno odgovara da nije i da neće više (moš mislit)…valjda je i to nešto.
Samo kad bih ja uspjela uvijek isto reagirati, ne biti umorna, na kraju snaga, ne pući ...

[tweety]

Kad Fran ne želi biti pokriven noge mu rade kao propeleri dok ne makne poplun sa sebe.
Znala sam mu govoriti da nogice moraju biti pokrivene, i to bi često znalo upaliti.
Drugi trik je bio dragati ga, tihim jednoličnim glasom govoriti kako i slonko ima pokrivene noge, i hlapić i bundaš i gita i i i svi koje bi se sjetila dok ne bi utonuo u san.
U vreći nikad nije spavao, iako ju je imao. "obukli" bi je, ali nakon pola sata spavanja, on bi postajao toliko histeričan u njoj, da ga nisam željela mučiti.
jedno vrijeme, je rješenje bilo dugi rukavi i nogavice, a sad smo pak u fazi kad sam traži da ga pokrijem do nosića.

Završti ću sa porukom mog profesora iz zemljopisa, (vidjeli smo se dok sam bila trudna (on je inače bio na porodiljnom sa svojom djecom)):
"Kad misliš da ti je teško, sjeti se da je malom čovjeku još teže.On ne zna ni reći ni objasniti."

[emily]

malo OT
mi veliki bismo trebali malo vise vjerovati nasim malenima i njihovim individualnim potrebama i postivati njihovu osobnost
a sad da me svi razumiju :
Ninu zovemo "vruca curka" jer je njoj stalno vruce. doma hoda bosa, nocu se raskriva ako bas nije -25 vani, nece nositi carapice ispod tenisica, dok god nije zaista hladno, cim udjemo u auto ona se izuva...

neki dan dodjemo izvana, ona odmah ide piskiti u wc, za par minuta izlazi skroz gola! ja pitam: sta si se skinula, a ona: pa kad mi je vruuuuuceeee

za razliku od nje, S. je zimogrozljivac, pokriva se do brade, nema problema sa nosenjem jakni, carapa ... itd.

[kloklo]

Mudar ti je profesor, Tweety

Nego Bhany, ja sam se prestala previše živcirati nakon čitanja JJ i sad mi je uz nekolicinu ostalih, jedna od glavnih mantra: Ja ne moram biti savršena, uvijek reagirati najbolje i najprikladnije trenutk, jer je to jednostavno nemoguće i nerealno očekivati od sebe.
Osim toga, Jull kaže da bi time samo pred svoje dijete postavljali ideal savršenosti, koji bi ga samo bacao u bed.

Puno ja važnije ispričati se kad pukneš, objasniti djetetu da si samo čovjek i da radiš krive stvari kad si umorna/pospana/gladna, jer to je - ljudski

Emily, potpisujem :D

[Sanja]

Ovaj topic mi je melem na ranu i nadam se da se smijemo prikrpati, iako smo malo mlađi. Vidim da se i Tweetica prešvercala.

Kloklo, potpisujem ti svaku. 8)