U Gropiusstadtu smo jednostavno automatski učili činiti zabranjeno. Zabranjeno je, na primjer, bilo igrati se igara koje su nas najviše veselile. Zapravo je sve bilo zabranjeno. U Gropiusstadtu stoji gotovo na svakom uglu neko upozorenje. Takozvani zeleni nasadi oko visokih kuća zapravo su nasadi upozorenja. Većina upozorenja, naravno, zabranjuje nešto djeci. KAsnije sam jednom prepisala u svoj dnevnik sadržaje upozorenja. Prvo je upozorenje stajalo već kraj naših ulaznih vrata. Po njemu bi se djeca imala pravo još samo šuljati po našem stubištu i oko kuće. Igranje, skakanje, koturanje ili vožnja biciklom bili su zabranjeni. Zatim na svakom uglu travnjaka stajao je natpis: "Ne smije se hodati po travi". Natpisa je bilo ispred svakog i najmanjeg zelenila. Čak ni s lutkama nismo smjeli sjesti na travu. Zatim je tu bila jedna bijedna ružina lijeha i pred njom natpis: "Zaštićeni nasadi". Ispod tog natpisa bio je naveden paragraf po kojem ćemo biti kažnjeni ako se previše približimo jadnim ružicama. Smjeli smo, dakle, samo na igralište. Na svakih nekoliko visokih kuća dolazilo je po jedno igralište. Ono se sastojalo od popišanog pijeska i nekoliko polomljenih uređaja za penjanje i, jasno, jednog velikog upozorenja. Natpis se nalazio u pravom željeznom ormariću, pod staklom, a ispred stakla bila je rešetka da ne bismo razbili tu glupost. Na ploči je pisalo "Red na igralištu", a ispod toga da treba djeci služiti za "radost i oporavak". "Oporavljati" se nismo smjeli kad je nas bila volja, jer na ploči je stajalo debelo pot-crtano: "...u vremenu od 8 do 13 i od 15 do 19 sati". Poslije škole nismo dakle imali pravo na oporavak.
Sestra i ja ne bismo zapravo uopće smjele na igralište, jer je po natpisu bilo dopušteno igrati se samo "uz suglasnost i nadzor ovlaštenog odgojitelja", i to samo vrlo tiho: "s posebnim obzirom treba poštovati potrebni mir stanara". Mogli smo, dakle, tek vrlo pitomo dobacivati gumenu loptu, dok su "igre loptom zabranjene".
Ništa od graničara, ništa od nogometa. Za dječake je to bilo posebno zlo. Svoj višak energije iskaljivali su na uređajima za igru i klupama i naravno na pločama sa zabranama. Bogzna koliko je love stajalo da uvijek iznova obnavljaju ploče...