 |
|||
kaj je vašim klincima teško/izazovno iliti kaj bi izbjegli da mogu na dnevnoj bazi?
nemrem složiti bolji naslov..
moja mala frajerica ne voli sama birati obleku osim kad su posebne prilike, naravno, onda je u sekundi gotova!
znači u svakodnevnim situacijama potroši baš puno vremena koje od štrampi, koju maju i koje hlače obući..
i paše joj kad joj ja stavim moj prijedlog i onda ona ak joj kaj ne paše ode i zamijeni i to brzo riješi
ili joj puno pomogne kad suzim izbor na 2 majice ili 2 hlače..
ja imam samo 1 dijete pa ne znam.. jel i kod vaših curki i dečkiju tak? ili?
Kakva dobra tema!
Moji su već izašli iz ove dobne skupine... ali...nekako se nisu daleko odmakli od ovog opisa, pa evo ovako:
- mlađi bi izbjegao jutarnje ustajanje, pranje zubi (navečer nije problem, samo ujutro), pospremanje suđa za sobom, čistu odjeću, pisanje zadaća iz stranih jezika, vježbanje instrumenta dok ga se ne tjera...bar u fazi dok ne savlada novu kompoziciju, dalje nije problem
- stariji bi izbjegao vezanje cipela (zapravo i mlađi nije daleko), šišanje, novu odjeću, šetnju i bilo kakve fizičke/sportske aktivnosti, isto vježbanje instrumenta kao i brat - kad kompozicije krenu, nije problem, ali nova stvar je uvijek teška...
Što bi još izbjegli? Kućne poslove (pomagati još i hoće, ali sami se ne bi sjetili ničega). Ne bi promijenili pidžamu i ručnik 3 mjeseca da ih čovjek ne podsjeti.
To je to, za prvu ruku.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 22.02.2014. at 18:51
I moj je izašao iz ove dobne skupine, ali mislim da bi rado izbjegao svakodnevno ustajanje iz kreveta ujutro, oblačenje i jelo (zapravo, jelo mu je tlaka u bilo koje doba dana, osim ako se ne radi o glupostima iz pekare).
Isto vrijedi i za večernji odlazak u krevet
S biranjem odjeće nema problema.
Starija nikad ne bi ni jela ni pila. To joj oduzima u prosjeku 3 sata dnevno (sjedenje za stolom i brljanje po tanjuru).
Ne bi ujutro ustajala.
Ne bi učila povrh domaće zadaće.
Ne bi prekontrolirala što je u zadaći napisala (lijevom rukom zatvara bilježnicu još dok desna završava zadnju riječ).
Mlađa ne bi pospremala sobu, niti bi se ikad tuširala.
izbjegla bi da može: pospremati sobu, pišati, piti, prati zube, tuširati se, a ponekad i jesti i spavati :D
Moji se ne bi prali. Jucer sam V potjerala iz kreveta da opere neko blato s ruke. Redovno samo uđu u kupaonicu, pa izađu i hladno lažu da su se oprali.
Izbjegao bi jesti i spavati.
Ostalo sve prolazi, ali ovo dvoje mu je teška muka.
Hm, dodatak: ne bi se ni moj prao, a svojedobno ne bi ni pišao, ali je imao nekih problema s mjehurom pa mora redovito ići na wc. Otkako je otkrio da mu je pišanje momentalni izgovor za prekid svih mrskih mu aktivnosti (naročito jela), to obilno koristi pa ide na wc maltene za vrijeme svakog obroka
Stariji se ne bi prao mjesecima da moze.i ne bi pisao lektiru.ni pospremio svoje stvari u ormar.lakse je cistu majicu baciti u pranje
A kcer...ona ne bi gasila tv nikada.a ni njoj kucanski poslovi nisu bas dragi
Najmladi ima svaki dan novu stvar koja je NECU
Sent from my GT-I8190N using Tapatalk
moja ne bi ništa nikad pospremila samoinicijativno
niti jela dok se ne onesvjesti
ni spremila knjige, jaknu i cipele
onda, ne bi ugasila tv, sjedila bi valjda do sudnjeg dana hipnotizirana, nesvjesna svijeta oko sebe
ajde, tuširanje je usvojila, i kosa zamazana joj smeta- barem nešto
i još jedna stvar - svaki, ali svaki put kad uđe u auto moram provjeriti da li se zavezala
e to me izbacuje iz cipela
ovo s jaknom, školskom torbom i cipelama već neko vrijeme ipak sam od sebe obavlja
odnosno uz asistenciju mog pogleda
jooj, kod nas potpuno isto s čekiranjem vezanja!
veže se sama otkad ima ovaj najnoviji stolac, već sigurno godinu dana, i prvo smo provjeravali, onda smo samo gledali, ali svaki, svaki put veli
"mama daj provjeri ti"
i nekad mi je lakše provjeriti nego odrazgovarati da je sve u redu...
Moja je isto već " velika" ali da ju non stop ne opominjem ona nikada ne bi oprala kosu.
I nikada ne bi navečer otišla na spavanje. Stalno s tim vodimo borbu.
Tuširanje joj je isto teža tlaka.
Zapravo kad pogledam postove iznad, zar nam nisu klinci praktički isti?
Jesu, svi su isti. Ne peru se do puberteta, V je neko veče urlao "mrrrrrzim voduuuuu, mrrrrrziiiim" i ne žele nikad na spavanje.
Moja je tek zavirila u ovu dobnu skupinu a već ima sve fore gore napisane
mogujato mogujato mogujato mogujato to je moja mantra
kupanje i spvanje su nam najveća muka, onda jelo
TV i kompjuter smo ukinuli pa sad ne sme ni da pita, zna koji je odgovor
mogujato mogujato
Mojem je baš mrsko mrsko rezanje noktiju na nogama, kaže da ga to boli. Ne znam zašto. Na rukama reže sam.
I mrsko, odbojno, čini ga nesretnim, boji se,... je sve za što misli (pretpostavlja) da bi moglo boljeti ili pretpostavlja da ima loš okus (slatki).
Znači to je skupina sa svim medicinskim intervencijama.
Uzimanje lijeka, cijepljenje, vađenje krvi, vađenje zuba, vađenje trna, ma bilo što.
Ide on kod dr. kad treba, ne boji se dr., zubara, redovito ide na preglede kod zubara (hvala Bogu ima zdrave zube), jer mislim da bismo izludili da treba kakvu intervenciju osim pregleda i četkanja.
Znači sve što bi moglo možebitno boljeti ili imati slatki okus, oko ostalog se dogovorimo.
I odmah da se nadovežem, na nekakvo projeciranje straha od strane mame i slično - nikako mi nije jasan ovaj strah od intervenija - ja sam dijete koje je u OŠ na svako cijepljenje išlo prvo, dok su drugi trtarili sa strane. Ako za nešto mogu reči da me nikad nije bilo strah je dr. i zubar.
Tlaka je još nositi kišobran, čak i po najvećem pljusku (ovo vrijedi za mlađega, a stariji je unatrag godine dana ipak počeo savjesnije nositi kišobran), bacati smeće iz sobe, sjašiti s računala... ma ne znam, ponekad imam dojam da im se teško pomaknuti u bilo kojem smjeru. Ali kad se sjetim sebe, ne bih baš rekla da sam bila drugačija...
Utjesile ste me.
Moja curica ne bi pospremala odjecu, pribor ni igracke za sobom. Posljedica je da cesto ne zna gdje joj je sto. Takodjer ne bi mislila je li uzela sve svoje od odjece iz vrtica.
Ne bi jela, pila ni spavala.
Ostale stvari nisu toliko odbojne.
I mojem je tlaka prati zube ujutro (kad ih je oprao večer prije,a nije ništa jeo
oboje se boje vađenja krvi
mala bi izbjegla vrtić, da može (pokušava svaki dan nabrajajuće ljude koji bi ju mogli čuvati)
a ja se nisam htjela češljati kao mala, i to odozada jer nisam vidjela pa nije, jel'te bilo potrebe
ne želi jesti juhu i to traje i traje, na kraju jede hladnu kad odredimo koliko žlica.
ne želi pospremiti odjeću. ne želi se presvući nakon škole.
klincu je tlaka oprati ruke nakon igranja vani.
Tako i moj stariji, a mlađi onda vidio od njega pa sad i njega boliAnemona prvotno napisa
I moji viču da ih boli.
Hm, sad mi je to već sumnjivo, dosad sam ih ušutkavala da je to nemogućeDa nisu klincima ti noktići više srasli nego odraslima?
stariji se uglavnom ne bi tuširao, a mala je ok. možda pranje kose nekad zakoluta očima
Ne mislim da ih boli, možda im je neugodno. Inače isto je i kod nas... Najstariji viče da ga boli (doduše njegovi nokti rastu nekako prema dolje i vjerujem da je neugodno kad režem), onda je počeo i mlađi, ali zanimljivo je da je curka do nedavno obožavala rezati nokte na nogama, ali... vidjela je njih da se bune i kuži sad zašto se bune, pa se sad i ona buni..... tako da mislim da je to jedino taj neugodni osjećaj koji oni "pretaču" u bol...
Ja ih potpuno razumijem jer mi je šišanje noktiju na nogama i danas odbojno i baš teško uzdišem dok se nakanjujem.Hm, sad mi je to već sumnjivo, dosad sam ih ušutkavala da je to nemoguće
Kao i pranje kose, doživljavam ga kao teži fizički rad. Ali svejedno perem dva puta tjedno.
Pa i njima kažem: boli, i ružno je, ali se mora da ne bi još više boljelo.
Teško je:
- napraviti od prve ono što im se kaže (tipa pospremiti nešto, oprati zube, ruke, prestati sa igrom,...)
- odvojiti se od igre ili TVa
- obući se ujutro (ovo kod nas traaaaaajeeeee....)
- završiti započeto....
Izazov je:
- raditi pokuse i napraviti nered (i naravno sve ostaviti)
- kad treba ići spavati onda uzeti nešto kreativno i korisno (tipa Rubikova kocka, Sudoku i sl) jer baš sada mora to riješiti....
mlađa
trenutno najteže bez konkurecije
čitanje i pisanje lektire
onda dug ništa pa pospremanje i spavanje
starija
provesti neko vrijeme bez mobitela u ruci
ja brijem da jesu.Hm, sad mi je to već sumnjivo, dosad sam ih ušutkavala da je to nemoguće
mojim curama rastu prema unutra, imaju sklonost urastanju i kad odrezem boli. ili im je samo neugodno.
Uf, ja neznam kaj mojoj vise nije tesko ili sto napravi od prve....
voli ici u skolu, za to tuli, place, suze lije dok je slucajno bolesna pa nemoze ici,
bar nesto
... sinu je teško učiti, pisati zadaću, prati zube puno puta dnevno radi aparatića, spremiti se za bilo kuda na vrijeme... uh ima toga...
... kćeri je teško jedino lektiru čitati!
Moj bi izbjegao sve valjda. I higijenu i jelo i piće i spavanje. Odjenuo bi se ujutro u čiste gaće i potkošulju (pomno birajući da pašu jedno s drugim) i onda bi cijeli dan crtao, gledao crtiće ili išao van s biciklom. Navečer bi htio da mu pročitam knjigu, a onda bi sve ispočetka bez spavanja.
meni je to bilo nešto najgore kad sam bila mala. i vikala sam da me boli iako nije, ali bilo mi je jako nelagodno i baš se toga jasno sjećam.Hm, sad mi je to već sumnjivo, dosad sam ih ušutkavala da je to nemoguće
kad sam sama počela rezat nokte nije bio problem. ali zamisli sad da tebi netko drugi reže, nije baš ugodan osjećaj, ne znam zašto :D
Nama je svašta teško...n.pr. juha je veeliki problem jer je dosadno jesti, iako voli. Najradije bi stoječki usput jela i crtala, pisala, slagala lego, a jelo je kao sporedno...zatim češljanje nikako, pa vezanje cipela (našla je neki svoj sistem vezanja na pola tako da ne mora odvezivati), spremanje igračaka sve dok ne zagrmim, zna uspješno ne spuštati vodu u wc-u, oblačenje onoga što treba je velika muka (drugo će navuć i skinut 100 puta), jedva je probudim za školu, al se vikendom sama budi ranije da pogleda 2-3 I Carly dok se mi ne probudimo (to joj je jedina prilika), ne ide nam vrijeme uvijek je neki ''samo malo'' i tako, uklapamo se...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom