Bomballurina prvotno napisa
Možda bih davno prije, prije nego sam imala djecu, odgovorila nešto tipa da život nije sladoled i da je bitno naučiti dijete podnijeti poraz.
Eh, da, tako bih nekada davno.
Evo što mi se dogodilo prošli tjedan, čak sam htjela pokrenuti topic o tome, toliko me to muči, ali još nekako nemam snage, tako se jadno osjećam. Dakle, moje dijete želi u muzičku. Jako. J A K O. Dođemo na audiciju, i rečeno mi je sa strane, da nije talentirana. Pogledam dijete u oči, ogromne oči pune iščekivanja i ne smognem hrabrosti reći istinu. I što učinim? Upišem dijete PREKO VEZE, kasnije djetetu kažem da je malo fulala, ništa strašno, no da nije baš najbolja i da je u redu ako prvi razred prođe sa tri, da nećemo upisivati drugi, no ako prođe sa 4 ili 5, onda može. Mislila sam, možda će u konkurenciji sa drugima sama shvatiti da ne ide i okrenuti se nečem drugom, možda će snagom volje i trudom nadoknaditi nedostatak talenta, no možda se dogodi i najgori scenarij, dijete ludo zavoli i pati jer nije dobro. Pa ipak, u mojoj procjeni sve je bilo bolje od šoka "Nisi primljena".
Jesam li dobro učinila, vrijeme će pokazati.
Ja očito nisam kompetentna odgovoriti na tvoj post, no i ja bih potupila tješeći poput tebe, i kao što netko reče, okrenuti se drugom sportu da što prije preboli gimnastiku.
Kako ju smiriti?
Odgovori s citatom
). dogovori prije turnira neku aktivnost koju on voli - a na koju idete ODMAH IZA turnira. neovisno o rezultatima, ta aktivnost će ga opustiti. 
... rekla sam joj da "odmaše", pa da možemo brzo ići raditi ono što nas veseli... na naše iznenađenje - ona je ušla u drugi krug - i to ju je pozitivno šokiralo. naime, uopće nije bila opterećena onim što radi (pa nije imala toliku tremu), i zato je dobro odradila formu. nakon toga - počela je osvajati medalje.
), bila je totalna poplava suza. Moja diploma nije ništa pomogla, htio je odmah doma i jedva smo se izborili da ostane sa ostalila iz kluba. Taman kad se smirio zvali su ga na drugu borbu. 
