Ja nemam problem s izborom društva sinu, no imam s bujnom maštom njegovih prijatelja. Naime ima ih par koji znaju takve neboluze bubnut - recimo da dobivaju za džeparac po 500-injak kuna, da svaki dan mogu igrat igrice, da nikad doma ne ponavljaju gradivo, nego samo pišu zadaću i sl. (i to nije da je moj mali izmislio da tvrde, jer sam ih sama čula da to govore, a znam da nije istina, ako ništa drugo znam im starce, financijske situacije i tako dalje) - a moj mali naivac im slijepo vjeruje. Nije da bi on želio sve iste stvari al nekad kad ga ulovi 'Bože kako sam ja jadan i neshvaćen'-faza, počne me tupit s njima.
I kaj da ja sad napravim? Neću mu reći da mu frendovi lažu koliko su dugi i široki (to samo mislim
, nego kažem da su malo pretjerali, ali on tvrda glava (na majku) se ne da smesti. Uvijek sam za to da takve neke greške (izbor frendova, dokle god nije riječ o zaista lošem društvu) sam napravi i uči na njima (bar sam ja uvijek tak u inat išla starcima), ali te rasprave i njegovi stavovi me ubiju u pojam.
E da, i ima među tim frendovima jedan mali koji je baš zlobno, prepredeno dijete. Onako, vidiš na prvu da jednostavno nije dobar kao osoba i prije je znao više visit s mojim malim, što me nije nimalo veselilo, ali su sami od sebe, bez ikakvih prisila ili bilo kakvih mojih sugestija, smanjili intenzitet druženja, tako da uvijek možete čekat da klinci sami shvate neke stvari (tako će valjda bit i s tim pretjerivanjem)