Kosu, točnije.
Moj prvašić puni 15 godina slijedeći tjedan.
Za rođendan si želi promijeniti frizuru.
Poslušajte moju mukicu...
Već dvije godine moli me da si preko ljetnih praznika promijeni boju kose. Jedno ljeto želi biti crven, drugo platinast. Ja odolim u prvi mah, u drugi je kod bake na praznicima, u treći smo na ljetovanju i eto škole. A kada počne škola - nema budalaština, mora se znati red!
Ovo proljeće je nosio irokezu (?) - ne idu mi baš te frizure, uglavnom, izgledalo je poput konjske grive, posebno jer ima frćkavu kosu.
I, čujem se telefonom sa sestrom neki dan, izmjenjujemo utiske naših prvašića da bi nekako došle i na temu odijevanja i uređivanja.
Spomene kako je razgovarala s kćeri i zamolila je da ne koristi onaj tamnobordo lak za nokte, (moj i nećakinjim omiljeni) i još koješta, a ja sam se, baš iskreno začudila zašto.
Kaže moja sestra da nema neki osobit razlog, ali osjećaj joj govori da je učeniku bolje ne isticati se u tom smislu, te kako mi je već mislila reći da kažem Hrvoju da se ošiša, (pristojno ) jerbo, kakva mu je ono frizura - za pristojnog učenika nije!
Inače, to je moja draga, 6 godina starija sestra, i ja je ne volim uzrujavati , ali bacila mi bubu u uho. Zašto?
Možda zato što nije odmah takav obojan došao u školsku klupu, i jer bi se trenutno trebao istaknuti svojom bistrinom i lijepim ponašanjem.
Ali, neće to sve izostati ako on zblajha kosu na češalj!
Bili smo jučer u frizerskom salonu, ošišao se, ali želi bojati kosu. I izašao je skroz razočaran kada je vidio da od bojanja, za sada, neće biti ništa. Ni ja nisam pobornik "šake na oko", dogovorili bismo sa frizerkom da mu to napravi sa što više ukusa, da ne budu pramenovi, već se čini kao na vrhovima posvijetljela kosa.
Btw, moja sestra je profesorica i radi sa osnovnoškolcima. A, btw, ja u promjeni boje kose ne vidim ništa loše. :/
Što mislite vi, kao roditelji? Gledate li na to, profesori?