Svog "malog" osmaša još uvijek svaki put moram pratiti doktorici, moram s njim kupovati i najmanju sitnicu, a prijeti da se neće upisati u SŠ ako ne budem išla s njim na upise. Jednom je čak izjavio da ću ga svaki dan voditi u srednju školu, ali kada je malo razmislio zaključio je da bi to tek bio debakl. Do prošle godine nije htio ići u tajništvo po potvrdu niti je htio sam kuharici platiti ručak u školi. U dućan ide, i razgovara s prodavačicom, ali i za to su potrebne posebne pripreme jer "ne znam ja, odi ti sa mnom".
Zanima me kada su vaši dečki postali "samostalni" i počeli sami odrađivati barem kupovinu jednostavnih stvari koje ne treba isprobavati (npr. školskog pribora) i odlazak liječniku po ispričnicu?
Pošalji klikćem sa strahom. Nadam se da ne odgajam maminu mazu.