Poznajete li njihove frendove???

[Mukica]

znate li kak se zovu frendovi vase djece?
di ta djeca stanuju?
kak im se zovu roditelji i kaj rade?
kam izlaze kad idu van?
dolaze li vam ti klinci doma?

kako ih, zapravo, nadzirete?

[maza36]

Moja djeca me uvijek upoznaju sa svojim frendovima i frendicama. Junior je sada prvi gimnazije i upoznala sam njegovu novu ekipu. Dolaze k nama i on ide k njima, vozim ih doma nakon većernjih izlazaka kao i njihovi roditelji moje dijete. Uvijek pitam za prezime novih prijatelja, gdje stanuju i gdje im rade roditelji i to ne iz radoznalosti, već da znam gdje da tražim ako se ne daj Bože štogod desi. I oboje moje djece (juniorka je sedmašica) ne smatraju ta pitanja čudnim, već normalnim. Čak mi i sami kažu i dovedu doma nove prijatelje da se upoznamo.

[Amalthea]

Ja ne znam imam li sreću ili nesreću da moj ne voli izlaziti.
Bome kad je doma stalno visi na računalu ili TV, makar se tješim da u to vrijeme kad i visi na tome stalno gleda nešto vezano uz ples.
Srijedom, subotom i nedjeljom je na plesnom treningu pa se tako druži s klincima sličnih interesa. Tamo smo, naravno, upoznali i roditelje te djece kroz neobavezan razgovor. Istina je da je to poznavanje površno, ali eto - dobiješ bar nekakav uvid u stanje stvari.

S djecom iz škole se druži u školi. S njim u razred idu i dva naša susjeda (jedan kuća preko i jedan dvije kuće dalje), ali se s njima jako rijetko druži izvan škole. Vele da nemaju baš puno toga zajedničkog (ovaj drugi, npr. uglavnom baca petarde i radi neke smicalice, a to mom baš i nije interesantno)

[filipova mama]

Moj ima par prijatelja (momentalno 5) s kojima se druži i najčešće oni dolaze k nama, a ne on njima. Jedan nam je susjed i s tim se najviše druži, a ostali su iz razreda i poznajem im mame. Ima jednog još od vrtića kojem isto poznajem mamu. Za sada što se tiče društva, nemam briga, ali kaj će biti u srednjoj

[Sanjica]

Na sva ti pitanja mogu pozitivno odgovoriti, ali smatram da je zasluga toga i "sindrom malog mjesta" gdje je gotovo nemoguće naći nekog koga ne poznaješ. Djeca nam zajedno odrastaju, idu u školu u koju smo mi nekad išli i tak. Nije loše, meni je to čak prelijepo i volim što mi djeca imaju relativno bezbrižno djetinjstvo i mladost.

Dao Bog da bude tako dobar đak i da se uspije upisati na fax jednog dana. Onda ću se rado pitati gdje je i s kim je.