dakle - upravo sam smazala slastan komad kolača od sira - kojeg je danas ispekla moja kćer!
kako vaša djeca doživljavaju kuhinju?
 |
|||
|
|
|||
kuhanje...
dakle - upravo sam smazala slastan komad kolača od sira - kojeg je danas ispekla moja kćer!
kako vaša djeca doživljavaju kuhinju?
Ja sam stalno nekaj kemijala svojim starcima doma,a sve sam naučila od mame.Znam da mi je svaka pohvala bila inspiracija za dalje kuhanje :D
hm... poanta je u tome da moja kćer teško može naučiti kuhati od svoje mame...
(pohvale mi bolje idu od ruke)
Evo, moja će na jesen ući u ovu tinejđersku dobnu skupinu, ali od kuhanja ništa. Niti sama ne znam da li trebam polako učiti ju ili ne, ali mislim da tu ljubav ili imaš ili nemaš. Niti mlađa nikada ne zalazi u kuhinju, dok mali od 5 godina uvijek se nešto petlja, pomaže mi, hoće miješati, dodavati sastojke...a često umjesto slikovnica lista kuharice. S vremenom će cure ipak morati naučiti kuhati, ali da sad na forumu postaviš pitanje koji su nam kućanski poslovi najdraži sigurno bi neke kuhanje stavile na prvo, a neke na zadnje mjesto. Mislim da će moje cure biti u ovoj drugoj skupini.
Moj je još mali, ali pokazuje interes za kuhinju, jer voli biti sa mnom. Kao mali se je igrao sa suđem, sad više ne, ali ga neda nikome.
Ode sa mnom u kuhinju, maže maslac na kruh, pekmez i slično. Zna napraviti omlet, to radimo zajedno. Obavezno radimo zajedno kolačiće za blagdane. Meni se taj interes sviđa, ne želim odgojiti dečka koji će uvijek čekat da mu neko žensko stavi tanjur pred njega. Ali, što će dalje bit s tim kuhanjem, ne znam.
kikica je krenula sa stavom: tebe nikad nema doma, a ja ne želim biti gladna . na to se nadovezalo da ona želi drukčiju hranu od one moje :shock: , pa je njena hrana puna raznoraznih trava...
naime, kad je prestao boravak u školi, kupila sam mikrovalnu kako bi si ona mogla zgrijati jelo koje sam skuhala prethodni dan. naučila je skuhati hrenovke, napraviti čokolino, ispeći jaja - i tako je počelo. nakon toga - kad je izvoljevala određeno jelo - natjerala sam ju da bude samnom u kuhinji, da vidi koliko vremena treba da se nešto napravi. nakon toga je neko vrijeme jela samo jednostavne stvari
a onda se počela družiti s kuharicama, čerupati recepte iz novina, trošiti moju lovu na začine, razmjenjivati recepte - i zgražati se na cure njene dobi koje ne kuhaju...
jel postoji mogućnost da su ju u rodilišti zamijenili????????
sorciere prvotno napisa
jel postoji mogućnost da su ju u rodilišti zamijenili????????
joj da se bar moje dijete izrodi u tak nešto...konačno bi se MM i ja pošteno najeli...a do onda
ko da vidim sebe.
do kraja osnovne škole sam već naveliko kemijala po kuhinji i sve se sama naučila kuhati.
mama mi je odlična kuharica i najveća mi je pohvala bila od tate kad je rekao da je šegrt nadmašio učitelja(imam ja još dosta toga za naučiti od nje)
ja sam prvo pravo jelo (znači, nešto više od hrenovki, jaja i tjestenina iz vrećice) skuhala sa 27 godina.
nadam se da će zara još kasnije.
odnosno, nadam se da će biti s nekim tko će voljeti kuhati, pa neće morati uopće ući u kuhinju.
ja sam pocela kuhati sa 10 godina jer me jako jako zanimalo.
sjecam se da mi je mama uvijek govorila da me kuhanje nece mimoici i da mi je bolje da ne znam nista
Ja sam u 7. i 8. razredu i u gimnaziji znala dosta toga napraviti (nikada kolače). Glavni kuhar je bila mama, a ja sam bila mali pomagač. Kad sam bila studentica zavoljela sam kuhanje. I dalje je glavni kuhar bila mama, ali ja sam već priređivala tjedne različitih kuhinja kad bi me ulovilo. Kuhanje i plac su lijepi poslovi, to me i danas zanima, a mrzim pospremanje, peglanje i sve tome slično. Mislim da je OK da se djeca snalaze u kuhinji, zabavno i korisno.
Kako sad stoje stvari, Leona će upisat kuharsku školu, koliko je veseli biti sa mnom u kuhinji...
Za svaki objed mi mora asistirati...evo nekidan je inzistirala da pere pastrve, pa ih je dugo i pažljivo sušila, pa ih je solila tak da bi se mogle konzervirat koliko je soli natrpala, a ja brzo brisala
Ako je nešto preopasno da joj dam da sudjeluje, obavezno mora barem gledati sa sigurne udaljenosti, a prošvikala je od sreće kad sam joj kupila plastificiranu pregačicu sa Miffy
Pošt sam ja mukotrpno sama učila kuhati jer me baka uvijek tjerala iz kuhinje "da joj ne smetam" jako me veseli kaj se Leonček ovak zanima za kuhaču, nadam se da će joj ljubav i ostati jer je zaista veliko zadovoljstvo gledati kako ljudi s guštom klopaju ono kaj si svojim rukama napravila
obožavam kuhanje. i voljela bih da i moja djeca osjete taj žar kreacije i davanja.
a ja se nadam da će moja djeca naučiti kuhati i to da će to raditi s guštom.zbog njih samih.ja sam prvo pravo jelo (znači, nešto više od hrenovki, jaja i tjestenina iz vrećice) skuhala sa 27 godina.
nadam se da će zara još kasnije.
odnosno, nadam se da će biti s nekim tko će voljeti kuhati, pa neće morati uopće ući u kuhinju.
Ja sam naučila kuhati pomažući mami, i dovršavajući ono što je ona pripremila ranije, kad sam došla iz škole prije nego ona s posla. Po ceduljicama tipa: 1. uzmi plavu rajnglu, 2. napuni do pola vodom, 3. stavi žlicu soli, 4. dobro operi 3 srednja krumpira itd.
Ali kad sam otišla od kuće ipak sam je zvala s pitanjima tipa: ide li u bućice luk ili češnjak?
Naš malac za sada zna napraviti:
- topli sendvič u mikrovalnoj ili tosteru,
- hrenovke u rajngli ili mikrovalnoj (ovo radije)
- kokice u rajngli,
- misliće u mikrovalnoj,
- skuhati neoguljene krumpire u slanoj vodi,
- kremu od banana i šlag pjene kad dolaze gosti.
Nadam se da će proširiti repertoar prije punoljetnosti.
Ah, zna ispeći i ledolete. Nisam oduševljena kad to napravi prije ručka.
A danas je gurnuo teflonske tepsije zajedno sa stiroporom koji ih čuva od grebanja natrag u vrući ror. Dobili smo pečeni stiropor, srećom nije planuo.
kcer hoce ponekad "kemijati" samnom....pire krompir,princeze,lazanje....i onda ju cijeli dan moramo hvaliti taman ko da je goli kuhar :D
a sin je jednom dobio zadatak skuhati spagete....umak je savladao ,ali spagete je skuhao i umjesto da ih procijedi i ispere i doda malo ulja...ostavio ih je poklopljene u istoj vodi (" ..pa da se ohlade..." kaze ponos majke svoje....)
nista iskoristili smo masu...uz malo brasna za modeliranje....
ali u kuhinju ulazi uglavnom omirisati sto se kuha,i baciti oko...jer ako i vizualno nije zadovoljen,frkce....
Ah, zna ispeći i ledolete. Nisam oduševljena kad to napravi prije ručka.
A danas je gurnuo teflonske tepsije zajedno sa stiroporom koji ih čuva od grebanja natrag u vrući ror. Dobili smo pečeni stiropor, srećom nije planuo.
kikica ne voli kuhati čušpajze, ali si često radi juhe od povrća, razna rižota (uglavnom s povrćem i šampinjonima), umake (mljac od šampinjona!), peče i poha meso... u zadnje vrijeme kemija sa štrudlama (svih mogućih punjenja), voli raditi zaher ploškice, mus od čokolade, mafine (za sad one kupovne).... kolač od prhkog tijesta i sira je bio super...
naravno - salate su zakon. bez njih se ne može živjeti
Koji izbor, ostajem bez daha.
Kikica je definitivno kćer za ponositi se.
Da se pohvalim: jučer je malac pekao palačinke prvi put. Ja zamutila tijesto, mm ispekao prve dvije-tri, pa prepustio tavu nasljedniku, ali bio je cijelo vrijeme uz njega u kuhinji. Mali je savladao okretanje palačinki u zraku i palačinke su ispale
:D
wow! pozitivan pomak
sad mu još pokaži kak se radi tijesto.. ja sam kikicu učila "na čaše"...
(sad nemam pojma što sve stavi unutra, ali nema veze s "osnovnim" receptom
ovak...kod mene doma mala kuhinja, extra mini, a u njoj cijeli život mama i baka...koje su me tjerale van iz iste (jer ja imam veliko dupe, pa zauzimam puno prostora)...i tak...znam samo kavu skuhat, kad odoh studirat u opatiju...
iz prkosa (ne znam više točno kojeg jer bilo ih je u to doba) nisam htjela doma zvat nego sam sve sama metodom pokušaja i pogrešaka tipa gumene lignje, za koje sam se čudila kak se nisu lijepo isfrigale, dok mi nije sinulo da sam ih baš mogla i u brašno uvaljat...
i step by step prokuhala...
nisam baš stevo karapanđa, ali mi ide...kad mi se da...
mislim da je greška kaj me ničemu nisu podučile, kao štedile su me, ali kada se čovjek osamostali i prisiljen se snać, neke stvari idu glađe.
mali intro; mama me hitala van iz svoje kuhinje(jer cu se u zivotu ionak nakuhat`),no uspjela sam uhvatiti neke mirise, okuse i kulinarske cake.nije da sam se bas samoinicijativno trpala u kuhinju 8)
Pocela kuhati sa stupanjem u brak i nisam nekaj senzacionalno,ali solidna da.I dan danas mi se dogadaju jela na koja moje cure dizu obrve i stoicki gutaju, jervolemamu,ali volim isprobavati, podmetati im svasta u hranu...
I kao posljedica...
Starija kcer(13 g) voli iznenadenja na stolu i sama ih priprema, no pritom se bojim za kuhinju, jer to UVIJEK radi kada me nema doma!!!
repertoar; cudni omleti, kolaci sa coksom, sladoled+dodaci,americke palacinke...
Mlada kcer(9 g) boji se stednjaka i strepi kada mora skuhati jaje. :?
Moja mama nikad nije volila kuhanje, bilo ju je zapalo da živi sa svojom mamom koja je kuhala super (ah znate, nanina kuhinja, na svijetu ne postoji bolja, kod svake nane ili bake), ali je silom prilika naučila kad je nana umrla. I sad kuha super (kako samo mama zna
Kuhanje valjda volite ili ne, a kuhati morate ili ne
Ja sam se mami jako rano počela petljati po kuhinji i baš me zanimalo kaj i kako radi. Počela sam vrlo rano s kolačima, jedno od prvih rtvari koje sam naučila kuhati su bili grah i špagete bolognese! Od kolača sam počela s pitom od jabuka
Nisam nešto luda za kuhanjem sada kada s emora svaki dan i uvijek mi je draže kada kuham nešto novo i komplicirano nego npr. kelj ili poriluk.
[quote="Strobery Shortcake" (ah znate, nanina kuhinja, na svijetu ne postoji bolja, kod svake nane ili bake)[/quote]
Viš, meni ni jedna baka nije baš nešto fino kuhala...Ova jedna skroz bezveze i obično, a druga premasno, jedino kaj je ova druga radila ooooooodlične domaće štrudle, gibanice i štrukle. I dizana tijesta-makovnjača i orahnjača.
Čak mi nije radila ni finu zimnicu...
Zato moja mama kuha stvarno fino, i radi finu zimnicu i radi jako fine kolače, a uopće ne voli peći kolače!
Mama je radila, pa sam htjela ne htjela počela rano kuhati.Prvo sam dovršavala njena jela,a poslije polako i sama bih skuhala cijeli ručak i kolače .Tada mi je bilo zanimljivo, a sad kad se mora i ne baš.Nisam loša kuharica ,čak pravim i domaći kruh koji svi hvale(ne iz pekača).Ali moja kći nije taj tip.Nisam je ni forsirala.Možda joj poslije bude draže kuhati, neznam.Zna neke sitnice ne bi ostala gladna.
eeeeeeeeeeee, znači nije bila baš za odbacitjedino kaj je ova druga radila ooooooodlične domaće štrudle, gibanice i štrukle. I dizana tijesta-makovnjača i orahnjača.
Ja sam intenzivno počela kuhati u ratu, jer je mama išla na posao, a ja sam bila kući i bilo mi je dosadno. E ko je kuhanje ispekao u ratu, u Sarajevu, na sandukliji peći, taj nema šta da se žali sad kad ima sve. Inaće mi, kod kuće, najčešće kuha sveki, a ja se potrudim vikendom
Ja sam iz Mostara.Imamo isti "jezik" ,ali ne znam šta ti je "sanduklija"?Možda sam dosta toga zaboravila za ovih 19 god. što sam u Splitu. :/
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom