razdavajanje blizanaca

[Val]

evo, davno prije nego sam i zatrudnila citala sam clanak o blizancima u kojem je receno da bi radi boljeg razvitka karaktera, za blizance bilo bolje da ih se razdvaja vec od vrtica. znaci, razlicite grupe, razliciti razredi, pricest i krizma u razlicitim crkvama, u razlicito vrijeme.

naravno, spominjale su se i razlicita odjeca i igracke, obavezno dvije torte za rodjendan...itd

ono cega se posebno sjecam je da je receno kako se nikako ne smije kupovati zajednicka igracka vec svakome posebna.

no, mene zanima ono gore. jasne su mi manje prilagodbe i poticanje razlicitosti, ali gore navedene cine mi se malo preteske.

koje je vase misljenje??

[zrinka]

hm, ova fizicka razdvojenost mi se ne svidja
oni trebaju jedan drugog i roditelje tj obitelj, ako i sva djeca

ovo da svatko ima svoju tortu i igracku je ok

ja to gledam kao da su braca, ne bas blizanci, nego recimo kao da su braca male razlike dobne...

tko bi normalan razdvajao djecu? :?

[dalmatinka]

znam primjer iz okoline
kad su roditelji kupovali različitu odjeću
ali dogodi se da oboje žele baš istu majicu obuć
i onda su okrenuli ploču - oboma isto

[suzyem]

bilo bi dobro da nam tu pomognu cure koje su i same blizanke, kao npr. Dupla duplica, a ima ih još na forumu...
Meni je to, razdvajanje, spomenula jedna forumašica, blizanka, koja mi je savjetovala da je bolje cure staviti u različit razred, da imaju različite prijatelje... da ju je uvijek živciralo, to ja isto nekad radim, kad pričam nekome o curama, govorim, ONE ovo, ONE ono... kužite što hoću reći...
A u drugu ruku, nekad sam znala pogledati na televiziji emisije o blizancima koji su patili kad su razdvojeni :/

[Val]

suzyem, dobra ideja.
znam i ja za slucaj kad su blizanke isle u razlicite razdrede-no, one su bile karakterno i izgledom kao nebo i zemlja-djelovale su kao da ih, apsolutno nista, ne veze.

a, znam i primjer dviju koje nisu razdvajane i na kraju su i u srednju i na fax isle zajedno-nekako mi se cini da ni to nije bas dobro. kao da moraju sve zajedno raditi.

ja, iskreno, ne znam...mislim da odredjen stupanj razdvojenosti treba postojat, ali gdje je granica... :?

[Snjeska]

Prvi puta čujem za to odvajanje i ne sviđa mi se.

Ne znam, probleme ćemo rješavati u hodu ali za sada mi nije problem da idu u isti razred. Ako budu imali različite interese upisivat će različite vanškolske aktivnosti.
Različitog su spola pa pretpostavljam da će imati i različite prijatelje.

[dupla duplica]

Joj, dobro da nisam odmah išla odgovoriti na ovaj topic, toliko se zapalim na te savjete!
Lako je nekom sa strane filozofirati. Da, ima psihologa koji tupe da blizance treba razdvajati. Bit ću otvorena - lupaju bez veze. Na sreću, većina njih ipak neće forsirati takvo što. Citirat ću Jespera Juula, iz osobnog kontakta: "Mislim da bi o tome trebalo pitati same blizance."
Potpisujem.
NE razdvajajte ih na silu. To je za tako vezane osobe čisto nasilje. Dobre namjere su jedno, a ovo je drugo.

Okej, sorry, opet sam se zapalila...
Evo, ja kao blizanka nisam se voljela razdvajati. Jedno ljeto, pamtim to, mama je poslušala savjet nekog stručnjaka i razdvojila nas. Totalni užas - mi smo se uvijek lijepo slagale. To ljeto, u stvari valjda samo par tjedana, ali pamtim kao cijelo ljeto (i to nešto govori!) smo se obje dosađivale i jedva čekale opet biti skupa.
U osnovnoj smo školi išle u isti razred, ali nismo zajedno sjedile, uvijek bi nas razdvojili. To je okej. U srednjoj smo se mi htjele razdvojit u 2 razreda, ono da probamo, ali su nas ipak stavili skupa i brzo smo bile zahvalne zbog toga. A na faksu smo definitivno htjele svaka svojim putem, ali eto Bog je htio da ipak i tu budemo zajedno - i ni to mi danas nije žao, iako sam tada mislila da mi to ugrožava identitet.

Danas živimo u različitim gradovima, imamo vrlo blizak i topao odnos (čujemo se svaki dan i više puta nekad ), i to što smo iste struke nam je više korist nego smetnja.

Dakle, stoji priča da blizancima, osobito jednojajčanima, treba i te kako pomoći da grade svaki svoj vlastiti identitet. Ima za to mnogo dobrih načina. I neće škoditi da se povremeno odvoje u smislu da svaki ima neko vrijeme na samo s pojedinim roditeljem ili bakom ili tako. Ali treba pratiti djecu, njihove signale. I vidjet ćemo kada im je dosta jedno drugoga (evo moja je curka neki dan ostala doma, a sin je išao u vrtić jer sam vidjela da si već idu na živce kako su non-stop zajedno) - tada im dajmo malo odmora.

Znam da moje iskustvo nije mjerodavno. Ali vjerujem da su blizanci po prirodi bliski i da je dužnost roditelja njegovati tu vezu ljubavi kako ne bi među njima nastajalo pretjerano rivalstvo. Ako to uspijemo, neće si ići na živce, nego se voljeti. TO je temelj za zdrav razvoj samopoimanja i samopoštovanja. Naravno, različito odijevanje i pojedine različite igračke su dobar način da si u glavicama "odvoje" tko je tko. No ne moramo pretjerivati - dovoljno je da im je neka odjeća različita i neke igračke duple. Isto tako nema ničeg lošeg u tome ako ih ponekad jednako odjenete, naravno onda možete izabrati različite boje.

Joooj, oduljila li sam...

Dakle, moje mišljenje i iskustvo: odvajanje NEĆE pomoći izgradnji individualnih osobnosti. Ali sve ostalo što pomaže - to i trebamo činiti.

[Brunda]

U potpunosti se slažem sa duplom duplicom. Imam brata i sestru blizance. Ok, možda je i to razlika u odnosu na blizance istog spola, ali definitvno nisam za nasilno odvajanje.
Moji su išli u istu vrtičku grupu, u isti razred u osnovnoj školi (ali ne ista klupa) i uvijek je sestra bila ta koja je "vukla" za oboje. Onda je došla srednja škola i otišli su svaki svojim putem (vođeni različitim interesima). Tu se pokazalo da se brat i bez nje može itekako dobro snaći. Stvorili su si odvojena prijateljstva, plus ona zajednička iz osnovnjaka. Nakon srednje škole upisali različite fakseve, oboje završili sve u roku. Definitivno ih to što su do 14. godine bili zajedno nije ni na koji način spriječilo da ne izgrade svoje osobnosti i odvojene živote.
Što se tiče povezanosti, to je istina, uvijek su bili povezaniji njih dvoje nego ja s ijednim od njih, iako smo svi jako povezani. kako prije tako i sada, imaju baš poseban odnos.
A moram priznati da je u pubertetu njihova povezanost bila jako bitna za brata čije se društvo opako počelo upuštati u eksperimentiranja sa drogom (neki i umrli a neki i dan danas u gadnim problemima), ali on se uspio tome oduprijeti prvenstveno zbog njene podrške. Ona je ustvari jedina i znala s kakvom ekipom se druži (usprkos tome što su starci davali sve od sebe i imali super odnos sa svo troje) i fakat je to super shendlala i držala pod kontrolom.

[ms. ivy]

moje sestre su odabrale različite srednje škole jer su rekle da im je navrh glave uspoređivanja od strane učitelja: jedna dobije 5 iz testa, druga 4 - i kak sad ova druga ne zna a seka zna?

prijatelje i društva su iskombinirale tako da ih imaju dvostruko više.

kao male su uvijek bile jako bliske, i danas su ali ne na način "kud ti, tu i ja".

mama ih nikad nije jednako oblačila, kupovala iste igračke i sl. - fizički su uvijek bile skupa (npr. preko praznika sestra i ja na more a one na selo) ali su bile tretirane kao odvojene osobe.

btw, one su dvojajčane blizanke - fizički i karakterom potpuno različite.

juul je, kao i obično, pogodio - pitajte blizance.

[mamasch]

Eh ms.ivy, pretekla si me
Upravo sam htjela reći da sam ja protiv fizičkog razdvajanja osim kad djeca porastu pa svaki krenu za svojim interesima, dobrovoljno. Moja djeca su jako vezana jedno uz drugo. Praktički su non-stop zajedno u svim dnevnim aktivnostima, osim što su ponekad razdvojeni obzirom na Stelinu bolest zbog koje često idemo doktorima. Svaki put kad se ponovo vide probrbljaju i pomiluju jedno drugo, nedostajali su si. Isto je kad se jedno probudi prije drugoga, nije im ni do igre ni do crtića dok drugo dijete ne ustane.
Igračke - neke su zajedničke tj. 1 primjerak, neke su ista stvar-drugi dezen, a neke su identične, i do sada to dobro funkcionira - uče se dijeliti ali i čuvati svaki svoje. Torta je bila jedna ali u obliku 2 različita srca (možete ju pogledati na linku od fotki.com, pročačkajte po albumima). Karakterno su jako različiti i to ćemo poštivati uvijek i u svakoj situaciji. Vrtić i osnovnjak će biti zajednički, dalje će odlučivati svaki za sebe. A njihova odluka će biti poštivana bezpogovorno.

[mici]

Ma naravno da ih ne treba siliti na razdvajanje, već poštovati karaktere, potrebe i kasnije interesovanja. A i na nama je da delikatne situacije na primer eventualne konkurencije ili drugih opterećenja baš olakšamo. Čini mi se da su deca ipak jedno drugima drugari do nekog uzrasta a da od srednje škole i naročito fakulteta isplivavaju lična interesovanja. I tu treba da smo mi kao roditelji podrška! Pa sad, moj mladji brat je upisao isti fakultet kao i ja, ali ne zbog mene, već zbog velike zainteresovanosti. I danas smo kolege na toj relaciji, a nikad konkurencija jedno drugom! Radujem se uvek njegovom uspehu kao sopstvenom! Isto tako, predavala sam u školi bliznakinjama u istom razredu i potpuno su bile rasterećene, svaka sa svojim drugaricama, a opet i zajedno. Zdrav odnos.

Već sam negde rekla, ići će sa komšijom iz zgrade u razred a neće sa najrodjenijim. Ne treba deca da budu naši eksperimenti.

[dupla duplica]

Baš tako!
Ne brini, suzyem, ti si brižna mamica i to ćeš ih lijepo odgojiti i bez razdvajanja.
I za supružnike je dobro da nisu non-stop skupa ili da rade u istoj firmi, ali zamisli da netko predloži da spavaju u različitim sobama i vide se samo na nedjeljnom ručku. Nonsens!

[tamy]

moji su jednojajcani, izgledaju isto, ponasaju se vrlo slicno i ja cesto koristim zamjenicu oni.

kod nas ovdje psiholozi imaju vrlo podjeljeno misljene o razdvajnju u ovim godinama. mnogo je vise onih koji su protiv razdvajanja nego onih koji su "za".

[Zoranova draga]

Kada sam bila u cetvrtom razredu osnovne skole, upisu se kod nas sestre bliznakinje - jednu su stavili u moje odeljenje, a drugu u susedno. One su posle svakog zvonceta istrcavale iz ucionice jedna drugoj u zagrljaj . Posle nekoliko nedelja su i drugu bliznakinju premestili u nase odeljenje.

[Val]

Kada sam bila u cetvrtom razredu osnovne skole, upisu se kod nas sestre bliznakinje - jednu su stavili u moje odeljenje, a drugu u susedno. One su posle svakog zvonceta istrcavale iz ucionice jedna drugoj u zagrljaj . Posle nekoliko nedelja su i drugu bliznakinju premestili u nase odeljenje.

ovo mi je tako tuzno

[Zoranova draga]

Kada sam bila u cetvrtom razredu osnovne skole, upisu se kod nas sestre bliznakinje - jednu su stavili u moje odeljenje, a drugu u susedno. One su posle svakog zvonceta istrcavale iz ucionice jedna drugoj u zagrljaj . Posle nekoliko nedelja su i drugu bliznakinju premestili u nase odeljenje.

ovo mi je tako tuzno

Bilo je tuzno, ali ipak sa hepi-endom.

[Makano]

Boze mili sta sve pada na pamet psiholozima...cuj razdvajanje!
Pa ja sam napravila sto manju razliku izmedju prve i druge trudnoce da mi djeca budu sto blizi jedno drugom.
Ok. treba dozvoliti razvoj osobenosti , ali ne samo blizancima, vec svakom djetetu koje imam(o). Ipak njihova bliskost, zajednistvo, djeljenje zajednickog prostora i stvari su meni licno prioritet u njihovom odgoju.

[D&D]

Ne razdvajanju. Kad i ako sami požele to je jedno ali na silu NE! Ja ih mislim dati u vrtiću u istu grupu i u školi u isti razred a vanškolske aktivnosti i ostalo neka biraju sami. Sada ponekad znam uzeti jednoga sa sobom u šoping ili jedan spava ili nona čuva (ali to sve zajeno možda 5 puta u 1 g) i vidim da im je lijepo kad me imaju samo za sebe ali su nekako mirniji tiši i raduju se kad se ponovno vide sa bratom. Nemogu jedan bez drugoga zasada.

[lunahor]

razdvajamo se umjereno recimo.. ko male su spavale do 3 godine svaka u svojoj sobi, sada oipet zajedno, ponekad razdvojeno idu van u grad, u vrtic uvijek ili obje il nijedna , idu u istu grupu i ne mislim ih odvajat, to bi njima bilo strasno, na more smo znali poslat jednu po jednu, i nije im to bilo nista strasno sa bakom i dedom.. no u nepoznatoj okolini ih razdvojiti ne bi mi palo na pamet. jako se vole i povezane su jako...
oblacimo ih uvijek razlicito , samo slucajno slicno, nekako sve imaju svaka svoje, i igracke i odjecu i obucu, tortu obavezno svaka svoju .. u vrticu se znaju razdvojiti i igrat razdvojeno svaka s drugom prijateljicom... n ekako poticem umjereno razdvajanje... drugo ionako ne bi bilo izvedivo

[PericaY2K]

Bok, evo ja sam išla u školu s blizankama, i znam da ih se nije razdvajalo i da su non stop bile zajedno (i kroz srednju školu).

No, dogodilo se to da su zbog te svoje povezanosti olako gledale na prijateljstva, na način da se nisu trudile previše biti frendice s nekom curom (iz mog iskustva i još par frendica koje su im bile jako bliske) - i što je još nezgodnije, nikada se nije događalo da npr. jedna od njih ode sa zajedničkom frendicom van, već su uvijek bile u tandemu...

Uglavnom, sada su odrasle, imaju skoro 30-ak godina, obje su se udale i ostale trudne u isto vrijeme i imaju jedna 2 / druga 3 djece (nisu blizanci).

Ne druže se s nikim osim jedna s drugom. I sa svojom mamom.

Eh sad, nisam pametna, možda je njima dvjema tako i bolje... Ne znam.

I muž je znao blizance (dečke) u osnovnoj - i ista stvar. Nikad ih još nije sreo solo ili jednog od njih s prijateljem. Uvijek su zajedno - to izgleda malo čudno kad već dođu u 30-te

Al eto - ne znam kako je to - pa ću ostati neutralna...

[mama_na_kvadrat]

mislim da ih ne treba razdvajati, a tako i stručnjaci preporučaju:
http://www.dvojceki.com/index.php?op...kutak&Itemid=4

[dupla duplica]

odličan članak, i sviđa mi se zaključak,
definitivno je neprirodno razdvajati blizance, osobito njima.
ne znači da će samim time što idu zajedno u školu postati tako isključivo vezani kao u primjeru gore, to su izuzetci.
naravno, dobro će im pritom doći pomoć u smislu poticanja razvoja individualnosti svakog blizanca, no to je odgovornost roditelja i profesionalaca koji s njima rade.
nije fer olakšati sebi posao tako da presječemo pupkovinu nasilno.
uvijek postoji i nježniji način, tako i u ovom pitanju.

ja sam za nježniji.

[malena beba]

i ja sam misljenja da blizance ne treba razdvajati ali ih svakako treba poticati da se razvijaju svako u svom smjeru ako imaju razlicite interese.

ja sam blizanka, cijelu osnovnu i srednju skolu smo nas dvije sjedile skupa u klupi ali isto tako smo imale razlicite interese a osim zajednickih i razlicite prijatelje. ja sam danas udana sa dvoje djece a ona se tek priprema upustiti u tu avanturu. i dalje smo vezane kao i prije, rijetko koji dan prodje da se ne vidimo, moju djecu obozava (razmazila ih je do besvijesti)...

[dupla duplica]

malena beba, i ja sam blizanka.
ista stvar,
divna jaka veza među nama,
i dalje se čujemo svaki dan, i vidjele bi se da smo u istom gradu....

a njenu djecu volim kao da sam ih sama rodila.

[malena beba]

i sama imas blizance i to dva para.. bas je to lipo. zanima me jel to prirodnim putem ili? nisan nikad istrazivala, postoje li neke statistike koliko cesto blizacni radjaju blizance??

zanimljivo, ko god sazna da sam blizanac kaze : ooo. pa i ti bi onda mogla imat blizace

[MIJA 32]

meni se nikako ne sviđa razdvajanje :/
ptičice su dosta vezane;doduše sada već imamo raznih čerupanja tijekom dana,borbe oko mame...no uvijek traže jedan drugoga
ako npr. kažem sada idemo xy uvijek pitaju "Jan / Katja papati,igrati,kupati,spavati..."
nekada kupujemo iste igračke,nekada različite
tortu imaju svaki svoju
spavaju s nama u krevetu
u 9. kreću u vrtić u istu grupu,uopće mi nije palo napamet razdvajati ih

[Veki]

Sorry cure, ubacujem se vaš podforum iako nisam blizanka niti su mi to djeca, ali sam vidjela temu i morala sam pročitati. Kako se spominje i razdvajanje od vrtić imam potrebu se javiti. Odgajatelj sam i imam iskustva sa blizancima.
Prije dosta godina sam imala blizance trogodišnjake koji su usavršili svoj međusobni govor koji nitko nije razumio osim njih. Zbog toga su stručnjaci mislili da bi ih bilo jelte dobro razdvojiti.
NIkad mi nije bilo jasno to eksperimentiranje sa djecom.
Tako je jedan završio u mojoj skupini. Koliko je tu bilo tuge. Kad bi se oni konačno spojili popodne ( mama je prvo išla po drugog blizanca, pa bi se "spojili" kod mene) tako bi se čvrsto zagrlili i nisu se mogli odvojiti nikako. Pretužan prizor
I mama je plakala sa njima (a i mi) , ali je vjerovala stručnjacima. Nakon nekog vremena kolegica i ja smo savjetovale mami da ih stavi zajedno kod nas.
Šta da vam kažem, nitko sretniji od te djece. Oni su se i dalje sporazumjevali na svom izmišljenom jeziku međusobno, ali su s vremenom počeli pričati pravilno. Trebala je pomoć logopeda, ali to nikako nije cijena odvajanja.
Već sam pisala o tome, da sam i za to da se i braća i sestre ne odvajaju u vrtiću jer ipak je to još vrijeme kad bi djeca trebala biti u obiteljskom okruženju. Priroda je nešto spojila, pa tko smo mi onda da to odvajamo. Šta ima ljepše od bliskosti i povezanosti braće i sestara, a pogotovo onih spojenih već u trbuhu mame

[ana.m]

Ovo iz prvog posta su mi ipak malo preekstremne mjere.
Moj brat i ja smo godinu dana razlike pa smo skupa išli na pričest!
Moja djeca su 3 godine razlike, ali su im ročkasi blizu pa će ih za obitelj slaviti zajedno.
Ne treba ići iz krajnosti u krajnost,
Nije ni sve na svijetu crno ili bijelo.

[Anemona]

Imam sestričnu i bratića blizance, na savjet "stručnjaka" odvojeni su u OŠ. Sestrični to nije teško palo, ali bratić, on je prestao jesti, pričati, ma užas jedan. Hvala Bogu, nakon te traumatične epizode opet su ih spojili. Bratić se kroz cijelu OŠ nekako "šlepao" za sekom, naravno u srednjoj su krenuli svako svojim putem.

[dupla duplica]

Veki, hvala za predivno iskustvo i toplinu srca! raduje me čuti da još ima Ljudi na svijetu...
sviđa mi se tema.....

[mirto2]

A kod nas u SK imam poznanice, jos od osnovne skole - jednojajcane blizanke, sada oko 50 godisnjakinje i sta reci? Jos uvjek su sa istom frizurom, slicno obucene(Do kraja gimnazije oblacile su se idendicno). Pri tom su se udale imaju po dvoje odrasle djece, ali zive blizu jedna do druge i vidjaju se cesto.Trebam li napomenuti da su zavrsili isti fax?I da rade u istom Institutu?

[dupla duplica]

kako ti to vidiš?

[mirto2]

Mozda su ostale u srcu malene djevojcice, koje imaju svoj svijet, samo njima znan. Vidi se da su sretne sto imaju jedna drugu, a to ne moze nikako biti lose.

[dupla duplica]

pa i ja mislim.
može biti loše utoliko ako su radi toga odvojene od realnosti i ako ta veza narušava svakodnevno funkcioniranje,
no to ne mora biti tako,
i nikako nije pravilo, nego priča svakog para za sebe.

[Val]

hmmm, a ja došla u fazu da razmišljam o tome kako da L. strpam s njima u istu, vrtićku, grupu!!

[dupla duplica]

e, Val, to mi se sviđa razmišljanje!

pa možda neće moći skupa prvu godinu, ali drugu i sljedeće naravno da mogu.

[Val]

e, Val, to mi se sviđa razmišljanje!

pa možda neće moći skupa prvu godinu, ali drugu i sljedeće naravno da mogu.

joj, teško jer su blizići najmlađi u svojoj grupi. tamo ima i petogodišnjaka.
ma nema veze-to iz mene izvire strah jer ne znam kako će ona sama. njih je, ipak, bilo dvoje i adaptacija je bila super.

[dupla duplica]

ma bit će dobro. ne znam koliko je velik vrtić, ali možda imaju i mogućnost da se vide, posjećuju, kod nas se to zna raditi između starije braće i sestara kad imaju nekog manjeg u jaslicama.
ako imate mješovite skupine, a vidim da imate, to znači da ti ona može k njima kad napuni 3 godine u pravilu.
ma sve ste to već prošli i preživjeli, naravno da će biti sve o.k.

[maggie34]

sviđa mi se tema

nisam blizanka. moja mama je bila. bila jer je nema već 15 godina...ona i sestra bile su nerazdvojne, iste škole, isti ukusi, isti smijeh...kako bi se jedna selila u koji dio grada, druga bi išla za njom, imale su svaka svoju obitelj i djecu, ali odnos među njima bio je neobično poseban, bile su sasvim dovoljne jedna drugoj...kad je mama umrla, teti se doslovce srce raspuklo. sjećam se da je par dana nakon sprovoda sama sebi u bradu prokomentirala: Kako ću ja sada sama, ona mi je bila jedina prijateljica...sad nemam nikoga...

imam sestru, dvije godine mlađu, a teta sina godišta moje sestre...moram li napominjati da smo svo troje zajedno odrasli...nerazdvojni. valjda su prenijele taj svoj odnos i na nas. seka sada živi u Italiji, bratić u New Yorku...čujemo se svaki dan.

sorry na OT, samo sam ovo htjela podijeliti s vama

[dupla duplica]

hvala maggie.....vrijedno je tvoje iskustvo, meni puno znači.
seka i ja smo isto tako vezane.... i naša djeca isto tako jako.

[Garfy]

Kod nas razdvajanje ne bi došlo u obzir. Kad su bile jako male još se to i moglo a sada ako se nekoliko minuta ne vide nastaje panika...."di je seka?" Kad šetamo po gradu ako jedna potrči naprijed obavezno stane i čeka seku. Čak ih u doktora moram voditi obje jer ako ova druga nije u sjedalici ona plače "di je seka..."
Napominjem da su dvojajčane. I sad ko bi ih imao srca razdvojiti? Volila bih vidit toga stručnjaka.

[dupla duplica]

[spooky]

Joj, dobro da nisam odmah išla odgovoriti na ovaj topic, toliko se zapalim na te savjete!
Lako je nekom sa strane filozofirati. Da, ima psihologa koji tupe da blizance treba razdvajati. Bit ću otvorena - lupaju bez veze. Na sreću, većina njih ipak neće forsirati takvo što. Citirat ću Jespera Juula, iz osobnog kontakta: "Mislim da bi o tome trebalo pitati same blizance."
Potpisujem.
NE razdvajajte ih na silu. To je za tako vezane osobe čisto nasilje. Dobre namjere su jedno, a ovo je drugo.

Okej, sorry, opet sam se zapalila...
Evo, ja kao blizanka nisam se voljela razdvajati. Jedno ljeto, pamtim to, mama je poslušala savjet nekog stručnjaka i razdvojila nas. Totalni užas - mi smo se uvijek lijepo slagale. To ljeto, u stvari valjda samo par tjedana, ali pamtim kao cijelo ljeto (i to nešto govori!) smo se obje dosađivale i jedva čekale opet biti skupa.
U osnovnoj smo školi išle u isti razred, ali nismo zajedno sjedile, uvijek bi nas razdvojili. To je okej. U srednjoj smo se mi htjele razdvojit u 2 razreda, ono da probamo, ali su nas ipak stavili skupa i brzo smo bile zahvalne zbog toga. A na faksu smo definitivno htjele svaka svojim putem, ali eto Bog je htio da ipak i tu budemo zajedno - i ni to mi danas nije žao, iako sam tada mislila da mi to ugrožava identitet.

Danas živimo u različitim gradovima, imamo vrlo blizak i topao odnos (čujemo se svaki dan i više puta nekad ), i to što smo iste struke nam je više korist nego smetnja.

Dakle, stoji priča da blizancima, osobito jednojajčanima, treba i te kako pomoći da grade svaki svoj vlastiti identitet. Ima za to mnogo dobrih načina. I neće škoditi da se povremeno odvoje u smislu da svaki ima neko vrijeme na samo s pojedinim roditeljem ili bakom ili tako. Ali treba pratiti djecu, njihove signale. I vidjet ćemo kada im je dosta jedno drugoga (evo moja je curka neki dan ostala doma, a sin je išao u vrtić jer sam vidjela da si već idu na živce kako su non-stop zajedno) - tada im dajmo malo odmora.

Znam da moje iskustvo nije mjerodavno. Ali vjerujem da su blizanci po prirodi bliski i da je dužnost roditelja njegovati tu vezu ljubavi kako ne bi među njima nastajalo pretjerano rivalstvo. Ako to uspijemo, neće si ići na živce, nego se voljeti. TO je temelj za zdrav razvoj samopoimanja i samopoštovanja. Naravno, različito odijevanje i pojedine različite igračke su dobar način da si u glavicama "odvoje" tko je tko. No ne moramo pretjerivati - dovoljno je da im je neka odjeća različita i neke igračke duple. Isto tako nema ničeg lošeg u tome ako ih ponekad jednako odjenete, naravno onda možete izabrati različite boje.

Joooj, oduljila li sam...

Dakle, moje mišljenje i iskustvo: odvajanje NEĆE pomoći izgradnji individualnih osobnosti. Ali sve ostalo što pomaže - to i trebamo činiti.

Ovo si tako lijepo napisala. Kao da čitaš moje misli

[spooky]

eh, da ... i ja sam blizanka 8)

[dupla duplica]

hvala, spooky.

[div]

Moja sestra ima blizance ,drugačije ih oblaći ali da ih razdvaja nema šanse jer su oni vidljivo povezani i ne mogu jedan bez drugog.A što se tiće karaktera su razlićiti.

__________

D 1998.
I 2007.

[Tomislaw]

Slučajno sam došao do ove teme proguglajući malo. I sam sam 22-godišnji blizanac. Doduše, dvojajčani blizanac. S nama je drugačija priča jer smo dva posebna slučajeva. Moj brat je rođen sa svim normalnim osjetilima i imao je normalan život. Ja sam rođen sa gluhoćom i glava mi nije bila u ispravnom položaju zbog mogućeg nedostatka prostora u maternici naše majke. Imao sam prilagođeni život koliko je gluh čovjek mogao imati. Neću reći da mi je bilo jako loše zbog takvog života jer unatoč 100% oštećenju sluha, kažu da sasvim dobro komuniciram i da mogu jako lako olakšati drugima u vidu snalaženja i sl. Od rođenja sam odvojen i poslan k baki na nekoliko mjeseci jer sam otamo išao do obližnje bolnice na vježbe da mi se vrat ispravi što je s vremenom bilo uspješno. Sada normalno držim glavu. Zbog svog nedostatka, počeo sam osnovnu školu u Zagrebu (SUVAG, čuli ste za tu ustanovu), dok je brat počeo normalan program u rodnom nam gradu Osijeku. Kao odvojeni blizanci, često smo bili tužni i osamljeni jer je on bio sa svojim roditeljima u Osijeku, a ja od svoje 4-8 godine sa starateljicom koju su moji plaćali da me čuva i brine. Roditelji su mi pričali kako je moj brat blizanac često plakao i pitao kada ću doći da se možemo igrati ili tući. :D A i meni nije bilo sasvim lako bez ikoga svoga u ZG. Uvijek kada bih dolazio u OS na vikend (tada sam od svoje 4-8g. jedino mogao ići 2x mjesečno u OS na 2 i pol dana: petak, subota i nedjelja), brat bi se jako razveselio kada bi me ugledao te bismo cijelo vrijeme proveli naše zajedničko vrijeme. A kada bismo se razdvajali, to je bilo jako mučno razdoblje. Užasno mučno. Zbog mene jer se nisam rastajao samo od brata, već i od ostalih koje sam volio. Na svu sreću, stručnjaci u mojoj osnovnoj školi su procijenili da odlično nadograđujem svoj rječnik i da se on s vremenom sve više i više povećava. S 8 godina sam imao fond od 50-ak riječi koje sam razumijevao što se tiče značenja. S vremenom se to i jako povećalo. Sada je odlično iako sam svjestan da ću uvijek pitati što neka riječ znači ili nešto takvo. U pisanju i govoru sam se naučio korigirati i pravilno izražavati.

Zbog svega ovoga jasno i kratko dajem svoje NE razdvajanju jer ako je bilo suđeno da majka dobije blagoslov biti trudna sa blizancima ili pak trojčekima, to vrijeme provedu zajedno u majčinom trbuhu i nesvjesnim putem si stvaraju neraskidivu vezu. Iako je ona izraženija kod jednojajčanih blizanaca nego li kod dvojajčanih. U 3.razredu osnovne škole sam krenuo u normalan program i u isti razred sa svojim bratom. U početku smo sjedili zajedno zbog prilagođavanja okolini i jer sam imao malo teže razumljiv govor. S vremenom smo se razdvojili i to nam nije teško palo. U srednjoj smo išli svatko sa svojim i tada sam najviše brinuo jer je to značilo gubitak oslonca u svemu što mi je olakšalo (informacije o gradivu, ispitu i sl.). Sada mi je potpuno lakše jer znam da se više ne moram osloniti na nekoga svojega jer postoje i drugi, sasvim nepoznati koji će biti u stanju pomoći onoliko koliko mogu i znaju.

Lijep pozdrav svima!!! :D

[dupla duplica]

Dragi Tomislave,
hvala ti na ovom divnom, toplom osobnom svjedočanstvu, rasplakala sam se čitajući!
tvoje je iskustvo silno bogato, kako u vezi odvojenosti, tako i radi teškoća koje si imao kao blizanac s posebnim potrebama.

veliki pozdrav tebi i bratu!

[dupla duplica]

Tomislaw,
kako ti ne mogu poslati privatnu poruku, molim te da se ti javiš meni tim putem, rado bih te kontaktirala!

[bonizg]

pozdrav svima! Eto ja sam buduca mama trizanaca hihi , iliti trojceka pa bih trebala vas savjet. Naime pedijatrica mi preporucuje da ih svo troje stavim u isti krevet. odnosno kinderbet. Eh sad s obzirom da bih ja vrlo rado kuupila im one vrece za spavanje koje kao imitiraju maternicu , spavanje u toj jednoj vreci ne dolati u obzir , da li mi vi isto savjetujete da kupim kinderbet za prva 3 mj ili je to dragom bogu svejedno?