U svakom slučaju potcrtavam i debelo potpisujem ovu zadnju tanjinu rečenicu.
Makar sam i ja kao i hrpa drugih zaljubljenih (u svoje dijete) i šopingholičarskih mama suludo htjela kupiti Lovri baš ovakav nakinđureni tricikl, u meni je proradio glas razuma u obliku mojeg MM koji je rekao jednu povijesnu rečenicu: NE!!!
I super da je tako bilo. Kupili smo jedan jednostavni triciklić u shop-u na zelenom valu, platili ga 150 kuna i bio je fantastičan.
Uglavnom kod kupnje triciklića obratite pažnju na slijedeće stvari:
- ako se djetetu kupuju ti nacifrani tricikli sa "mjuzom" + štap guralica, dijete će jednostavno nastaviti uživati umjesto u vlastitom trudu, u trudu svojih roditelja. I to u guranju. Ponekad je i to za roditelje lakše, ali mislim da dijete s tim ne dobiva puno.
- kod kupnje triciklića treba paziti da su kotači dovoljno veliki i stabilni i da nemaju previše jakih utora koji izaziva trešnju u vožnji.
- da rama nije plastična ili skoro pa plastična, već aluminijska.
- da sjedalo bude široko kako bi se male guze mogle ugodno namjestiti
- da nema naslona (jer ga malci koriste, a vrlo brzo ga prerastu pa se desi da se izvrnu na leđa u želji da se naslone - dogodilo se mojem malcu)
- da su pedalice smještene na prednjem kotaču i da ako je malac premali da mu ne smetaju u odgurivanju; te ukoliko uspije dohvatiti da mu ne smeta guvernal u okretanju pedalica)
- ovo sa rastom odmah vodi do sjedala koje se na nekim trickilićima mogu podesiti (na Lovrinom recimo je bio ok)
- i kad dijete sjedi a da bi mogao voziti triciklić njegova forma mora biti takva da kad sjedne izgleda kao kad vozi hurley davidsona
Drugačije forme triciklića (previsoki sic, preniski guvernal i sl., a pedale su uvijek na prednjem kotaču) neće biti dobre za vožnju.