Lili75 prvotno napisa
kad sam imala spontani između svoje dvije trudnoće, baš sam bila sva tužna i jadna zbog gubitka bebice(rana trudnoća), a oko mene su bile sve žene koje su došle napravit abortus iz raznih razloga: jednoj klinki je ovo već bio 3. abortus i pričala je o tome kao da ide promijenit plombu na zubui produžit vanka u shopping, jedna žena je već imala dijete, neplanirano zatrudnila al muž nije htio baš u tom trenutku drugo dijete nego kasnije, jednoj se "dogodilo" treće,..uglavnom svi su imali razne razloge, neću ulazit u tuđe izbore, al to je bilo tako tužno, kako su se olako rješavali tih trudnoća, bar ono malo glume, tuge, oklijevanja na licu, ma ništa, a tu klinku s početka priče ma bolje da i ne spominjem, da je moja nalemala bih je i poučila kontracepciji. ne trebam ni reći da je svaka beba bila od drugog frajera. Strašno, kakvih sam se priča naslušala...i još sam se čudila zašto one moraju platiti 2000 kn a ja ne moram dok nisma pokopčala da sam ja jedina u sobi željela svoju bebu.
tad se u mojoj glavi dogodio neki preokret i istinski cijenim ljude koji se bez obzira u kako teškoj situaciji se nalazili odluče zadržati bebu. Svatko zna najbolje za sebe, ne želim nikoga osuđivati al hoću reći da je to bio prijelomni trenutak u mojoj spoznaji o pobačaju. Uvjerena sam da ga nikad ne bih bila u stanju napravit, grizla bih se valjda do kraja života.
Posebice kad već jednom prođeš trudnoću, rađanje života u sebi, rodiš to djetešce,...uh meni došlo da plačem i zbog sebe i zbog drugih u sobi. Evo iskreno najiskrenije, vjerujem da mi kojima je trebalo dugo da ostvarimo trudnoću nekako i drugačije razmišljamo o svemu tome.