proklxxxxxxx rostilji

[ina33]

I ja potpisujem perkicu! Po meni su rijetki stvarno zlonamjerni, jedino su neki netaktični i mladi i neiskusni. Sjećam se na jednom vjenčanju pitao nas mladi ženik "a vi ništa dječica i to".... a ja nisam imala snage više izmišljat pa sam rekla "znaš, mi ti ne možemo imati djece". Bilo mu je tako bad da mi ga je bilo žao...

Samo jednom sam doživjela da me jedna ex kolegica pokušala stvarno ubost, ali ta nije bila normalna (doslovno, imala je dijagnozu)...

Za nas osobno većina ljudi misli da zar nismo već shvatili da se neće dogoditi i žale nas, ali šute.

[Pcelica Mara]

Za nas osobno većina ljudi misli da zar nismo već shvatili da se neće dogoditi i žale nas, ali šute.

Ali mi znamo da će se dogoditi, svima nama, kad tad

[ina33]

Hvala, Pčelice draga!

[adriana]

E pa ina 33, kad oni mislu da im neće uspit, za inat im želim da ti šta prije uspije, da njima ispadnu oči od čuđenja i pozadina padne do poda!

[adriana]

Ispravak: kad oni mislu da ti neće uspit.......

[ina33]

Adriana, , uzvraćam dobre želje!

[didicro]

Meni je najgore kad kazu da se moramo opustiti!?
I kada cujem od drugih zena da su SLUCAJNO ostale trudne!Zanima me kako se to radi da se slucajno zatrudni? :?

[Pcelica Mara]

Ja se tješim da je sve ovo ustvari samo test i znam da nikad neću djecu doživljavati kao nešto što se tek tako podrazumijeva u životu. A jedno je sigurno, djecu ću imati! Rodit ću ih ili usvojiti, ali sigurno ću ih imati jer nikad neću odustati! I znat ću uvijek kakvo su blago ta djeca.
Često su mi ljudi (uključujući moju mamu, svekrvu i dr.-a) govorili da se u životu ne može sve isplanirati. Ali, ja sam uvijek bila organizator i smatrala da sve treba ići svojim redom. I jedno vrijeme išlo nam je ko po špagi: diploma, posao u struci, stan, auto, vjenčanje, putovanja... I onda smo MM i ja odlučili da bi bilo vrijeme da dobijemo i bebu. I tad su počele bolnice, od mog bezazlenog posjeta doktoru, prije ikakvog pokušaja začeća, čisto da vidim je li sve u redu, jer mi smo eto odlučili...

[Pcelica Mara]

Malo sam skrenula s teme, hoću samo reći da me bole ikakvi komentari na naš problem. Možda zato jer najviše krivim sebe, mogla sam jednostavno ostati trudna, a bez da prethodno sve riješim i pripremim teren za bebu. Jer očito se u životu ne može planirati. Sada to znam, osjetila sam na svojoj koži i ne trebaju mi drugi to objašnjavati.

[Neti]

Ne predbacuj si, tko zna bi li lako ostala trudna i da nisi čekala da ti se sve posloži!
Meni je kad sam imala 29 g. i bila najmršavija u životu ginić rekao da bih, ako želim imati djecu, trebaa odmah poraditi na tome jer neće biti lako - tad sam tada imala policistične jajnike. Rasplakala sam se ko ljuta godina jer sam tada bila solo.
Sada imam 10 g. više (jajnici su ok, ciklusi redoviti, hormoni super) i pokušavam ostati trudna prvi put. Poludim kad me netko pita što sam dosad čekala - čekala sam pravog - muž i ja našli smo se tek prije 3 g. (od toga gotovo dvije radimo na djetetu).
Što sam trebala, imati dijete s nekim do kog mi nije stalo samo zato da iskoristim plodnu (?) mladost?

[ina33]

Draga Pčelice, ne tako razmišljati, to nema smisla . Nisi ti ništa kriva!

[Pcelica Mara]

Draga Pčelice, ne tako razmišljati, to nema smisla . Nisi ti ništa kriva!

A nisam valjda .
Ipak, mogla sam misliti o bebi prije npr. odslušanog postdiplomskog i odrađenih terena za doktorat gdje su mi također stradali jajnici (ljeti, zimi po moru, u hladnom, vlažnom, kad se samo sjetim ).
Kako mi sad sve to izgleda nevažno i ne mogu vjerovati da je ikad bilo ispred bebe na mojoj listi prioriteta.

[andiko]

ma daj, pcelice ! Pa stvarno ne smijes tako razmisljati. Svatko ima svoj ritam. Prioriteti se s vremenom mijenjaju... A bebica ce doci. Ja vibram za sto prije.

[ina33]

Nije da te ne razumijem, i ja sam milion stvari tempiravala (tipa, ne mogu sad kad sam se tek zaposlila, pričakajmo da kupimo stan i sl.)... Ali tko zna što bi bilo kad bi bilo... A tko kaže da bi tad bilo easy... Evo jednog utješnog slučaja, živ primjer iz prakse VV-a. Upoznala sam jednu ženu koja je 13 x išla na IVF-ove, uspjelo joj je (sudeći po godinama) oko 38.-me prvi put. Ne znam što je ubrojala u tih 13 puta, vjerojatno i dosta prirodnjaka, ali opet - 13x, sigurno je to trajalo godinama. I ostala trudna kad je već prestala uopće slušati savjete o mirovanju nakon transfera, utrogestanima i sl.
I evo nje u tipa 41. po drugo dijete, eto da proba još da li ide, sad kad imaju jedno ohrabrili su se. I bingo - drugo je zanijela iz prve stimulacije, odmah, na to nije ni u ludilo računala s obzirom na višegodišnje prethodno iskustvo, točno se na njoj vidjelo.
My point is: stvarno nikad ne znaš, treba slušat sebe i vjerovati da se stvari odvijaju redom koji je OK i da će se nekako riješiti, one way or the other. Nema tu pravila, iako svi znamo koje su ženine najplodnije godine i sl. Ja se sad tješim primjerom te žene, kako joj je u 41.-oj bilo suđeno da joj dođe turbo lako, a u drugoj polovici tridesetih na jedvite jade.

[perkica]

ma daaaajte... kakvi su to ispadi 8) . Prošle ste što ste trebale proći, a mame ćete postati i tako... prije ili kasnije.
Naravno, i meni ponekad padne na pamet da sam mogla obavit bebu malo ranije (a ne upoznat svog lolu sa 33 god. ), ali...... nisam imala nikoga s kim sam htjela tu bebu.... bila sam zauzeta drugim stvarima, npr. ispijanjem piva s prijateljicama i karijerom. Ta karijera, iako nisam sad predaleko otišla jer sam sve stornirala radi bebe, omogučila mi je dovoljno novaca da se sada bez prevelikog razmišljanja mogu naručiti u Maribor (ili negdje drugdje), ili kupit lijekove, a ne da čekam svoj red negdje i po godinu dana. Stvorila sam temelje, a i moja muška polovica, koje će mom djetetu omogučit malo više materijalnog, a da pri tome ne moramo provodit po cijele dane na poslu (kao početnici) da bi stvorili pozicije. Istovremeno, shvatila sam šta stvarno želim i bez imalo kajanja sam spremna sve napustit zbog djece. Ma tko šljivi karijeru, probala sam i shvatila da nije najbitnija stvar u životu. Isto tako, stekla sam prijatelje koji su mi sada bezgranična podrška u cijeloj ovoj petljanciji. Preko ovog foruma, ili ne direktno, vezano uz naš problem, upoznala sam i neke nove cure od kojih su mi neke vrlo, vrlo drage i smatram ih prijateljicama bez obzira što ih kratko poznajem i popila sam s nekima možda samo jednu kavu.
Sve to mi daje dodatnu sigurnost, pa bilo kakav komentar sa strane mi se čini smiješan i ni malo me ne boli. Manjak tuđe "pameti" i tolerancije me može samo zabavljat.
A tko vam garantira da ne biste imale isti problem i sa 24 godine? Samo sada, možda, ne bi imala muža s kojim sjajno provodim dane.
S druge strane, tom djetetu sam kasnim terminom oduzela dvije bake i jednog djeda.... ali šta da se radi. Valjda ništa nije... i ne smije biti idealno. Šta'š?

[ina33]

Još jednom potpisuje Perkicu 100% !

[Pcelica Mara]

Ma znam ja to, sasvim ste u pravu, ali eto...
Oni su mi dani u mjesecu (trebam dobit) pa me opet hvata neka tuga :/
I što reći na kraju nego - blago našoj budućoj djeci!