Povratak sebi

[Trina]

Eto mi živimo tako kako si ti flopice opisala. Ispred kuće 1500m2 travnjaka, muž kosi, ja sadim, volim cvijeće i stalno nešto asadim, okopavam, to me opušta. Ali sebe nalazim najbolje uz more. Svaki dan sam na plaži (ljeti i zimi) jer se osjećam najbolje tamo. Dakle, ja sam najzahtjevnija-oću kućicu na moru

[Anemona]

Mene grad ko grad ne smeta, izluđuje me ritam života.
Ljudi i gužva me ne smetaju, ali me smeta kad se moram pojaviti nTa tom i tom mjestu u to i to vrijeme.
Spasilo bi me da mogu sat baciti u smeće i više ga nikad ne pogledati.

Potpisujem.

Mrzim kad se osjećam kao "rob vremena", mrzim posao u vremenskom okviru,...
Baš sam neki dan komentirala da bi meni trebalo fiksno radno vrijeme na način da se kao i sad zna točno što trebam napraviti, ali ako imam posla ostanem duže, ali ako nemam idem doma.

To bi bilo sjajno.
Mrzim kad mi se dogodi da sam gotova s poslom, a moram tamo trunuti do xy sati.
Buljim kroz prozor, vani lijepo,... užas.
Mogu se kladiti da bih bila milijon puta učinkovitija.

[gita75]

Potpisujem.

Mrzim kad se osjećam kao "rob vremena", mrzim posao u vremenskom okviru,...
Baš sam neki dan komentirala da bi meni trebalo fiksno radno vrijeme na način da se kao i sad zna točno što trebam napraviti, ali ako imam posla ostanem duže, ali ako nemam idem doma.

To bi bilo sjajno.
Mrzim kad mi se dogodi da sam gotova s poslom, a moram tamo trunuti do xy sati.
Buljim kroz prozor, vani lijepo,... užas.
Mogu se kladiti da bih bila milijon puta učinkovitija.

E to je to .
Fiksni zadaci, radno vrijeme odokativno...

[*mamica*]

Potpisujem.


Mrzim kad se osjećam kao "rob vremena", mrzim posao u vremenskom okviru,...
Baš sam neki dan komentirala da bi meni trebalo fiksno radno vrijeme na način da se kao i sad zna točno što trebam napraviti, ali ako imam posla ostanem duže, ali ako nemam idem doma.

To bi bilo sjajno.
Mrzim kad mi se dogodi da sam gotova s poslom, a moram tamo trunuti do xy sati.
Buljim kroz prozor, vani lijepo,... užas.
Mogu se kladiti da bih bila milijon puta učinkovitija.

Koliko znam, najuspjesnije svjetske kompanije (Google npr.) i idu u tom smjeru - da nema fiksnog radnog vremena. Zaposlenici dobiju zadatke i obavljaju ih u dijelu dana kada su najspremniji i najraspolozeniji za to, kada su kreativnost, tjelesna i psihicka spremnost na vrhuncu. Mnogi vjeruju da je upravo to kljuc uspjeha (i meni zvuci super!).

[Anemona]

Ključ mojeg uspjeha bi svakako bio, za druge ne znam.

[Jadranka]

Ja samo trebam buljiti u plavetnilo da bi se osjećala istinski svojom... pa bilo to nebesko ili morsko plavetnilo... ili najbolje oboje... sanjam o tome da budem sama na malom brodu sred oceana... a kud god pogledam plavo... gore plavo, dole plavo... i sred tog plavetnila horizont, mjesto gdje se dva plavetnila sreću (i jedno drugom ispovijedaju rekao bi Milan Oklopdžič, ovi što pamte 88 ruža ili stabala, znati će Miku Oklopa.

Užasno mi nedostaju odlasci u prirodu... posebno iznad 2 soma metara, mjesta do kojih ne možeš doći nikako osim svojim nogama i rukama... kad si prepušten elementima i kad si dio njih... kad u pola minute pokisneš do kože, a nemaš kud nego dalje... kad te sunce prži, a nemaš kud nego dalje... kad je prva sljedeća voda za umiti se satima daleko... a put pod tobom je takav da ideš dva koraka naprijed, jedan nazad... ali svejedno sretan si i u svakom atomu svog bića osjećaš se fantastično... kad se znojiš a taj znoj ne smrdi... kad jedeš sir i paradajz narezan na kamenu... kad su ribice iz konzerve finije od jastoga u hvarskoj luci...
A priroda te nagradi takvim vidicima, takvim koloritima... biljem i čudesnim bićima...


(....još malo pa će sezona!)

aaaa... mnogo lepo!

[Jadranka]

svaki dan cim dodjem s posla idem s N. u dvosatnu setnju kroz polja kraj kuce....putem sretnemo vise zivotinja nego ljudi i to mi je zakon...
danas smo ponjeli mrkve za magarca kojeg uvijek sretnemo u polju...
u setnju izletim u trenerci koju nosim po kuci,rascupana,tu i tamo koja fleka....to nisam mogla u gradu...

precesto me pitaju da kako sam mogla iz centra preselit van grada,pa jeli mi problem,daleko itd itd...odgovaram:da imam DM tu gdje jesam ne bi me grad vise ni vidio!

I ovo je super Mi s posla uglavnom idemo na plazu pa se igramo u pijesku... al tu je i kafic... pa stogod i popijemo usput

[seni]

Danas sam bila u ZG. Subota ujutro na trgu i na Dolcu i na Cvjetnom. Ijaoj! Zaboravila sam da postoji takva gužva.
Vjerojatno bih se navikla da moram, ali pregužvasto je. Za moj ukus

ja se nadam sda ce se oglasiti neka gradanska incijativa. u sto su se ta dva trga pretvorila...
za uskrs su u zagrebu na jelacic placu bile neke groznomorne pneu "kucice".. nema tih smajlica koji mogu opisati moju zgrozenost.
a nas cvjetni trg, prekrasni mali trg pariskog sarma... je postao kao neka dezurna parlaonica i sviraonica kica, loseg ukusa i preglasnosti.
bas prestrasno.

[šafran]

davno sam čitala knjigu "Dijete iz džungle" i jedan odlomak je odlično opisao kako se često osjećam;

"A ipak često noću ležim u krevetu i čeznem za svojom džunglom, čeznem za tišinom i mirom. Čeznem da mogu hodati bosa, da se ne moram šminkati, da ne moram paziti na poslovne dogovore na kojima se moram pojaviti na vrijeme. Čeznem da se ujutro probudim i udahnem slatki prašumski zrak. Da osjećam sunce koje uvijek sije na nebu, da vidim stabla koja su uvijek zelena i predivne bijele oblake koji polagano lebde preko beskrajnog plavog neba."


boli li vas ikad odmak od prirode i od samoga sebe koji nam je nametnut posljednjih desetljeća?

meni je već dosta nervoze, stresa, vječne jurnjave, prisilnog materijalizma...kad sam u žrvnju onda toliko i ne primjetim koliko mi šteti urbani način života, ali sad sam već neko vrijeme na porodiljnom i imam vremena sastati se sa svojim mislima

jesam li usamljena u ovakvim razmišljanjima?

Mislim da uopće nisi, zapravo vjerujem da mnogi razmišljalju na isti način, ali ne mogu pobjeći iz svoje kože (krediti, egzistencija, zaraditi penziju..). Ponekad mislim da bi ovom svijetu doista dobro došao kakav metor ili erupcija mega vulkana da napravi reset jer ovo kako danas živimo je prestrašno. Poluludi smo, a da to više gotovo niti primjećujemo. Nepriodno je mnogo toga. Međutim, opet sa drug strane, nikad sveukupno znanje nije bilo toliko dostupno i besplatno, medicinska skrb (po strani katastrofalne pogreške pojedinaca) svima dostupna, dok se par stoljeća unaza umiralo od obične gripe i tako, u nizu, sve si mislim možda sa druge strane previše razmišljam, tražim kruha preko pogače, umjesto da budem zadovoljna sa onim što imam. Djeca zdrava, mi zdravi, toplo nam je, pun frižider, kada se zaželimo prirode odemo u šumu, alpe ili do hrvatske i dobro je.