Žao mi je što sam propustila ovu temu do sad. Ima prekrasnih posteva. I drago mi je da mogu vidjeti pitanja i razmišljanja s više strana.
Mi smo 12 godina živjeli u suživotu, u financijski i stambeno nesređenim prilikama i nismo se osjećali sposobnima posvetiti se "trudu da dobijemo bebu" - za izraz MPO u to vrijeme nisam ni čula. Sva naša terapija svela se na jednu kutiju tableta (preskupih, red veličine nekoliko plaća). Bilo je ono: za prirodno zatrudnjivanje super, za angažman kod liječnika - nije čas. A godine prolaze.
Samo spominjem sva ona pitanja Jeste li? svaki put kad sam se udebljala i onda A kad ćete? Nije zlonamjerno, ali teško mi je padalo. A o medicinskoj strani problema govoriti nikome u obitelji nisam htjela, ne i ne, samo prijateljicama.
Bilo je boljih i loših vremena, odbijanja mišljenja o problemu, zavisti, nadanja, plakanja, depresije. I naravno, traženja smisla, pitanja zašto mi. Bile su to godine pokušaja smještanja sebe u svijet takav kakav je, sebe ne-takvih kakvi smo mislili da ćemo biti.
Cijelo to vrijeme ideja o umjetnoj oplodnji (kako smo tada govorili) bila mi je na redu dva koraka iza, a posvojenje, pa ono, četiri koraka iza. O samoj umjetnoj oplodnji pojma nisam imala, o posvojenju još manje. Ali znala sam da ne želim živjeti život bez djeteta.
I kako je vrijeme prolazilo sve sam se više - svaki put kad sam se takva rastrzana posvetila nečem što nije bilo dobivanje djeteta - pitala zašto puštam da vrijeme prolazi. Zašto već nismo otišli tom liječniku? Zašto se nismo javili za posvojenje?
Kad smo preselili u svoj stan i oporavili se od suživota, profesionalno napredovali, pronašli u svojim životima stvari koje nas vesele i kroz koje sebe ostvarujemo - bili smo spremni osvrnuti se na svoj život, prošlost, budućnost, i bez drame promisliti što sad. Nekako, u tom trenutku, želja za zatrudnjivanjem nije me više izjedala, a u želju za uvođenjem djeteta u obitelj nisam više ni najmanje sumnjala.
Često sam se i kasnije pitala zašto nam je toliko vremena trebalo da odemo u Centar. Zašto nismo ranije?
I još sam se kao Iva pitala zašto ljudi puštaju da im na medicinskim postupcima prolazi vrijeme?
A sad vidim da smo mi kroz to vrijeme postajali sposobni biti ovo što smo sada: roditelji naše djece koja su nam došla putem kojim jesu.
Pa pretpostavljam da i drugim ljudima ne prolazi vrijeme, nego oni prolaze kroz nekakav period kroz koji trebaju. I izrastaju u nešto - što, tko će to znati? Roditelje biološke ili posvojene djece, angažirane aktiviste, umjetnike, humanitarce? Ljude zadovoljne sobom i mjestom na kojem jesu?
Barem se nadam da to vrijedi za mnoge. A za priče kako je od jednog postupka do drugog prošlo vrijeme i za rađanje i za posvajanje čula sam, i mogu reći da me duboko žaloste. Pri tome je nekad bila zakonska dobna granica za posvojitelje, a sad ne postoji, ali iskreno, može "proći vrijeme za posvajanje" i u duši, ne samo po zakonu.
Posvajanje zaista nije zamjena, ni druga opcija, odnosno treća, nakon MPO kao druge opcije i prirodnog zatrudnjivanja kao prve. Iako vremenski često ide baš tim redom. Ali nije bitno samo vrijeme, nego odluke koje sazrijevaju u ljudima. A može sazrijeti i odluka za baviti se životom u dvoje.
U svakom slučaju, mi koji smo posvojili nismo posvojili zato da pomognemo djetetu, nego zato da stvorimo obitelj. Iako je to, naravno, nerazmrsivo povezano. Pa čak i ljudi koji posvajaju uz već rođenu biološku djecu sa izraženom željom da pomognu nekom djetetu, zapravo također stvaraju svoju obitelj, takvu kakvu su željeli.
Tko želi pomoći djeci bez doma, a nema potrebu proširiti obitelj, može se tome posvetiti na mnoge druge načine.
A parovima u borbi, ili draže mi je reći, u snažnim nastojanjima za zatrudnjivanjem i rađanjem bebice, sugestija o posvojenju može biti jednako bolna kao i ono pitanje zašto već nisu rodili.
Samo da kažem da sam sad zapravo u teškom periodu, stalno bolesna, previše odsutna, premalo s djecom, puna grižnje savijesti zbog toga, ujedno premalo sama sa sobom i zbog toga često ljuta na cijeli svijet. Dakle, nisam ovaj post napisala iz nikakve ružičaste vizure posvojene majke.
 |
|||
Odgovori s citatom
Vlvl prvotno napisa
