bila sam tolerantna osoba kada sam dosla iz nizozemske - sada nakon 14 god u HR na zalost vise nisam tolerantna ...
 |
|||
|
|
|||
bila sam tolerantna osoba kada sam dosla iz nizozemske - sada nakon 14 god u HR na zalost vise nisam tolerantna ...
Što Hr toliko loše utječe na tebe?Maxime prvotno napisa
Sory, mislim da je tolerancija u nama i nema veze s geografskim položajem. Znam da nismo neki primjer uređenog društva, ali netolerancije nažalost ima svugdje, možda samo ljepše upakirane.
Primitivizam, tupost, bezosjećajnost, sebičnost, bahatost, licemjerje, pakost ... - navedeno ne toleriram i još puno toga sličnoga.
Prema definiciji, budući da je navedeno drukčije od mog sklopa, dakle nisam tolerantna, he, he.
Ok, godinice putuju, pa sam tolerantnija i prema mišljenjima, izgledima, načinima sjedenja/hodanja drugih, prema pjevanju onih koji nemaju sluha, he, he.
Ovo me sjetilo na Balaševićevu pjesmu "Namćor".
"Ne volem, nikog, lutko
takva mi je narav
kao odzak, star i garav
puno dima je kroz mene proslo
Ne volem
ujne, strine, sogore, komsiluk
nataknem ih na civiluk
od njih nista dobro nije doslo ..."
Posljednje uređivanje od Marna : 30.01.2012. at 18:35
A tebe volem, to je fakatPrimitivizam, tupost, bezosjećajnost, sebičnost, bahatost, licemjerje, pakost ... - navedeno ne toleriram i još puno toga sličnoga.
Prema definiciji, budući da je navedeno drukčije od mog sklopa, dakle nisam tolerantna, he, he.
Ok, godinice putuju, pa sam tolerantnija i prema mišljenjima, izgledima, načinima sjedenja/hodanja drugih, prema pjevanju onih koji nemaju sluha, he, he.
Ovo me sjetilo na Balaševićevu pjesmu "Namćor".
"Ne volem, nikog, lutko
takva mi je narav
kao odzak, star i garav
puno dima je kroz mene proslo
Ne volem
ujne, strine, sogore, komsiluk
nataknem ih na civiluk
od njih nista dobro nije doslo ..."
ti si mi ljubav jedina...
Eh, Đole je moj idol pa sam sva sretna kad ga netko citira
http://www.youtube.com/watch?v=E0Ptovz_wV4 nek se nađe
Bodulica, otisla sam prije godinu dana zato sto vise nisam bila sretna u HOUR (nisam se vratila u svoju domovinu vec prihvatila poslovnu ponudu koja mi se pruzala u AT). Zasto sam digla ruke? Da ti dam par primjera: 'ona' je dosla iz Nizozemske nema ona pojma gdje je dosla, - ne razumije ona nas, cula sam da je bila u vezi sa sefom - nebi ona vlastitim snagama tako daleko dogurala, igurno je dobila posao preko veze. Niste se zenili u crkvi - sramota, niste krstili dijete - pa sto je vama! Joj ma nije losa ta vasa poslovna ideja ali ja sam se toga vec davno sjetila\o - necete vi to uspjeti realizirati. Isli ste na MPO, pa imate umjetno dijete. Daj mi pomogni zaposliti prijatelja, ja to budala zaista napravim I 'prijatelj' se ne pojavi na prvom radnom danu. Nemoj se druziti s gayevima - I ti ces postati 'takva' ... Eto jedne male kolekcije komentara kojih sam se proteklih 'godina' nagutala. Naucila sam biti selektivna u svojim druzenjima, precesto sam se opekla. Postala sam netolerantna prema tudje netolerancije da bi sacuvala vlastita nacela. Dozivjela sam puno ljepih trenutaka u HR ali sam dobro zapamtila ruzne. Mozda je problem u meni ali ja simply nisam BORG!
Bodulice, da su svi ko' Đole, eh
Tolerantni, ofkors.
Razumijem te.
I sama sam nailazila na predrasude svake vrste. Naslušala sam se i ja kad ću krstiti djecu, kad ćemo se vjenčati u crkvi, zašto šetam pseto umjesto da rodim još koje dijete itd itd. Dok sam bila mlađa su me više dirali ti komentari, ali što idem starija počinjem uviđati da okolinu ne mogu promijeniti, ali ne želim dozvoliti ni da okolina mijenja mene.
Nadam se da si shvatila što hoću reći.
Da ne quotam dugi komentar, Maxime, iz istog razloga ne mogu prežaliti dan kada mi je ponuđeno solidno radno mjesto u RH i kad sam ga prihvaila i vratila se naivno - i moja mala kap pomaže ga tkati. Iste sam komentare doživjela kaoi ti kao reakciju na iskakanje iz mediokriteta:
Tko stoji iza mene je glavno pitanje! Što bih ja sad nešto novo uvodila, kad mi tako radimo još od pokojnog XY-a? Na kraju mi je izričito zabranjeno da se natječem na natječaj - jer ako ja idem, onda neki drugi ne mogu dobiti. I znam da u mom svemiru ako je domaća recenzija da nemam šanse na natječaju jer se radi "ja tebi-ti meni", ako je međunarodna da imam značajno veće šanse. Naši interni natječaji namjerno nemaju jasne kriterije izbora.
U takvom survival okruženju je teško biti tolerantan na puno stvari. Na nerad, na nepoštenje, na narihtavanje natječaja, na laži, na podmetanja, na nepotizam, na švercanje u tramvaju, na prepisivanje u školi, na kašnjenje na sastanke, ne ispunjavanje rokova, kašnjenje na posao, na prebrzu vožnju, na bahato parkiranje s četiri žmigavca na zebri, na homofobiju, na agresivnu religiju, na psovke (oprostite mi Dalmatinke, u maloj dozi i ja podnosim).
Uglavnom, nakon mog iskustva života u tolerantnom okruženju i povratka, ovaj citat iz prvog posta:
...ne mogu prihvaćati da je to sve normalno.To znači biti slobodan, čvrsto se držati svojih uvjerenja i prihvaćati da se i drugi drže svojih. To znači prihvaćanje činjenice da ljudska bića, prirodno različita u svojim nastupima, situacijama, govoru, ponašanju i vrijednostima imaju pravo živjeti u miru i da budu kakvi jesu. Također znači da se nečija viđenja ne nameću drugima.
Naravno, ne znači da idem s bombom u torbi, nego ne poštujem ove različitosti.
Bodulica, shvacam sto zelis reci ali ja imam drugaciji stav. Meni su bitna nacela koja su mi duboko usadjena kao dijete i ne zelim se svakodnevno morat boriti kako bi ih se mogla drzati, osim toga ne zelim da moje dijete misli da je nacin zivota u HR "normalan" - tu generaliziram. Imala sam izbor i svjesno sam otisla iz HR jer se vise nisam htjela boriti - nakon godinu dana vani sam opet ona stara, vesela, puna energije i puna samopouzdanja ...
Moje osobno misljenje je da HR nemoze biti tolerantno drustvo dok se nije obracula s hrvatskom jali ...
Jelena: debeli potpis ...
Maxime, ja kao jedini način vidim da što više ljudi ide na razmjene studenata ili stručnjaka, da osjete malo tu pozitivnu atmosferu bez cinizma i jali. Odnosno, već i tvrtke koje surađuju s EU profitiraju od tog duha. I zato sam definitivno pro EU orijentirana.
Kod kristalizacije dolazi do uređenja strukture. Uvjet za to je (uz odgovarajuću temperaturu) ili da se statistički lokalno napravi neki red ili da uđe strana čestica. To su centri oko kojih se radi red i kristalna fronta uređenosti raste dok se cijela taljevina ne pretvori u jedno čvrsto tijelo. Ja želim da se u RH napravi što više tih centara iz kojih raste kristal i nestaje amorfni nered. To je prirodan proces, a kristalizacija se odvija puno brže uz prisutnost stranih čestica.
Posljednje uređivanje od Jelena : 31.01.2012. at 14:39
Maxime i Jelena, vaši su zadnji postovi prešli granicu moje tolerancije. NIJE tako u Hrvatskoj. Možda u tom vašem krugu ljudi.
Ne možete uopćavati. Ja sam potpuno za Hrvatsku u EU, ali ne zato da nas promijene, nego da nam bude ljepše u većem društvu.
Toliko ružno pišete o Hrvatskoj, o "nenormalnom" načinu života. Tu gdje sam ja nema takvog jala, zavisti, cinizma i što li ste toga već nabrojale.
I potpuno ste sigurne da ste u pravu, ne primijećujući koliko vrijeđate.
Malo tolerancije prema svojim korijenima, ako može, molim.
Jelena, i ja sam za to da se stvari iskristaliziraju, da nastane red i rad.
U sređenom društvu (i sustavu vrijednosti) ima smisla govoriti o toleranciji.
Dok tako ne bude vlada anarhija, nalaženje opravdanja, paravana za navedeno o čemu si pisala.
Posljednje uređivanje od Marna : 31.01.2012. at 15:16
Beti, nemoj se ljutiti, pomalo razumijem Jelenu i Maxime.
Tko nije osjetio na svojoj koži taj jal, misli da toga nema, ne zna o čemu je riječ, čudi se.
Sit gladnom ne vjeruje.
Beti, ni u EU ne cvatu ruže, niti u RH, ali možemo gajiti ruže ljubavi i podrške makar u svom domu i nastojati proširiti ga na drage ljude, prijatelje, rodbinu, pa čak i suradnike/kolege s kojima radimo.
Tvoj pozitivan stav je ok. Važno je voljeti svoje, da bi poštivao tuđe.
Pisala sam prerano, čim sam pročitala, bez da se sleglo. No, stvarno mi smeta takav način pisanja o Hrvatskoj. I znam da i ja ponekad tako pišem da druge zasmetam. Trudim se da toga ne bude.
A ovo što si, Marna, napisala : Sit gladnom ne vjeruje, je potpuno točno. Često sam se u to uvjerila. I u životu i ovdje.
Beti3, oprosti na uvredi! Nije mi bila namjera nikoga vrijeđati, nego sam dobro opečena, do kosti, a vjeruj mi da nisam jedina i da nas ima dosta koji smo iskusili i jedno i drugo, koji ćemo se složiti oko ovoga gore što sam predirektno napisala. I nije maxime jedina koja je ponovo našla mir. Znam dosta ljudi koji su probali ovdje i onda su opet otišli van. Sve su to visokoobrazovani ljudi, doktori znanosti, ljudi koji bi itekako znali i mogli pomoći, koji imaju kontakte u svijetu i mogli bi pomoći u afirmaciji RH u EU. To su ogromne boli koje se moraju podnjeti.
Dok si dobro uklopljen nema problema. Ako po bilo čemu odskačeš - smetaš. A svi se slažemo da treba stvari poboljšati. Uljuljkavanje u dosadašnju praksu ne može nikamo dovesti, odnosno vodi tamo kamo idemo zadnjih 20 godina.
S druge strane Beti3, upoznala sam otkad sam ovdje i prekrasnu Hrvatsku. Onu koja se borila protiv Milinovića samnom. Ona koja razumije, ona koja poklanja preskupe lijekove, ona koja pristaje izložiti svoju prebolnu intimu u medije kada nas napadaju religiozne skupine, ona koja se suprostavi kada zna da nešto nije uredu reskirajući puno u životu. Kada je Milinović pokorio liječnike, mi smo jasno dali do znanja imenom, prezimenom i likom liječnicima što mislimo o tome, a onda smo morali kod tih istih liječnika na suboptimalno liječenje po Milinoviću. Nije to ugodno, iako znaš da nitko neće ići toliko daleko da te kažnjava što želiš imati jednake šanse kao Slovenci, Belgijanci ili Šveđani.
To je Hrvatska koju volim. I važnije mi je da se promijeni taj okrutni zakon, nego taj ulazak u EU, iako je moje reproduktivno vrijeme na izmaku. Jer je to borba prekrasnih ljudi, bez politike, samo sa srcem.
Drage moje, nije bit tolerancije samo usmjerena prema različitostima koje se odnose na identitet nego i ono unutar nas samih.
Dakle, imati obzira jedan prema drugome.
Počevši od svoje obitelji: muža i djece.
Isto vrijedi i ovdje.
Ponekad shvatimo doslovno neku poruku, neka nas riječ povrijedi ili neko mišljenje.
Što nas košta ispričati se ili jednostavno uvažiti da netko misli drukčije od mene?
Mogu pomisliti "Vidiš ona/on je u krivu."
Ali svatko ima pravo i na to.
I u najboljoj namjeri možemo nekoga povrijediti nastojeći mu ukazati na pogrešku.
Dobro je pustiti da se sadržaj "slegne", zar ne, Beti?
Jednostavno ne možemo pobjeći od emocija - reagiramo, povučemo obarač (pardon - jezik) i evo bure u obliku tone postova koji se obrušavaju na nekoga ili neku ideju.
Posljednje uređivanje od Marna : 31.01.2012. at 17:23
Nego, je l gledao netko Paradu? Je l taj film na tragu naše teme - tolerancija ili sam ja krivu predodžbu stekla iz foršpana?
Lijepo si ovo napisala, i u pravu si, naravno. Drugi put ću brojati barem do sto, ili čekati da ispletem dva-tri reda. Skužila sam da ako pletem uz čitanje foruma, ipak nemam osjećaj da toliko gubim vrijeme ( ps.gotovi šal i kapaDrage moje, nije bit tolerancije samo usmjerena prema različitostima koje se odnose na identitet nego i ono unutar nas samih.
Dakle, imati obzira jedan prema drugome.
Počevši od svoje obitelji: muža i djece.
Isto vrijedi i ovdje.
Ponekad shvatimo doslovno neku poruku, neka nas riječ povrijedi ili neko mišljenje.
Što nas košta ispričati se ili jednostavno uvažiti da netko misli drukčije od mene?
Mogu pomisliti "Vidiš ona/on je u krivu."
Ali svatko ima pravo i na to.
I u najboljoj namjeri možemo nekoga povrijediti nastojeći mu ukazati na pogrešku.
Dobro je pustiti da se sadržaj "slegne", zar ne, Beti?
Jednostavno ne možemo pobjeći od emocija - reagiramo, povučemo obarač (pardon - jezik) i evo bure u obliku tone postova koji se obrušavaju na nekoga ili neku ideju.
Beti3, nisam osoba koja vrijedja druge ljude. Lijepo je sto volis svoju domovinu - ja Hrvatsku isto volim, donjela mi je novo zivotno iskustvo koje je bilo naporno I koji puta bolno ali mi nije zao zbog toga. Upoznala sam svojeg muza u HR I u Zagrebu rodila svoju curicu. Imamo puno krasnih prijatelja. No ne radi se o tome, radi se o tome da sam iznjela svoje osobno iskustvo na direktan nacin koji je sukladam mojem nizozemskom odgoju. Po meni je bit tolerancije da prosirimo svoje horizonte kako bi stvorili kvalitetniji svijet I da bi naucili od drugih kako bi I sami postali bolji ljudi. Nije ugodno cuti kritike na racum vlastite drzave ali te kritike dolaze u ovom konkretnom slucaju od osobe koja je silno htjela doprinjeti pozitivnim promjenama I koja je tuzna sto u toj namjeri nije uspjela. Nije lako biti 'drugaciju' u HR ...
Baš sam se na jednoj drugoj temi osvrnula na ovaj film kojeg sam bila upravo odgledala.
Film je proniknuo u samu srž ove teme i iz kina sam izišla toliko nabrijana i ogorčena da sam na tom topicu i napisala da mi je pun kufer ove pri*izdine gdje živim.
Već sutradan su mi se polako slegli dojmovi pa sam zaključila da sam mogla i gore proći, recimo roditi se u Afganistanu
Ali to ne znači da se svi skupa ne trebamo jače truditi da ova inače prekrasna država ne postane još ugodnija za život.
Bodulice, nisam gledala Paradu, ali znam o čemu se radi.
Dovoljna mi je bila najava filma.
Uh, tu mač psovanja, agresije ... joooj.
Možda u cjelini nije loš, fabula ima glavu i rep, moguće da donosi i pozitivu.
Tema sama po sebi izaziva burne reakcije (eksplozije bijesa i netolerancije).
Sjetimo se tih parada kod nas i malo istočnije.
Nisam gledala, ali mi se čini da bi mogao dobro djelovati na homofobnu ekipu, barem ovu verbalno i fizički nasilnu.
Na nas koji smo puno sretniji kada vidimo homoseksualni par koji se drži za ruke, nego dvojicu mišićavih koji se boksaju, možda djeluje frustrirajuće.
Joj, ali ponekad je tako teško pregristi jezik, stati na loptu, razmisliti, odmaknuti se od "okidača" na dva dana, udahnuti i sa smješkom pozitivno odreagirati.
E to je umijeće!
Da, Laura29, to je umijeće, ali nije nemoguće.
Uz dobru vježbu i samokontrolu (privatno i poslovno) moguća su čuda.
Mogu osobno posvjedočiti.
Ali zato postoje forumi, he, he, da malo otpustiš kočnice.
Ne želim time reći da si dopuštam vrijeđati nekoga i sukobljavati se, ali da svašta napišem - to da.
U RL ipak, valja paziti, zar ne?
Posebno profesionalno.
Npr. naši ministri/-ice (i mnoge javne osobe) imaju osebujne izjave u medijima - čovjek se zapita, misle li to stvarno ili su bili brzopleti, nepromišljeni? Ili teže popularnosti? Što li?
Načelno možemo tolerirati neke pojave, odnose, orijentacije, stilove, ali kako je privatno?
Kad je netko blizak u pitanju?
Posljednje uređivanje od Marna : 01.02.2012. at 16:08
a čuj, treba biti i svjestan svojih korijena.
ja vjerujem da ništa ne može promijeniti mentalitet mediterana u mentalitet skandinavaca.
što ima i dobrih, ali i loših strana.
Uopće nije problem biti tolerantan prema istomišljenicima, zar ne? Umjeće je biti tolerantan prema ljudima koji ne misle isto kao mi. Ja osobito ne ljubim pretjeranu uvredljivost i ljude koji se bave mišlju da se cijeli svemir vrti oko njih. Puno puta sam čula kritiku na svoj račun, baš da mi je znati tko nije. Nije za uho ugodno, ali Bože moj. Zar to znači da treba odmah zauzeti borbeni stav? Nastojim izabrati onu mirniju opciju, razmisliti pa onda polako dalje.
Ima još jedan problem, istina. Svatko ima svoju istinu, subjektivnu istinu. A da se pogleda malo i objektivno, ne bi škodilo, jelda?
E pa onda ona egocentričnost, ja pa ja, ja pa moj problem, pa ja. Helou... imaju i drugi svoj problem.
I tako, izjašnjavamo se kao tolerantni, ali ako malo bolje pogledamo, od tolerancije ni t. Pa pogledajte samo ovaj kutak za filozofski trenutak, koja tema nije završila zaključavanjem? Čim netko misli imalo drugačije od večine, odmah se skače- oni nas vrijeđaju, oni nas omalovažavaju. Bezveze. Ja mislim ovako, Marko onako.... pa šta onda? Zar svako mišljenje drugačije od moga mora značiti da me netko napada? Ja mislim da ne. Bilo bi poželjno naći sredinu. Ali kako????
Privatno, teško sa stopostotnom sigurnošću odgovoriti što bismo učinili. Možemo samo nagađati, ali i to je put prema tome da se pripremimo na što je moguću normalniju reakciju u RL-u.
Dok sam bila trudna, često sam razmišljala o životu svoje djece, o tome kako bih htjela da se razvijaju kao osobe. Došla sam do zaključka da želim da se razviju u zdrave, moralno odgovorne i tolerantne ljude. Kada bi se njihov način života razlikovao od onoga što ja smatram poželjnim, vjerujem da bih ih podržala ako su oni sretni takvim životom (naravno, ako takav način života ne ograničava slobodu drugih ljudi).
Možda je dobar početak predložila Marna: "Uz dobru vježbu i samokontrolu (privatno i poslovno) moguća su čuda."
Samo treba željeti čuti, obuzdati malo svoj ego i rezultati će se ubrzo vidjeti.
Pa naravno. Ok, ima tu svega, od toga kako birati riječi kada nekome govorimo, pa onoga što je u glavi slušatelja. Ja osobno npr. nemam problem priznati da su moji zubi neravni, ustvari grbavi. Svatko onaj tko kaže ma samo su malo nepravilni, ma baš ti tako pristaje... ma bla bla bla po meni nije iskren, koristi rukavice u ophođenju i to mi onako bzvz. Volim direktne ljude i iskrene, one koji "problem" nazivaju punim imenom i ne srame se toga. Ne svrstavam ih u napadače i netolerantne (u ovom slučaju prema mojim zubima, jelte).
Za maxime, i one koji to žele
http://www.h-alter.org/vijesti/kultu...na-ksenofobija
Članak je napisao Jovanovićev pomoćnik za znanost. Nadam se da će Zelenika ostati dosljedan.
U činjenici da mnogi ne žele da itko ima uvid u razinu kvalitete i stručnosti kojima se kod nas stječu nazivi, zvanja i (nemale) privilegije. U fobijama i kompleksima koji proizlaze iz činjenice da „ne znaju beknuti" ni na jednom jeziku (iako svima povjerenstva za izbor u zvanje uredno napišu da su „međunarodno priznati znanstvenici"). U činjenici da mnogi doktorati i znanstveni radovi u našem sustavu ne samo što ne pridonose razvoju svjetske znanosti, nego nisu originalni ni na razini mjesnoga odbora gdje su napisani.
U činjenici da se samo nedostatkom ikakvih kriterija, usporedivosti sa svijetom i otvorenosti neovisnoj evaluaciji mogu događati indeksi, đapići, plagiranja, prepisivanja, izbori u zvanja i na položaje u sustavu po principu ja-tebi-ti-meni. U sustavu u kojem se čak i mladi suradnici pomno biraju po principima kloniranja vlastitog nerada i nemorala. U kojem oportunizam caruje na svakom koraku. U kojem se odluke donose s (najmanje!) 100 posto suglasnosti, u kojem se 800 studijskih programa akreditira u dva mjeseca, u kojem pojedinci drže i po 25 kolegija, u kojem se vrte desetine milijuna (eura!) honorara, u kojem na jednom fakultetu postoji 1087 mogućih kombinacija dvopredmetnih studija. U državi u kojoj su predsjednici akademije znanosti, rektori, dekani, ravnatelji... odlučeni i prije raspisivanja izbora. Ali u sustavu u kojemu smo svi toliko uvaženi da nam svijet i ne treba. Barem dok ne prizna koliko smo mi ispred njega. Koliko smo bili „europama" i prije nego što je Evropa postojala.
Posljednje uređivanje od Jelena : 02.02.2012. at 08:11
Skroz razumijem što pričaju Jelena i Maxime, a nisam živjela vani, ljubav prema domovini ne isključuje, po meni, mogućnost kritike iste, ona se u tome, kako je to u mojoj glavi, upravo očituje - time svi skupa utičemo na promjene na bolje.
A propos tolerancije, to je stvarno jedno duboko pitanje. Toleriranje nečega često direktno ugrožava tvoje vrijednosti. Toleriranje se često i zamaskira u političku korektnost i ostaje površinsko, a ne dubinsko. Opet, i to je, po meni, dodana vrijednost, dovoljno je da se izvanjske i agresivne manifestacije netolerancije sankcioniraju (nemoš' nekog mlatnut ili pljunut jer ti se ne sviđa što radi).
Privatna tolerancija di možemo birat - tu mislim da smo, uvjetno rečeno, "manje tolerantni" i okružujemo se sličnima, ili se okružujemo onima koji nisu "zagriženo drugačiji" od nas.
Također, za sve manifestacije, od tolerancije, do netolerancije, lakše je kad si u grupi, nego jedan-na-jedan. Pa ćeš lakše bacit bovan na nekog jer je u prideu, ali ćeš i lakše pružit podrušku. Jedan-na-jedan je ono di često maske padaju... i di u biti vidiš, najčešće, da taj "drugi" i nije toliko bitno drugačiji od tebe. Minus ovi zagriženi, koje je teško istolerirat (po meni). Kad si jedan na jedan svodi se na konkretnog čovjeka, a ne na ono što on "predstavlja".
Posljednje uređivanje od ina33 : 02.02.2012. at 08:46
ina, jako si pametna
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 02.02.2012. at 09:12
Slažem se!ina, jako si pametna
ina, osim sto imas krasno ime, si i mudra.(da se ne ponavljam sa pametna)
I meni se sviđa što ina govori, ali palo mi je napamet još jedno pitanje.
Možda nije usko vezano za ovu temu, ali ima dodirnih točaka. Mene se uvijek doimaju ljudi koji pripadaju nekakvim grupama, udrugama, sektama, strankama i štotijaznam već...Mislim, u principu kužim da se nađeš s nekom skupinom istomišljenika i da vas ti interesi povezuju, ali meni je čisti sf osjetiti poriv da se i osobno priključim nečem takvom jer sam takva persona da se ne mogu u cjelosti predati nečemu i stalno se nešto propitujem i važem (iako nisam vaga u horoskopu
Da malo pojasnim...recimo, obožavam životinje , ali se nikad ne bih priključila udruzi "prijatelja životinja" jer mi se ne sviđaju svi njihovi postupci, također podržavam rad ove udruge na čijem sam forumu, ali se također ne slažem sa svim sredstvima kojim se želi doći do cilja i automatski ne mogu sebe vidjeti u nečem takvom. Da li je to manjak tolerancije u mene ili je pitanje nečeg drugog nisam sigurna
Evo, pitanje za vas koji ste pripadnici nekakvih grupacija... slažete li se sa svime što te grupacije propagiraju ili vas za njih vežu tek neki osobni interesi, a one stvari koji vam nisu u krugu interesa, štoviše...ne uklapaju se u vaš način razmišljanja života i svjetonazora tolerirate i zanemarujete taj dio?
Osobno, nisam na takvom stupnju razvoja da bih mogla funkcionirati u skladu s time te mislim da u životu nikad ne bih mogla biti 100% lojalna članica neke grupe. Mislim, ne moram, nitko me ne tjera
Jako sam tolerantna prema pravopisnim greškama (iako bih rado upozorila, lijepo, tolerantno, prešutim.)
Ne mislim sada na ovu temu, naišla sam na jednoj drugoj, tek otvorenoj.
S Bodulicom se slažem. I ja sam takva
Jako zanimljiv point! Mislim da se tu tolerancija, dijelom gubi (onako kako ja to vidim). Svaki "aktivizam" ili takva pripadnost nekoj grupi nosi sa sobom, za mene, klicu uravnilovke i žrtvovanja sivila za borbeni žar i čistinu crno-bijelog. Meni nije baš prihvatljivo. I na nekom upitniku na poslu ispalo da izuzetno cijenim osobnu slobodu i individualnost, što nije nespojivo s timskim radom, ali jest sa 100%-tnim potpisom na program nekih s kojima se nećeš 100% složiti, a u metodici, recimo, niti sa 50%.I meni se sviđa što ina govori, ali palo mi je napamet još jedno pitanje.
Možda nije usko vezano za ovu temu, ali ima dodirnih točaka. Mene se uvijek doimaju ljudi koji pripadaju nekakvim grupama, udrugama, sektama, strankama i štotijaznam već...Mislim, u principu kužim da se nađeš s nekom skupinom istomišljenika i da vas ti interesi povezuju, ali meni je čisti sf osjetiti poriv da se i osobno priključim nečem takvom jer sam takva persona da se ne mogu u cjelosti predati nečemu i stalno se nešto propitujem i važem (iako nisam vaga u horoskopu
Da malo pojasnim...recimo, obožavam životinje , ali se nikad ne bih priključila udruzi "prijatelja životinja" jer mi se ne sviđaju svi njihovi postupci, također podržavam rad ove udruge na čijem sam forumu, ali se također ne slažem sa svim sredstvima kojim se želi doći do cilja i automatski ne mogu sebe vidjeti u nečem takvom. Da li je to manjak tolerancije u mene ili je pitanje nečeg drugog nisam sigurna
Evo, pitanje za vas koji ste pripadnici nekakvih grupacija... slažete li se sa svime što te grupacije propagiraju ili vas za njih vežu tek neki osobni interesi, a one stvari koji vam nisu u krugu interesa, štoviše...ne uklapaju se u vaš način razmišljanja života i svjetonazora tolerirate i zanemarujete taj dio?
Osobno, nisam na takvom stupnju razvoja da bih mogla funkcionirati u skladu s time te mislim da u životu nikad ne bih mogla biti 100% lojalna članica neke grupe. Mislim, ne moram, nitko me ne tjera
Po meni je rijetko što vrijedno žrtve za viši cilj, a puno nijansi sivog se tu mora žrtvovat.
Kako to funkcionira - a sigurno se razvije neki "group think", a vjerojem da se ljudi motiviraju onim "šačica može promijeniti svijet".
U stvari, ovo je jedino što ja baš i ne toleriram, taj stalni presing "ako ne napravimo ovo, propada ono", ako učiniš ovo, onda nisi dio nas, nije oportuno reći to i to, danas se borba vojuje itd. - ja sam učinila za tebe to i to, ti moraš to i to, on je doprinijeo tako, a ti toliko itd. itd. A bez discpline i organizacije nema niti učinkovite grupe.
Meni su užasno bitne nijanse sivog, očajno mi je teško žrtvovat ih za čistinu i žestinu crno-bijele ideje. Jedna od mojih omiljenih pjesama je "don't fence me in", zvuči malo pubertetski i nemam pojma hoće li se razumjeti, ali autoritet podnosim isključivo na poslu, u hobi aktivnostima - jok. Ne na način da ću izazivat banove i da će me se morat sanckonirat, ne u tom smislu da ne poštujem, nego ne mogu "subscribe" to neku takvu stvar. I dijelom su "zagriženjaci" i "misionari" (oni koje ja tako percipiram) jedini oni u čijoj blizini privatno ne želim biti, na koju god temu to radili - od pozitivnih misli, zdravog života, izbjegavanja otrova, do religije.
Ja sam tim istima, vjerojatno, beskičmenjak i (moralni) relativist... ono... kad su sami sa sobom, većina ih neće to reć'. Opet, svako mora bit vjeran isključivo sebi, pa tako... naši se putovi razilaze.
Posljednje uređivanje od ina33 : 02.02.2012. at 16:46
Razilaze na obostrano zadovoljstvo, niko tu ne gubi, jer je nespojivo. I to je sve OK.
ina33, prave misli. Kao da bi mogle biti drugačije kad ti pišeš.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 02.02.2012. at 16:50
o to da,Mislim da sam tolerantna do bola
Netko je ovdje napisao da ne tolerira ne izdavanje računa i sl.,ma sve ja to nekak toleriram (tražim ak mi treba)...uvijek idem onom mišlju..možda se žena cijelu noć budila zbog djeteta ili xy razloga.
Š
pa čekanje u redovima i tome slično
puno sam tolerantnija nego ranije,
imam puno više živaca u takvim situacijama
a to ne izdavanje računa, ma baš mi se kupi račun dok mi dijete okolo divlja (ili u najbolju ruku skuplja račune ispod blagajne i baca u smeće)
Puno hvala, svima, ali ljudi, sad je pls dosta, uvatit će me "u đir" s virtualnim likom "nepogrešiva i mudra ina33". Nisam ja nikakav genije, samo malo tu pisuckamo svi skupa o onome o čemu smo razmišljali, neobavezni tonovi (ona dva zagrljena).
potpisujem
Šokica sa švapskim i crnogorskim korijenima
nije ni čudo što sam takva kakva jesam
he he, ina, a baš sam te htjela potpisati
ja, koliko god bih voljela pripadati toj nekoj "grupi" koja se bori za ovo ili ono, isto ne pripadam nigdje jer kao ni bodulica ne bih mogla potpisati sto posto ono što netko predstavlja
gdje god
uvijek postoji nešto s čim se ne slažem u potpunosti
Ne znam kako ste vi to postavile stvari. Ako je biti vjernik znači pripadati grupi onda valjda pripadam. Ali to mi je u razini ako sam hrvat pripadam grupi hrvata, ako sam učenik pripadam grupi školaraca itd. Mislim da se pripadnost nečemu odnosno nekoj grupi očituje tek kad se nađeš okružen neistomišljenicima. Evo ja sam iz dalmacije i nikad nisam razmišljala o svom naglasku i riječniku kao o nečemu što bi me svrstalo u neku grupu. Čim sam došla živjeti u Zg počela su zezanja i komentiranja svake moje riječi i rečenice. U tom trenutku sam se osijećala da pripadam grupi dalmatinaca pa sam se s njima najviše i družila. Bilo je i drugih cura koje su došle kad i ja ali su odma počele govoriti kaj i glumiti da bi bile prihvačene u grupi koja je bila puno veća od moje. Ista stvar mi se događa na ovom forumu. Kao da me netko svrstava u nekakvu grupu. Jasno da mi je sa istomišljenicima lakše komunicirati nego sa osobama koje mi se izruguju. Ali što to znači da se mekad nemogu složiti sa osobom s kojom nemam iste stavove u globalu? Da se nemogu pridružiti nekakvoj akciji neke udruge koja mi se trenutno sviđa? Ne kužim što po tebi udruga znači, udruga klonova?I meni se sviđa što ina govori, ali palo mi je napamet još jedno pitanje.
Možda nije usko vezano za ovu temu, ali ima dodirnih točaka. Mene se uvijek doimaju ljudi koji pripadaju nekakvim grupama, udrugama, sektama, strankama i štotijaznam već...Mislim, u principu kužim da se nađeš s nekom skupinom istomišljenika i da vas ti interesi povezuju, ali meni je čisti sf osjetiti poriv da se i osobno priključim nečem takvom jer sam takva persona da se ne mogu u cjelosti predati nečemu i stalno se nešto propitujem i važem (iako nisam vaga u horoskopu
Da malo pojasnim...recimo, obožavam životinje , ali se nikad ne bih priključila udruzi "prijatelja životinja" jer mi se ne sviđaju svi njihovi postupci, također podržavam rad ove udruge na čijem sam forumu, ali se također ne slažem sa svim sredstvima kojim se želi doći do cilja i automatski ne mogu sebe vidjeti u nečem takvom. Da li je to manjak tolerancije u mene ili je pitanje nečeg drugog nisam sigurna
Evo, pitanje za vas koji ste pripadnici nekakvih grupacija... slažete li se sa svime što te grupacije propagiraju ili vas za njih vežu tek neki osobni interesi, a one stvari koji vam nisu u krugu interesa, štoviše...ne uklapaju se u vaš način razmišljanja života i svjetonazora tolerirate i zanemarujete taj dio?
Osobno, nisam na takvom stupnju razvoja da bih mogla funkcionirati u skladu s time te mislim da u životu nikad ne bih mogla biti 100% lojalna članica neke grupe. Mislim, ne moram, nitko me ne tjera
Jedino gdje sam totalno netolerantna i gdje se nikad ne bih pridružila je tamo gdje se rade stvari kontra Božjeg zakona odnosno Božjih zapovijedi. Kad se dotaknemo takvih tema onda dođe malo više do izražaja neka podijeljenost. Ali ja ću sutra mirne duše na nekom drugom topicu potpisati nekoga bez obzira što me na nekom drugom vrijeđao ako smatram da ispravno piše.
Da pinguice, u ovom svom postu kojeg si citirala sam mogla i navesti da nikad ne bih mogla pripadati nekom organiziranom obliku vjerovanja, ali sam zbog prethodnih loših iskustava to nastojala izbjeći, ali kad već spominješ neću zanijekati.
Ovo, što se tiče pripadnosti narodu, naciji i sl. je po meni nešto sasvim drugo jer mi je to nametnuto rođenjem, dakle...to je nešto mimo moje volje.
I ja sam iz Dalmacije i često sam u kontaktu s ljudima iz drugih krajeva Hr. Nikad nisam osjetila tu jezičnu barijeru, a i nastojim u takvim situacijama govoriti standardom, a tako i na ovom forumu u 90% slučajeva pišem. Znači, prilagođavam se...
prilagođavaš se čemu, odgovor je grupi. I ja sam se prilagodila, i govorim i pišem drugačije. Nisam to mogla u jednom danu/godini. Samo kažem da se svemu mogu prilagoditi samo ne kršenju Božjih zapovijedi (10 ih je, nije strašno puno
Pa... u tom smislu sam onda i ja prilagodljiva... imam samo jednu "zapovijed" - ostani vjerna samoj sebi. A članstvo u nekoj grupi koja ima neku misiju i pravila kojima se moraš povinovati... to nisam ja. Bez obzira što tamo nisu "klonovi", grupa zahtijeva povinovanje grupnim pravilima i organizaciji, nošenje dokaza grupne pripadnosti itd.. Ne znam koliko se ova argumentacija uopće kuži tj. koliko ja to dobro obrazlažem... Moj forte je ipak u jedan na jedan odnosima.
Posljednje uređivanje od ina33 : 02.02.2012. at 18:22
Jednako tako mi je i bad feel oko ovih rotary itd. klubova. Tamo bi mogla samo utlitaristički, stila za poslovni networking... A biće i drugi tako, ko bi znao? Nekako... to baš nije moja šalica čaja, ono baš uopće.
Posljednje uređivanje od ina33 : 02.02.2012. at 18:24
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
