Koliko smo tolerantni?

[Bodulica]

Jednako tako mi je i bad feel oko ovih rotary itd. klubova. Tamo bi mogla samo utlitaristički, stila za poslovni networking... A biće i drugi tako, ko bi znao? Nekako... to baš nije moja šalica čaja, ono baš uopće.

Isti slučaj...

Što se tiče gore navedenih zapovijedi ne osjećam da mi treba ikakva organizacija da bi ih se pridržavala što ne znači da nekom drugom osporavam pravo da osijeća poriv za takvom vrstom pripadnosti.

I stvarno ne bih voljela da i ovaj topic ode u religijske vode jer to mi uopće nije bila namjera. Samo sam se pitala kako je to biti pripadnikom nekakve grupe (bilokakve) i da li to od čovjeka iziskuje nekakvu vrstu extra tolerancije i žrtvovanja u svrhu višeg cilja?

[pinguica]

Isti slučaj...

Što se tiče gore navedenih zapovijedi ne osjećam da mi treba ikakva organizacija da bi ih se pridržavala što ne znači da nekom drugom osporavam pravo da osijeća poriv za takvom vrstom pripadnosti.

I stvarno ne bih voljela da i ovaj topic ode u religijske vode jer to mi uopće nije bila namjera. Samo sam se pitala kako je to biti pripadnikom nekakve grupe (bilokakve) i da li to od čovjeka iziskuje nekakvu vrstu extra tolerancije i žrtvovanja u svrhu višeg cilja?

Pa ista stvar ako si član države poštuješ zakone države. Jedina razlika je što za kršenje zakona ideš u zatvor, za kršenje poslovnog ugovora dobivaš otkaz, a za kršenje pravila udruge bivaš izopćen ili sam odeš

[ina33]

Pa da, slažem se.

Jedino, državi većina nas mora pripadati (separatisti, zasad, included ), zato jer na taj način ostvaruješ neka građanska prava, ali imaš i neke dužnosti.

Ostale pripadnosti, barem one koje nisu nužne, nego su "fakultativne", tj. slobodan izbor, a već znaš da ćeš imat problema sa setom pravila i disciplinom, jer to ne možeš, iz kohezijskih razloga grupe, ful oblikovat po svoju - čemu?

Mislim, puno njih to zna unaprijed, ono... osjećaju to u svojim kostima... da nisu grupni tip. Pa zašto bi uopće morali pripadat nečem drugom osim države i tih nekih nužnih stvari. Ako ne osjećaju da im to treba - neka se ne opterećuju s pripadnošću dodatnim grupama/pokretima. Ne moraju bit svi u grupi. Tu je stvarno ono - ko voli, nek izvoli - i ja sam presretna da je tako, da to nije neki mus... ne unutarnji, nego vanjski...

A taj vanjski mus je i pokrenuo topik o toleranciji.

[Bodulica]

Pa ista stvar ako si član države poštuješ zakone države. Jedina razlika je što za kršenje zakona ideš u zatvor, za kršenje poslovnog ugovora dobivaš otkaz, a za kršenje pravila udruge bivaš izopćen ili sam odeš

Pa jasno je meni to.

Ono što mi je manje jasno je otkuda nekim ljudima taj poriv da pristupe takvoj vrsti organizacije, pogotovo ako se u potpunosti ne mogu složiti sa svim postulatima iste. Ili se pak moraš "žrtvovati" i time neke stvari tolerirati u ime višeg cilja.

Evo konkretno... na ovom forumu sam susrela mnogo forumašica koje su ujedno i članice Udruge. Za preko nekoliko njih sam po postovima stekla dojam da su jake individue i itekako promišljaju svojom glavom. Koliko se takav karakter može uklopiti u baš sve aspekte i djelatnosti Udruge, a da pri tome ne bude super tolerantan i uspije se prilagoditi mišljenju većine? Očito je po njihovim primjerima da je to itekako moguće, samo sam ja za sebe konstatirala da moje promišljanje nije na tom levelu i da ne bih tako mogla djelovati, odnosno dati se u nešto u čemu nisam 100% dušom i tijelom.

A prilično mi je neuvjerljivo da se kao pojedinac možeš slagati u potpunosti sa svime što takve Udruge propagiraju, odnosno - kako propagiraju. I tu se ponovno vraćamo na pojam tolerancije...

[pinguica]

Pa jasno je meni to.

Ono što mi je manje jasno je otkuda nekim ljudima taj poriv da pristupe takvoj vrsti organizacije, pogotovo ako se u potpunosti ne mogu složiti sa svim postulatima iste. Ili se pak moraš "žrtvovati" i time neke stvari tolerirati u ime višeg cilja.

Evo konkretno... na ovom forumu sam susrela mnogo forumašica koje su ujedno i članice Udruge. Za preko nekoliko njih sam po postovima stekla dojam da su jake individue i itekako promišljaju svojom glavom. Koliko se takav karakter može uklopiti u baš sve aspekte i djelatnosti Udruge, a da pri tome ne bude super tolerantan i uspije se prilagoditi mišljenju većine? Očito je po njihovim primjerima da je to itekako moguće, samo sam ja za sebe konstatirala da moje promišljanje nije na tom levelu i da ne bih tako mogla djelovati, odnosno dati se u nešto u čemu nisam 100% dušom i tijelom.

A prilično mi je neuvjerljivo da se kao pojedinac možeš slagati u potpunosti sa svime što takve Udruge propagiraju, odnosno - kako propagiraju. I tu se ponovno vraćamo na pojam tolerancije...

Pa te udruge čine ljudi kao i ti i upravo ta različitost mišljenja i razmatranje stajališta svih pripadnika udruge tu udrugu i unapređuje. Nekad tvoj prijedlog bude prihvaćen kao pravilo nekad nečiji tuđi. Stvar je u poslušnosti. Naravno za to treba poraditi i na svom egu. Druga stvar ako se nešto u tolikoj mjeri kosi sa tvojim načelima da preko toga ne možeš prijeći.

[ina33]

A prilično mi je neuvjerljivo da se kao pojedinac možeš slagati u potpunosti sa svime što takve Udruge propagiraju, odnosno - kako propagiraju. I tu se ponovno vraćamo na pojam tolerancije...

Mislim da je tu catch da se te osobe mogu fokusirati... na način na koji se ja, primjerice, ne mogu. Meni je problem odradit i ovo što je građanska dužnost - izbori itd. Tu mi je već (pre)više kompromisa... za moj gušt.

Opet, možda je upravo to crno-bijeli pogled koji ja pak drugima spočitavam, a za sebe mislim da ga nemam kao fol... ko bi znao.

U svakom slučaju, znam što mi paše, a što ne, i di mi je breaking point u smislu tolerancije/žrtvovanja za neki "viši cilj", pa tako vozim, a vjerujem i da svako tako, samo se granice razlikuju - ali to je fakat rubrika "de gustibus".

[Jelena]

Nisam ni ja sklona biti članicom neke udruge koja djeluje. Mogu si zamisliti da se uključim u udrugu igrača preferansa ili šahista, kad bih bila u mirovini, ali oni nemaju program pa se tu nemaš što slagati ili neslagati.

Ali ne mislim da to određuje čovjeka kao timskog ili solo igrača. Meni se čini da mi oboje odgovara, svako u svojoj situaciji. Timskom sam se najviše naučila kroz dinamičan timski sport. Gledaš gdje je tko i razmišljaš koja je tvoja optimalna pozicija. Solo igrač postajem kad uđem u autokratsku grupu. Ne toleriram nikako autokraciju, niti izostanak fer pleja.

Počela sam razmišljati razlikuju li se u novom timu ljudi koji nisu od malena navikli biti u nekom timu, od onih koji nisu. Odnosno, vidi li se tu muško-ženska razlika, gdje su muškarci pretežno igrali košarku ili nogomet kao klinci, a žene puno manje. Sigurna sam da je to već netko obradio, al nema veze

[Jelena]

ne mislim na pravne detalje što je udruga točno, može i društvo, whatever
onih koji jesu od onih koji nisu

[flopica]

neda mi se sve čitati pa niti neću
samo imam potrebu reći da oduvijek imam nelagodu što se tiče bilo kakvih organiziranih grupa
nekako nije to moj način izražaja
valjda je problem u meni, nisam od tih kolektivnih djelovanja, makar to itekako može biti i dobro i korisno

s druge strane ako govorim o toeranciji uopće, jesam tolerantna prema različitim stilovima življenja i razmišljanja
u tom kontekstu mi je dovoljno da se ne zadire u nečija druga prava ili moja, naravno
ne dira me tuđi privatni život

što se tiče ljudi koji ispoljavaju ili izražavaju bilo kakve oblike nestrpeljivosti, mržnje ili nepodnošenja drugih ljudi
na temelju nacionalne pripadnosti, vjerske pripadnosti, političkog opredjeljena, socijalnog statusa, sexualne orjentacije
ili nekog sl. kriterija, tu automatski osjećam odbojnost prema takvom čovjeku i trudim se da ni kavu skupa ne popijemo.