Pristojno i nepristojno

[leonisa]

Koristim psovke kao ispusni ventil, iako one vise sluze kao upozorenje onima koji me gnjave da se malo "odmaknu". Moja djeca znaju da je psovanje za odrasle (djeca ne smiju psovati) iako nije lijepo ni kad odrasli psuju. Nedavno je manja uvela novo pravilo - mama smije psovati jer psuje samo kad je jako ljuta a tata ne smije psovati uopce zato jer stalno(cesto) psuje :D

Meni je crtez penisa na papiru ok (nije crtao po biljeznici npr.) a objasnila bih mu da ga je uciteljica ukorila jer je u nasem drustvu pravilo da se spolni organi ne crtaju niti pokazuju okolo a ni to nije uvrijezeno nego ovisi o situaciji.

Moje cure znaju da postoje nasa pravila, opca pravila, lijepo ponasanje...

Kada je starija pocela istrazivati svoje tijelo, objasnila da je to ok, ali to treba raditi kad je sama jer je to njena intima. Nije joj bilo jasno sto je tu uopce lose (jer djeca to cesto znaju tako percipirati) pa sam joj objasnila da meni uopce ne smeta dok tata to ne voli vidjeti. Tu smo povukli i paralelu sa osobnim granicama - ja se tusiram kao da sam na kolodvoru (cesto netko ulazi) dok tata zakljucava vrata. Ni jedno nije lose ni bolje od drugog. Tako nije lose crtati penis nego nije dobro da ga uciteljica vidi jer je njoj mozda zbog toga neugodno, a mi ne zelimo da joj bude neugodno :D

identicno. iako smo mi razgovor o "trljanju" imali puno ranije dok jos mozda nije znala i mogla sve shvatiti ali sam joj objasnila da u tome nema nista lose no da to radi u svojoj sobi, u privatnosti i samoci, ne u vrticu.
isto tako sada istrazuje tijelo i pokusava vidjeti spolovilo pa odlazi do ogledala i gleda ga (vecinom da vidi jel cisto, jel crveno) i to zna da se radi samo doma.

sto se psovki tice isto tako je storma napisala iako mi sada zna doci i reci (meni i/ili tati) da ne smijemo tako pricati pred bebom jer iako je u trbuhu ona sve cuje

kupaona je nama ko kolodvor, ali dobro zna granice kome smije uci, kome ne.

sto se tice crtanja, znala je nacrtati nas go0le na plazi. ok, samo smo nas dvije imale sise, ona male, ja velike i na to a nisam rekla. da je nacrtala samo spolovilo, pitala bi ju zbog cega, kao sto bi pitala zbog cega je samo nacrtala stopalo. isto tako bi joj objasnila da u svijetu velike djece i odraslih samo nacrtano spolovilo ima ruzno znacenje i da ga uciteljica drugacije dozivljava. isto tako bi joj rekla da kaze uciteljici razlog zasto je nacrtala. to je sve pod pretpostavkom da je nacrtano spolovilo samo spolovilo van vulgarnog konteksta. ako je s namjerom da bude u tom kontekstu, onda bi imale razgovor o pristojnoj komunikaciji koja nije uvijek samo verbalna. recimo, imali smo razgovor o okretanju ocima dok joj netko govori.

[zibba]

Treba biti dovoljno jak i dosljedan da ti se ne omakne psovka doma pred djecom.

Ne znam kako ovaj komentar shvatiti, meni je vrhunac psovke " Dovraga i sve" ili "Idi k vragu" i to je to, ne psujem, ne prostačim i slično jer je meni osobno to grozno za izgovoriti i mislim da u svojih 31 godinu mogu na prste nabrojiti koliko puta sam baš nešto prosto izgovorila ili zaista opsovala. Jednostavno nisam takva, a ne mogu reći da sam iz familije u kojoj se ne psuje. Naprotiv pojedini član moje obitelji je teški psovač a ostatku je to više kao poštapalica. Dakle smatram da to nije samo stvar odgoja nego i onog nečeg u nama što određuje koje su nama granice u pristojnosti. Tako i za spomenuto "kopanje" nosa, ne smatram da je diranje nosa pred ljudima ( dakle ako te svrbi iznutra ili imaš nešto što ti smeta pri disanju) nepristojno, ali ako čačkaš nos istražujući njegove dubine i širine te nakon toga zguraš prst u usta, to mi je definitivno pojam nepristojnoga. Čak je bilo neko istraživanje po kojem su zaključili da skoro svi ljudi u sat vremena ne znam koliko puta minimalno dotaknu nos, pročačkaju ga i slično ( ne na nepristojnoj bazi).
Djeca često pokupe izraze koji se oko njih koriste u svakodnevnom govoru jer je to nekome zanimljivo, privlači pažnju i slično, ali meni nema goreg od malenog djeteta koje opsuje. Nije mi više pitanje od kuda to djetetu ( ma kolike samo pjesme koje se puštaju posvuda, a pune su psovki i ostaloga a mnogi ih smatraju "hitovima"), nego zašto to dijete uopče izgovara i zašto mu netko nije objasnio da to "nije pristojno". Nedavno prolazim kraj škole i slušam kako djeca od cca8 godina prostače jedan na drugoga, psuju si cijelu familiju, imenuju određene organe najpogrdnijim imenima i tako dalje i jednostavno dođem do zaključka da ja to ne mogu shvatiti ni tu djecu ni te roditelje koji dozvoljavaju taj način izražavanja.
Pitanje je bilo za crtanje organa van konteksta. Postaviti ću ovako, moja srednja kći je nedavno donjela iz vrtića crtež na kojem je po njenoj izjavi tata, nacrtana glava, ruke, noge i tijelo ( ima 4 godine) a-la onaj iz Točka-točka-točkica gotova je glavica. Na rukama su bile tri crte koje su predstavljale prste, pitali smo ju zašto tata ima samo tri prsta i koliko čovjek ima prsti na ruci, zbrojila ih je i rekla pet a sutradan donjela novi crtež tate sa 5 prstiju na svkoj ruci. Dakle sve je to u edukativne svrhe i djeca moraju znati koji su dijelovi tijela, da imamo ( večina ljudi) dvije ruke, dvije noge, glavu, dva oka i uha itd, te shodno tome da cure imaju pišu a dečki penis. To djeca jednostavno trebaju znati, a ne kao što je nedavno šogorica dovela sina da vidi moju najmlađu kći i on pita kada sam ju prematala da zašto ona nema pi.pek a mali ima skoro 5 godina. Roditelji su ti koji objašnjavaju djeci razlike ( ok i tete u vrtiću, kasnije učitelji u školi) sve prikladno uzrastu, kao i što je pristojno ili nepristojno, što se smije ili nesmije.

[krumpiric]

zašto treba paziti da ti se psovka ne omakne pred djetetom, ako inače psuješ?
ko'da su djeca neka bića iz drugog svemira, pa se pred njima ponašamo umjetno?

[leonisa]

To djeca jednostavno trebaju znati, a ne kao što je nedavno šogorica dovela sina da vidi moju najmlađu kći i on pita kada sam ju prematala da zašto ona nema pi.pek a mali ima skoro 5 godina. Roditelji su ti koji objašnjavaju djeci razlike ( ok i tete u vrtiću, kasnije učitelji u školi) sve prikladno uzrastu, kao i što je pristojno ili nepristojno, što se smije ili nesmije.

pa zasto je to toliko cudno da s pet godina pita zasto nema pimpek?
meni je to sasvim normalno pitanje. narocito ako nema sestru ili bilo koji drugi nacin da sam prvi uvidi da postoje razlike, a nije sam pitao. ne mislim da tako malu djecu treba posjest i objasniti nesto bez da oni uopce ne pokazu interes za tematiku. kao ono, pogledam na kalendar i kazem danas pricamo o tome kako si dosao na svijet jer kalendar tako kaze. ne. kad dijete pokaze interes, onda s njime povesti razgovor u granicama prilagodjenim tom djetetu, a ne toj dobi. ocu reci, naglasak je na individualnom pristupu.
isto tako taj djecak vjerojatno zna s 5 godina da curice i decki imaju drugacije spolovilo, ali jos nije imao priliku vidjeti kako izgleda ta razlika.

slazem se s krumpiricem o dramskoj sceni.
pred djetetom sam ono sto jesam s tim da joj znam naglasiti lose ili neprihvatljivo ponasanje uz, naravno, objasnjenje.
tipican primjer je pusenje.

[leonisa]

htjedoh reci da je ta situacija sa sogoricinim malim i tvojom kcer bila idealna upravo za odgovor na pitanje koje je postavio i koje ce biti temelj za nova pitanja koja ce mu se pojaviti kada procesuira one informacije koje je tada dobio. takodjer je pitanje primjereno njegovoj dobi.

[eva71]

Ova me tema podsjetila kad mi je sin bio oko 4-5 star, bili smo zajedno u gradu u ducanu, jedna mama je nesto rekla svom klincu koji joj je na to glatko odbrusio "j..... ti pas mater".
Ja sam se ukocila, pogledala svog sina, vidla da je i on razrogacio oci. Nismo komentirali. Znao je da su rjeci sa "j...." neprimjerene. Nastavili smo setati. Proslo je par sati i vec sam zaboravila incident, kad moj sina pita "sto je to mater?". Blesavo ga pogledam. "Zasto je to prosta rijec?"... "A pas, zasto je to prosta rijec?"

Peterlin je sve to lijepo objasnila, ali moram priznati da mi tad sa malcem bas nije bilo za objasnjavanje detalja kao bi shvatio smisao prostoga.

Kcer ponekad koristi rijeci iz skole koje ne razumije, kao i tekstove iz pjesama ne uvijek divnog teksta (tako je to kad ima starijeg brata). Dok se na radiju non stop vrtilo "f... you, f.... you", ona bi pjevala "thank you, thank you" - nismo inzistirali na ispravku . No s vremenom je i ona bolje naucila engleski . Sad zna da smije pjevati na glas ako svira pjesma, ali ne i koristi izraz van konteksta.

[pikula]

Ma tužno, pretužno da moramo tako gnjaviti djecu umjest oda odrasli jednostvano budu pristojni. I na radiju i na tv i uživo.

[koksy]

Vodeci se onim da dijete ne udaram prvenstveno jer je triput manje od mene, sto ne znaci da cu udarit muza jer je visok ko ja, i ako dijete ucim da se udarati ne smije jer ne udaram ni ja onda ga ne mogu ucit da ne psuje ako ja psujem. Ne volim te "ovo je za velike a ovo za male" razlike. Ja psujem, navecer, kad klinci zaspu i kad upalim play station, onda opsujem, ako mi je takav dan, sve i svasta tamo nekom ameru. I ispucam se. Al pred djetetom se suzdrzavam ili se psovka svede na k vragu i slicno. Opsujem masno u autu jer dok su djeca samnom a neki konj mi oduzme prednost meni je to prestrasno, upravo zato jer su djeca samnom. I opsujem, fuj kako opsujem, al Sven samo pita sto je bilo. Ne ponovi, valjda je i sam shvatio da je to vanredna situacija.
On donese neku finu psovku iz vrtica, bas bude ona prava, masna, al branim i branit cu jer mi je preruzno da iz djetetovih usta tako nesto izade.

Nisam jos imala situaciju da crta penis pa ne znam kako bi se postavila u situaciji od pokretacice teme, al mislim da nebi dramila, objasnila bi kao i vecina vas.

Sto se tice istrazivanja tijela, tu ima apsolutnu slobodu da me pita sve sta ga zanima. Ali isto tako zna da se s pimpacem moze igrat samo doma, kad smo sami.

[isvetica]

Da li je nepristojno ako dijete ne želi komunicirati, ni pozdraviti ljude koje ne poznaje, sakriva se rukama i na njihovo inzistiranje viče i ne želi da je gledaju? Ima 3 i po godine i nedavno smo je učili da može reći ne ako je netko ljubi ili dodiruje, na način na koji se njoj ne sviđa ( čitali smo Nećka). Uglavnom se radi o široj rodbini koju ne viđa.

[vissnja]

pa sa tri i po ne mora, ali ja od svoje uskoro petogodisnjakinje ocekujem da pristojno pozdravi, a bas i ne insistiram kad postavljaju glupa pitanja ili su napadni
ali opet, ako se radi o nekom izrazito sramezljivom detetu onda ne znam.... moja je brbljiva i komunikativna

[zhabica]

Da li je nepristojno ako dijete ne želi komunicirati, ni pozdraviti ljude koje ne poznaje, sakriva se rukama i na njihovo inzistiranje viče i ne želi da je gledaju? Ima 3 i po godine

ne bi ni ja inzistirala kod tako malog djeteta.
predlozila bi joj da pozdravi, ako bi odbila objasnila bi odraslima da se ona malo srami i ne bi ju gnjavila.

[flopica]

zibba ni meni nije jasno što ima nepristojno u pitanju petogodišnjaka gdje je maloj pi....?
to nikako ne bih klasificirala kao neodgoj ili nepristojnost. ovaj primjer od ewe pak bi, i kosa mi se digne na glavi od takve djece, ma ne toliko od djece koliko od roditelja takve djece. djece mi je više žao, a roditelja ne znam jel mi i njih dođe žao, majke mi.
pomislim odmah na atmosferu u kojoj svi skupa žive i na to kako mora izgledati ta konverzacija doma. i to me žalosti.
nije da se mi kući persiramo i pričamo u rukavicama ali imamo neki okvir koji se mora ispoštovati.

osobno kad sam ljuta, ili kad se porežem, opečem, udarim glavom od namještaj ( a nije da je rijetko) sklona sam opsovati onako baš iz dubine duše, i znam da je to bezveze i da nije primjer nikome i ničemu al svejedno opsujem. i bude mi u neku ruku lakše, taj tren...
a već sljedeći i teže, jer mi je psovka oduvijek asocijacija na ljude koji jednostavno nemaju što pametno za reći pa popunjavaju praznine u razgovoru psovkama. umjesto pravih riječi, oni ponude psovku i smatraju da doprinose razgovoru. psovke za njih podebljavaju dojam i efekt izrečenog.
ako je dijete tu negdje ( kad se recimo udarim) pokušavam kontrolirati taj poriv. nekad uspijem, nekad ne. djetetu se ispričam i priznam da maloprije viđeno i nije nešto što nam treba u životu i da mama baš bezveze to izvela. znači pokazujem joj da nisam savršena, da i ja ponekad pogriješim pa zna da niti od nje ne očekujem svršenstvo, iako očekujem puno. učim je i da je u redu priznati da si pogriješio i da je važno potruditi se da budeš iznad toga.

[isvetica]

Hvala cure!

[Marna]

Moja kći je bila bojažljivo dijete koje nije željelo pozdravljati ni najbliže (bake, djedove, ujaka).
Djeca se razlikuju (po temperamentu, uzrastu ...), čemu činiti scene radi pristojnosti, radi rodbine i drugih?
Ako dijete vidi da njegova/njena majka uljudno pozdravlja rođake, susjede, prodavače ili službenike, pri ulasku u prodavaonicu, ured i sl., tada dijete ima primjer ponašanja i činit će isto kad odraste.
Danas više nemamo taj problem.

[Storma]

Svako dijete ima pravo reci/pokazati da nesto ne zeli i ta se zelja treba postivati. Neki odrasli uistinu znaju pretjerivati.

Vezano uz moje psovanje (ili psovanje odraslih opcenito), moja djeca znaju da je jednako nepristojno kao i njihovo, i apsolutno nas imaju pravo "pozvati na red" (sto redovito i sa zadovoljstvom cine:D). Svaki put se ispricam. Smatram da je to nesto na sto ja imam pravo, kao sto one imaju pravo bacat se i vristati ili cendrati u beskonacno :D (u ekstremnim uvjetima, naravno, kao i ja kada psujem).

[cvijeta73]

Svako dijete ima pravo reci/pokazati da nesto ne zeli i ta se zelja treba postivati. Neki odrasli uistinu znaju pretjerivati.

).

ja ne mislim tako. ok, 3 godine, ajd još se da tolerirati, ali već mojoj M, s 4,5, ne.

možda je glupo, al mene nerviraju nepozdravljajuća djeca. prvenstveno moja, da ne bude zabune, ostale još potrpim

moj J nikoga nije pozdravljao. na stepenicama u stubištu prođe pokraj susjeda ko pored turskog groblja.
zato jer ga je sram.
i, stvarno ga je sram.
ali sori, taj sram treba prevladati, nitko nije umro što je lijepo i razgovjetno, a ne sebi u bradu, izgovorio - dobar dan.
i, što je najbolje, ja se živo sjećam tog srama od pozdravljanja, ne znam dal ste i vi imali taj problem. glupo iz odrasle perspektive, al tako mi je bilo.
i, sjećam se što mi je onda rekla mama, a ja svojima, da je najlakše se riješiti tih susjeda na stepenicama, ili slično, i njihovog nastavka (kad ne pozdraviš) s pitanjima, a vidi ga srami se, ili nema veze, on se srami ili we (a tek onda bi najrađe u zemlju propao od srama), tako da jasno i glasno PRVI kažeš "dobar dan".
ni manje ni više.
i ti si svoje riješio.
ako baš pita kako je u školi, kažeš dobro.
ne moraš sloviti za nekog pričljivog, pa niti simpatičnog, ali bome nećeš ni za nepristojnog.

mene je to spasilo muka. a i J.
M je tu samo priče radi, kod nje me panika lovi ne radi toga što na stepenicama šuti. nego što priča. pa ju treba učiti da nije baš super fora pitati susjedu zašto ima raščupanu kosu, npr. ili, kad joj kaže da je umorna, pitati ju jel to zato jer je stara. i tako.
kad bolje promislim, sad nju samo pozdrave dobar dan i bježe od nas

[Svimbalo]

Ako ste sumnjali, slažem se s mrgrinušom
Htjela sam i sama to isto napisati, ali me prestigla (opravdam se zašto svimbam, opet ).
Istodobno se ne slažem sa Stormom, tj., najprije da razjasnimo-ako mi želiš pojasniti, kada se to dijete ima pravo bacati, vrištati ili cendrati u beskonačno (koji su to ekstremni uvjeti?).

[vissnja]

Cvijeta i Svimbi donekle se slažem.
Sa N nemam tu problema jer ona odmah izdiktira sve, od dobar dan, gde je pošla do broja cipela i JMBG.
ALI ja sam bila tako ekstremno stidljivo dete da se prvih 5-6 godina života nigde nisam udaljavala od mame. Osim u našoj kući i kod bake, doslovno nigde, u parku, na igralištu, u gostima.... Da imam takvo dete dala bih mu nekog kredita, naravno uz sve nenasilne pokušaje da prevaziđe svoju stidljivost, ne zbog pristojnosti nego zbog drugih stvari.

[koksy]

Mene je u djetinjstvu nervirala diktatura pozdravljanja apsolutno svake osobe koju sretnem na cesti. Do neke odredene dobi, onda mi je postao gust na sav glas susjedi koja je 50 metara dalje u svom vrtu viknuti dobar dan!!
Ne tjeram dijete da pozdravlja, do prije godine dana se uzasno sramio svih i svega. Odgovorio bi na postavljeno pitanje ali s pogledom usmjerenim u pod. I nisam to smatrala problemom. Sad s skoro 4,5 kaze "nema na cemu, dovidenja" onoj samoposluznoj blagajni u Konzumu.
A i pozdravlja sve koje pozdravljam i ja, klincima na cesti vice bok, nije bitno jel ih zna il ne zna. Komunicira sa svima skoro ko samnom. Tako da mislim da je stvar dobi, i neforsiranja prije nego udu u tu dob.

[cvijeta73]

vissnja, a ma naravno, al onda je problem nepozdravljanja najmanji problem.

ja govorim o ovim nepristojnim balavcima kakav je moj J
bio. i sad nije nešto pričljiv, al bar pozdravi.

Ako dijete vidi da njegova/njena majka uljudno pozdravlja rođake, susjede, prodavače ili službenike, pri ulasku u prodavaonicu, ured i sl., tada dijete ima primjer ponašanja i činit će isto kad odraste.
.

je, kad odraste, al u međuvremenu imaš razdoblje kad ima 7-8 godina i kad se, ko i njegovi frendovi, sjuri niz stepenice zgrade, a susjeda ne da ne pozdravi nego ga skoro i sruši. sve radi srama. ili, dođe kod frenda, mama i tata u dnevnom, on prođe hodnikom, ne zna kako bi i šta bi, vrata otvorena, muka mu je od pozdravljanja pa direkt odjuri u njegovu sobu. il ako je susret neizbježan, nešto promrmlja kroz zube.
ne može tako.
ja svih vraćam nazad na raport
ako mu nije neugodno ići u tuđu kuću, sram ne može biti opravdanje za nepozdravljanje.
il onda nek bude kao vissnja, s mamom non stop.

[vissnja]

slažem se cvijeta
samo ja sad nisam takva, potpuno sam se obrnula negde u osnovnoj
sad ako ulazim na prva vrata u autobus/tramvaj/trolejbus kažem vozaču: dobar dan
glupo mi da prođem pored čoveka tek tako

[Storma]

Konkretnije, mislila sam na slucajeve kada sira rodbina nije zadovoljna da ih povuceno dijete pozdravi, vec nastave gnjaviti, sto kojiput ukljucuje i grljenje i ljubljenje djeteta (iako se dijete opire). Cemu gnjaviti dijete koje to ne zeli?

Svimbalo, kada je pod pritiskom, ili umorno, ili sto vec, i ne zna se bolje izraziti. Ne odobravam takvo ponasanje, ali razumijem. Kao sto ne odobravam svoje psovanje, no ocekujem razumijevanje.

[marta]

Cvijeto, skroz te kuzim.
Jedna nasa susjeda koja ima ljeti na terasi stol koji gleda na ulicu pa tamo pije kavu, jedan dan me zaustavila i kaze mi kako ne moze vjerovati kako su mi djeca razlicita.
Kaze, onaj tvoj Andrija prodje, pravi se da me ne vidi da me ne bi morao pozdraviti. A onaj mladji, taj samo sto kavu ne popije samnom.
Pa sam joj rekla da se ovaj stariji srami, a da ovog mladjeg zovemo poselar.

[Bodulica]

I ja se slažem s Cvijetom

Obično vrlo dobro razlikujem ove sramežljive klince i ove koji se prenemažu jer im je pozdraviti tlaka i baš im se to ne da, ali ni u jednom ni drugom slučaju ne komentiram jer se inače ne volim miješati u ničiji odgoj, ali u sebi znam pomisliti kako pojedini roditelji malo pažnje pridaju tom osnovnom bontonu.

I to izvođenje bijesnih glista i kerefeka mi je u gorem rangu od ovog povremenog beštimanja u krugu obitelji, ali to sam ja i moje poimanje pristojnog i nepristojnog.

[vissnja]

Drago mi je što je Storma proširila temu. Naime vrlo često neki ljudi (dalja rodbina, prijatelji) daju sebi za pravo da mi navlače dete. Njoj je to očigledno neprijatno, nekad se samo smeje, nekad pobegne kod mene ali često se i skoro pa rasplače. Znate glupu situaciju: nekome je drago što vas vidi, malu je video pre cca dve godine, ona ga se, naravno ne seća i sad bi on nju da zagrli, podigne, poljubi. A ona se sledi, pa pobegne kod mene. Meni je nekako neprijatno da kažem: ostavite je, pa je najčešće podignem i zaštitim tako i kažem da se ona sad stidi jer ih/ga ne poznaje.
A što je najbolje njoj treba samo par minuta da se oslobodi ali ljudi su mi nekad stvarno čudni. Da na silu vučeš dete koje se otima i vrišti mama.

[vissnja]

Elem htela sam da pitam da li imate još neke fine načine da pomognete detetu u takvim situacijama?

[marta]

Jedino da preduhitris te ljude kad krenu prema njoj. Nema ništa loše u tome.

[cvijeta73]

Jedna nasa susjeda koja ima ljeti na terasi stol koji gleda na ulicu pa tamo pije kavu, r.

ajoj, to je priča za sebe, s tim sam kao dijete uvijek imala problema po ljeti. ono, susjed je cijeli božji dan sjedio na terasi ispred kuće, na ulici, a ja sto put prolazila - gore, dolje, s kupanja, na kupanje, po ručnik, na ručak, s ručka. a on stalno sjedi.
prvi put pozdraviš, a poslije više ne znaš što bi, stoti put mu reć dobar dan isto mi je bedasto izgledalo, a opet proć pored njega a da ništa ne kažeš opet nekako ne valja.
dobro su me namučili ti s terasama

vissnja, diži malu prije napada

[zibba]

zibba ni meni nije jasno što ima nepristojno u pitanju petogodišnjaka gdje je maloj pi....?

Sorry, nisam rekla da je nepristojno, ali nije mi jasno da dijete koje ide u vrtić to ne zna. Moja srednja kći je iste dobi, mlađa je par mj i zna razlike, a u vrtiću su već davno djeca počela sama tražiti privatnost na WC-u pa su postavljene zavjesice kako bi ju i dobila što im u jasličkim skupinama nije padalo na pamet. Djeca istražuju sve oko sebe, pogotovo u vrtiću gdje su te razlike uočljivije i djeca tamo imaju prilike ( koje koriste do maksimuma) da vide i te razlika.. Ja imam tri kćeri ali obje starije ( 4 i 8 godina, najmlađa ima 2 mj) znaju razlike u spolu. Čak smo nedavno imali i sastanak u vrtiću na temu muško-ženski odnosi, razlike i sličnosti jer su djeca već došla u fazu da ovo ne žele jer je to za cure, a ovo za dečke, neke stvari kao jedni ne smiju raditi, igrati se međusobno i td. I baš je bilo riječi i o ovome tako da je meni normalno da djete te dobi ako ide u vrtić takve stvari zna. Ipak tamo svakodnevno viđaju TU razliku kada idu na WC. I tu ne smatram ništa nepristojnim.

[Svimbalo]

Konkretnije, mislila sam na slucajeve kada sira rodbina nije zadovoljna da ih povuceno dijete pozdravi, vec nastave gnjaviti, sto kojiput ukljucuje i grljenje i ljubljenje djeteta (iako se dijete opire). Cemu gnjaviti dijete koje to ne zeli?

Svimbalo, kada je pod pritiskom, ili umorno, ili sto vec, i ne zna se bolje izraziti. Ne odobravam takvo ponasanje, ali razumijem. Kao sto ne odobravam svoje psovanje, no ocekujem razumijevanje.

A što ja znam, ja to svome u ovoj dobi više ne toleriram.
Mislim da je dovoljno odrastao da bi trebao znati kontrolirati reakcije na glad, umor ili frustraciju tipa "sad moramo kući, a ja bih baš još ostao kod prijatelja".

S druge strane, vezano za vissnjino pitanje, odlučila sam još davno da ga nikad neću tjerati da prihvati fizički dodir (ili, ljepše rečeno, ulaz u osobni prostor ) od bilo koga, ako mu to ne odgovara.
Sjećamo se sigurno svi kako nas je tlačilo ljubiti neke slabo poznate mamine tetke ili djedove prijatelje.
Tako da bih i ja u toj situaciji jednostavno zgrabila dijete prije no što taj netko uspije doći do njega.

[summer]

potpisujem svimbalo
k vec zna da se pozdraviti mora, i to zahtijevam
doduse, on je tip koji bi pozdravljao apsolutno svakog na cesti
t. je manja i jos toleriram 'ja se saaamim' i sakrivanje iza mene po liftu, ali sad imamo problem sto je starijim zenama pocela na javljanje odgovarat sa 'zocesta bakica'

[Storma]

Manja zna cendrat, al jako rijetko, nije takav tip. Starija je tantrumasica i unatoc trudu i radu s njom nas je znala zalovit kakva siza :D

[SikaPika]

Ova me tema podsjetila kad mi je sin bio oko 4-5 star, bili smo zajedno u gradu u ducanu, jedna mama je nesto rekla svom klincu koji joj je na to glatko odbrusio "j..... ti pas mater".
Ja sam se ukocila, pogledala svog sina, vidla da je i on razrogacio oci. Nismo komentirali. Znao je da su rjeci sa "j...." neprimjerene. Nastavili smo setati. Proslo je par sati i vec sam zaboravila incident, kad moj sina pita "sto je to mater?". Blesavo ga pogledam. "Zasto je to prosta rijec?"... "A pas, zasto je to prosta rijec?"

Peterlin je sve to lijepo objasnila, ali moram priznati da mi tad sa malcem bas nije bilo za objasnjavanje detalja kao bi shvatio smisao prostoga.

Kcer ponekad koristi rijeci iz skole koje ne razumije, kao i tekstove iz pjesama ne uvijek divnog teksta (tako je to kad ima starijeg brata). Dok se na radiju non stop vrtilo "f... you, f.... you", ona bi pjevala "thank you, thank you" - nismo inzistirali na ispravku . No s vremenom je i ona bolje naucila engleski . Sad zna da smije pjevati na glas ako svira pjesma, ali ne i koristi izraz van konteksta.

e baš me nasmijao ovaj post i podsjetio na M. od prekjučer
vraćamo se od staraca s ručka, a susjedi ispred zgrade lopataju snijeg s ceste
i kažem ja MM kako ću ih sada za.ebavati što čiste snijeg jer se nećemo imati gdje sanjkati
MM me opomene, a Maša pita je li prosto čistiti snijeg
naravno, MM brani da joj uopće objašnjavam nego ignorira

a jedna od prvih psovki koju je izgovorila bila je fuc. off i onda je to ponavljala, ponavljala (inače ju ja često koristim, na žalost), ali smo ignorirali pa je prestala
sada zna da je f. prosto i jučer me opomenula
ovo sa zaje. još ne kuži, zapravo, ja koristim, MM me opominje, ali još nije skužila koji je dio prost koji nije
zato je neko jutro izvalila onako friško iz kreveta - je.ote, tata, vani pada snijeg, kako ćeš na posao
zapravo, ja sam čula da je tako nešto rekla, a možda ipak nije, ignorirali smo pa više nije ponovila

naravno, totalno mi je bed što mi tako omakne, kad sam ljuta, onda ga stvarno zapaprim, ali to sa j. mi baš dođe kao poštapalica i to mi je baš bed

neki dan smo vidjeli snješka kojemu su skinuli mrkvu nos i stavili pišu, da joj ja nisam ukazala na to, dijete ne bi ni skužilo (vidjela je pišu samo svog malog prijatelja, zna što je, ali uvijek u čudu gleda kad ga mama presvlači, a mali prijatelj zaviruje u kokicu dok ona piški, totalno su smiješni)

kad sam ja u kupaonici, uvijek je otključano, ulijeću i ona i MM, sve vidi, sve zna...
MM se uvijek zaključava i to poštujemo

ovo idi k vragu i to nikada ne koristim jer mi je to milijun puta gore nego svi dijelovi tijela zajedno

[SikaPika]

MM je od ovih koji se srami pa i sada susjede samo pozdravi, a jedva da zna tko gdje živi
zato je M. poput Višnjine male, od bog do kuda ide, kod kog je bila, koji je lik sada...
ja sam bila dijete koje je pozdravljalo ljude s druge strane ulice
dok nisam došla u neko doba (čak nije bio ni pubertet, ranije), kada bih se samo zablesala i prošla pored ljudi
tetu je to strašno ljutilo i uvijek bi me opominjala, baš ovako kao Cvijeta i to mi je ok, i ja bih tako

a što se tiče navlačenja djece... M. se sada zna sama obraniti, kad netko krene, ona samo iil pobjegne ili se zagnjuri kod mene ili se jednostavno smrkne i kaže - pusti me
i meni je to ok, radije da je takva nego da se pusti maltretirati, a meni je to maltretiranje
pa nij aneću navlačiti neku odraslu osobu ako je nisam vidjela sto godina
uvijek sam se ljutila dok je bila mala beba kad dođe netko i krene ju škakljikati, onako, podbada po rebrima, a ona ne zna kuda bi
onda sam jednom krenula toisto napraviti svojoj snaji i pitala ju je li joj ugodno, nije joj bilo pravo, ali baš me briga

nikada neću zaboraviti kada sam bila dijete i kada me neki čovjek uštipnuo za obraz, suze su mi krenule od bola, ali nisam pisnula
ako se mojoj M. tako nešto dogodi, nadam se da će ugristi za prst takvu osobu
to mi je odvratno

[mamitzi]

ja psujem pred djecom jednako kao što psujem bilo gdje drugdje. molim ih da to ne rade jer je to nepristojno i neprimjereno njihovoj dobi.
istovremeno nikad nikom ne govorim da je glupan, kreten i sl. a posebno mi ne pada na pamet vrijeđati manjinske skupine; ne govorim glupa kokoš kako vozi!, vidi crnčugu, makni se cigane i sl. to jasno zahtjevam i od filipa, ela je premala da bi razumjela.
to je moj sustav vrijednosti i nadam se da će ga moja djeca unaprijediti i ne govoriti npr. "bila sam jutros na j...sastanku šest sati i nisu mi dali da iziđem jesti, dok nisam pop.. i rekla im "ako vas zanima kud idem - moram se popišati jer sam žena i mjehur mi je malen!""
što se tiče navlačenja djece, žao mi je što nisam više štitila sina dok je bio mali i jako sramežljiv. mislila sam da treba očvrsnuti jer sam ja tako s vremenom od jako sramežljive i povučene curice postala samodostatna žena koja se ne srami nikog i ničeg. s kćeri je puno lakše jer je otvorenija i voli ljude.
što se mog odnosa sa drugom djecom tiče, sigurno nisam osoba koja se nameće nego dugo čekam da mi priđu i uspostave kontakt kada i kakav žele i nisam neki ljubitelj pozdravljanja (previše sam u svijetu svojih misli da bi redovno pozdravila i bila pozdravljena).žao mi je roditelja djece koja su od mene prvi put čula proste riječi, ali takav je svijet, čuli bi ih sigurno kad tad-za mene to nije zlostavljanje.

[SikaPika]

žao mi je roditelja djece koja su od mene prvi put čula proste riječi, ali takav je svijet, čuli bi ih sigurno kad tad-za mene to nije zlostavljanje.

da, i svakako potpisujem ovaj dio gdje govoriš o vrijeđanju drugih, mislim da je to puno važnije

[leonisa]

moje dijete je jucer prvi put izgovorilo psovku

bila je neka strka zbrka ujutro i ja sam odgovarala muzu, vise dovikivala jer smo se nalazili svak u svojoj sobi. on je nesto trazio, ja sam cesljala malu.
i kaze ona meni: mama ne volim kad to govoris. i ja sva zbunjena: sta sreco? kaze ona: pa to. to nije lijepo. ja opet nesvjesna sta sam uopce rekla pitam ju sto. i kaze ona: pa to (i sad snizi glas i postidjeno kaze) hebemu. ne volim kad to govoris

srecica moja mala. jel me posramila

skuzila sam da se "nepristojno" ponasa najvise kada je umorna. tad radi valjda ono sto nikad ne radi. a meni tad najvise tlak skace jer je situacija nerazumna.