baš čitam knjigu Moj Michael, Amosa Oza gdje je sjajno opisana ovakva situacija
dvojica kućnih prijatelja došli posjetiti ženu svog frenda (Jeruzalem, kraj 50-ih) koji je na fronti, došli su u paru da ne bi ispalo nedolično...
i kad im ona želi ponuditi čaj, kakao (koje inače piju), oni se već kupe, odlaze, a ona gotovo vapi za njihovim društvom..., no - oni odlaze upravo s tim riječima - Recite ako vam možemo nešto pomoći. A njoj treba samo društvo, razgovor.