Raspad braka!Varanje,a mozda i ne!

[lidać2]

Ima li tko iskustava u tome da ih je partner/ica prevario/la?
Dali ste to sami primjetili ili ste dobili priznanje?
Dali vam se zbog toga raspao brak ?
Ako nije zbog cega je?...kako dode do toga da se nakon nekoliko godina ljubavi samo raspadne i svatko krene na svoju stranu?
Kako ste to prezivjeli?

MOLIM VAS iskustva!

Ne pitam zato jer sam znatizeljna ,niti iz zafrkancije...po pitanjima mozete zakljuciti da nazalost nesto ne stima.
Mozda kasnije napisem cijelu pricu no sada nemam zelju,volju a ni snage!

[laumi]

žao mi je, lidać, što si se našla u takvoj situaciji! samo sam ti došla pružiti podršku i sugerirati da izbrišeš potpis, ovaj forum čita puno ljudi.

[mayato]

i meni je žao draga i samo kažem da sam uz tebe...

[anamix]

mislim da ne postoji brak u kojem sve štima i kao i u svemu u životu i u tome postoje usponi i padovi. ja sam od onih koji su prije braka odlučno tvrdili da prevaru ne bi oprostila. danas? ukratko, mislim drugačije. nisam prevarena, ali se u našem odnosu dogodilo hm...recimo to tako proklizavanje. u jednom trenutku je moj voljeni kako je on to rekao izgubio fokus. nanjušila sam da se nešto događa, priznao mi je da je upoznao nekog tko mu je bio zanimljiv. sve sam nanjušila prije nego što se nešto i odigralo fizički. ali emotivna prevara je postojala. isprva sam odreagirala povrijeđeno i emotivno i izbacila ga iz stana, onda smo puno razgovarali. ja sam spoznala da sam i ja izgubila fokus od njega. samo sam je zatrpala poslom, a on si je našao drugačiju zabavu. onda smo se ponovno našli i fokusirali. od toga je prošlo cca 4 godine. naš odnos je generalno gledajući postao kvalitetniji i puno iskreniji. da, ja sam dugo bila povrijeđena. da li sam oprostila? ne znam. ali znam da sad shvaćam da je i to dio ljubavi i zajednice. možda sam glupa. ja mislim da sam dobro odlučila. možda se sve opet ponovi? možda. i to je život. i ako ništa bar znam da sam dovoljno jaka za tu lekciju. što nekome drugome savjetovati? nemam pojma. ne znam kakva je tvoja situacija, ne znam kakva je njegova...ne znam kolika je vaša ljubav i koje su vaše sumnje i prepreke. to ćete si sami morati odgovoriti, no ono u što danas vjerujem jest da prevara, izdaja ili šta god ne dolazi iz vedra neba, dolazi jer su obje strane nešto sje.... šta god bilo, razgovarajte. poslušaj što on ima za reći. možda ti sumnja nije utemeljena. ako je, ja ne bi savjetovala radikalno rješenje. daj si vremena, promisli o svemu...zanimljivo ka god čitam intervjue starijih zvijezda, svi oni pričaju - naravno da je bilo kriza u braku, naravno da nije uvijek sve bilo idealno, ali mi smo to prebrodili...e tako je to. a kad si mlad, misliš da ako postoji ljubav, ne postoji kriza i nema prevara. ipak, ne ide to tako u životu

[Anemona]

anamix, lijepo si to i životno napisala.
lidać2, na tvoja pitanja samo ti i TM možete dati odgovore. Posjedni ga i pokušajte to u 4 oka riješiti. Teško je bilo što drugo savjetovati.

[Anemona]

kako dode do toga da se nakon nekoliko godina ljubavi samo raspadne i svatko krene na svoju stranu?

Mogu pokušati odgovoriti samo na ovo.
Do toga jednostavno dođe ljudi se mijenjaju, kroz svoje obaveze i svakodnevni život. Netko se previše fokusira na djecu, netko na posao, netko na nešto stoto i jednostavno dođe do nekakvog disbalansa želje i potreba partnera.
Na žalost ljubav nije dovoljna, stabilna veza traži konstantni rad, rad i rad.

Naravno da nije fer ni pošteno da jedna strana "izda" drugu i poklekne, u idealnom svijetu bi svaki problem trebalo na vrijeme podijeliti i riješiti s partnerom, ali svi smo mi ljudi s manama.

Edit: ni jedna veza se ne raspadne u trenutku sama od sebe, do toga obično vodi niz drugih dugogodišnjih postupaka i situacija.

[MarijaP]

http://www.nasa-obitelj.com/hr/zaruc...om+odnosu.html

http://www.psihokonzalting.com/index...d=11&Itemid=12

Ovo sam na brzinu uguglala. Nisam citala. Pisem s moba pa je nepregledno.

Javite se negdje. Ovo ne trebate sami prolaziti. Niste ni prvi ni zadnji par sa problemima.

Sretno!

[Anemona]

http://www.nasa-obitelj.com/hr/zaruc...om+odnosu.html

http://www.psihokonzalting.com/index...d=11&Itemid=12

Ovo sam na brzinu uguglala. Nisam citala. Pisem s moba pa je nepregledno.

Javite se negdje. Ovo ne trebate sami prolaziti. Niste ni prvi ni zadnji par sa problemima.

Sretno!

Ovo je dobar savjet, ali prvo trebaju zajedno sjesti i vidjeti da li žele spašavati ili ne.

[Trina]

A ima tu nijansi i nijansi. Npr, ako je do prijevare došlo, da li se radi samo o seksu ili se radi o ljubavi, o dugoj vezi s trećom osobom? meni je ovo što piše anamix gore nego da spava s nekim. Onda..da li bi tvoj muž uopće htio nastaviti dalje, ima li volje/želje/ljubavi spašavati brak ili ga jednostavno nije briga? Puno ljudi je oprostilo nevjeru i nastavilo normalno svojim životom nakon toga ali treba imati želju za zakrpati sve.

ja sam u svom bračnom stažu i općenito u vrijeme otkad sam s njim 8a sd je to ravno pola života) promijenila mišljenje tisuću puta. Ali nisam se nikad našla u toj situaciji (lli ne znam za to).

[Trina]

Ima li tko iskustava u tome da ih je partner/ica prevario/la?
Dali ste to sami primjetili ili ste dobili priznanje?
Dali vam se zbog toga raspao brak ?
Ako nije zbog cega je?...kako dode do toga da se nakon nekoliko godina ljubavi samo raspadne i svatko krene na svoju stranu?
Kako ste to prezivjeli?

MOLIM VAS iskustva!

Ne pitam zato jer sam znatizeljna ,niti iz zafrkancije...po pitanjima mozete zakljuciti da nazalost nesto ne stima.
Mozda kasnije napisem cijelu pricu no sada nemam zelju,volju a ni snage!

I mogu ti odgovoriti iz tuđih iskustava-ne znam da li se ikad dogodilo da muž sam prizna da ima drugu. U pravilu žena to sazna sama i to po mogućnosti zadnja

[Anemona]

I mogu ti odgovoriti iz tuđih iskustava-ne znam da li se ikad dogodilo da muž sam prizna da ima drugu. U pravilu žena to sazna sama i to po mogućnosti zadnja

S ovim se i ja slažem.
Prizna eventualno kad je doveden pred gotove dokaze, ili kad je ta druga veza toliko jaka pa želi rastavu.

[Superman]

I mogu ti odgovoriti iz tuđih iskustava-ne znam da li se ikad dogodilo da muž sam prizna da ima drugu. U pravilu žena to sazna sama i to po mogućnosti zadnja

potpis. iz iskustva...

[Marna]

Meni se čini da treba imati jak želudac za neke stvari "ako i kad se dese".
Idealno ne postoji. To je apsolutno samo u božanskim sferama.

Ako laže, skriva, mulja - prije ili kasnije neće sjediti na dvije stolice.
Jedna će se izmaknuti, a možda i obje.

Život je pun nepredvidljivosti.
Sumnja može postojati "je li ili nije" prekoračio određene granice, ugrozio vezu/brak, ali u tom vječitom preispitivanju nema koristi već samo napetosti, nesigurnosti, nezadovoljstva, bijesa.

Sve što se gradi iziskuje dugogodišnji trud, a može se srušiti u jednom jedinom trenu.
Pa bilo to i iz najbanalnijeg razloga!

[Teica]

lidać2, puuuno podrške od mene

i vjerujem da ćete to riješiti!

[ardnas]

nije dobro ako
skriva mobitel, ima šifru na mobitelu, nosi mobitel u kupaonu
ne dolazi doma odmah posli posla nego uvik ima nešto za obaviti
vikende nije u kuću nego na raznim kavama...
eto to su ti prvi znaci da nešto ne valja
Nadam se da će sve biti dobro i da ćeš razborito sa njime razgovarati, jer ako te počne žestoko napadati onda je sigurno nešto zglajzao.Napad je najbolja obrana.
Sretno

[rosa]

Najmanji je problem nabaviti drugi mobitel koji će biti skriven,to zna svaki muljator,a i dobar dio njih ima dogovor s "drugom stranom" da se u određeno vrijeme ne zove ni za živu glavu.

ili u svom pravom mobitelu broj ljubavnice ima pod imenom " Petar Ilić iz AZM" i sl.pa kad zvoni žena misli da zove poslovni partner...

Poslovni put se vrlo lako poveže s ljubavnim izletom...načina je milijun za onog tko to treba i želi.

Iskreno,mislim da je jako malo brakova u kojima nije nikad bilo baš nikakvih skokova sa strane,emocionalnih ili manje emocionalnih.Ljudi se ne hvale baš takvim stvarima.

[lisica]

Pitaj ga odmah. Mirno bez predbacivanja. Jel je ili nije. Ako je, ako se zaljubio, ako je to-to-sretan mu put. Ako nije ili mulja ili..E onda si daj vremena, vidi jesi li osoba koja može preći preko toga. Možeš li pregrmjeti, razgovorati satima i danima i krenuti skupa dalje bez osvrtanja? Nije lako, znam. Dobro sjedni i razmisli o svemu. kopkaće još dugo. povjerenje ćeš teško opet imati ali to je dio cijene..
Ja sam prešla preko koječega. I opet bih. Dobar je muž, još bolji otac, volim ga, prešla bih mu i preko gorih stvari. moja reakcija ga je osupnula, zapanjila, šokirala sam nas oboje. Izašli smo još jači iz toga. Ne vjerujem da će mu se opet desiti.
Ako se i desi, ovaj put sam spremna. Nisam glupača i nisam Bog da praštam vječno. Tako sam mu rekla. Najbolje u cijeloj priči što me cijeli nemili događaj izliječio od ljubomore. Shvatila sam da ako ikad odluči otići zbog druge, neću ga moći spriječiti. I to je to.

[lisica]

Imaš moju podršku.

[rosa]

Najbolje u cijeloj priči što me cijeli nemili događaj izliječio od ljubomore. Shvatila sam da ako ikad odluči otići zbog druge, neću ga moći spriječiti. I to je to.

o da! u takvim stvarima ima i puno dobrog,što je na početku odmotavanja klupka gotovo nevjerojatno za povjerovati.
Ono što sam ja u svojim ljubomornim ispadima (koji su me skoro koštali braka) naučila je to da kad mu se pruži sva sloboda ovog svijeta,e,onda on najviše od svega želi cijeli dan biti sa
mnom doma ispod dekice...

p.s. lisice,mudra si ti lija!

[leonisa]

lidać, zao mi je sto si se uopce nasla u takvoj situaciji da te more ovakve brige.
mislim da na netu mozes naci jako puno topica na tu tematiku sa raznim iskustvima. mogu ti pomoci nosit se s problemom. ovakvi postovi poput lisice.
takodjer mozes naci tri puta vise "sigurno to cini ako radi..." pa tu krenu nabrajanja. njih zanemari jer je svako drugaciji i promjene ponasanja su individualne.
recimo od ardnas. ja radim skoro sve nabrojano i za sve imam sasvim logicno objasnjenje- sifra na mobu u slucaju da bude ukraden, odnosim ga na wc, al odnosim i ipad jer netko cita novine, netko surfa ili igra igrice. obozavam pobjec na kavu. i to s forumasicama...

sta zelim ovim reci...ti najbolje poznas osobu s kojom zivis i znas prepoznati neopravdanu promjenu u ponasanju. i nju samo ti vidis. ako i kad ju zelis vidjeti.

poslusaj lisicu, sjedni i otvoreno razgovaraj. o svemu. zelim ti srecu.

[Baby Boy]

Evo samo par riječi utjehe i podrške, želim ti sreću i da što prije riješite probleme, jer znam koliko je teško živjeti u problemima.

[santana]

Na žalost jednom izgubljeno povjerenje ne vraća se ili jako teško.Sva može ostati na oko isto,ali ljubav blijedi najvjerojatnije iz samoobrane.S vremenom se uđe u nekakav suživot,cimerski,financijski,roditeljski...dok nekog opet ne zapljusne ljubav.Ili ne zapljusne nikada,ovisi kakva je priroda čovjeka.Mojih puno poznanika živi paralelne svijetove.Možda danas pridajemo i preveliku važnost vjernosti,možda je to nebitno za ljubav,ali takva ljubav mora biti ili na onoj instanci koju je malo tko spreman živjeti ili činiti svjesnu žrtvu.
Moj tata je varao mamu,ali ona ga je voljela i bila je sretna što je s njim u braku,a nevjere je opravdavala sebi kao njegove kratkotrajne izlete kako bi se POTVRDIO KAO MUŠKARAC,najvjerojatnije i pred njom!!Nevjere su s godinama stale,a ona je danas njegova udovica.On je njena ljubav života i mislim da je u principu bila sretna jer je proživjela život s čovjekom koga voli.Ja ga nikada nisam dovoljno voljela i osobno mislim da bih izrasla u kavlitetniju osobu da se ona razvela.
Znam da s ovim nisam nikom podigla moral i otvorila oči,iznosim samo svoje mišljenje.
Lidać2 vas dvoje ćete odlučiti što i kako dalje,a što god odlučili jedno izvjesno vrijeme će vam biti teško.Sve ovisi na čemu se temelji vaš brak i koja su bila vaša očekivanja od braka ulaskom u njega.

[astral]

ja mogu u potpunosti potpisati lisicu- predivan post
ali sve zavisi od toga kakva si ti osoba i kakav je MM
netko može preći preko toga netko ne može, i to je tako
nekoga osnaži, nekoga uništi
mene je osnažilo i uvjerilo da je MM onaj s kojim želim odgajat djecu i provest život-a ja sam bila ta koja je pokleknula

[lidać2]

uzela sam si malo vremena da olaksam dusu...

mm i ja smo vec u 9godina u braku tj.izvanbacnoj zajednici,imamo dvoje preljepe curice i sve do prije 1godine smo zivjeli skladno...tu i tamo poneka svadica i prepiranje ali koji brak je savrsen?...
nikada nisamo ili tipovi nekih izlaska tj.ja mozda jos i jesam ali mm nije bio pa sam se jednostavno prilagodila njemu...(nije mi smetalo)...nikada nije volio neke izlaske kino,kazalista,setnje gradom ili slicno...tu sam se takoder prilagodila pa mi nije ni falio...frendova bas i nismo imali puno on svega dva frenda i ja dvije frendice...ni to mi nije smetalo...misleci imam njega i on mi je dovoljan,bili smo kucanski par...
sve dok nije odjednom poceo izlaziti sa svojim dugogodisnjim kolegom,to su bile male kavice od 1h mozda jednom mj.,ja si mislila pa neka ,malo neka se odhane...
promjenio je posao i uletio u firmu svih mladih pustolovnih ljudi...tj.decki...muska firma....
poceo je sve cesce i cesce izlaziti...poslalo je svakodnevno po 2-3h ...cak i duboku u noci pijanke vikendima...
cesti izlasci su poceli prije nekih pola godine...a tu su poceli i nasi problemi ...pokusavala sam razgovarati i razgovarati govoreci mu da to vise nije u redu i neka se spusti na zemlju...no to nije dalo rezulata...
postala sam kokosaka koja stalno zvoca,kvoca ,prigovara i koja je lose raspolozena...mislim tko nebi bio?
cak sam se jedno vrijem trudila biti dobra bez prigovaranja ,ono u stilu "idi kada tada ce te to proc"...no ni to nie dalo rezultata...izlasci su i dalje prisutni...
razgovarati normalno nemozemo ,jer kao i sve ostalo on nije tip kojeg bi mogla posjest i rec ajmo pricat....od njega nebi dobio rijec koju u ovako necem ozbiljnijim da ga se naglavce okrene...
jedno vrijeme sam bila uvjerena da ima neku no tada mi se kleo da nema ,a da nekoga pozeli da bi me prvo ostavio pa onda imao s nekim nesto...govorio je kako su to izlasci sa kolegama s posla ,tocnije sa njih 4 i da nije sve u zenama kako si ja mislim...
vjerovala sam mu jer...jer u ovih 9godina braka nas sexualni odnos je jos u nekim stvarima sramezljiv...bili smo si obje prvi i bila sam uvjerena da jednostavno nemoze imati drugu...on je potpuno drugacija osoba u SVEMU no ja ga volim takav kakav je...
proslo me i to i vise nisam mislila da ima neku drugu...
priznajem i nas sexualni zivot nije bio bas bajan (mojoj krivnjom,jednostavno nije bilo zelje)...no po tom pitanju se svasta promjenilo i poboljsalo...priznajem i otakako nam se drugo djete rodilo ja sam jako vezana uz nju...cak je zalosno rec no mislim da nas je i ona malo odvojila...
jako sam posvecna njoj ...
primjer.-"legnemo u krevet,mm me zagrli a malena se digne i ja moram k njoj" i tako uvijek ,koda ima senzor kada ce tata doci mami...
radno vrijeme mu je od 8-16 a on dolazi kuci u 17-18 s posla koji mu je od kuce autom 5min....
kazu vjecito imaju posla duze ,isprva sam to vjerovala a sada ni to vise ne vjerujem...
vjerujem da jednostavno ne zeli doci kuci k meni...a tko bi htio ?...meni namrgodenoj kuc***
no zeli rec sto zeli od mene,sto zeli da se promjeni?neka udri sakom u stol i kaze "zeno sad me slusaj"...potrudila bi se koliko god znam i umijem...ovako nista neznam i padam u sve vecu i vecu rupu...
depresivna sam placem po nekoliko puta na dan...ne smijem se,stalno sam ljut i zivcana...
ostala sam sama...on od nedruziljubljivog tipa je postao toliko druzeljubljiv sa puno njih...a ja?...ostala sam sama sa kucom i djecom...od svoje dvije frendice ostala je jedna koja ima jedva vremana za otic na wc a kamoli za negdje drugdje...
kazu mi idi!..kuda da idem spremim djecu i hadram okolo...zar je to sada odjednom lako?...
vec imam zagrizeni prokleti svakodnevni ritual iz kojeg jednostavno nemogu izac,nisam spomenula da ne radim...samo sam mama i zena koja je doma tkz.domacica...
depresivna sam zamisljam kako si naudi,nastetiti no to je sve u mojim mislima ...a tamo je sve lako...
imam dvije curice zbog kojih se moram trznuti ...a kako ?
sada sam opet u fazi da sam uvjerena da mi mm ima neku i svasta mu ruzno govorim...znam nije lijepo,nemogu si pomoc...neki dan sam ga izvrijedala jako...zao mi je zbog toga ali pukla sam...u tom trenutku sam se bojala i sama sebe...svasta sam mu izgovorila,ko neka ludakinja sam bila...
a on ni A ni B...jednostavno da se pokusao obraniti u stili "ne nemam drugu ,volim tebe ,kaj si ti umisljas,ili barem idi u p***m***"...jedno veliko nista!!!...a to mi daje jos veci postotak da je istina sve sto govorim...
samo vec tjedan dana vlada sutnja i muk u kuci...kako u zezanciji me gada jastucima,papiricim i sl...tu i tamo me opali ,ustipne kako znak "ej,tu sam"...na trenutak mi digne volju da nadu da si zaista sve umisljam a nakon par minuta vec placem...
nemogu vise pucam i pitanje je kada cu puknut...

sinoc je festao sa ekipom s posla,cak mi je i snimke pokazao da me uvjeri da nista lose ne radi...pa smo usputno kao razgovarali,no nije to to...
dali je sada u nekoj fazi izlaska u kojima zaista nista ne radi ,neznam?
dali sada to meni smeta jer sam naviknuta stalno uz njega biti,neznam...
znam jedino da pucam...

u vezi moba...
oduvjek nije na vidljivom mjestu ,imao obje lozinke i sl...tako da sto se tice toga nista ne radi da bi bas posumljala...

[Beti3]

Možda tebi čudno pitanje, ali zašto niste službeno vjenčani? Pitam, jer u ovakvom slučaju on može samo otići i ti možeš samo otići, zar ne? Kako se rješava pitanje djece i alimentacije? Vi nemate međusobno nikakve zakonske obaveze, osim prema zajedničkoj djeci? Zajedničkoj imovini? Stvarno ne znam, niti sam ikada o tome razišljala.

A što se tiče izlazaka, napisala si da ste jedno drugom prvi. Možda ste bili premladi kad ste ušli u vezu, pa bi on sad malo tulumario, jer nije prije. Možda, pa ga prođe nakon nekog vremena. Pa opet poželi doma. A ti napraviš tako da mu to doma bude poželjnije od tulumarenja. Ako ti to želiš.

Ili, imaš li nekog pouzdanog da čuva djecu, pa da i ti malo tulumariš s njim?

Da sam ja na tvom mjestu, prvo bih zatražila brak, službeni, (ali ja bih to uvjetovala još prije prvog djeteta,) jer sam ja takva. A ti nisi ja. Meni je papir bitan. Kad su djeca u pitanju. Ako tebi nije, zanemari ovaj odlomak. Ustvari, zanemari sve, ako ti se ne sviđa moje pisanje.

Želim ti što prije rješenje problema tako da svo četvero budete sretni.

[Solange13]

nevjencana supruga ima u u ovom slucaju (u stvari skoro u svemu) jednaka prava kao i vjencana, dakle i kod podjele bracne stecevine u slucaju razvoda.

Lidac, drzi se! mozda je stvarno to neka kriza ili srednjih godina ili neizivljenosti iz mladosti... Pokusaj naci snage za sebe, napraviti nesto za sebe, da napunis malo baterije. Inace u svakom braku ima problema, manjih ili vecih, i znam parove koji su i puno vece krize uspjesno prebrodili. Ali, mislim da bi trebala naci nekog vremena za sebe. Mozda aerobik ili tako nesto? Ne znam dali imas kakav hobi tog tipa... pa tamo upoznas i kakve curke za kavice, cakulu, pa sve bude lakse.. tebi se bas poslozio los tajming u smislu da i zbog male djece moras biti doma, neimanje frendica.. i to otezava dodatno.
Puno podrske

[santana]

lidać2,mislim kako imaš problem kao i većina žena ,zapravo grešku,prilagodba partneru.Izgubiš sebe,svoje,ciljeve,ambicije...
To što si sa svojim curicama kod kuće je prekrasno,uživaj u njima i nemoj plakati i biti tužna pred njima.
Pokušaj potražiti posao,tako će ti muž imati manje vremena za skitnju.To je po meni jako dobar lijek.On se raskomotio,zna da su curice zbrinute,da si ti kod kuće,i to mu daje slobodu.Ili volontiraj negdje,samo ga zakoči u komociji.Ako ima nešto protiv posla ili tvoje aktivacije s nizom razloga kao i svaki muškarac budi ustrajna i snažna,izbori se za sebe.Djeca zaslužuju sretnu majku,a ti to možeš biti.Kćerkica te kažeš udaljila,to se dogadja često,porođe s vremenom,ali kada bi se on isto fokusirao na djecu prošlo bi još brže. To je ovako nešto što mi prvo pada na pamet.Sretno,kao žena jako dobro te razumijem,znam kako se osijećaš,kao inventar,krpa,možda je sada tako,ali neće biti uvijek.

[Ana i mamino zlato]

Meni se čini da se ti definitivno moraš trgnuti. Prvo riješi pitanje najgoreg scenarija a taj je da ti koja si bez posla ostaneš bez muža. Što dalje, stan, auto, posao... Tehničke stvari. Emocije na stranu.
Zatim poradi na sebi. Neka on čuva djecu sat vremena dnevno, a ti odi na nešto. Fitnes, šetnja, rodbina, tečaj stranog jezika. Nešto da se odmakneš od svega. Napravi si frizuru, šminkaj se, oblači se lijepo svaki dan.
On je upao u novo društvo i dopalo mu se. A ti doma ga dočekaš nevesela. Promijeni svoj stav iz one koja prigovara, u veselu i vedru.
No ako je sve pošlo po krivu, odnosno našao je drugu, tu ne znam što bi

[Pepita]

Moj se svaki put promijeni, kad promijeni i posao. Samo što meni osobno ništa ne smeta. Takva sam.
Evo sad je trenutno u fazi "visokog" skitanja. Ne miruje mu duša.
Normalno, draže mu se negdje zadržati nego doći doma, ja luda od djece, stalno nešto prigovaram i sl.
Nikad u životu jedno drugom nismo gledali mobitele i sl. Ne pada nam na pamet i ne radimo to.
Poštujemo intimnost jedan drugog iako smo u braku.
Ja sam užasno liberalna po pitanju svega, prije mi se obijalo o glavu, sad više ne.
Oboje volimo slobodu, iskreni smo i tako...

Hoću ti reći, mogla bi pisati post sličan tebi, samo što je moj pogled na to pozitiva.
Ako ima drugu, ne možeš promijeniti, no ako nema...

Je li ti palo na pamet da je našao dobru ekipu i da mu je jednostavno zanimljivo, ali ne zna kako bi to rekao???

Možda da neko vrijeme jednostavno pustiš...tko zna...možda zaista ništa strašno.

Moj dragi ima jedan gumbić, koji se tu i tamo okrene, taj gumbić je naravno u glavi...i kad se okrene ja ga pustim, ako će spavat na klupi...kad sa sobom raščisti stres na poslu i sve što je uvjetovalo okretanju tog gumbića vrati se sve na staro. Samo što ja zaista na to sve gledam sa smješkom, meni je to sve ok!
Poštuje i on mene...daleko od toga...tu smo kao jedna karika!

[@n@]

Ako ti smijem reći jednu stvar samo... pročitala sam tvoj posljednji post...

Digni glavu i saberi se. Sebe.
Ne, nemoj otići. Najlakše je otići i ovaj svijet danas je prepun muških i ženskih SLABIĆA koji odlaze. Jer je "on/ona" ovakav ili onakav... bulšit! U vezi ste dvoje. Kakvi - takvi.
Sigurno ste se promijenili, nešto je u njemu sigurno 'puklo' čim je skužio da ti više nije jedini i najvažniji na svijetu, kako i sama veliš, zbog djevojčica.
Mislim da trebaš podići glavu visoko gore, nabaciti osmijeh na lice, pronaći drugu zanimaciju. Postani zabavna. Zanimljiva. Društvena. Zainteresiraj ga! Ako si uspjela 'onda', zašto misliš da ne možeš ponovo!?!
Draga, drži se! Nema depresije. Ona te neće odvesti u pozitivnom smjeru! Obriši suze i kreni dalje. Uz njega. Ali pusti da on tebi priđe. Nemoj trčati za njim i zahtjevati nešto od njega - to će ga otjerati!
Znaš i sama da to možeš, zar ne?!

[kahna]

Baš koma
Ja bi ti samo rekla, ne znam koliko su ti curice stare i ovisne o tebi, ali kad gospon dođe s posla fino mu ih ostavi na neko vrijeme i odi
gdje god, procjeni sama na koliko dugo (ne mislim na dane nego na sate)
napravi nešto za sebe ili ništa, kako god ti paše, samo ga ostavi samog s njima, neka ima obavezu
i ne brini, snaći će se
možda ga curke trgnu iz tog nekog ludila (ako se radi samo o tulumarenju)
ako se radi o prevari, ne znam što bi ti rekla

[leonisa]

lidać, ti opisujes sebe kao osobu s kojom sama ne bi bila. sama sebi se ne svidjas i vidis "u sta si se pretvorila". ne zelim da ovaj post bude post u kojem ce ispast da ga branim, zelim da shvatis sto si sama napisala i da to osvjestis u sebi.
napisala si da si ga s novim djetetom izgurala. vjeruj mi, to se osjeti. mozda on toga nije ni svjestan, al osjeti tu distancu, taj krug u koji ne moze uci. osjeca se ko autsajder.
i naravno da nakon posla ne zeli doci negdje di je visak, da ce radje izabrati drustvo u kojem njegova pojava izaziva dobro raspolozenje i smijeh nasprem kucne ne-idile di se na njega vice, prigovara mu se, kvoca, place...to je ljudski. teziti unutarnjoj satisfakciji.

prvo i osnovno sto trebas napraviti je da ti budes zadovoljna sama sa sobom. da sama sebi budes zabavna i dozivis sebe kao osobu s kojom zelis provoditi vrijeme i druzit se. radi sebe, ne radi njega.kada ti budes sa sobom zadovoljna pretvorit ces se u drugu osobu s kojom ce i on biti zadovoljan. i skojom ce htjeti biti. u prostoriji. s gustom.

da li ce to biti odlazak na masazu, hobi, fitnes, obicne kave i izlasci, neki tecaj...to ti sama znas.
sjedni i zapitaj se: sta bi me ovog trena usrecilo (a da to nisu djeca). i odi i ucini to.
razbi rutinu, razbi monotoniju.,
to sto si domacica ne znaci da ti se zivot treba svesti unutar 4 zida s osobama koji se tada tamo zateknu.
meni se cini da si usamljena. a zatvaranje u sebe i zidove stana znaju tu usamljenost jos vise produbiti.

prvo poradi na sebi. popodne uvijek on moze biti s djecom dok ti "ispunjavas sebe". takodjer probaj naci nacin da vam netko pricuva djecu i izadjite skupa.

nadam se da ovaj post neces shvatiti kao kritiku vec "vejk ap kol"

pusti njega iz price, sta on i kako radi, koliko cesto visi vani s ekipom, koliko cesto zaruzi za vikend i usredotoci se na sebe i sta ti radis, a sta zelis raditi i kako da to promjenis. tek mijenjajuci sebe posredno mozes mijenjati i druge.
sretno i :hug;

[leonisa]

The administrator has specified that you can only edit messages for 2 minutes after you have posted. This limit has expired, so you must contact the administrator to make alterations on your message.
:tantrum:
sori na tipfelerima.

[mitovski]

Mislim da prvo trebaš prestati biti ogorčena i ljuta na sebe i njega i trebaš prestati njega kriviti i optuživati za prevaru jer jednostavno za to nemaš dokaza. Napravi sebi ugodan i podnošljiv život da bi i njemu bilo podnošljivo i ugodno doći kući.
Svi se mi s vremenom mijenjamo, a imamo i periode u životu kad sami sebe ne prepoznajemo. Dijete definitivno mijenja život, prije smo ja i MM bili jedno drugome centar svijeta a sad nam je dijete centar svijeta i odnos je naravno drugačiji i treba neko vrijeme da se navikneš na to.
Potpisala bih i onaj post od kahne, pronađi nešto što ćete veseliti gdje se možeš ispuhati i napuniti baterije, ako je to obična šetnja odi i prošeći, pa kad on dođe doma ti se sredi, ostavi mu djecu i odi van.

[Teta Eta]

Ne sumnjam da je tvoj muz dobar covjek i da ga volis, ali meni se cini da je sebican. Jerbo, svakome normalnome bi bilo interesantno biti u zabavnom drustvu, pijuckati picence i zabavljati se dok mu umorna zena doma bedina klince. Samo, stvar je odgovornosti prema tebi i prema djeci da li ce biti takav ili ne.

Tesko je nabaciti osmjeh od uha do uha u situaciji kada ne mozes otici na wc od posla sa djecom (been there) i biti pun razumijevanja. Uvali mu klince za vikend, na dulje, cijeli dan, pa neka se on smjeska navecer kada dodjes doma polunacvrckana i vesela! Ponovi to par vikenda za redom. Dva sata navecer, mislim da nisu dosta.

[sunce moje malo]

potpisujem sve ovo gore što su curke napisale.
i moj muž je u zadnjih 2-3 god više puta mjenjao posao i svaki put je jedno vrijeme trajala prilagodba njega na novo društvo i mene na novu situaciju.
zadnji posao je promjenio kad sam ja rodila drugo dijete.
pokušao je raditi ovo što si ti napisala, ja sam se ponašala isto kao i ti, kvocala, vrištala, prijetila, šutjela. osim toga, imala sam i PPD, hormoni su mi divljali 1000 na sat, starije dijete se razboljelo, dvoje djece doma, jedno non stop doji, drugo bolesno pod temp, a MM uživa u društvu s posla.

sve se nekako smirilo kad sam se ja smirila, našla sebi zanimaciju da ne mislim previše o tome, nego da sebi pomognem, jer jedino koga možeš promjeitit je sebe.
budi sebična, uzmi vrijeme za sebe, nitko ti ga neće dati dobrovoljno. radi ono što voliš, makar to bilo obično šetanje i gledanje izloga. upiši rekreaciju, budi među ljudima.

[stray_cat]

Ne sumnjam da je tvoj muz dobar covjek i da ga volis, ali meni se cini da je sebican. Jerbo, svakome normalnome bi bilo interesantno biti u zabavnom drustvu, pijuckati picence i zabavljati se dok mu umorna zena doma bedina klince. Samo, stvar je odgovornosti prema tebi i prema djeci da li ce biti takav ili ne.

Tesko je nabaciti osmjeh od uha do uha u situaciji kada ne mozes otici na wc od posla sa djecom (been there) i biti pun razumijevanja. Uvali mu klince za vikend, na dulje, cijeli dan, pa neka se on smjeska navecer kada dodjes doma polunacvrckana i vesela! Ponovi to par vikenda za redom. Dva sata navecer, mislim da nisu dosta.

prakticno je i komunicirati sa obiljem bivsih a dobro dodju u muski frendovi, pa se dopisivati i sms-ati sa istima

[santana]

Sada ti se možda sve ovo što mi pišemo čini ka SF,ali malim pomacima doći ćeš do cilja,tj.do sebe.On čak u ovoj priči nije bitan,bitna si ti i curice.
Ne znam što si po struci,ali traži posao,to ti je stvarno odskočna daska za sve. Upiši tečaj šivanja ili informatički koji ide u radnu knjižicu.Ne radiš, možda nemaš novaca za to ,posudi,uvijk ima netko kome nije hitno da mu vratiš odmah...
Uloži u sebe,a kada si to i platila natjerati ćeš se ići.Pretpostavljam da si još jako mlada negde oko 30g,još puno lijepog i kvelitetnog života je pred tobom .Njega osvijesti da i ti imaš pravo na život,rad i zadovoljstvo.Ako na to ne pristaje onda imaš problem.I svakako ,ne prestaji mu davati do znanja da izlascu nisu u redu.Taj vlak je bio i prošao,nema druge mladosti pogotovo što ste roditelji malodobne djece.Jednom mjesečno ti,ako imaš s kim,jednom mjesečno on.To je dovoljno.Ili curice kod djeda i bake ,pa zajedno na kavicu,na 2 h i to je to.

[Bubilo Bubich]

Ja bi ti napisala isto što i cure gore - moraš prvo sebe smiriti, ali bi predložila malo sporiji tempo. Šetnja i aerobik su super, ali nema tog areobika i nečega što bi me strpalo u trenirku i tenisice ako se taj tren zapravo raspadam. Onda to završi tako da hodam po ulici i plačem, izbjegavam ljude i grozno mi je, ili sjedim u autu sa stvarima s aerobika i plačem. A ni kava s frendicama nije zabavna ako ja jecam.

MM i ja nemamo sličnu situaciju, ali s vremena na vrijeme upadamo u krizu zbog brige za njegovu psihički bolesnu mamu, što nam na dnevnoj bazi nekad oduzima manje ili više energije i živaca, a nekad upadnemo u takvu komu i što je najgluplje nas dvoje se užasno posvađamo i ne želimo imati posla jedno s drugim... pa ja po par noći plačem bez prestanka, po danu ne mogu doći sebi... i svi mi kažu daj dijete nekome na čuvanje, napravi nešto za sebe, odi s frendicama na kavu, aerobik...

Ali u tim situacijama se samo želim pokriti poplonom po glavi. I u kroničnom nedostatku vremena (oboje dolazimo doma iza 17h) rijetko si u takvih krizama mogu dopustiti i da odem negdje na 2 sata, a dijete nisam vidjela cijeli dan, u kući sto stvari za napraviti... Pa sam si našla 5-minutne pauze. „Pusti me samo sad na miru, ali molim te igraj se s djetetom... ja idem popiti kavu i buljiti kroz prozor...visit na forumu , idem na dugu nuždu - neka mi niko ne kuca na vrata od kupaone, čitam novine, tuširam se dugo, nema me...“ I pokušam se smiriti. Onda pričamo, nešto riješimo, nešto ne ... ali barem tu noć ne plačem nego spavam.

Pa bi ti ja prvenstveno to rekla – pokušaj se smiriti. Ne moraš danas ili sutra početi svaku večer izlaziti, ići na aerobik (a uopće mi se ne sviđa ovaj savjet s bivšima i muškim frendovima – izazivanje ljubomore ništa ne riješava). Nađi u nečemu trenutno snage da se primiriš, sabereš misli... daj mu do znanja da trebaš trenutak za sebe - pola sata ili sat da se brine za curice i odi u drugu sobu, ako možeš ne plakati – idi u šetnju .
(Ako ti treba nazovi i neki telefon za psihološku pomoć/centar za krizna stanja - popričaj s nekim stručnim)

Kad se smiriš, reci mu da želiš razgovarati i reci mu sve što te muči, tvoje sumnje, brige, usamljenost... Samo polako. Moraš mu smireno reći što te muči. I poslušati njega – što mu ti izlasci znače, što bi htio da se doma promijeni...

A onda za tjedan, dva – nađi vremena za aerobik, šetnju, odi doma do frendice koja nema nikada vremena... . Dogovorite 2 izlaska za njega, 2 za tebe, 2 zajednička... Ili ako tebi više paše izlazite zajedno kao obitelj, ne moraš "bježati" na kavu s frendicama, ako bi radije otišla nekuda s djecom, ili sama s mužem.

Polako. Ja mislim da je to sve ok, samo ste se trenutno malo "pogubili" .

Mi smo bili u izvanbračnoj zajednici kad smo kupili stan zajedno, ostala trudna, rodilo se dijete... i kad su svi najmanje očekivali mi se nedavno vjenčali (došlo nam, a bilo je i veselo)... po zakonu je izvanbračna zajednica u kojoj je rođeno dijete izjednačena s brakom. Meni su mnogi govorili da kad potpišeš taj papir da je to puno drugačije... meni nije, volim ga ko i prije, trudim se i stalo mi je isto ko i prije. Samo sad imam sliku s vjenčanja – jedina razlika .

[Bubilo Bubich]

kako u zezanciji me gada jastucima,papiricim i sl...tu i tamo me opali ,ustipne kako znak "ej,tu sam"...na trenutak mi digne volju da nadu da si zaista sve umisljam a nakon par minuta vec placem...
nemogu vise pucam i pitanje je kada cu puknut...

sinoc je festao sa ekipom s posla,cak mi je i snimke pokazao da me uvjeri da nista lose ne radi...pa smo usputno kao razgovarali,no nije to to...

Ne znam ima li drugu ili ne, ali ovo što si napisala mi se čini da se njemu jednostavno ponudilo nešto što dugo nije imao – opuštenost, zabava s dečkima. Doma s malom djecom toga malo ima .
Zato mislim da bi prvenstveno ti trebala doći k sebi, pa mu polako objasniti da ti (pretpostavljam) ne smeta što izlazi, ali da bi voljela da to čini rjeđe. I da nađete zajedno vremena za sebe. A ti ćeš doma pokušati promijeniti „to i to“ što bi on htio da je drugačije...
Mislim da te ne bi gađao jastucima već loncima da mu nije stalo. I ne bi ti pokazivao nikakvu sliku što rade vani – bilo bi ga briga. Polako, pričajte samo... Znam, rekla si da već jeste, ali bez pomaka - jesi probala da to ne zvuči kao kvocanje? Imaju li ti drugi kolege s posla obitelj?
Postavi se „tražim i očekujem to“, a „nudim to“.
Želim ti sve naj, a najviše da se što prije umiriš.

[stray_cat]

meni muski frendovi nisu sluzili za izazivanje ljubomore nego za hranjenje vlastitog ega

cinjenica je trakodjer da veze u kojima su egzistirali frendovi nisu prezivile

[koksy]

Bila sam u slicnoj, skoro pa i istoj situaciji, jedina razlika je sto je moj izlazio na terenu pa nikad nisam znala da li je stvarno u sobi kako kaze ili me zove iz wc-a neke birtije. Lagao je dosta, povjerenje nam je u jednom trenu bilo na nuli. I isto tako, od razgovora nista, ili suti ili se okrene i ode. A ja ludim, vicem, placem i molim. Od toga nista! On me uzimao zdravo za gotovo, ja sam doma, brinem za djecu, on kad dode ima skuhano i oprano i sta mu fali? Njegov zivot se nimalo nije promjenio s dolaskom djeteta, on kad je otisao na teren imao je svoj drugi zivot tamo, i ponasao se kao razuzdani osamnaestogodisnjak. Pa sam prestala kvocat, jednostavno sam usutila. Zadnje sto sam mu "kvocala" bilo je ovako; Imas 30+ godina, zenu i djecu, ili se ponasaj u skladu s godinama i obavezama ili idi svojim putem gdje te niko nece sputavat u izlascima, pijancevanju i svemu ostalom sto te, ocito, veseli. Eto, to je bilo zadnje sto sam mu rekla. I usutila. Poslje, kad bi izasao ili napravio nesto sto nije u redu, ja nisam rekla ni A, on je dosao s terena, ja sam mu ostavila djecu i otisla na kavu, zbog sebe, ne zbog inata. Kad bi bila ljuta na njega samo sam sutila, odgovarala mu sa da i ne. I njemu je dosadila takva atmosfera pa je sam poceo potencirat razgovore, sto je za njega ravno 8. svjetskom cudu. I sad je bolje, puuuno bolje, nije to doslo preko noci. Ali ja sam puno sretnija i zadovoljnija osoba. Povjerenje nam je jos uvijek naruseno ali pomalo se vraca, da li me varao u tom teskom periodu ne znam, Iskreno, ni ne zelim znati. Ni ne razmisljam vise o tome. To ide na njegovu dusu. Ja sam najbolja mama svojoj djeci, njemu sam najbolja zena sto mogu biti. Ako mu to nije dovoljno nek ide, ja ga necu sprijecit.

[astral]

bravo kosky!!!

[rehab]

Hm, ne znam što bih ti napisala, jer se moja iskustva i stavovi prilično razlikuju od dosta ljudi s kojima sam razgovarala. Meni nimalo ne smetaju muški izlasci, druženja, zabave, pa čak ni ako su svakodnevni. Kad sam rodila dijete i još uvijek ga isključivo dojila, vježbala (neurorizično), nosala, potjerala sam ga na dva dana na more s njegovom ekipom, jer nisam htjela da propušta to druženje zbog osjećaja dužnosti. Ali očekujem od njega da to cijeni i da mi uzvraća istom mjerom. Ja isto mogu izaći s frendicama kad hoću, koliko hoću, otišla sam par puta na stručna usavršavanja i ostavila ga samog s djetetom na nekoliko dana, itd. Meni su te stvari važne radi psihičkog zdravlja. Nije zdravo biti zatvoren 24 sata dnevno u kući. Ali razumijem te, i meni se nekad jednostavno ne da. Nitko mi ne brani da se sredim, našminkam i odem s frendicama na piće, ali tako je teško trgnuti sebe iz kolotečine i izaći iz kuće. Uhvatim sebe da sam ljuta na muža jer je sinoć izlazio dok sam ja trunula u kući, a onda shvatim da ni meni nitko nije branio da učinim isto i da se nemam pravo ljutiti. Mogu biti ljuta samo na sebe jer sam lijena, i jer mi je dijete izgovor za zapuštenost. Zato tebi savjetujem ono što ti je već dosta cura savjetovalo. Izađi iz kuće, bavi se nekom aktivnošću, očekuj od njega da ostane sam s djetetom nekoliko puta tjedno, kao što i ti ostaješ. Osjećat ćeš se bolje i vidjet ćeš da je rješenje bilo u tebi, ne u njemu.

[lidać2]

sve sam vas procitala i priznajem nije to sve lako uciniti i iskreno ni neznam zelim li ista uciniti...
zapala sam u tu svoju kolotecinu iz koje se nemogu izvuc...
ne stignem za sebe nista napraviti,jedva otic na miru na wc a kamoli negdje drugdje...

u vikendu bi mozda jedan dan uspjela izac iz svoje rutine i "pobjec"negdje a tada opet i ne zelim jer je napokon doma i tada zelim sto vise vremena provesti sa njime...mozda sebicno ali eto tako je...
preko tjedna je jednostavno nemoguca misija nekuda otici on se prekasno vraca sa posla,malo dijete krece rano spavati a ni tada nije gotovo da mogu rec "ah,napokon se mogu odmoriti"...
malena jos ciki i svako malo se budi i jednostavno moram biti uz nju...

bake,djedovi?...hm...tu opet dolazi do drugih prica (nebi sada jos o tome) ,nazalost nismo s njima imali srece ...cak i zivimo u kuci sa mojima no jednostavno nisu pouzdani za cuvanje a njegovi su daleko...
uglavnom nemam se na koga osloniti osim na mm...a on me sada ajmo kako nazvati "iznevjerio" a ja sam ostala sama sa klincima...
citam se i shvacam da se u ovom trenutku izvlacim,zalim i cendram ali kako je tako je...
mislite si negdje "vidi ovu mjenjala bi druge a sebe ne!"...istina tako ispada ...neznam otkuda a i kako da pocnem...

nakon procitanih postova ,cak sam se i malo umirila...mozda mm jednostavno uziva vani sa "deckima"s posla jer mu je dosta namrgodene mene (i sama sebi vec idem na zivce),stalno prica kako su luda ekipa tra-la-la-la......

nekako sam senajvise nasla u postovima Bubilo Bubich-a...

[koksy]

lidac, sorry na direktnosti ali iz tvog zadnjeg posta se meni cini da ides linijom manjeg otpora... Njemu je super vani...ok, al ne mozes tako razmisljati jer TI si nesretna, i s njim i s njegovim izlascima i sama sa sobom. I dokle ces tako? Nesto moras mjenjat i definitivno moras prestat "kvocat". Ja ti cesto muza zamisljam kao malo dijete, i djetetu ako stalno nesto objasnjavas nadaleko i nasiroko ne slusa te nakon prve dvije recenice nego mu dosadujes. Tako je i s muzevima, kazes kratko i jasno sta zelis, sta ti smeta i pitaj sta on zeli od tebe. I nemoj razgovor zapocinjat onako dramaticno "moramo razgovarat, sjedni" nego mu jednostavno kazi, pobrini se da slusa sta govoris (znas kako djetetu moras doc u razinu ociju da te cuje) i reci; ne svida mi se to i to, tuzna/ljuta sam zbog toga, mozes li to drugacije? Trazi da ti kaze sto on zeli od tebe, kako da i ti pomognes da oboje budete zadovoljni. Probaj, nemas sta izgubit. Ali jaaako je bitan ton glasa, budi potpuno flegma, mirna, nemoj da vidi da si iznervirana, oni osjete te vibre (kao i djeca jel) i onda sasvim drukcije cuju sto im se govori. Jer mi zaista jesmo razliciti, mozak nam potpuno drukcije funkcionira. Zato je i tesko zivjet u braku bez komunikacije, jer nismo telepati koji mogu procitat misli onog drugog.

[santana]

A,da se probaš naručiti kod psihologa i psihijatra.Reći to mužu,objasniti da si u krizi,nije te shvatio ozbiljno.Ako zapadneš dublje u depru,zapustiti ćeš sebe,kuću,djecu,sve će ti biti teško,a to te vodi samo u još veći glib.
Najtopliji savjet,pokušaj potražiti stručnu pomoć i to već sada.Zbog sebe,uvijek treba poći od sebe.

[Teta Eta]

Ne bih se slozila sa Santanom. Naime, mislim da ti treba malo sna i odmora i razumijevanja od supruga, preuzimanja dijela brige i olaksavanja poslova u kuci. Da li si mozete priustiti nekoga tko bi vam pomogao malo oko djece i kucnih poslova (ako vec on nece).

Ovako kako je sada, mi je normalno da se osjecas ostavljenom i nezadovoljnom. Nisu to problemi koje rjesavaju psihijatri i psiholozi vec dvoje odraslih i odgovornih ljudi u zajednici. Zajednica ne znaci samo seks, drugs and rock and roll (oliti zabavu), vec i da obadvoje partnera potegnu kad je tesko. Djeca brzo rastu i biti ce ti sve lakse i lakse sto se poslova tice. No, ukoliko se tvoj suprug ne ukljuci koliko je potrebno, ostati ce ti gorak okus u ustima da nije bio uz tebe kada ti je bio potreban.

[santana]

Da,ali ako do supruga nije doprlo da se treba uključiti u svoju obitelj,možda posluša stručnu osobu.
Nadam se da je svima ovdje jasno da ići kod psihologa ili psihijatra ne znači da netko nije normalan.
Ne znači to niti tbl ni navikavanje,samo stručna pomoć i podrška,otvaranje puteva koje mi možda ne vidimo.
Jednako tako mislim da tu nema prostora za "ako već suprug neće".
On mora,to je njegova dužnost i obaveza,a pravo svake žene je da to traži i dobije.Osim u slučajevima teških ovisnosti....

[flopica]

uh, teška tema lidać
mislim da je prvo i osnovno što bih ja na tvom mjestu učinila sriktala sebe
ne frizura, cipele i takvi bakarači
ne znam kolika su djeca, to je bitna stavka
ako su veća, nisu bebe,počela bih za početak s traženjem posla, nadam se da tu gdje živiš postoji neka šansa za to
nadalje, čim bi on bio kod kuće slobodan, ne bih gledala da provodimo vrijeme zajedno nego baš suprotno
imala bi nekog neodgodivog posla vani, baš bi morala nažalost ići i njemu prepustiti brigu oko djece

pa makar šetala gradom, bila dvi ure u gradkoj knjižnici ili sjedila u parku, nevažno
svakako bih se nastojala povezati s nekim novim ljudima, ne moraš trčati za novim prijateljima
ali recimo dok si s djecom u parku to je šansa za upoznati mame, osobe sličnih interesa, nekoga s kim imaš zajedničke teme
ako ništa, svi volimio brbljati o tome koliko djete spava noću i koju kašicu više voli

zatim, kad djeca odu spavati malo bih se posvetila i svom duhovnom segmentu
ima hrpa literature koja te može obogatiti iznutra, razvedriti, opustiti
djeca rastu, s vremenom nas manje trebaju, cicanje će prestati, sve je prolazno
nećeš ni ti vječno biti kući, umorna i zasićena same sebe
eto, probaj se osvježiti tim nekim novostima i sitnicama koje život znače i nikako ne misli da s tobom nešto nije u redu
nije s njim, jer se otac koji je odgovoran i suprug koji poštuje ženu ne ponaša tako
i s pravom zanovjetaš i cendraš
njemu očito to ništa ne znači, pa iz tog razloga prestani i okreni se sebi
kad sebe izgradiš, što je polagan i ne lak proces i njega ćeš manje trebati i doživljavati kao nekog za kim trebaš trčati
a kad on to shavti, mogao bi se malo i zamisliti, jer jaka žena zrači i zanimljiva je drugima
inače, nisam za nikakve flertove i ne mislim da je to nešto što će ti rješiti dugoročno probleme
ali sebe dignuti iz pepela moraš, sretno