koksy prvotno napisa
Bila sam u slicnoj, skoro pa i istoj situaciji, jedina razlika je sto je moj izlazio na terenu pa nikad nisam znala da li je stvarno u sobi kako kaze ili me zove iz wc-a neke birtije. Lagao je dosta, povjerenje nam je u jednom trenu bilo na nuli. I isto tako, od razgovora nista, ili suti ili se okrene i ode. A ja ludim, vicem, placem i molim. Od toga nista! On me uzimao zdravo za gotovo, ja sam doma, brinem za djecu, on kad dode ima skuhano i oprano i sta mu fali? Njegov zivot se nimalo nije promjenio s dolaskom djeteta, on kad je otisao na teren imao je svoj drugi zivot tamo, i ponasao se kao razuzdani osamnaestogodisnjak. Pa sam prestala kvocat, jednostavno sam usutila. Zadnje sto sam mu "kvocala" bilo je ovako; Imas 30+ godina, zenu i djecu, ili se ponasaj u skladu s godinama i obavezama ili idi svojim putem gdje te niko nece sputavat u izlascima, pijancevanju i svemu ostalom sto te, ocito, veseli. Eto, to je bilo zadnje sto sam mu rekla. I usutila. Poslje, kad bi izasao ili napravio nesto sto nije u redu, ja nisam rekla ni A, on je dosao s terena, ja sam mu ostavila djecu i otisla na kavu, zbog sebe, ne zbog inata. Kad bi bila ljuta na njega samo sam sutila, odgovarala mu sa da i ne. I njemu je dosadila takva atmosfera pa je sam poceo potencirat razgovore, sto je za njega ravno 8. svjetskom cudu. I sad je bolje, puuuno bolje, nije to doslo preko noci. Ali ja sam puno sretnija i zadovoljnija osoba. Povjerenje nam je jos uvijek naruseno ali pomalo se vraca, da li me varao u tom teskom periodu ne znam, Iskreno, ni ne zelim znati. Ni ne razmisljam vise o tome. To ide na njegovu dusu. Ja sam najbolja mama svojoj djeci, njemu sam najbolja zena sto mogu biti. Ako mu to nije dovoljno nek ide, ja ga necu sprijecit.