Iako ti to vjerojatno nisi tako mislila,ja iskreno mislim i vjerujem da jest.
Bog je uvijek prisutan u ljubavi i stvaranju,u svemu onome iskonski dobrom i čovječnom,svemu onom radi čega smo sretni i ponosni što smo ljudi,jedinstvena stvorenja s inteligencijom i dušom.
Želja za roditeljstvom je sebična i plemenita istovremeno,koji paradoks.Vođeni dubokom čežnjom da se ostvarimo kao roditelji ustvari njegujemo najčišće sebedarje,jer nema divnije i čišće ljubavi od one kojom volimo svoje dijete,i ja osobno ne mogu nit želim ,čak i kao netko tko je iskusio što znači patnja,tu sreću odricati drugima ,jer želim da je svi osjete.Baš želim.
Ja sam jako sretna zbog svake uspjele MPO trudnoće,jer znam kolika patnja i nastojanje stoji iza svake od tih priča,i koji ih ciljevi i želje vode.Istovremeno,držim do dostojanstva ljudskog života i mogu razumjeti ovo o čemu priča Papa u ovom članku.Ne volim pretjeranu isključivost i osuđivanje jer je ona suprotna svemu što vjerujem,a nisam iskreno ni od ovog Pape čula nešto takvo.
ostatak tvog posta,tvojih postova,santana neću komentirati jer te ne smatram sugovornikom s kojim mogu zrelo i argumentirano raspravljati na tu temu,žao mi je.