Mama sam dviju. Starija 3,5, mlada 1,5. Razlika je mala. Stariju sam jos dojila kada sam rodila mladju. Sada su prave curice. Ja sam kraj njih kada me trebaju. Sve manje me trebaju. Lijepo ih je gledati kako rastu. No, razlog ovog posta je slijedeci. Jucer, izlazeci iz stana, naidem na moju novu susjedu. Djevojku u kasnim dvadesetim. Ona ulazi u lift i pozdravlja svoju 4mj bebu koju ostavlja baki (na cuvanje). Taj cijeli prizor me ne bi toliko iznenadio da djevojka nije izgledala prelijepo. Kosa ispeglana. Ruz na usnama. Usne oblikovane olovkom. Nokti uredeni. Nalakirani crveno. Priznajem; u tom sam trenutku bila ljubomorna. Ja sam u vrijeme kada sam bila na njezinom mjestu, dakle, kada mi je starija imala 4 mjeseca bila sve samo ne to. Oci neispavane. Nisam ni pomisljala na sminku (tko bi je navecer skidao od umora). A i zasto da se sminkam. Nokti samo nabrzaka podrzeni. Odjeca od pamuka, na kozi nisam nosila miris (iako sam imala / imam omiljeni parferm). Grudnjak na lako otvaranje (za dojenje). Na meni sling (gotovo pa cijeli dan). U slinku beba. Ne izlazim iz kuce bez potrebe be nje. Cak i kada sam trebala ici registrirati auto u heizelovoj (policijska stanica) otisla sam na brzaka uzet broj za red cekanja, i ponovno se vratila doma bebi da je dojima / da sam kraj nje, pa natrag u heinzelu kada sam procijenila da bi sada mogao doci moj red. Tako sam ja provela 1 god. rodiljnog dopusta. Nenasminkana, umorna, isrpljena. Ona je, cini se, tako ne provodi. Ne kazem da je losa majka. Ne sudim u tom smjeru. No, iznenadilo me da ocito postoji i drugi "stil" roditeljstva.
Koji je bio vas stil? Sto mislite o ovome?
Pozdrav!